Strana 2. N = A PN ETE AE ——mm———m=— —mm==m—=<=S=E. na Canal Grande-u, gdje čarobna Vojnovi- ćeva palette umetne i hladnu crnu gondolu s malim krvavim rubinom ispod zubatoga, - srebrom mjeseca naoštrenog kljuna. Ovaj prvi akt Vojnovićeve drame, morao bi biti za pravo drugi, a drugi prvi, Drugi akt naime i nije ništa drugo no vizija Vitale-a o svemu onome što mu se je dogodilo u Londonu sa Miss Magge-om, kad ju je su- sreo u prvom aktu u Monstre-Hotelu kao groficu Jekaterinskaju i vidio na pianinu suncokret. Ovaj drugi akt je i majuspjeliji po svojoj jačinjgi izrazitosti, pa dobro opaža redacteur ,,Savremenika“ Br. Livadić, da streba doista požaliti, da drama njim ne ot- počinje i da se njegovom snagom ne nasta- vlja“. Drugi akt ne će dobro ispasti na da- skama, dok bi kao prvi bio od eminentne sugestije i napetosti daljeg razvoja. Treći akt nije no potrebiti nastavak prvoga sa svojim razjašnjenjima i spoznajam te kona- čnim tragičnim svršetkom ,,Gospođe sa sun- cokretom“. No kao i razvoj radnje, nekako nam čudno upada u oči i konačni svršetak ove pustolovke, inkarnacije 'Tarnowske i Murri. Ovakovih moralno propalih individua, što ih na žalost i prečesto susrećemo, a da bismo morali o njima drukčije suditi, etička je odgovornost svedena na ništicu. Kao što ne možemo ni pomisliti, da će se zvijer skončati zato, što je razdrla čovjeka, tako ne možemo ni psihološki rastumačiti, da će se rođena zločinka, koja nema duše, ljubavi, samoprijegora, kojoj je nagon za zločinačkim djelima život i uživanje, a životno načelo: finis coronat opus, makjavelizam protegnut do skrajnjih granica svemira, da će se onako lako skončati, dok se je mogla spasiti samo jednim malin između njezinih već velikih nemoralnih djela. Gole činjenice svakidaš- njeg života i iskustva govore proti tome. Gospođa sa suncokretom“ u realnosti bila bi se odmah podala Vitale-u, ali mu u isto vrijeme dovela u skrovito zaklonište između četiri zida i ,Madame la Morte“, pa mu lje- šinu preporučila hladnim valovima Canal Grande-a. Naravno pjesnik nam tumači to obraćenje ,Gospođe sa suncokretom“ time, što ona počimlje iskreno ljubiti. Doista i »Saloma“ Oskara Wilde-a kaže, da je tajna ljubavi veća nego li tajna smrti. Ali je to opet psihološki neopravduno s jednqstavnoga razloga, što ovakovi individui ne trpe lju- bavi i samoprijegora, jer ne trpe granic4 i spoznaje svoje ljuckote. Ali mi ipak razu- mijemo gospara Iva. Te se prihvatimo nje- gove zbirke novela i crtic& pod naslovom »Perom i olovkom“, u kojoj se zrcali sva plemenitost piščeva, njegova bujna snaga u slikovitim opisima, fina analiza i vješto pri- kazivanje, naći ćemo da on glavnome licu četvrte pripovijesti ,Čemu“, stavlja u usta ove za auktora klasične 'riječi: ,,Umjetnost je moj život i moj cilj. Ona mi daje, što mi je svijet oduzeo i pogazio. Njoj se po- : svetih“, Kto! Vojnović je ulajetnik, koji svoje umjetničke produkte. modelira, dotje- riva i gdje je narav učinila pogrješku is. pravlja. je svijet oduzeo i pogazio, treba da umjetnost opet pribavi i podigne. To je Vojnovićeva težnja, a u isto vrijeme oprav- danje za onakav tragični svršetak , Gospođe sa suncokretom“, a to ga i čini najboljim našim artistom. I lik Vitale Malipiera, u kome je Voj- nović antropološkom metodom originalno i tačno fotografirao prosječni tip najmlađe ta- lijanske odrasle generacije, nije posvema / ,CRVENA HRVATSKA“ psihološki opravdan. Mladić od šestnaest godina ne može onako prefrigano, mudro i iskustveno govoriti. 'To zahtjeva veći miz godina. 1 Malipierov zahtjev na groficu u pogledu suložništva nekako nas ne zadovo- ljava. Mi bismo voljeli, da se je u njemu na prvi susret porodio prezir prema onome niskome i ako vrlo lijepome stvoru u osobi grofice Jekaterinskaje. 'Taj junak, koji se ne boji ničega, leti odvažno nebu pod oblake ne bi smio biti slomljen od samog pogleda onako već jedanput s njime brutalne žene. Voljeli bismo ga vidjeti kako "se dostojan- stveno odvraća od tog užasa — žene, a u isto vrijeme dolazi redarstvo, doznavši za grofično krvno djelo u Londonu, da je uapsi, našto nju udari kap. No i ovdje se dade ra- zumjeti Vojnovića. Glede prvog prigovora u pogledu prerane zrelosti Malipierove, treba imati na umu, da on ovim tipom ima pred očima prosječni tip najmlađe talijanske ge- neracije futurista. Ta nova generacija, po onome svemu što sam čuo i čitao o njima, predstavlja sve vrline juga i sjevera. Zašto onda ne bi mogao taj tip, bolji od dosada- šnjeg evropskog, pokazati brži razvoj no što je to dosad bilo. To ne samo da nije ne- moguće, nego će prema zahtjevima budućih vremena morati i biti. I na drugi prigovor dade se odgovoriti. Poznati su stihovi: »Al i dobra u junaka Drjemne katkad ruka hrabra“, Nikakovo čudo ako ljubav opet odnese. po- bjedu. U onom času naime, kad je bio s Njome lice u lice, pričini se Vitale-u kao da preživljuje spojenje duše s vasionom Lje- potom, koja se odazvala nijemim čežnjama toga časa. i Druga su lica posvema psihološki oprav- dana u svojim gestima, radnjama, aspiraci- jama i mahnitosti. i I ovo Vojnovićevo djelo možemo sma- trati rijetkom pojavom u našoj književnosti, isto kako što su rijetke pojave ,,Ekvinocij“ i ,Dubrovačka Trilogija“. Željeli smo uzi. mati koje svoje svjetsko literarno djelo, pa ga i imamo, a to je Vojnovićeva ,Gospođa sa suncokretom“. Dr. B. Cvjetković. Domaće vijesti, Hrvatska škola u Trstu. Primamo iz Trsta: Uvjereni smo, da će se u Dalmaciji veseljem primiti vijest, da se ovdje u Trstu novom školskom godinom, napokon otvara hrvatska pučka škola. Sutra na večer (petak) držat će se u velikoj dvorani ,,Dalm. Skupa“ skupština ovdješnjih Hrvata, da se stvore zadnji zaključci te ćemo vas izvijestiti ob ovom zborovanju. Međutim javljamo ovim putem svim ovaješnjim Hrvatima, da će tršćansko hrv. društvo ,,Strossmayer* prirediti u subotu, dne 2. marča ov. g. u velikoj dvorani »Narodnog Doma“ veliku akademiju s ple- som u počast 100 godišnjice narođenja ve- likog dobrotvora istarskih i tršćanskih Hrvata i Slovenaca, biskupa Dr. Jurja Dobrile. To će biti prvi javni nastup našeg mladog »Strossmayera“. Čisti dobitak od te zabave namijenjen je u korist hrvatsko škole u Trstu. Nadamo se, da će svi našinci znati da uvaže ovo plemenito nastojanje ,,Stros« smayera“ te da će svi od srca doprinijeti svoj kamečak, da nam što prije osvane ve- lika i jaka naša narodna tvrđava u Trstu: hrvatska škola. Broj 15. - Dr. Radoslav Helmerl. + U subotu je. preminuo u Križevcima ondješnji mladi i simpatični odvjetnik u najljepšoj muževnoj dobi od 33 godine. — Dr. Rade Heimerl. Agilan u svom zvanju kao i u narodnim poslovima razvijao je pokojnik svoje odlične sposobnosti usprkos pobolijevanja, koje ga je pratilo još od djačkih- dana. Prošloga decembra bio je u našem gradu, kamo je došao da nađe lijeka pore- mećenom svom zdravlju. Njegova simpatična pojava odmah je stekla krug vijernih mu prijatelja, kojih će se njegova prerana smrt . nemilo dojmiti. Pokojniku bila laka hrvatska zemlja, a obitelji naše saučešće. Parlamanat sazvan. Carevinsko je vijeće sazvano za 5 ožujka. Velike demonstracije u Sarajevu. U ne- djelju na večer bilo je naše šeher Sarajevo . pozorištem nemilih krvavih demonstracija. Mi smo već u nedjelju kasno u noći primili : brzojav o tim strašnim dogođajima. U po- nedjeljak smo kod štamparije DeGiulli izvje- sili taj brzojav. Povod demonstracijama bili su dogođaji u Hrvatskoj. I tamo je narodna duša našla odjeka. Demonstrirali su u prvom redu djaci, naša omladina, koja jedino dobro shvaća svoje dužnosti. Umiješala se policija i njezinom netak- tičnom i brutalnom postupanju imamo da zahvalimo dapače i jedan ljudski život. Svi gimmazijalći i realci prekjučer su štrajkovali i nijesu pohađali škole, dok poli- cija ne poda zadovoljštinu za nevino pro- livenu krv njihovih drugova. Demonstracije se opetuju. O njima -je bilo i u saboru govora. Radi pomanjkanja prostora osvrnuti ćemo će na njih naknadno. Dalmatinski sabor. Otkako je u saboru glasovana povišica učiteljskih beriva mislilo se, da sabor više ne će radi pravaške op- strukcije moći išta da uradi. No u subotu se naglo sve preokrenulo. Pravaši su odu- stali od opstrukcije. Izabran je odbor za iz- bornu reformu. Glasovan je proračunski provizorij. Danas je također sjednica. Smrt grofa Aehrenthala. Bivši ministar izvanjskih posala grof Aehrenthal (još dan prije smrti bio je umirovljen) umro je u subotu na večer malo prije 10 sati. Grof Vjekoslav Aehrental-Lexa rodio se due 27 studenoga 1844 u Pragu od otca Ivana barana Aehrenthsla i majke barunice Aehrenthal rođene barvnice Thun-Hohenstein . Osnovne škole svršio je u Češkgj, a sveuči- lišne pravne nauke na njemačkom sveučili- štu u Pragu i u Bonnu. U svibnju god. 1878 svršio je diplomatsku školu te je stu- pio u diplomatsku službu. U zajelničkom ministarstvu izvanjskih posala bio je naj. prije podređen činovnik. Poslije ga je on- dašnji ministar vanjskih posala grof Kalnoky uzeo u predsjedništvo ministarstva. Iza toga bude dodijeljen poslaništvu .u Beograd, a onda opet pozvan u ministarstvo vanjskih posala. God. 1886 podijeljen mu je naslov poslaničkog savjetnika, a god. 1894 naslov izvanrednog poslanika i opunomosenika. God. 1895 bude imenovan austro-ugarskim posla- nikom ma rumunjskom dvoru u Bukareštu <a god. 1890 već je poslanikom u Petrogradu. God. 1906 nakon pada grofa Goluchovskog postao je ministrom vanjskih pošala. 1908 proveo je aneksiju Bosne i Hercegovine. Od godine 1901 oženjen je sa kćeri grofa