Strana 2. N

= A PN ETE AE ——mm———m=— —mm==m—=<=S=E.

na Canal Grande-u, gdje čarobna Vojnovi-
ćeva palette umetne i hladnu crnu gondolu

s malim krvavim rubinom ispod zubatoga, -

srebrom mjeseca naoštrenog kljuna. Ovaj
prvi akt Vojnovićeve drame, morao bi biti
za pravo drugi, a drugi prvi, Drugi akt
naime i nije ništa drugo no vizija Vitale-a
o svemu onome što mu se je dogodilo u
Londonu sa Miss Magge-om, kad ju je su-
sreo u prvom aktu u Monstre-Hotelu kao
groficu Jekaterinskaju i vidio na pianinu
suncokret. Ovaj drugi akt je i majuspjeliji

po svojoj jačinjgi izrazitosti, pa dobro opaža

redacteur ,,Savremenika“ Br. Livadić, da
streba doista požaliti, da drama njim ne ot-
počinje i da se njegovom snagom ne nasta-
vlja“. Drugi akt ne će dobro ispasti na da-
skama, dok bi kao prvi bio od eminentne
sugestije i napetosti daljeg razvoja. Treći
akt nije no potrebiti nastavak prvoga sa
svojim razjašnjenjima i spoznajam te kona-
čnim tragičnim svršetkom ,,Gospođe sa sun-
cokretom“. No kao i razvoj radnje, nekako
nam čudno upada u oči i konačni svršetak
ove pustolovke, inkarnacije 'Tarnowske i
Murri. Ovakovih moralno propalih individua,
što ih na žalost i prečesto susrećemo, a da
bismo morali o njima drukčije suditi, etička
je odgovornost svedena na ništicu. Kao što
ne možemo ni pomisliti, da će se zvijer
skončati zato, što je razdrla čovjeka, tako
ne možemo ni psihološki rastumačiti, da će
se rođena zločinka, koja nema duše, ljubavi,
samoprijegora, kojoj je nagon za zločinačkim
djelima život i uživanje, a životno načelo:
finis coronat opus, makjavelizam protegnut
do skrajnjih granica svemira, da će se onako
lako skončati, dok se je mogla spasiti samo
jednim malin između njezinih već velikih
nemoralnih djela. Gole činjenice svakidaš-
njeg života i iskustva govore proti tome.
Gospođa sa suncokretom“ u realnosti bila
bi se odmah podala Vitale-u, ali mu u isto
vrijeme dovela u skrovito zaklonište između
četiri zida i ,Madame la Morte“, pa mu lje-
šinu preporučila hladnim valovima Canal
Grande-a. Naravno pjesnik nam tumači to
obraćenje ,Gospođe sa suncokretom“ time,
što ona počimlje iskreno ljubiti. Doista i
»Saloma“ Oskara Wilde-a kaže, da je tajna
ljubavi veća nego li tajna smrti. Ali je to
opet psihološki neopravduno s jednqstavnoga
razloga, što ovakovi individui ne trpe lju-
bavi i samoprijegora, jer ne trpe granic4 i
spoznaje svoje ljuckote. Ali mi ipak razu-
mijemo gospara Iva. Te se prihvatimo nje-
gove zbirke novela i crtic& pod naslovom
»Perom i olovkom“, u kojoj se zrcali sva
plemenitost piščeva, njegova bujna snaga u
slikovitim opisima, fina analiza i vješto pri-
kazivanje, naći ćemo da on glavnome licu
četvrte pripovijesti ,Čemu“, stavlja u usta
ove za auktora klasične 'riječi: ,,Umjetnost
je moj život i moj cilj. Ona mi daje, što

mi je svijet oduzeo i pogazio. Njoj se po- :

svetih“, Kto! Vojnović je ulajetnik, koji
svoje umjetničke produkte. modelira, dotje-
riva i gdje je narav učinila pogrješku is.
pravlja. je svijet oduzeo i pogazio, treba
da umjetnost opet pribavi i podigne. To je
Vojnovićeva težnja, a u isto vrijeme oprav-
danje za onakav tragični svršetak , Gospođe
sa suncokretom“, a to ga i čini najboljim
našim artistom.

I lik Vitale Malipiera, u kome je Voj-
nović antropološkom metodom originalno i

tačno fotografirao prosječni tip najmlađe ta-

lijanske odrasle generacije, nije posvema

/
,CRVENA HRVATSKA“

 

psihološki opravdan. Mladić od šestnaest
godina ne može onako prefrigano, mudro i
iskustveno govoriti. 'To zahtjeva veći miz
godina. 1 Malipierov zahtjev na groficu u
pogledu suložništva nekako nas ne zadovo-
ljava. Mi bismo voljeli, da se je u njemu
na prvi susret porodio prezir prema onome
niskome i ako vrlo lijepome stvoru u osobi
grofice Jekaterinskaje. 'Taj junak, koji se ne
boji ničega, leti odvažno nebu pod oblake
ne bi smio biti slomljen od samog pogleda
onako već jedanput s njime brutalne žene.
Voljeli bismo ga vidjeti kako "se dostojan-
stveno odvraća od tog užasa — žene, a u
isto vrijeme dolazi redarstvo, doznavši za
grofično krvno djelo u Londonu, da je uapsi,
našto nju udari kap. No i ovdje se dade ra-
zumjeti Vojnovića. Glede prvog prigovora
u pogledu prerane zrelosti Malipierove, treba
imati na umu, da on ovim tipom ima pred
očima prosječni tip najmlađe talijanske ge-
neracije futurista. Ta nova generacija, po
onome svemu što sam čuo i čitao o njima,
predstavlja sve vrline juga i sjevera. Zašto
onda ne bi mogao taj tip, bolji od dosada-
šnjeg evropskog, pokazati brži razvoj no što
je to dosad bilo. To ne samo da nije ne-
moguće, nego će prema zahtjevima budućih
vremena morati i biti. I na drugi prigovor
dade se odgovoriti. Poznati su stihovi:

»Al i dobra u junaka
Drjemne katkad ruka hrabra“,

Nikakovo čudo ako ljubav opet odnese. po-
bjedu. U onom času naime, kad je bio s
Njome lice u lice, pričini se Vitale-u kao
da preživljuje spojenje duše s vasionom Lje-
potom, koja se odazvala nijemim čežnjama
toga časa. i

Druga su lica posvema psihološki oprav-
dana u svojim gestima, radnjama, aspiraci-
jama i mahnitosti. i

I ovo Vojnovićevo djelo možemo sma-
trati rijetkom pojavom u našoj književnosti,
isto kako što su rijetke pojave ,,Ekvinocij“
i ,Dubrovačka Trilogija“. Željeli smo uzi.
mati koje svoje svjetsko literarno djelo, pa
ga i imamo, a to je Vojnovićeva ,Gospođa
sa suncokretom“.

Dr. B. Cvjetković.

Domaće vijesti,

Hrvatska škola u Trstu. Primamo iz
Trsta: Uvjereni smo, da će se u Dalmaciji
veseljem primiti vijest, da se ovdje u Trstu
novom školskom godinom, napokon otvara
hrvatska pučka škola. Sutra na večer (petak)
držat će se u velikoj dvorani ,,Dalm. Skupa“
skupština ovdješnjih Hrvata, da se stvore
zadnji zaključci te ćemo vas izvijestiti ob
ovom zborovanju.

Međutim javljamo ovim putem svim
ovaješnjim Hrvatima, da će tršćansko hrv.
društvo ,,Strossmayer* prirediti u subotu,
dne 2. marča ov. g. u velikoj dvorani
»Narodnog Doma“ veliku akademiju s ple-
som u počast 100 godišnjice narođenja ve-
likog dobrotvora istarskih i tršćanskih Hrvata
i Slovenaca, biskupa Dr. Jurja Dobrile. To
će biti prvi javni nastup našeg mladog
»Strossmayera“. Čisti dobitak od te zabave
namijenjen je u korist hrvatsko škole u
Trstu. Nadamo se, da će svi našinci znati
da uvaže ovo plemenito nastojanje ,,Stros«
smayera“ te da će svi od srca doprinijeti
svoj kamečak, da nam što prije osvane ve-
lika i jaka naša narodna tvrđava u Trstu:
hrvatska škola.

 

Broj 15. -

 

Dr. Radoslav Helmerl. + U subotu je.

preminuo u Križevcima ondješnji mladi i
simpatični odvjetnik u najljepšoj muževnoj
dobi od 33 godine. — Dr. Rade Heimerl.
Agilan u svom zvanju kao i u narodnim
poslovima razvijao je pokojnik svoje odlične
sposobnosti usprkos pobolijevanja, koje ga
je pratilo još od djačkih- dana.

Prošloga decembra bio je u našem
gradu, kamo je došao da nađe lijeka pore-
mećenom svom zdravlju. Njegova simpatična
pojava odmah je stekla krug vijernih mu

prijatelja, kojih će se njegova prerana smrt .

nemilo dojmiti.
Pokojniku bila laka hrvatska zemlja,
a obitelji naše saučešće.

Parlamanat sazvan. Carevinsko je vijeće
sazvano za 5 ožujka.

Velike demonstracije u Sarajevu. U ne-

djelju na večer bilo je naše šeher Sarajevo .

pozorištem nemilih krvavih demonstracija.
Mi smo već u nedjelju kasno u noći primili

: brzojav o tim strašnim dogođajima. U po-

nedjeljak smo kod štamparije DeGiulli izvje-
sili taj brzojav.

Povod demonstracijama bili su dogođaji
u Hrvatskoj. I tamo je narodna duša našla
odjeka. Demonstrirali su u prvom redu
djaci, naša omladina, koja jedino dobro
shvaća svoje dužnosti.

Umiješala se policija i njezinom netak-
tičnom i brutalnom postupanju imamo da
zahvalimo dapače i jedan ljudski život.

Svi gimmazijalći i realci prekjučer su
štrajkovali i nijesu pohađali škole, dok poli-
cija ne poda zadovoljštinu za nevino pro-
livenu krv njihovih drugova.

Demonstracije se opetuju. O njima -je
bilo i u saboru govora. Radi pomanjkanja
prostora osvrnuti ćemo će na njih naknadno.

Dalmatinski sabor. Otkako je u saboru
glasovana povišica učiteljskih beriva mislilo
se, da sabor više ne će radi pravaške op-
strukcije moći išta da uradi. No u subotu
se naglo sve preokrenulo. Pravaši su odu-
stali od opstrukcije. Izabran je odbor za iz-
bornu reformu. Glasovan je proračunski
provizorij. Danas je također sjednica.

Smrt grofa Aehrenthala. Bivši ministar
izvanjskih posala grof Aehrenthal (još dan
prije smrti bio je umirovljen) umro je u
subotu na večer malo prije 10 sati.

Grof Vjekoslav  Aehrental-Lexa rodio
se due 27 studenoga 1844 u Pragu od otca
Ivana barana Aehrenthsla i majke barunice

Aehrenthal rođene barvnice Thun-Hohenstein .

Osnovne škole svršio je u Češkgj, a sveuči-
lišne pravne nauke na njemačkom sveučili-
štu u Pragu i u Bonnu. U svibnju god.
1878 svršio je diplomatsku školu te je stu-
pio u diplomatsku službu. U zajelničkom
ministarstvu izvanjskih posala bio je naj.
prije podređen činovnik. Poslije ga je on-
dašnji ministar vanjskih posala grof Kalnoky
uzeo u predsjedništvo ministarstva. Iza toga
bude dodijeljen poslaništvu .u Beograd, a
onda opet pozvan u ministarstvo vanjskih
posala. God. 1886 podijeljen mu je naslov
poslaničkog savjetnika, a god. 1894 naslov
izvanrednog poslanika i opunomosenika. God.
1895 bude imenovan austro-ugarskim posla-
nikom ma rumunjskom dvoru u Bukareštu
<a god. 1890 već je poslanikom u Petrogradu.
God. 1906 nakon pada grofa Goluchovskog
postao je ministrom vanjskih pošala. 1908
proveo je aneksiju Bosne i Hercegovine.
Od godine 1901 oženjen je sa kćeri grofa