RVENA HRVATSKA.

ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ;, ZA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

 

g uo POJEDINI BROJ 10 PARA 8988

 

 

God. XXII.

 

DUBROVNIK, 28. FEBRUARA 1912. č

 

Broj 17.

 

ttotus Vlator u Duhrovniku.

U nedjelju se odijelio od nas Scotus
Viator. On i njegova simpatična gospođa
odoše put otoka Hvara, da razgledaju i ovo >
ubavo dalmatinsko gnijezdo.

Odijelio se od nas, iza kako smo mu
pružili svoje srce, iza kako smo mu iskazali
svoje osjećaje. Ostavio nas je sa dojmom,
da ostavlja ljude, koji su mu zahvalni, vje-
čito zahvalni radi njegovog zauzimanja za
našu stvar.

Čim je stupio na dubrovačko tlo bio je
primljen najvećom prijateljskom susretljivo-
šću, a ta ga prijateljska susretljivost nije
ostavila za cijelog njegovog boravka u na-
šem gradu. Dubrovnik se je odužio našem
najvećem prijatelju. Odužio se kako je bolje
mogao, a možemo biti ponosni, da smo uči-
nili, što smo mogli.

Već smo u prošlom broju našega lista
spomenuli doček i ovacije, koje mu je gra-
đanstvo priredilo. Sada ćemo da progovo-
rimo o banketu, što ga je u subotu na ve-
čer priredilo naše građanstvo njemu i nje-
govoj poštovanoj gospođi, [te da istodobno
progovorimo o njegovom polasku, koji se je
razvio u veličanstvenu manifestaciju.

Banket u hotel Imperialu.

U subotu na večer bio je svečani ban-
ket u hotel Imperialu. Tomu je banketa pri-
sustvovala krema dubrovačkog građanstva.
Što je banket još više uzveličalo, to je da
su mu prisustvovale i naše gospođe.. Ban-
ketu je prisustvovalo, 56 gospode i gospođa,
a s g. Watsonom i njegovom milostivom go-
spođom bilo ih je 58.

Preko velike dvorane hotel -Imperiala
bio je prostrt dugi stol, Na njemu su se
nalazili bouqueti cvijeća, a i preko cijelog
stola bilo je posuto cvijeće od bajama.

Banket je bio zakazan na 8'/, sati. Tačno
u taj sat pođoše dvojica po mile goste. Če-
kasmo ih u Foyeru hotel Imperiala. Tu je
slijedilo upoznavanje. Otole smo se uputili
za već pripravni stol. Krasno je bilo pogle-
dati povorku, kako je išla kroz Foyer ho-
tela. Najprije ide gospođa Watson .praćena
načelnikom g. D.rom 'M. Čingrijom, onda
redom druge gospođe praćene sa gospodom,
a zatim ostala gospoda. Povorka je bila im-
pozantna. Ondje je bilo nekoliko stranaca,
koji su se čudili, komu to Dubrovnik tako
neviđenu čast iskazuje. A tu je bilo i ne-
koliko Madžara, čujemo grof Teleky i grof
Vay. Vidjeli su, kako mi znamo da štujemo
i da budemo harni onijem, koji se pred svi-
jetom za nas zauzimlju.

Sam banket je prošao najljepše, što je.
| mogao. Sve je bilo prijateljski i zadovoljno,

Na svakom nmi licu čitao zadovoljstvo i ugod-
nost.

 

3 . .
Preko banketa su koneertirale sve tri

gradske glazbe. Lijepa i do sad neviđena
pojava. Sve se je združilo da oda počast
velikom našem prijatelju, Gospodin Watson
je izrekao nadu, da valjda ova jednodušnost
neće biti momentalna, nego da će se to u
svakoj važnijoj zgodi opetovati, Dao Bog!

Preko banketa oslovio je naš načelnik
Dr. Melko Čingrija ljubljene naše goste sli-
jedećim govorom:

Veleučeni -gosp. doktore!

Tri puta imadoh sreću da se s Vama
sastanem. Prvi.put je bilo pred tri godine
po prilici, kad jedno popodne dođoste k
meni i predadoste mi kartu na kojoj stajaše
ime, koje — skrušeno li iskreno priznajem,
meni bješe nepoznato. Po pseudonimu Sco-
tus Viator znadoh samo da ste prijatelj
potlačenih, da ste čovjek koji za istinom
ide, uz plemenito geslo parcere subjeetis de-
belare superbos. 'To, pa kratki naš razgovor
i čitava Vaša pojava, bjehu uzrokom da već
onda rekoh: taj nam je 'čovjek prijatelj.

Drugom je bilo u bečkoj sudnici. Pi-
sala se stranica naše povijesti, pod natpisom
Friedjungova procesa, i nađoh Vas u zakutku
mučaljiva i mirna; kao nijemog svjedoka po
naš narod sudbonosnih događaja. Prikazaste
mi se onda kao naš stražanin.

Rastadosmo se tada da se sada po treći
put sastanemo.

Kroz ovo vrijeme pčelinim marom 'a
ustrajnošću stanca kamena, proučiste u tan-
čine naš politički život,,naše prilike i na-
pisaste knjigu o nama, kakvu mi o sebi ne
napisasmo, u kojoj širokom svijetu prikaza-
ste važnost našu i našeg pitanja, skidoste
obrazinu kojekakvom viteštvu i liberalizmu,
podigoste glas prot nepravde i postadoste
tako borac za naša prava, radi samog prava.

Veliki narod iz kog iznikoste pruža i
drugih primjera plemenitog zauzimanja ve-
likih njegovih sinova za male i potlačene.
Mi zahvaljujemo providnosti, što je Vas, sina
ponosne Škotske, nama za to namijenila.

Nejaki smo i siromasi da koga nagra-

dimo, a da smo i jaki i bogati, ljubav se'

ne nagrađuje. Ljubavi se samo odužnje, a
kako da se narod naš Vama oduži?

Pod gomilom tuge i nepravde, kojom
je udes vatru duše naroda našeg zatrpao,
tinja iskra gotovo netaknuta žara, a ta je
zahvalnost. Rekoh gotovo netaknuta, jer na
žalost malo nam se zgoda pruža da se njome
rasipljemo, pa ta iskra pred čovjekom kao
što ste Vi, u plamen se pretvara, i suklja
koliko mu ona gomila zla dopušta da na
vidik prodre.

Malen dokaz te zahvalnosti naroda na-
šeg, nek Vam je 'i ovaj sastanak večeras,
gdje se cijeli Dubrovnik bez razlike stranke

i mišljenja sakupio da Vam na prijateljski

način kao prijatelju hvalu iskaže.
Dubrovnik taj nekadašnji alem, a Bogu

hvala i danas ne ponajgori kamen našeg

$% juga, kojega važnost baš Vi znadoste svijetu

da pokažete, Đubrovnik koji u Vašim  uče-
nim djelima, gdje naše narodno jedinstvo
preporučate, čuje pjesmu svojih velikana,
Dubrovnik Vam danas kroz moja usta naj-
topliju hvala izriče, za svu ljubav što ste
našem narodu iskazali, za sve ono što ste
za nj uradili.

(Sada se obraća g. načelnik prama go-
spođi Watson i pozdravlja je francuski na
slijedeći način):

Gospođo,

U momentu, kad imam čast da zahva-
lim Vašem g. suprugu u ime prisutnih, u
ime našega grade i našega naroda te ga poz-
dravim kao našeg dragog prijatelja, dozvo-
lite mi gospođo, da Vam nazovem dobro-
došlicu među nama. Osvjedočen, da je vi-
jerna družica našeg prijatelja također naša
prijateljica i u čvrstoj nadi, da ćete to i u
buduće biti podižem čašu i pijem u zdra-
vlje naših ljubljenih gotova gosp. i g.đe
Watson.

Živio Scotus Viator i njegova gospođa.

Na ovaj govor našega načelnika odgo-
vorio je g. Watson u ime svoje i u ime
svoje milostive gospođe slijedeće :

Gospodine načelniče, gospođe i gospođice!

Pošto ne govorim posve dobro ni hrvat-
ski ni talijanski, prisiljen sam da na nazdra-
vicu odgovorim sa malo riječi.

Ne znam kako da zahvalim za sve is-
kaze prijateljstva, koje smo doživili prošle

: sedmice u Dalmaciji.

Zadovoljujem se, da odgovorim nazdra-
vicom, koja izlazi iz srca.
Pijem za što skoriji sporazum, potpuni i

trajni sporazum između ideje narodne hrvat- /

sko-srpske i ideje velike monarkije u kojoj su
Hrvati i Srbi elemenat zdrav, lealan i važan.

Živio Dubrovnik, jadranski biser!

Živila trojedna kraljevina Hrvatska,
Slavonija i Dalmacija!

Živila budućnost jugoslavenska! -

je dovršio svoj govor Inik
Dr. Melko Čingrija zaorio je burni živio
gosp. i gji Vatson. Ali kada je g. Watson
dovršio svoj odgovor nastali su oduševljeni
i neopisivi povici živio. Gospođa i g. Watson
bili su predmetom burnih ovacija.

Međutim su glazbe vani pred hotelom
koncertirale, a oduševljena masa građanstva,
koja se prikupila, svaki čas je klicala živio
g. Watsonu i njegovoj gospođi.

Oko 10%, digosmo se sa stola. Otvori-
smo prozore, da pogledamo koncerat muzika.
"Kada je općinstvo ugledalo g. Watsona i
njegovu gospođu udarilo je u frenetično kli-