ROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DNU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO UNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU RETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- ROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. ,ltojeru u Hrvatsko“. (Naše posebno izvješće) Zagreb, 16. VI. 1912. Atentat, koji je pred nedjelju dana zveden na komesara Cuvaja posljedica je postojeće zavjere u Hrvatskoj !“ Tako su barem rastrubili širom svijeta \avajevi trabanti, kojima bi trebalo zavjere se neustavno stanje u Hrvatskoj može još koje vrijeme održati . . . 1 jer je ,zavjera“ reć utvrđena, a utvrdili su je razni = Accurti, Barići, Sporčići, drugovi Nastićevi. Određuju se po Rauchovom receptu ponovne iznimne mjere glede nošenja oružja; po Zagrebu krstare opet žandari sa nataknutim bajune- tama; kućna vrata imadu se ranije zatvarati, mladež poslije devet sati na večer ne smije na ulicu itd. itd. A mirni i dobroćudni Hrvati sliežu samo ramenima, odkreću glave, da ne vide toga izazivanja, da im ne uzavrije krv — jer krvi bi se htjelo — i šapću sami sebi: ta dokle &e tako! k * * * Od časa, kad je Jukić pred nedjelju dana ispalio svoje metke u namjeri, da ko- mesara Cuvaja ubije — stupila. je u svoju ulogu glasovita zagrebačka policija sa svim svojim konfidentima. Brzo se snašla u njoj jer joj još u gestu i krvi leži ono, što je pred dvije godine zajedno sa Nastićem pro- vodila. Nit najmanje ju ne ženira, da se tada poniela besramno i besdušno, da se blamirala za vječna vremena. Sat kasnije iza uapšenja Jukićeva slijedilo je već tride- setak uapšenja: pohvatalo se sve osobe, koje su se u gostionici Kovačić koštirale, bez obzira na to, da sam atentator Jukić onamo redovito nije zalazio, i da ga od trideset uapšenih poznaje jedva njih pet. Ali ništa zato: valja svijetu pokazati, kako je revna, kako je sposobna zagrebačka policija. Ima- jući tako u rukama tridesetak osoba policija je dalje sama pravila kombinaciju i osaovu po kojoj bi taj atentat bio morao da bude izveden, Jer je Jukić rodom iz Bosne, poli- cija je odmah i ne preslušavši ga zaključila da je on Srbin, da je atentat srbijansko djelo. No razočaranje je došlo u brzo, kad se ispostavilo, da je Jukić Hrvat, da je dapače tve do nedavna bio zasukani frankovac, koji riječ Srbin nije mogao ni da izgovori. No našla se ipak slamka, koja je spasila ovn Osnovu već na utapanju. Jukić je bio za nedavnog djučkog pohoda u Beogradu sa ostalim đacima i ondje se, nalazeć se u Jednoj slobodnoj demokratskoj državi odu- ševljajavao, prestao je biti zasukanac, priznao narodno jedinstvo Hrvata.i Srba itd. Dakle će se sa Beogradom ipak moći operirati. I počelo se da operira. Panduri, njihove žene, razni policijski konfidenti, sve je to RVENA HRVATSK ENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE DUBROVNIK, 19. JUNA 1912. punim ustima pripovijedalo na sve strane, svakome tko je htio i ne htio čuti: da je Jukić svoj atentat počinio na poticaj iz Biograda. Ondje da je. za svog boravka stupio u doticaj sa ,Narodnom Obranom“ tamo je zasnovan plan o atentatu na Cuvaja i čitav niz osoba u Hrvatskoj. Od ,, Narodne Obrane“ da je Jukić dobio 6 bomba, koje je donio u Zagreb, ali jer su se drugovi njegovi, koji su s njim također bili upleteni u tu beogradsku zavjeru pobojali, da ne bi znali vješto s tim bombama raditi, da su ih ba- cili u Savu i da će doći posebni ronci iz 'Irsta, koji će te bombe iz Save vaditi. Uz to da je iz Srbije prenešeno oko stotinjak revolvera istoga kalibra, koje su zavjerenicima dali srpski oficiri itd. 'Tim pripovjedanjem mislilo se postići to, da će se ove priče po Zagrebu, a i po zemlji raširiti: i da će se moći — kao i u veleizdajničkoj parnici nać svjedoci — koji će doć pred sud i reći : jest, mi smo također o tom čuli; bilo je nešto, pripovjedalo se itd. Našao bi se možda i koji Nastić, koji bi se i zakleo da je nešto bilo. ' s No što se tada najednom desilo — ne znam, ali je ta osnova o ,beogradskoj zavjeri“ o kojoj su već i pojedini detalji bili lanci- rani u strane novine, da i strani svijet za nju dozna, napuštena. Valjda su ipak još za vremena predviđeli, da će blamaža ovog puta biti još groznija, nego je bila u veleiz- dajničkoj parnici ili je možda s višeg mjesta došao nalog, da Cuvaj nije ipak tako velika zvjer, da bi radi njega čitava monarhija bila izložena ruglu svijeta. Osnova je dakle ta sa ,srbijanskom zavjerom“ napuštena, od prvog i drugog dana od trideset uhapšenih osoba, preko dvadeset pušteno je radi pomanj- kanja svakog dokaza na slobodu. No ali ,zavjere“ ipak treba, to želi imati Cuvaj i tako je naložio. - I stvara se nova osnova, nove zavjere. Nije toj korijen u Beogradu; bombe su iz Save izčezle; vonci iz Trsta brzojavno su odkazani, da se ne muče do Zagreba i da u pol metra dubokoj Savi traže i nađu“ bombe; nestalo je i onih stotinu oficirskih revolvera i ograničio se njihov broj na ti: na Jukićev browning revolver, kojim je počinio atentat i na dva mala zahrđala revolverića sa 7 mil. promjera. što ih prigo- dom premetačine nađoše kod dvojice djaka koji Jukića niti ne poznaju. Kad je dakle svega toga preko noći nestalo, valjalo je ipak. nešto naći, što vezuje više ljudi, kojima se ipak može dokazati, da su se sastajali, da su ujedno vijećali, dogovarali. I našlo se to nešto“, a to je djački štrajk. Ona soli- darnost, ona uzorna disciplina, kojom je taj štrajk bio proveden nikako ne ide u glavu gospodi sa Markova trga i crvene lampe 'Tu mora da j4 bila kakova organizacija — . x < : PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVNA DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA AF PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA no E=abSeUSseUečičpišoE oD o ga... POJEDINI BROJ 10 PARA £8%88 NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA ZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Broj 49. a organizaciju se treba za daljnju operaciju. I u četvrtak “poče ponovno apšenje i ne samo u Zagrebu, već i po provinciji u Osijeku, Vukovaru, Vinkovcima, Mitrovici, Zemunu, Krapini. Karlovcu, Bjelovaru, Va- raždinu, uopće po svim mjestima, gdje je kakova srednja škola i gdje je bilo djačkog štrajka. Jer je kod nekih djaka od središnje djačke organizacije nađena prepiska, kej po njoj, koje daljnjim preslušavanjima doznalo se imena onih djaka, koji.su po pojedinim mjestima vodili akciju oko štrajka. Ti su svi djaci pohapšeni, a broj njihov samo u zagrebačkim redarstvenim uzama iznosi preko stotinu četrđeset. Ne mari ništa da je preko stotina od :ovih jedva dovršila “petnaestu godinu, te su to većinom djaci šestog i sedmoga gimnazijalnog razreda. Iz Krapine i Koprivnice, gdje neima viših razreda gimnazije, već samo niži nisu neki uapšeni dapače navršili još ni petnaeste godine. To je eto ta revolucionarna zavjera“, koja je imala da u Hrvatskoj učini prevrat ,da izvede čitav niz atentata“ kako javljaju Cuvajeve i njemu slične novine. x Uz ove ,zavjerenike“ ima i drugih uapšenih. Hapsi se svakog bez razlike za kog se čuje i dozna, da se nepovoljno izrazi o Cuvajevu režimu, o vladi, da odobrava atentat ili slično. Takovih je uapšeno oko desetak. Mirkec pl. Pisačić uapšen je opet radi letaka , Štit“ što 'ga je izdavao u Bre- \ šicama i "Trstu. On se navodno, kao to obično čini odmah izjavio solidarnim sa atentatorom i uapsiše ga. I za njeg ,Narodne novine“ još javljaju, da je odao cijelu zavjeru! ; za njega, kojeg nitko ozbiljno ne shvaća. Uapšen je i onaj trg. pomoćnik još koji je Jukića u biegu uhvatio. Čudna je historija s njime. Svi prijatelji i znanci njego- vi ostaviše ga radi toga, što je Jukića uhvatio i tako pomogao policiji, i izbjegavaju ga. Njega se to tako kosnulo, da je otišao na Savu i skočio u nju da se utopi. Kad ga ipak spasiše na redarstvu upitan za razlog svog pokušanog samoubojstva odgovorio je da se htio zato ubiti jer ga peče savjest, što je Jukića uhvatio! Radi ovoga je naravno odmah utamničen. Sa uapšenima se postupa besprimjerno brutalno. Hrana im se ne dozvoljava iz vana već jednom dnevno dobivaju komad kruha i nekakove juhe, koju ne bi niti pas jeo. A najbezočnije je onda, kad policija imade obraza, da to dementira u službenom listu i veli da su se sami uapšeni pohvalili i izjavili, da se s njima posve liepo postupa. A. zašto je policija pod prijetnjum uapšenja ponovnog zatražila od svih onih, koje je pustila van, da ne smiju niti riječ pisnuti o tomu kako se s njima postupalo. Zagrebačke redakcije, da smiju, mogle bi štošta o tome re DA