BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.

==

God. XXII.

 

U subotu poslije podne brzojav
nam je donio vijest, da je :pravnik
Jukić počinio u Zagrebu atentat na
komesara Cuvaja ispalivši prama nje-
mu dva hitca iz revolvera. Vijesti i
opis atentata dcnosimo na drugomu
mjestu. Ovdje 'čemo se pozabaviti sa-
mom stvari u sebi.

Čim se je saznalo za atentat po-
tražio je jedan od urednika bečke
»Die zeit“ zastupnika Biankinia i
pitao ga je, kakav je dojam učinio
atentat među južnoslavenskim zas-
tupnicima. Zastupnik Biankini je od-
govorio, ako sadanja politika mjero-

narodu i nadalje potraje, to se treba
bojati još gorih posljedica, ovom se
naime politikom tjera hrvatski narod
' u očaj.

Tim je zast. Biankini i  karakte-
rizirao potpuno jasno i bistro djelo
Jukićevo. Može li se ovog mladića
osuditi? Sam čin atentata, kojim se
kidiše na ljudski život, čovjek hlad-
nokrvan ne može da odobri. Ali pi-
tamo mi, ko će se naći, a da poreče
Jukićevu djelu najplemenitije  osje-
- čaje?

Hrvatski se narod tjera u očaj.
U Zagrebu se etablirao režim, koji
se ne bi mogao pomisliti ni u sred-
njem vijeku. Jednom vojničkom pro-
fošu izručena je jedna cijela zemlja od
preko 2 miljuna i po stanovnika na
milost i nemilost. Hrvatska je stav-
ljena izvan zakona. Građanske su
slobode ukinute; ustav je otet, štampa
je kao ukinuta, narodni se prvaci
optužuju i osuđuju. Hrvatska se ima
lišiti svoje individualnosti. U jednu
riječ mjerodavni faktori poručuju
hrvatskom narodu, da se mora utopiti
u moru jedinstvene mađarske države.

Pa kad je cijeli narod prosvje-
dovao proti ovom nasilnom režimu,
kada je proti ovom bespravlju i beza-
konju ustala cijela monarkija, pa kada
% ni jedan reakcionarni pročelnik još

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE.

davnih faktora prama. hrvatskom-

 
 

noonoDIOOOOO

CRVENA HRVATSKA

QIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : [IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A

DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
| PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
di . VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ-

MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA

ga gem POJEDINI BROJ 10 PARA s98g88  NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

DUBROVNIK, 12. JUNA 1912.

Ntentat na komesara Cuvnjn u Zagrebu.

reakcionarnije vlade kao što je aus-
trijski ministar predsjednik grof
Stiirgkh, nije mogao oteti, a da ne
osudi ovaku grubu povredu pravde
i zakona; kada je cijeli svijet izre-
kao svoj sud ob onom nekvalificira-
nom činu, mjerodavni faktori još
uvijek nijesu našli za shodno, da
uklone to ruglo dvadesetog vijeka.
Pa što je onda kod svih ovih pred-
postavaka mogao da misli svaki po-
jedini član hrvatskog naroda?

Zar nije tu jasno kao na dlanu,
da je moralo nastati ono, što je Ju-
kić počinio. Jukićevo je djelo čin

ojađenog hrvatskog :srca. Jukićev.

atentat nije nego plod one politike,
koju su inaugurirali mjerodavni fak-
tori prama hrvatskom narodu. I nema
danas nijednog Hrvata, koji bi za
ovaj čin osudio mladog i poletnog
Jukića, kojemu je ljubav domovinska
diktirala onaj čin.

Ta on sam kaže: Jest ja sam
hotio ustrijeliti Cuvaja. Pucao je na
njega sa poklikom , Živila Hrvatska“.
Kada su ga uapsili klicao je ,Ži-
vila Hrvatska“, a u preslušanju izja-
vlja, da je čin izveo promišljeno i
da za nj preuzima odgovornost i za-
vršio je sa poklikom ,Živila Hr-
vatska“.

Ne odobravajući nimalo čin, koji
je po kaznenom zakonu kvalificiran
kao zločin, pitamo mi ima li kultur-
nog čovjeka, koji će poreći tomu
činu plemenite pobude i namjere. Ta
kod ovog čina i ne može se o ni-
čemu drugomu govoriti nego samo
i jedino o plemenitosti. I mislimo,
kad se već ovaj čin po kaznenom
zakonu mora kazniti, da se ne će
naći sudaca, koji bi upotrebili svu
oštrinu kaznenog zakona već da će
upotrebiti sve moguće olakotne okol-
nosti i da će kazna biti čim blaža.

Ovaj pak čin nek sjeti mjeroda-
vne faktore, dokle je hrvatski narod
dovela njihova politika. Ako ovom

Broj 47.

 

politikom dalje nastave, onda bi se
vrlo lako moglo još gore dogoditi,
kako je zast. Biankini trekao ured-
niku bečkog ,Die Zeit“, Onda bi
moglo doći vrijeme, kada Jukić ne
će biti osamljen, već će Jukići nicati
jelan za drugim bez broja. Nas se
stavlja izvan zakona, pa nek se niko
ne čudi, ako se i mi laćamo sred-
stava, koji nam još jedino preostaju,
da branimo naš opstanak.

Jukić je počinio jedno djelo, ko-
jim je sjetio mjerodavne faktore, do
kakovog je očaja došao hrvatski na-

rod i kojih se sredstava naš narod

_mora. lačati,, ako hoće da obrani svoj
bitak. Kad se Jukićevo djelo s te
strane shvati, onda će bez dvojbe
ovaj njegov čin bit sačuvan u naj-
ugodnijoj uspomeni u hrvatskom na-
rodu. Njegove patnje osjećati će cio
narod. Mi mu otvoreno iskazujemo
svoje simpatije, a s nama i cijeli
narod. Nek mu ovo bude utjehom u
patnjama, koje će ga sada stići. A
neka bude i uvjeren, da ga hrvatski
narod ne će nikada zaboraviti. On
za nas nije nikakav zločinac, već
narodni junak, koji je sebe za narod
izložio.

Prva vijest o atentatu.

U subotu poslije podne, kada je naš
list već (davno bio tiskan primili smo iz
Zagreba slijedeću brzejavku:_

Kada se je danas u po ure po podne
komesar Cuvaj vraćao kući sa proslave ju-
bileja svoga brata ispalio je u Moesničkoj
ulici pravnik Jukić Bosanac prama njemu
dva hitca iz revolvera. Cuvaj je ostao neo-
zleđen. Jedan je hitac pogodio banskog sa-
vjetnika Hrvoića i smrtno ga ranio. Poslije
toga je Jukić stao bježati. Jedan ga je re-
dar htio uhvatiti, ali on je na njega pucao
i odmah ga ubio. Na Strosmajerovom šeta-

+ lištu ga je htio uloviti detektiv Fućkar, no
Jukić je i na njega pucao te ga teško ra-
nio. Bježeći dalje namjerio se na jednu sku-
pinu učitelja, koja se vraćala sa Cuvajeve
proslave, pucao je i na njih, ali je hitac
promašio. Konačno je uspjelo uhvatiti ga u
Marovskoj ulici.

R . s
4 » 4
,* x

tu
#