Strana 2. Bosanski sabor i dogodaji u Hrvatskoj U sjednici od srijede seen sabora bilo je gfvora i o dogođajima u MHrvatskoj. Najprije se povela debata o krvavim demon- stracijama u Sarajevu. Tu je 'nma predlog zast. Džamonje bila prihvaćena jedna reso- lucija. Poslije toga je imalo doći do izjave bosanskoga sabora o dogođajima u Hrvatskoj. Ali žalibože do te izjave nije došlo. Mlada je slavila triumf. Sabor se mije izjavio, već samo pojedini klubovi. Pala je jedna izjava hrvatsko-muslimanskog bloka, a druga izjava srpskoga kluba, a napokon je Miralemova grupa dala svoju izjavu: Mi donosimo ove izjave doslovno: Dr. Sunarić u ime hrvatsko-musliman- skog bloka pročitao je slijedeću izjavu : » Visoki sabore! Saborski klub ujedinjene muslimanske organizacije i hrvatskih sabor- skih klubova prožet jednodušnim osjećajem ogorčenja nad samovoljnim režimom, kojim se vrijeđaju u kraljevini Hrvatskoj sva ustavna i opća građanska prava, izrazuju svoje saučešće i duboku simpatiju svojim kolegama od raspuštenog hrvatskog sabora kao i cijelom narodu te u znak žalosti ostavljaju dvoranu.“ Na ovo su Hrvati i Muslimani demon- strativno ostavili dvoranu. Na ovu se izjavu osvrnuo u ime vlade barun Benko rekavši, da je zast. Sunarić učinio nešto što po za- konu nije smio učiniti, prekoračio je kom- petehciju sabora. Sada je predsjednik srpskog kluba Stokanović pročitao slijedeću izjavu: »Povodom u ovoj visokoj kući dane izjave sa strane zastupnika Dra Sunarića, smatram svoju dužriošću, nakon predhodnog sporazuma, da u ime svih srpskih zastupnika izjavimo svoje stanovište, Kao narod, koli se kroz vijekove borio za slobodu, Srbi Bosne i Hercegovine je- dnodušno osuđuju gaženje ustavnih zakona kao i proganjanje slobodnog izraživanja mišljenja Srba i Hrvata sa strane režima u Hrvatskoj i Slavoniji. CRVENA HRVATSKA“ Mi izrazujemo svoje simpatije našoj po krvi braći u Hrvatskoj i Slavqgiji u njihovoj borbi za očuvanje autonomije svoje domovine, jer smo osvjedočeni, da se i autonomna prava Bosne i Hercegovine kao posebnog državnog individualiteta moraju bolje čuvati, kao što se moraju čuvati i autonomna prava kraljevine Hrvatske i Slavonije. Istodobno smatramo zgodnim, da pro- testiramo proti prenošenju tuđih državnih aspiracija na našu domovinu, u kojoj pre- težna većina pučanstva i većina njezinog zakonitog zastupstva stoji na stanovištu potpune autonomije Bosne i Hercegovine. Osobito osuđujemo sve one: faktore, koji su nastojali manifestacije naše mladeži za slobodu i građanska prava prikazati kao političke manifestacije za njihova trialistična nastojanja.“ Sada je ustao Derviš beg Miralem te u ime svoje grupe dao izjavu sličnu onoj srp- skoga kluba. Na ovo je sjednica zaključena. Što da ob ovomu rečemo. Ne ostaje nam nego jedna riječ: Žalosno, ali istinito. Drugom zgodom pobliže ćemo ob ovom progovoriti. lovi zajednički ministar financija. Kralj je prihvatio demisiju zajedničkog ministra financija baruna Buriana i na nje- govo mjesto imenovao bivšeg austrijskog ministra financija, a sada predsjednika poljač- kog kluba na carevinskom vijeću u Beču Dra Lava viteza Bilinskog. Dr. Lav vitez Bilinski rodio se dne 15. lipnja 1846. u Zaleszšykima u istočnoj Gali- ciji od otca vlastelina. Svršivši svoje pravo- slovne nauke nailavovskom sveučilištu go- dine 1867., habilitovao se godine 1868. kao privatni docenat na istom sveučilištu iz po- litičke ekonomije. Godine 1871. bude ime- novan izvanrednim a godine 1874. redovitim profesorom političke ekonomije na sveuči- lišta u Lavovu. Već za rana bavio se poli- tikom. Godine 1875. bude izabran u cent- ralno povjereničtwo c. kr. galičkog gospo- Broj 16. darskog društva. Tu je bio kroz osam godina izvjestiteljem za poreze, željeznice i gospo- darske nauke. Godine 1878. u svojstvu rektora lavovskog sveučilišta bio je kao virilista - članom galičkog sahora. Godine 1883. buđe izabran u zastupničku kuću u kotaru sta-. nislavskom, koji je mandat zadržao i nakon promjene kurijalnoga parlamenta u narodni parlamenat na temelju obćeg izbornog prava. Kao takav pridružio se poljačkom klubu, gdje je doskora brojio kao najuvaženiji nje- gov član. U austrijskoj zastupničkoj ući bio je izvjestiteljem u najvažnijim političkim pitanjima kao kod zakonskih osnova o pri- vilegiju sjeverne željeznice, o proračunima, o. socijalnim * (bolestničkim) osjeguranjima i t. d. Godine 1892. bude imenovan gneral- nim ravnateljem austrijskih državnih željez: nica i istupi iz parlamenta. Tri godine kašnje stupio je kao mini- star financija u Badenijevom kabinetu. Grof Badeni je pao 1897. a s njime i dr. Bilin- ski, koji se posvetio nauci..Nu već godine 1900. eto ga članom igospodske kuće a u isto vrijeme imenovan je guvernerom au- strougarske banke. Ostao je pročelnikom naj- većeg novčanog zavoda u monarkiji punih devet godina, dok g. 1909. nije u trećem kabinetu baruna Bienertha i opet primio li- snicu ministra financija. G. 1911. je istupio iz kabineta, a malo kašnje + bio izabran za pročelnika Poljskog kluba. Dr. Bilinski poznat je i kao uvaženi pisac raznih djela i spisa političko-ekonom- skog sadržaja. Među njima najznatnije su »Dohodarina“ (2 sveska 1870.); ,, Priručnik političke ekonomije“ (2 sveska 1873.-4.). Pi- sao je i oveću studiju o socijalnoj demo- kraciji. Naši. dopisi. Pijavičino, 21 veljače. “Od obćinskih izbora pokrenili su dobro misleći ovdešnji seljani ideju sloge i spora- zuma među dva naša mjesta, gornjeg i do- njeg Pijavičina te Pantetića. MRREIHEEISENSNNNNNNNNNNNNNEEHHHHHEHHEHHHHHEHFP IHEEEEHHEEIHHEHEHHHHEHERRHEEHHEHHEHHEHHEHEHHHEHHHEHEHHEHHEEHEEA und das čsterreichische Kiistenland. Zet e- halten im Miirz 1910 anliisslich der ersten : iener Universititsreise von Professoren... Herausgegeben im Auftrage des Rektorats der Universitit Wien von Prof. Dr. Ed. Brtickner. Wien und Leipzig. Franz Deuticke 1911. (Nastavak) (4) Bogata je i zanimiva keramika u kući istarskih seljana, ribara i pastira, Tu je zdjela, pirlitanih taljerića (tanjura) šarovitim uresima, na njima su nošnje, ptice, alegorije mjeseca, a k tomu i dosta nakaza (groteška). Osobito paze istarske domaćice da im je po- suđe dobro i obilno našarano, ali su svi ti predmeti načinjeni od tuđih fabrikanata, koji ih ipak kalupe po ukusu istarskog puka, te se tako drže običaja. Na svjetiljci' še opaža stari oblik uz motive, a tako je i na starim domaćim posudama, a to bi bio kctao, što' visi nad ognjištem o komoštrama (verigama), pa poklopci za uljarnice (kamenice = pila), što bi se i u uresima imali isticati. U Istri su samo rijetki ti ostaci, to je posljednji plamičak negdašnjeg pučkog umjeća.u toj struci. Da, zemlja je siromašna, a narod bijedarm! Terkako Dalmacija je bogatija i u pa čkom umjeću, pa i u narodnom znanju. Prvi je uzrok, što ima osobito gospodarstvo, a zemlja je udaljena, bez velika prometa. Ovdje je spomenuti prvobitnost i starinu njezi- nih stanovnika, te način života uz duševne osebine, gospodarsko siromaštvo, odstranje' nost zemlje i osebujnost, sve je to prouzročilo da se bez ikakve omete jako ukorijeni stara navada, iz koje je bujno iznikla i uvrije- žila se sposobnost prvog reda za to pučko umjeće. Po redu su kulturni i umjetni bizanski, mletački i turski utjecaji djelovali na prvo- bitne slavenske niže slojeve dalmatinskog pučanstva i pomakli :nam tragove tehnike, u oblicima nakića te pučke umjetnosti, na- vlastito u mnogostručnim bogatim pojavama naresa i nošnje. Oblici, što su potekli iz turskog gpliva, udomaćili su se u dosta i dosti strana Dalmacije, te vladaju i ističu se osobito u južnom dalmatinskom ruhu, u stanovitim kićenim oblicima, a primjena im je sasvim jasna u tekstilnim radnjama. Mle- tački upliv jedva siže preko kulturne granice dalmatinskih gradova, gdje mu je zaista biljega, što se ne može zanijekati. Dalma- tinsko je nakiće kao i u ostalih prvobitnih narodnih grupa u Austriji (Malorusa, Ru- munja i Slovaka), ali je kud i kamo bolje, a najljepše umjetničko bogatstvo dalmatin- skoga puka u glavnom je u tekstilnom umjeću, jer se tu sve okreće u najslikovi- tijoj, nošnji, to je prava rijetkost. Seljani su u Dalmaciji veoma okretni, a njihova mar- ljivost pretežno izbija u domaćinstvu, gđje je krasno ruho i muško i žensko, a radi žena dobrim ukusom u starinskom obliku kroja i po staroj ornamentici, te su dalma- tinske nošnje mnogo starije od ruha ostalih seljana u Austriji. U Dalmaciji se zaista još narod bavi vezivom! Na domu je žena bri- žna, a na to je potiče marodni običaj, te vrši posao urođenom okretnošću, ima zlatne ruke, ona oštrim okom stvara nakite svuda i posvuda na temelju bogatih lika i oblika, što je uhvatila predajom i vrši fino prihva- ćenom tehnikom. Svaki dio odjeće gotovo je po drugom uzorku narodnog umjeća, jedno drugomu ne sliči, a svaki pojedini vez iz- vrstan je, dapače u svojoj vrsti svaki je komad nedostižljiv, nenatkriljiv uzorak puč- kog umjeća. U sjevernoj je Dalmaciji golemo obilje veziva u svili ili vuni na ubrusima Gašmacima, sadacima i pokrivačima) i na gornjim čestima ženske košulje. Ornamen- tika joj je uz mjesnu varijaciju čisto geo- : metrička, što je uvijek obilježje prvobitnog / starinskog umjeća, a to je u svezi sa slič- nim vezovima s jedne strane po grčkim oto-