CRVENA HRVATSKA OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA G0O- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. God.#XXII. Promjena u ministarstva vanjskih posala Malo prije nego je*za uvijek za- klopio svoje oči, primio je grof Ae- hrenthal kraljevo ručno pismo, kojim se diže sa vođenja ministarstva vanj- skih,posala. I umro je kao pensioni- rani ministar. Na njegovom samrtnom krevetu izdahao je sudbonosni političar naše monarhije, a s njim i njegova po- litika. Da li je to baš tako, to će bu- dućnost znati najbolje da ocijeni. Prama suglasnim vijestima sa in- formiranih mjesta na Aehrenthalovo mjesto dolazi grof Berchthold. To je onaj čovjek, kojega je grof Aehren- thal kada je postao ministrom vanj- skih posala, poslao na svoje mjesto a Petrograd. Te: može dar ne“ znači ništa, a moglo bi da znači i mnogo. Inače kako da mi u ovom mo- mentu govorimo o politici grofa Ae- hrenthala, kada je još otkrivena nje- gova raka? De mortuis nil nisi bene — stara je riječ. A možemo li mi Hrvati, mi južni Slaveni u opće, da govorimo dobro o čovjeku, koji nam je u Zagrebu podigao vješala, a u Beču nam pripremao drugo izdanje Zrinjsko-frankopansko ? ! *No pređimo u ovom času preko toga. Aehrenthala više nema. Na njegovo mjesto dolazi drugi čovjek. Hoće li on proslijediti njegovu poli- tiku, to ne možemo još znati. Sva- kako Aehrenthalova politika barem u nekim pogledima, nadajmo se, da se više nemože povratiti. A ako se povrati, to će biti samo na uštrb monarhije. Mi smo najgore doživili i ne znamo, da X se može doživiti gore. ' Ma kakogod politiku Aehrentha- lovu ne možemo nikako odobrit, mo- ramo priznati, da je u ovo zadnje vrijeme ipak imala jednu simpatičnu notu. Mislimo na njegov sukob sa šefom generalnog stožera barunom Conradomi od Hotzendorfa. Nota te politike išla je za mirom. Htio je mir i znao je srušiti protiv- niko mira, t. zv. ratnu stranku. ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE ssa POJEDINI BROJ 10 PARA sasa IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. FA LI DUBROVNIK, 21. FEBRUARA 1912. Mi bismo željeli, da nasljednik pokojnog grofa Aehrenthala prihvati tu notu njegove politike. Mi potre- bujemo mira i to na svim linijama. Potrebujemo mir prama vani, ali još ga više potrebujemo unutri. Navi ministar izvanjskih posala neka upotrebi svoj položaj na konso- lidaciju unutarnjih odnošaja monar- kije. Neka stvori unutarnji mir, neka izgladi narodne opreke, pa će mu ime ostati kao prvo Među državnicima monarhije. Neka se stavi u doticaj s jednim i drugim parlamentom, neka ravna sudbinom monarhije prama prirodnim zakonima. Vanjsku politiku neka udešuje prama unutarnjoj, a ne unutarnju prama vanjskoj. Neka ne ostane gluh na. želje pojedinih naroda, jer znati zadovoljiti narode, "čijom sudbinom upravljaš, to je pravo“ državničko umjeće, a sreća i zado- voljstvo naroda to je snaga monarhije i prijestolja, mnogo jača od svih ba- juneta. A na bajunetima se ne može sjediti. Vojnovićeva: Gospoda sa suncokretom“ (Svršetak) Drama ,,Gospođa sa suncokretom“ osmo je po redu Vojnovićevo djelo. ,,Perom i olovkom“, ,,Ksanta“, ,Psyche“, ,,Gunduli- ćev san“, ,Ekvinocij“, ,Dubrovačka Trilo- gija“ i ,Smrt Majke Jugovića“ njezine su preteče ali i divni tumač auktorove konsg- gventne evolucije. Profesor Marković slaveći našeg umjetnika u ,Savremeniku“ o dvade- setpetogodišnjici njegovog književnog radu, kazao je o njemu ove harakteristične riječi: . »Svojim prvenicam pripoviestim bješe Ivo Vojnović dao skromni naslov crtež& , Perom i olovkom“. Ali ova su prikazivala temelj umjetničkoj slikariji duševnosti ljudska i vasionske prirode. Pa doista daljnji razvoj Iva Vojnovića kao dramatičara koloriste kaže, kako njemu u sve većem opsegu postaju umjetničkimi prikazivali sama živa duševnost ljudska i njezini simboli u prirodi. Tako je njegova prva drama, , Psycha“, dušom lspo- jila biće umjetničko i goaparsko dubrovačko sa poljskim (a nije li već Gundulić u ,,0s. mana“ spajao slavu Dubrovnika sa slavom Poljske?). Zatim njegov ,San Gundulićev“ čarom fantazije veže nove nade s davnom slavom dubrovačkoga zavičaja. Zatim je nje- gova dubrovačka pučanska tragedija , Bkvi- nocij“ slikana olujami duša i olujami mora. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU,aA ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Broj 15. Zatim je njegova , Dubrovačka trilogija“ kao slikarski triptychon: sunčani zahod, pa su- ton, pa noć sa slutnjom zore, naime :* sun- čani zahod dubrovačke slobode, za ovim su- morni suton ponosna dubrovačkoga propa- danja, pa za ovim u gami jetkosjetnih uspo- mena dubrovačkih i glasne obiesti novoraz- vratne tihi sierak budućnosti narodne. Na- pokon njegova veličajna ,Majka Jugovića“ slikona je tragikom Kosovske propasti i us- krsom narodne duše, koju kroz vjekove bola čuva i k budućem spasu vodi uzvišena vjera pjesmami puka mučenika utjelovljena u neu- mrlom liku majke Jugović. Da slika bude potpuna treba još nadodati: napokon nje- gova ,Gospođa sa suncokretom“, slika tr- zaja sadašnjega internacijonalnoga doba i početak stvaranja tipa čovjeka budućih ge- neracija, aspiracija i djelovanja. Zato ovu dramu možemo slobodno nazvati futuristič- nom dramom, nadahnutom ničeanizmom i darvinizmom sadašnjega doba, koje obje struje stoje, da putem selekcije stvore nad- «čovjeka-a-harakteru - Vitale Malipiera. - Zato je Vojnović i najrealističniji naš pisac, a i prvi u našem umjetničkom ambientu, Voj- novićeva ,Gospođa sa suncokretom“ pisana je lapidarnim stilom Nietzscheovog , Dakle reče Zaratustra“, gdje ne možeš ništa ni na- dodati ni oduzeti, ali i milinom D' Annun- zievog umjetničkog pera u gipkosti jezika, opisu predmeta i milini izražaja te duhovi- tosti auktora ,Cyrano de Bergerac“. Što više, ni sam D' Annunzio u svome plame- nom opisu Venecije u poznatome romanu »1Il Fuoco“ nije dostignuo do onog sjajnog ve necijanskpg kolorita božanstvenih venecijan- skih noći kao Ivo Vojnović. Iz tog samog podudaranja sa D' Annunziem i Rostandom vidimo na djelu Iva Vojnovića blagotvorni uticaj latinske, a naosob francuske kulture, ali da ne izostane ni ona sjevernih napred- nih narod4. Vojnović je baš zato moderan, što je svojim dramatskim djelima pokazao, da mi moramo uzimati svijetlo i toplinu evropske literature, a opet, ostati ono što jesmo. On đak zapadno-evropskog realizma, preteča je modernizma u hrvatskojj književ- nosti. Pravo je onda i imao Alfred Jensen, kad je nazvao Iva Vojnovića evropskim pi- scem. Više no u svim svojim dosadašnjim djelima poslužio se Ivo Vojnović u ,Gospođi sa suncokretom“ opisnim : crtanjem, što je inače harakteristikom njegovih dramatskih djela. No to opisno crtanje nije stvar nuz- gredne naravi, za bolji razvitak scenarija ; to nije stvar zaporaka. 'Lo su odlomci umjet- ničko-pjesničke ljepote, sugestivne, plastične jačine; to su afreski Michelangela spojeni sa poezijom D'Annunzia. Takovim jednim božanskim opisom i počimlje prvi akt, opi- som Hall-Vestibula u Monstre-Palace-Hotela