RVENA HRVATSKA

Pe
ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE

ENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
OVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
isu KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
Muna 12.— £O NE VRATIT LIST KAD MU
MMerP.AsA MINE — SMATRA SE PRED-

 

 

 

 

 

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A
DOPISI VREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA ŠE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA

OJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. EREBR POJEDINI BROJ 10 PARA 882 8  NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

(LAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE.

 

God. XXII.

oil

DUBROVNIK, 13: MARTA 1912.

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

Broj 21.

 

ina 9rdna rana.

Hoćete li, gosp. uredniče, dozvo-
i jednome od Vaših čitalaca da
stom upre u grdan porok naših
pna.

Da se je naša narodna stvar kako
ko uputila, mislim da se ne može
| poreče. Naše je pitanje na tapetu.
iješenje može da bude više ili ma-
e povoljno, tek jedno riješenje mora,
talno mora da nastupi.

Nu i mi, pače mi u prvom redu
ižng smo da učinimo sve da to ri-
šenje bude što potpunije. Za to
eba da simpatije javnog mnijenja
ečemo, jer bolju sudbinu treba i
aslužiti. S toga neke pojave, koje

omu ne vode, treba apsolutno da budu
haknute-iz našeg javnog života,

Ban Čuvaj, vjeran slugan Khuena
ledervarskoga bio je Bogu hvala
ako primljen u Banovini, da mu je
isija ukroćivanja znatno oteščana

Cijelo mu je javno mnijenje li-
om protivno. — Nego, nije se ču-
iti da se i on za boj sprema. Da-
as bez novina, dakle bez novinara,
e dade se politička borba ni zami-
liti. — E pa dobro! On traži no-
inara, koji će naravno za dobre
are morati da pere sve najgnjusnije

jegovo rublje. Čovjek bi mislio, te-

ko će se ijedan sin ove naše izmu-
ene zemlje nači za takovu rabotu.

Svakako ko bi tako mislio, pre-
ario bi se krupno.

Novinar, koji će za dobre pare,
izat skute Cuvajeve, opravdavati i
jepšavati sve njegove nužne svi-
jarije i tako svijesno pripomagati da
aj gospodin plete i kuje mreže i
ance nd4mijenjene našem narodu, na-
ao se je, i to u osobi nekog mla-
log gospodina, koji se je dosle ne
nam s koliko uspjeh& itticao u onim
njiževnim krugovima, koji s obzirom
la pravac i na tražene ideale moraju
hužno da pretpostavljaju njeki pa-
riotizam, 9.

U ime Boga, eto nam još jednog
grobara, naše slobode; eto nam još
ednog sina koji će da oštri -svoje

 

oružje da ga dublje svojoj materi u
srce urine.

Na žalost, toga ima i drugovdje
pa i u Evropi.

Nu čega nema u Evropi, jeste
nehaj, indiferentnost, s kojom se ta-
kove pojave u našem inače tako mi-
lom Zagrebu susretaju.

Taj gospodin će i danas kao i
jučer zalaziti u iste lokale, sastajati
se s istim drugovima, valjda i dopisi-
vati u opozicionalnim novinama, a
da nikome tamo ne će doći na pa-
met da takovog gospodina pouči o
razlici koja postoji izmed «poštena
čovjeka i čovjeka koji je svoje bolje
uvjerenje zatajio potpisavši prvu na-
mirnicu za dželatsku rabotu Cuva-
jeva novinara, \ \
pojava koja treba da se izliječi.

Ja ne bih na to reagirao u jav-
nosti, da je to izolovan slučaj. Nu,
na žalost ima više takovih.

Tunomadne, jedan od glavnih sa-
radnika ,Obzora“ kako se glasa pre-
šao je sasvim jednostavno na _ sura-
dništvo kod ,Narodnih Novina“ a
da se nije u tom povodu pročitalo
ikakova prijekora u onđješnjim
novinama.

Što ćemo više? Kad elita našeg
društva, naši umjetnici, redovno a
bez grižnje savijesti, odabiru svojim

predsjednikom, onu karikaturu po-

štena čovjeka koja odgovara imenu:
Isa Kršnjavoga — koji ih pak
znade onako blamirati kao tu neda-
vno pred Madžarima!

U tom pravcu neka mi budo slo-
bodno napomenut uspomenu iz mla-
đih dana.

Bio sam došo u Zagreb kao bru-
coš i bila je brucoška večera. Svak
može lako da pojmi u kojem smo
patriotskom oduševljenju svi plivali.
Na jednom se diže neki gospodin i
izreče krilatu nazdravicu 'domovin-
skoj ljubavi.

Pitam, ushićen: koji je onaj go-
spodin, onaj krasni rodoljub? —
«Janko Ibler“, odgovori mi moj
susjed. '

/

Tableau! Janko Ibler, glavni sa-
radnik ,Narodnih Novina“.

Ma što, dakle, po Bogu ljudi,
dakle mi pošteni ljudi i ono prodano
roblje da sjedimo za istim stolom?!

Pa još da on može da _ govori o
domovini a da mu sto šaka ne za-
spu lažne riječi u grlo!

Ma što dakle, pomišljah ja, ona
je lijepa nazdravica bila tek stilisti-
čka vježba. Priznajem, da mi je one
večeri !'došla na pamet Jugurthine

izreka o Rimu...
t*

Mi vidimo da se protiv nasilja u
Banovini diže Dalmacija, da se diže
Bosila. U to je ime“ najplemenitiji
dio. naroda, omladina naša, znala i
svoju krv da prolije. Gdjegod naš
jezik_vlada, svuda vrije s ogorčenja
— a u takovim momentima zar da
bez prigovora dopustimo da se
jedan gospodin Cihlarž ili Nehajev
stavlja u ropsku službu ugnjetačeva
slugana ?

Slobodno njemu to činit, slobodno
mu ukesavat judine pare, ali ne bilo
mu slobodno da/ svojim prisustvom

okužuje društvo poštenih ljudi.
*

Ako hoćemo da naše majke ra-
daju što manje takih žalosnih sinova
naučimo našu djecu da se klonu
ovakih stvorova kako što se klonemo

koje nečisti na putu.
x

Sjetit ćemo b&4novinsko društvo
jednog karakterističnog primjera iz
Dalmacije. -Naš_ prvak i preporoditelj
pok. Miho Klaić bio je profesorom.
Radi svoga političkog djelovanja bio
je premješten. To je stranka smatrala
poniženjem. I Miho Klaić se je za-
hvalio na službi, ostao je sa brojnom
obitelji nasred puta, 'samo da i una-
"prijed može služiti svom uvjerenju,
samo da i unaprijed može biti u
istom društvu.

Razumije. li banovinsko društvo
razliku ovog shvaćanja od onog nji-
hova ? SN p

Italija nije nikada, pa ni sad po-
slije, toliko i toliko godina, mogla

\

rei Ve Zov

ee