BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. == God. XXII. U subotu poslije podne brzojav nam je donio vijest, da je :pravnik Jukić počinio u Zagrebu atentat na komesara Cuvaja ispalivši prama nje- mu dva hitca iz revolvera. Vijesti i opis atentata dcnosimo na drugomu mjestu. Ovdje 'čemo se pozabaviti sa- mom stvari u sebi. Čim se je saznalo za atentat po- tražio je jedan od urednika bečke »Die zeit“ zastupnika Biankinia i pitao ga je, kakav je dojam učinio atentat među južnoslavenskim zas- tupnicima. Zastupnik Biankini je od- govorio, ako sadanja politika mjero- narodu i nadalje potraje, to se treba bojati još gorih posljedica, ovom se naime politikom tjera hrvatski narod ' u očaj. Tim je zast. Biankini i karakte- rizirao potpuno jasno i bistro djelo Jukićevo. Može li se ovog mladića osuditi? Sam čin atentata, kojim se kidiše na ljudski život, čovjek hlad- nokrvan ne može da odobri. Ali pi- tamo mi, ko će se naći, a da poreče Jukićevu djelu najplemenitije osje- - čaje? Hrvatski se narod tjera u očaj. U Zagrebu se etablirao režim, koji se ne bi mogao pomisliti ni u sred- njem vijeku. Jednom vojničkom pro- fošu izručena je jedna cijela zemlja od preko 2 miljuna i po stanovnika na milost i nemilost. Hrvatska je stav- ljena izvan zakona. Građanske su slobode ukinute; ustav je otet, štampa je kao ukinuta, narodni se prvaci optužuju i osuđuju. Hrvatska se ima lišiti svoje individualnosti. U jednu riječ mjerodavni faktori poručuju hrvatskom narodu, da se mora utopiti u moru jedinstvene mađarske države. Pa kad je cijeli narod prosvje- dovao proti ovom nasilnom režimu, kada je proti ovom bespravlju i beza- konju ustala cijela monarkija, pa kada % ni jedan reakcionarni pročelnik još IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. davnih faktora prama. hrvatskom- noonoDIOOOOO CRVENA HRVATSKA QIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : [IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA | PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI di . VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA ga gem POJEDINI BROJ 10 PARA s98g88 NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. DUBROVNIK, 12. JUNA 1912. Ntentat na komesara Cuvnjn u Zagrebu. reakcionarnije vlade kao što je aus- trijski ministar predsjednik grof Stiirgkh, nije mogao oteti, a da ne osudi ovaku grubu povredu pravde i zakona; kada je cijeli svijet izre- kao svoj sud ob onom nekvalificira- nom činu, mjerodavni faktori još uvijek nijesu našli za shodno, da uklone to ruglo dvadesetog vijeka. Pa što je onda kod svih ovih pred- postavaka mogao da misli svaki po- jedini član hrvatskog naroda? Zar nije tu jasno kao na dlanu, da je moralo nastati ono, što je Ju- kić počinio. Jukićevo je djelo čin ojađenog hrvatskog :srca. Jukićev. atentat nije nego plod one politike, koju su inaugurirali mjerodavni fak- tori prama hrvatskom narodu. I nema danas nijednog Hrvata, koji bi za ovaj čin osudio mladog i poletnog Jukića, kojemu je ljubav domovinska diktirala onaj čin. Ta on sam kaže: Jest ja sam hotio ustrijeliti Cuvaja. Pucao je na njega sa poklikom , Živila Hrvatska“. Kada su ga uapsili klicao je ,Ži- vila Hrvatska“, a u preslušanju izja- vlja, da je čin izveo promišljeno i da za nj preuzima odgovornost i za- vršio je sa poklikom ,Živila Hr- vatska“. Ne odobravajući nimalo čin, koji je po kaznenom zakonu kvalificiran kao zločin, pitamo mi ima li kultur- nog čovjeka, koji će poreći tomu činu plemenite pobude i namjere. Ta kod ovog čina i ne može se o ni- čemu drugomu govoriti nego samo i jedino o plemenitosti. I mislimo, kad se već ovaj čin po kaznenom zakonu mora kazniti, da se ne će naći sudaca, koji bi upotrebili svu oštrinu kaznenog zakona već da će upotrebiti sve moguće olakotne okol- nosti i da će kazna biti čim blaža. Ovaj pak čin nek sjeti mjeroda- vne faktore, dokle je hrvatski narod dovela njihova politika. Ako ovom Broj 47. politikom dalje nastave, onda bi se vrlo lako moglo još gore dogoditi, kako je zast. Biankini trekao ured- niku bečkog ,Die Zeit“, Onda bi moglo doći vrijeme, kada Jukić ne će biti osamljen, već će Jukići nicati jelan za drugim bez broja. Nas se stavlja izvan zakona, pa nek se niko ne čudi, ako se i mi laćamo sred- stava, koji nam još jedino preostaju, da branimo naš opstanak. Jukić je počinio jedno djelo, ko- jim je sjetio mjerodavne faktore, do kakovog je očaja došao hrvatski na- rod i kojih se sredstava naš narod _mora. lačati,, ako hoće da obrani svoj bitak. Kad se Jukićevo djelo s te strane shvati, onda će bez dvojbe ovaj njegov čin bit sačuvan u naj- ugodnijoj uspomeni u hrvatskom na- rodu. Njegove patnje osjećati će cio narod. Mi mu otvoreno iskazujemo svoje simpatije, a s nama i cijeli narod. Nek mu ovo bude utjehom u patnjama, koje će ga sada stići. A neka bude i uvjeren, da ga hrvatski narod ne će nikada zaboraviti. On za nas nije nikakav zločinac, već narodni junak, koji je sebe za narod izložio. Prva vijest o atentatu. U subotu poslije podne, kada je naš list već (davno bio tiskan primili smo iz Zagreba slijedeću brzejavku:_ Kada se je danas u po ure po podne komesar Cuvaj vraćao kući sa proslave ju- bileja svoga brata ispalio je u Moesničkoj ulici pravnik Jukić Bosanac prama njemu dva hitca iz revolvera. Cuvaj je ostao neo- zleđen. Jedan je hitac pogodio banskog sa- vjetnika Hrvoića i smrtno ga ranio. Poslije toga je Jukić stao bježati. Jedan ga je re- dar htio uhvatiti, ali on je na njega pucao i odmah ga ubio. Na Strosmajerovom šeta- + lištu ga je htio uloviti detektiv Fućkar, no Jukić je i na njega pucao te ga teško ra- nio. Bježeći dalje namjerio se na jednu sku- pinu učitelja, koja se vraćala sa Cuvajeve proslave, pucao je i na njih, ali je hitac promašio. Konačno je uspjelo uhvatiti ga u Marovskoj ulici. R . s 4 » 4 ,* x tu #