ENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ROVNIKI ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- KRUNA 10.— ZA INOZEMST Vo UNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU RETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- ROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. Visoka delegacijo! Baš pri omaku prošle godine bile su pozvane delegacije za dva dana na vijećanje, tražeć od njih odobrenje privremenog pro- računa za četiri mjeseca. Kad su nalog izvršile i u hitnji službu obavile, krenusmo kućam svojim zaželivši sebi sretnjije novo ljeto. Baš sretnije nije bilo. Pri samom omaku četirimjesečnog roka, i u glavu zad- nji dan, pozvaše nas i naložiše nam da tr- simo provizorij za novih šest mjeseca. Uvjeren sam, gospodo moja, da se u sebi svaki od nas za to buni, ali ne znam hoće li svaki dolično to svoje negodovanje da izrazi. Nijesmo ni proljetos na redovito zasje- danje pozvani, ;;r se nije račilo gospodi preko Litave, bo; i se da im delegacije jada ne zadadu. Držim da , jasno da to nije niti mo- gao niti smio biti valjan razlog, i ako je već svak na to tako obikao, da se žesti kad se to i spomene. Nedopuštenost saziva delegacije. Ali što je novo i čudno, to je da nas zovu na zasjedanje baš u času, kad su pri- like u drugoj poli monarkije tako upriličili, da nas zazvat nijesu smjeli, i mi zakonito vijećat ne možemo. No baš ono što je nevje- rojatno, to je kod nas pravilo. Tim što je na predlog ug. min. predsj. grofa Khuena Hedervary ukinut ustav u Hrvatskoj, nemo- guće je raspravljanje zajedničkih poslova, Pokušat ću da ovu svoju tvrdnju i dokažem. Državnopravni odnošaj jedne državne pole prama drugoj uređen je aust. drž. te- meljnim zakonom od 21 Dec. 1867 LDZ. 146 s jedne strane, a ugarskim zak. čl. XII godine 1867 i zak. čl XXX gud. 1868 8 druge strane, Zadnji zakon, naime ugarsko- hrvatska nagodba, jest sastavni dio austro- ugarske nagodbe, jer je ova sklopljena između Austrije i zemalja ugarske krune“ a ne Ugarske, pa tim zakonom zemlje ugarske krune, naime Ugarska s jedne, a kraljevina Hrvatska i Slavonija s druge strane ugovo- riše paritetno sklopljenim ugovorom, koji je označen kao zajednički temeljni zakon, mo- dalitete za uređenje zajedničkih poslova sa Austrijom. Mora se smatrati kao sastavni dio tim više što je $ 69 zak. čl. XII. 1867 određeno da način i razmjer po kome Hr Vateka ima da učestvuje u delegaciji, mora s utvrditi poznijim zakonom. I SVAKE SRIJEDE 1 SUBOTE. EC DUBROVNIK, 8. MAJA 1912. (Po stenograiskom zapisniku). Po $ 6 zakona od 21 decembra 1867, dotično 29 z. č. XII 1867, vrše obje pole zakonodavstvo u zajedničkim poslovima pu- tem delegacija. Iz same naravi stvari izbija, da toliko kod ispitivanja glavnih uvjeta na- godbe, koliko zakonitosti sastava pojedinih delegacija, svaka delegacija ima da se osvrće me samo na zakon koji je izdan u odnosnoj poli monarkije, već na sve zakone što se na to odnose. Pače za zakonitost sastava delegacije, isključivo je normativan zakon dotične pole. Prama tomu ima se smatrati da postoji delegacija ugarsko-hrvatskog sa- bora, ako je sastavljena prama zakonskim zahtjevima druge pole. Odraz komesarijata na austro-ugarsku nagodbu. Polazeć sa tog stanovišta, koje se jamačno ne može smatrati pogrešnim, moramo i mi one prilike koje su u ugarskim zakonima postavljene kao glavni uslovi, smatrati tako- vim. To izbija već iz načela paritetnosti, koji je tako konsekventno proveden, to pro- izlazi logično i iz obzira, što nagodba ne može da vrijedi nego za obje pole ili za nijednu, Pa za to ne samo što imamo pravo već je naša dužnost istražiti, da li je što nastupilo što bi moglu po odredbama nagodbe krepost nagodbe ukinuti. . Ugarski zakon imperativno spaja valja- nost nagodbe sa sačuvanjem ustava u obje pole. To je uvjet same nagodbe kao što jasno izbija iz $8$ 24, 25 i 26 odnosnog zakona. Ne treba bit osobit: pravnik, a da ti to bude jasno. A kad je tako onda logično slijedi da je obustavom ustava u Hrvatskoj otpao taj glavni uslov nagodbe austr, ugarske a po tom utrnuta i njezina valjanost i pre- stala funkcija delegacija. 'To proizlazi i lo- gično i gramatikalno iz zakona. : Mučno da će ko ustvrditi, da suspensija ustava u Hrvatskoj ne tangira ustav Ugar- ske. Gdje zakon ne pravi razlike, nikomu ne može biti dozvoljeno da prama pri- likama po volji razlikuje, a u ovom slu- čaju još se manje opravdano može što tako prigovoriti, što & 25 navedenog zakona go- vori o potpunoj ustavnosti, a Madžari su baš oni koji pošpuni paritet svagda i svagdje baš ističu. Ali tako pogrešno shvaćanje ponajjače pobija sama ug. hr. nagodba. =: RVENA HRVATSKA ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE MT S O SN PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA EsNsGeONGOUNDONSOS EF EOEOEOD ggea POJEDINI BROJ 10 PARA 6898 NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Broj 37. === s“. Govor delegata D.ra Melka Čingrije izrečen u IV. plenarnoj sjednici austrijske delegacije dne 1. svibnja 1912. Iz cijele sadržine nagodbe jasno izbija državni harakter Hrvatske U tom pogledu dosta je spomenuti banovu odgovornost pred hrv. saborom, činjenicu da hrv. zakoni imadu jednaku vrijednost kao i ugarski, i da moraju imati protupotpis odgovornog bana. Paritetni položaj Hrvatske kod sklapa- nja nagodbe, odredba $ 70 da se nagodba bez pristajanja Hrvatske ne može mijenjati, te jednaki položaj Austrije, Ugarske i Hr- vatske kao držsva u S 4 dokazuja da je Hrvatska svoj državni harakter upravo prama vani potpuno pridržala, i tom harak- teru htjelo se je pače vidljiv biljeg udariti i taj se je udario kad se je u S 63 ugovo- rilo, da za vijećanje o zajedničkim poslovima ima da se na vijećnici uz ugarsku i hrvet- ska zastava vije. Ugarska je to upotrebila, da ugovornu vjeru svoju vidljivo dokaže, te je zastavu hrvatsku, koja upravo ima paritet da iskaže, promakla u kukavni bar- jačić, kojemu se svaki od vas i danas u Bankgasse može da divi. Uzme li se još u obzir da po $ 1 tog zajedničkog temeljnog zakona Ugarska i Hrvatska napram ostalim pod vladom N. V. stojećim zemljama sačinjavaju jednu te istu državnu zajednicu, i da se po tom samo ta zejednica kao drugi ugovornik prikazuje tada više ne može da bude sumnje, da obustava ustava u Hrvatskoj imade se sma- trati kao pomanjkanje ustavnosti drugog ugovornika i da je po tom otpala glavna predpostavka nagodbe te da ona pravno više ne postoji. Nezakonitost ugarsko-hrvatske delegacije. No i sa jednog drugog pravnog i za konskog stajališta nije moguće raspravljanje zajedničkih poslova radi ukinuća ustava u Hrvatskoj. Kako sam već prije istakao pr6- pustilo se je $ 69 z č. XII. 1867 da se ' poznijim zakonom ustanovi način i razmjer u kom će Hrvatska u delegaciji učestvovati. To je bilo učinjeno po $ 41 ug. hrv. nagodbe i određeno da između zastupnika Hrvatske i Slavonije zastupnička kuća. ima da bira četiri, a velikaška jednog člana u delegaciju Po 8 34 istog zakona biraju kraljevine Hr- vatska i Slavonija svoje zastupnike na za- jednički sabor iz sredine vlastitog sabora. Obustavom hrv. ustava, ukinuta je i svaka krepost hrv. sabora, dotično svaka pravna i stvarna njegova posljedica, a u prvom a in genere provo zastupanja SE €