RVENA HRVATSKA. ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ;, ZA IZJAVE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. g uo POJEDINI BROJ 10 PARA 8988 God. XXII. DUBROVNIK, 28. FEBRUARA 1912. č Broj 17. ttotus Vlator u Duhrovniku. U nedjelju se odijelio od nas Scotus Viator. On i njegova simpatična gospođa odoše put otoka Hvara, da razgledaju i ovo > ubavo dalmatinsko gnijezdo. Odijelio se od nas, iza kako smo mu pružili svoje srce, iza kako smo mu iskazali svoje osjećaje. Ostavio nas je sa dojmom, da ostavlja ljude, koji su mu zahvalni, vje- čito zahvalni radi njegovog zauzimanja za našu stvar. Čim je stupio na dubrovačko tlo bio je primljen najvećom prijateljskom susretljivo- šću, a ta ga prijateljska susretljivost nije ostavila za cijelog njegovog boravka u na- šem gradu. Dubrovnik se je odužio našem najvećem prijatelju. Odužio se kako je bolje mogao, a možemo biti ponosni, da smo uči- nili, što smo mogli. Već smo u prošlom broju našega lista spomenuli doček i ovacije, koje mu je gra- đanstvo priredilo. Sada ćemo da progovo- rimo o banketu, što ga je u subotu na ve- čer priredilo naše građanstvo njemu i nje- govoj poštovanoj gospođi, [te da istodobno progovorimo o njegovom polasku, koji se je razvio u veličanstvenu manifestaciju. Banket u hotel Imperialu. U subotu na večer bio je svečani ban- ket u hotel Imperialu. Tomu je banketa pri- sustvovala krema dubrovačkog građanstva. Što je banket još više uzveličalo, to je da su mu prisustvovale i naše gospođe.. Ban- ketu je prisustvovalo, 56 gospode i gospođa, a s g. Watsonom i njegovom milostivom go- spođom bilo ih je 58. Preko velike dvorane hotel -Imperiala bio je prostrt dugi stol, Na njemu su se nalazili bouqueti cvijeća, a i preko cijelog stola bilo je posuto cvijeće od bajama. Banket je bio zakazan na 8'/, sati. Tačno u taj sat pođoše dvojica po mile goste. Če- kasmo ih u Foyeru hotel Imperiala. Tu je slijedilo upoznavanje. Otole smo se uputili za već pripravni stol. Krasno je bilo pogle- dati povorku, kako je išla kroz Foyer ho- tela. Najprije ide gospođa Watson .praćena načelnikom g. D.rom 'M. Čingrijom, onda redom druge gospođe praćene sa gospodom, a zatim ostala gospoda. Povorka je bila im- pozantna. Ondje je bilo nekoliko stranaca, koji su se čudili, komu to Dubrovnik tako neviđenu čast iskazuje. A tu je bilo i ne- koliko Madžara, čujemo grof Teleky i grof Vay. Vidjeli su, kako mi znamo da štujemo i da budemo harni onijem, koji se pred svi- jetom za nas zauzimlju. Sam banket je prošao najljepše, što je. | mogao. Sve je bilo prijateljski i zadovoljno, Na svakom nmi licu čitao zadovoljstvo i ugod- nost. 3 . . Preko banketa su koneertirale sve tri gradske glazbe. Lijepa i do sad neviđena pojava. Sve se je združilo da oda počast velikom našem prijatelju, Gospodin Watson je izrekao nadu, da valjda ova jednodušnost neće biti momentalna, nego da će se to u svakoj važnijoj zgodi opetovati, Dao Bog! Preko banketa oslovio je naš načelnik Dr. Melko Čingrija ljubljene naše goste sli- jedećim govorom: Veleučeni -gosp. doktore! Tri puta imadoh sreću da se s Vama sastanem. Prvi.put je bilo pred tri godine po prilici, kad jedno popodne dođoste k meni i predadoste mi kartu na kojoj stajaše ime, koje — skrušeno li iskreno priznajem, meni bješe nepoznato. Po pseudonimu Sco- tus Viator znadoh samo da ste prijatelj potlačenih, da ste čovjek koji za istinom ide, uz plemenito geslo parcere subjeetis de- belare superbos. 'To, pa kratki naš razgovor i čitava Vaša pojava, bjehu uzrokom da već onda rekoh: taj nam je 'čovjek prijatelj. Drugom je bilo u bečkoj sudnici. Pi- sala se stranica naše povijesti, pod natpisom Friedjungova procesa, i nađoh Vas u zakutku mučaljiva i mirna; kao nijemog svjedoka po naš narod sudbonosnih događaja. Prikazaste mi se onda kao naš stražanin. Rastadosmo se tada da se sada po treći put sastanemo. Kroz ovo vrijeme pčelinim marom 'a ustrajnošću stanca kamena, proučiste u tan- čine naš politički život,,naše prilike i na- pisaste knjigu o nama, kakvu mi o sebi ne napisasmo, u kojoj širokom svijetu prikaza- ste važnost našu i našeg pitanja, skidoste obrazinu kojekakvom viteštvu i liberalizmu, podigoste glas prot nepravde i postadoste tako borac za naša prava, radi samog prava. Veliki narod iz kog iznikoste pruža i drugih primjera plemenitog zauzimanja ve- likih njegovih sinova za male i potlačene. Mi zahvaljujemo providnosti, što je Vas, sina ponosne Škotske, nama za to namijenila. Nejaki smo i siromasi da koga nagra- dimo, a da smo i jaki i bogati, ljubav se' ne nagrađuje. Ljubavi se samo odužnje, a kako da se narod naš Vama oduži? Pod gomilom tuge i nepravde, kojom je udes vatru duše naroda našeg zatrpao, tinja iskra gotovo netaknuta žara, a ta je zahvalnost. Rekoh gotovo netaknuta, jer na žalost malo nam se zgoda pruža da se njome rasipljemo, pa ta iskra pred čovjekom kao što ste Vi, u plamen se pretvara, i suklja koliko mu ona gomila zla dopušta da na vidik prodre. Malen dokaz te zahvalnosti naroda na- šeg, nek Vam je 'i ovaj sastanak večeras, gdje se cijeli Dubrovnik bez razlike stranke i mišljenja sakupio da Vam na prijateljski način kao prijatelju hvalu iskaže. Dubrovnik taj nekadašnji alem, a Bogu hvala i danas ne ponajgori kamen našeg $% juga, kojega važnost baš Vi znadoste svijetu da pokažete, Đubrovnik koji u Vašim uče- nim djelima, gdje naše narodno jedinstvo preporučate, čuje pjesmu svojih velikana, Dubrovnik Vam danas kroz moja usta naj- topliju hvala izriče, za svu ljubav što ste našem narodu iskazali, za sve ono što ste za nj uradili. (Sada se obraća g. načelnik prama go- spođi Watson i pozdravlja je francuski na slijedeći način): Gospođo, U momentu, kad imam čast da zahva- lim Vašem g. suprugu u ime prisutnih, u ime našega grade i našega naroda te ga poz- dravim kao našeg dragog prijatelja, dozvo- lite mi gospođo, da Vam nazovem dobro- došlicu među nama. Osvjedočen, da je vi- jerna družica našeg prijatelja također naša prijateljica i u čvrstoj nadi, da ćete to i u buduće biti podižem čašu i pijem u zdra- vlje naših ljubljenih gotova gosp. i g.đe Watson. Živio Scotus Viator i njegova gospođa. Na ovaj govor našega načelnika odgo- vorio je g. Watson u ime svoje i u ime svoje milostive gospođe slijedeće : Gospodine načelniče, gospođe i gospođice! Pošto ne govorim posve dobro ni hrvat- ski ni talijanski, prisiljen sam da na nazdra- vicu odgovorim sa malo riječi. Ne znam kako da zahvalim za sve is- kaze prijateljstva, koje smo doživili prošle : sedmice u Dalmaciji. Zadovoljujem se, da odgovorim nazdra- vicom, koja izlazi iz srca. Pijem za što skoriji sporazum, potpuni i trajni sporazum između ideje narodne hrvat- / sko-srpske i ideje velike monarkije u kojoj su Hrvati i Srbi elemenat zdrav, lealan i važan. Živio Dubrovnik, jadranski biser! Živila trojedna kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija! Živila budućnost jugoslavenska! - je dovršio svoj govor Inik Dr. Melko Čingrija zaorio je burni živio gosp. i gji Vatson. Ali kada je g. Watson dovršio svoj odgovor nastali su oduševljeni i neopisivi povici živio. Gospođa i g. Watson bili su predmetom burnih ovacija. Međutim su glazbe vani pred hotelom koncertirale, a oduševljena masa građanstva, koja se prikupila, svaki čas je klicala živio g. Watsonu i njegovoj gospođi. Oko 10%, digosmo se sa stola. Otvori- smo prozore, da pogledamo koncerat muzika. "Kada je općinstvo ugledalo g. Watsona i njegovu gospođu udarilo je u frenetično kli-