RVENA HRVATSKA Pe ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE ENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- OVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- isu KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO Muna 12.— £O NE VRATIT LIST KAD MU MMerP.AsA MINE — SMATRA SE PRED- PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A DOPISI VREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA ŠE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA OJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. EREBR POJEDINI BROJ 10 PARA 882 8 NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA (LAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. God. XXII. oil DUBROVNIK, 13: MARTA 1912. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Broj 21. ina 9rdna rana. Hoćete li, gosp. uredniče, dozvo- i jednome od Vaših čitalaca da stom upre u grdan porok naših pna. Da se je naša narodna stvar kako ko uputila, mislim da se ne može | poreče. Naše je pitanje na tapetu. iješenje može da bude više ili ma- e povoljno, tek jedno riješenje mora, talno mora da nastupi. Nu i mi, pače mi u prvom redu ižng smo da učinimo sve da to ri- šenje bude što potpunije. Za to eba da simpatije javnog mnijenja ečemo, jer bolju sudbinu treba i aslužiti. S toga neke pojave, koje omu ne vode, treba apsolutno da budu haknute-iz našeg javnog života, Ban Čuvaj, vjeran slugan Khuena ledervarskoga bio je Bogu hvala ako primljen u Banovini, da mu je isija ukroćivanja znatno oteščana Cijelo mu je javno mnijenje li- om protivno. — Nego, nije se ču- iti da se i on za boj sprema. Da- as bez novina, dakle bez novinara, e dade se politička borba ni zami- liti. — E pa dobro! On traži no- inara, koji će naravno za dobre are morati da pere sve najgnjusnije jegovo rublje. Čovjek bi mislio, te- ko će se ijedan sin ove naše izmu- ene zemlje nači za takovu rabotu. Svakako ko bi tako mislio, pre- ario bi se krupno. Novinar, koji će za dobre pare, izat skute Cuvajeve, opravdavati i jepšavati sve njegove nužne svi- jarije i tako svijesno pripomagati da aj gospodin plete i kuje mreže i ance nd4mijenjene našem narodu, na- ao se je, i to u osobi nekog mla- log gospodina, koji se je dosle ne nam s koliko uspjeh& itticao u onim njiževnim krugovima, koji s obzirom la pravac i na tražene ideale moraju hužno da pretpostavljaju njeki pa- riotizam, 9. U ime Boga, eto nam još jednog grobara, naše slobode; eto nam još ednog sina koji će da oštri -svoje oružje da ga dublje svojoj materi u srce urine. Na žalost, toga ima i drugovdje pa i u Evropi. Nu čega nema u Evropi, jeste nehaj, indiferentnost, s kojom se ta- kove pojave u našem inače tako mi- lom Zagrebu susretaju. Taj gospodin će i danas kao i jučer zalaziti u iste lokale, sastajati se s istim drugovima, valjda i dopisi- vati u opozicionalnim novinama, a da nikome tamo ne će doći na pa- met da takovog gospodina pouči o razlici koja postoji izmed «poštena čovjeka i čovjeka koji je svoje bolje uvjerenje zatajio potpisavši prvu na- mirnicu za dželatsku rabotu Cuva- jeva novinara, \ \ pojava koja treba da se izliječi. Ja ne bih na to reagirao u jav- nosti, da je to izolovan slučaj. Nu, na žalost ima više takovih. Tunomadne, jedan od glavnih sa- radnika ,Obzora“ kako se glasa pre- šao je sasvim jednostavno na _ sura- dništvo kod ,Narodnih Novina“ a da se nije u tom povodu pročitalo ikakova prijekora u onđješnjim novinama. Što ćemo više? Kad elita našeg društva, naši umjetnici, redovno a bez grižnje savijesti, odabiru svojim predsjednikom, onu karikaturu po- štena čovjeka koja odgovara imenu: Isa Kršnjavoga — koji ih pak znade onako blamirati kao tu neda- vno pred Madžarima! U tom pravcu neka mi budo slo- bodno napomenut uspomenu iz mla- đih dana. Bio sam došo u Zagreb kao bru- coš i bila je brucoška večera. Svak može lako da pojmi u kojem smo patriotskom oduševljenju svi plivali. Na jednom se diže neki gospodin i izreče krilatu nazdravicu 'domovin- skoj ljubavi. Pitam, ushićen: koji je onaj go- spodin, onaj krasni rodoljub? — «Janko Ibler“, odgovori mi moj susjed. ' / Tableau! Janko Ibler, glavni sa- radnik ,Narodnih Novina“. Ma što, dakle, po Bogu ljudi, dakle mi pošteni ljudi i ono prodano roblje da sjedimo za istim stolom?! Pa još da on može da _ govori o domovini a da mu sto šaka ne za- spu lažne riječi u grlo! Ma što dakle, pomišljah ja, ona je lijepa nazdravica bila tek stilisti- čka vježba. Priznajem, da mi je one večeri !'došla na pamet Jugurthine izreka o Rimu... t* Mi vidimo da se protiv nasilja u Banovini diže Dalmacija, da se diže Bosila. U to je ime“ najplemenitiji dio. naroda, omladina naša, znala i svoju krv da prolije. Gdjegod naš jezik_vlada, svuda vrije s ogorčenja — a u takovim momentima zar da bez prigovora dopustimo da se jedan gospodin Cihlarž ili Nehajev stavlja u ropsku službu ugnjetačeva slugana ? Slobodno njemu to činit, slobodno mu ukesavat judine pare, ali ne bilo mu slobodno da/ svojim prisustvom okužuje društvo poštenih ljudi. * Ako hoćemo da naše majke ra- daju što manje takih žalosnih sinova naučimo našu djecu da se klonu ovakih stvorova kako što se klonemo koje nečisti na putu. x Sjetit ćemo b&4novinsko društvo jednog karakterističnog primjera iz Dalmacije. -Naš_ prvak i preporoditelj pok. Miho Klaić bio je profesorom. Radi svoga političkog djelovanja bio je premješten. To je stranka smatrala poniženjem. I Miho Klaić se je za- hvalio na službi, ostao je sa brojnom obitelji nasred puta, 'samo da i una- "prijed može služiti svom uvjerenju, samo da i unaprijed može biti u istom društvu. Razumije. li banovinsko društvo razliku ovog shvaćanja od onog nji- hova ? SN p Italija nije nikada, pa ni sad po- slije, toliko i toliko godina, mogla \ rei Ve Zov ee