CRVENA HRVATSKA

OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA G0O-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU

PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

God.#XXII.

Promjena u ministarstva vanjskih posala

Malo prije nego je*za uvijek za-
klopio svoje oči, primio je grof Ae-
hrenthal kraljevo ručno pismo, kojim
se diže sa vođenja ministarstva vanj-
skih,posala. I umro je kao pensioni-
rani ministar.

Na njegovom samrtnom krevetu
izdahao je sudbonosni političar naše
monarhije, a s njim i njegova po-
litika.

Da li je to baš tako, to će bu-
dućnost znati najbolje da ocijeni.

Prama suglasnim vijestima sa in-
formiranih mjesta na Aehrenthalovo
mjesto dolazi grof Berchthold. To je
onaj čovjek, kojega je grof Aehren-
thal kada je postao ministrom vanj-
skih posala, poslao na svoje mjesto
a Petrograd. Te: može dar ne“ znači
ništa, a moglo bi da znači i mnogo.

Inače kako da mi u ovom mo-
mentu govorimo o politici grofa Ae-
hrenthala, kada je još otkrivena nje-
gova raka? De mortuis nil nisi bene
— stara je riječ. A možemo li mi
Hrvati, mi južni Slaveni u opće, da
govorimo dobro o čovjeku, koji nam
je u Zagrebu podigao vješala, a u
Beču nam pripremao drugo izdanje
Zrinjsko-frankopansko ? !

*No pređimo u ovom času preko
toga. Aehrenthala više nema. Na
njegovo mjesto dolazi drugi čovjek.
Hoće li on proslijediti njegovu poli-
tiku, to ne možemo još znati. Sva-
kako Aehrenthalova politika barem
u nekim pogledima, nadajmo se, da
se više nemože povratiti. A ako se
povrati, to će biti samo na uštrb
monarhije. Mi smo najgore doživili
i ne znamo, da X se može doživiti

gore. '

Ma kakogod politiku Aehrentha-
lovu ne možemo nikako odobrit, mo-
ramo priznati, da je u ovo zadnje
vrijeme ipak imala jednu simpatičnu
notu. Mislimo na njegov sukob sa
šefom generalnog stožera barunom
Conradomi od Hotzendorfa.

Nota te politike išla je za mirom.
Htio je mir i znao je srušiti protiv-
niko mira, t. zv. ratnu stranku.

 

 

 

ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE

 

ssa POJEDINI BROJ 10 PARA sasa
IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE.

FA
LI

DUBROVNIK, 21. FEBRUARA 1912.

Mi bismo željeli, da nasljednik
pokojnog grofa Aehrenthala prihvati
tu notu njegove politike. Mi potre-

bujemo mira i to na svim linijama.

Potrebujemo mir prama vani, ali još
ga više potrebujemo unutri.

Navi ministar izvanjskih posala
neka upotrebi svoj položaj na konso-
lidaciju unutarnjih odnošaja monar-
kije. Neka stvori unutarnji mir, neka
izgladi narodne opreke, pa će mu
ime ostati kao prvo Među državnicima
monarhije. Neka se stavi u doticaj
s jednim i drugim parlamentom, neka
ravna sudbinom monarhije prama
prirodnim zakonima. Vanjsku politiku
neka udešuje prama unutarnjoj, a
ne unutarnju prama vanjskoj. Neka
ne ostane gluh na. želje pojedinih

naroda, jer znati zadovoljiti narode,
"čijom sudbinom upravljaš, to je pravo“

državničko umjeće, a sreća i zado-
voljstvo naroda to je snaga monarhije
i prijestolja, mnogo jača od svih ba-
juneta. A na bajunetima se ne može
sjediti.

Vojnovićeva: Gospoda sa suncokretom“

(Svršetak)

 

Drama ,,Gospođa sa suncokretom“ osmo
je po redu Vojnovićevo djelo. ,,Perom i
olovkom“, ,,Ksanta“, ,Psyche“, ,,Gunduli-
ćev san“, ,Ekvinocij“, ,Dubrovačka Trilo-
gija“ i ,Smrt Majke Jugovića“ njezine su
preteče ali i divni tumač auktorove konsg-
gventne evolucije. Profesor Marković slaveći
našeg umjetnika u ,Savremeniku“ o dvade-
setpetogodišnjici njegovog književnog radu,

kazao je o njemu ove harakteristične riječi: .

»Svojim prvenicam pripoviestim bješe Ivo
Vojnović dao skromni naslov crtež& , Perom
i olovkom“. Ali ova su prikazivala temelj
umjetničkoj slikariji duševnosti ljudska i
vasionske prirode. Pa doista daljnji razvoj
Iva Vojnovića kao dramatičara koloriste kaže,
kako njemu u sve većem opsegu postaju
umjetničkimi prikazivali sama živa duševnost
ljudska i njezini simboli u prirodi. Tako je
njegova prva drama, , Psycha“, dušom lspo-
jila biće umjetničko i goaparsko dubrovačko
sa poljskim (a nije li već Gundulić u ,,0s.
mana“ spajao slavu Dubrovnika sa slavom
Poljske?). Zatim njegov ,San Gundulićev“
čarom fantazije veže nove nade s davnom
slavom dubrovačkoga zavičaja. Zatim je nje-
gova dubrovačka pučanska tragedija , Bkvi-
nocij“ slikana olujami duša i olujami mora.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU,aA ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

Broj 15.

 

Zatim je njegova , Dubrovačka trilogija“ kao
slikarski triptychon: sunčani zahod, pa su-
ton, pa noć sa slutnjom zore, naime :* sun-
čani zahod dubrovačke slobode, za ovim su-
morni suton ponosna dubrovačkoga propa-
danja, pa za ovim u gami jetkosjetnih uspo-
mena dubrovačkih i glasne obiesti novoraz-
vratne tihi sierak budućnosti narodne. Na-
pokon njegova veličajna ,Majka Jugovića“
slikona je tragikom Kosovske propasti i us-
krsom narodne duše, koju kroz vjekove bola
čuva i k budućem spasu vodi uzvišena vjera
pjesmami puka mučenika utjelovljena u neu-
mrlom liku majke Jugović. Da slika bude
potpuna treba još nadodati: napokon nje-
gova ,Gospođa sa suncokretom“, slika tr-
zaja sadašnjega internacijonalnoga doba i
početak stvaranja tipa čovjeka budućih ge-
neracija, aspiracija i djelovanja. Zato ovu
dramu možemo slobodno nazvati futuristič-
nom dramom, nadahnutom ničeanizmom i
darvinizmom sadašnjega doba, koje obje
struje stoje, da putem selekcije stvore nad-

«čovjeka-a-harakteru - Vitale Malipiera. - Zato

je Vojnović i najrealističniji naš pisac, a i
prvi u našem umjetničkom ambientu, Voj-
novićeva ,Gospođa sa suncokretom“ pisana
je lapidarnim stilom Nietzscheovog , Dakle
reče Zaratustra“, gdje ne možeš ništa ni na-
dodati ni oduzeti, ali i milinom D' Annun-
zievog umjetničkog pera u gipkosti jezika,
opisu predmeta i milini izražaja te duhovi-
tosti auktora ,Cyrano de Bergerac“. Što
više, ni sam D' Annunzio u svome plame-
nom opisu Venecije u poznatome romanu
»1Il Fuoco“ nije dostignuo do onog sjajnog ve
necijanskpg kolorita božanstvenih venecijan-
skih noći kao Ivo Vojnović. Iz tog samog
podudaranja sa D' Annunziem i Rostandom
vidimo na djelu Iva Vojnovića blagotvorni
uticaj latinske, a naosob francuske kulture,
ali da ne izostane ni ona sjevernih napred-
nih narod4. Vojnović je baš zato moderan,
što je svojim dramatskim djelima pokazao,
da mi moramo uzimati svijetlo i toplinu
evropske literature, a opet, ostati ono što

jesmo. On đak zapadno-evropskog realizma,
preteča je modernizma u hrvatskojj književ-
nosti. Pravo je onda i imao Alfred Jensen,
kad je nazvao Iva Vojnovića evropskim pi-
scem. Više no u svim svojim dosadašnjim
djelima poslužio se Ivo Vojnović u ,Gospođi
sa suncokretom“ opisnim : crtanjem, što je
inače harakteristikom njegovih dramatskih
djela. No to opisno crtanje nije stvar nuz-
gredne naravi, za bolji razvitak scenarija ;
to nije stvar zaporaka. 'Lo su odlomci umjet-
ničko-pjesničke ljepote, sugestivne, plastične
jačine; to su afreski Michelangela spojeni
sa poezijom D'Annunzia. Takovim jednim
božanskim opisom i počimlje prvi akt, opi-
som Hall-Vestibula u Monstre-Palace-Hotela