QIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.= KO NE VRATI LIST KAD MU

PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE,

IZLAZI SVAKE REMO

Dakle ipak. Šest djaka ovdješenje
gimnazije predano je državnom od-
vjetništvu radi veleizdaje. I državno
odvjetništvo uputilo je postupak proti
njima. U ponedjeljak su bili preslu-
šani po sucu istražitelju. U svezi sa
ovim dolaze i druge vijesti. U Zadru
se dva gimnazijalna djaka nalaze
dapače i u istražnom zatvoru. —
Sve radi veleizdaje.

Piše nam pak naš pouzdanik iz
Zadra, da su u Zadru svi zaposleni
traženjem veleizdaje. Namjesništvo
se nalazi u nekom nervoznom stanju.
Državni nadovjetnik radi dan i noć.
On je već našao veleizdaju, on zna
dapače, gdje joj je i začetak. To bi
imao biti Zadar. Tu se zamislila ve-
leizdaja, i odtole vode niti po cijeloj
Dalmaciji, a valjda i drugamo. 1
državni nadodvjetnik hoće da dovede
pred zadarsko sudište svu ovu mla-
dež, mladičke od 14 i 15: godina, jer
da se tamo začela i da se od tamo
vodila sva organizacija za veleizdaju.

Kako god ove vijesti zvuče ekso-
tično, dapače paradoksalno, ipak su
one kruta istina. Mi stojimo u oči
jednog veleizdajničkog procesa u ko-
jem će kao optuženici igrati ulogu
mladićki da ne rečemo djeca.

Eto to je plod, kojim Austrija
dariva naš narod. Nevinu našu djecu
vodi na optuženičku klupu. Komu
da se ne uzbuni svijest i na samu
pomisao ovoga fakta!? I mi još sto-
jimo mirni pred ovim činjenicama!
Ma dokle će ovo ovako ići? Smijemo
li mi sve ovo mirno gledati? Ta i
naša ustrpljivost ima svoje granice!

U koju svrhu, za što sve ovo?
Zar monarkiji nije bilo dosta ovih
nesretnih procesa? [Ili joj je malo
veleizdajnički proces u Zagrebu, zar
nije odnijela rekord sa  Friedjun-
govim procesom u Beču!? Zašto na
novo navlači na sebe jednu novu
ako se može reći još veću blamažu
i sramotu?

Mi ne znamo i ne možemo znati
koji se veći državni interesi skrivaju
za ovim nekvalificiranim činom vla-

 

 

 

DUBROVNIK, 26. JUNA 1912.

stodržaca. Ali ipak se nešto mora
da iza ovoga krije.

Ali ono što znamo, to je, da je,
ovo novi atentat na naš narod. Iz
ovoga jasno proizlazi, da se je austrij-
ska uprava stavila u službu onoga
komesara Cuvaja, za kog je austrij-
ski ministar predsjednik grof Stiirgkh
izjavio, da njegovo komesarstvo ugro-
žuje državne interese. Pa na mjesto
da se ukloni onoga, koji ugrožuje
državne interese, ide se protivnim
pravcem. Naša uprava ide na ruku
još većem ugroženju državnih inte-
resa. Nije dosta sramote u Zagrebu,
i Austrija hoće da dokumentira
jednakopravnost prama Ugarskoj,
kada se radi o hrvatskom narodu,
pa makar to bila i: sramotna jedna-
kopravnost.

Obje državne- pole. složile. se u
tome, da progone naš narod. Sada
je na redu naša omladina. Na nju
su se bacili vlastodršci. Hoće da nam
ubiju narodnu srčiku. To je njihov cilj.

Ali mi pitamo, dokle će ovo iči
ovako? Dokle ćemo mi mirno gledati,
da se na nama počinjaju svaka na-
silja? Zar se baš hoće iscrpiti našu
ustrpljivost? Hoće li vlastodršci, da
mi iz njihovog ponašanje povučemo
logične konsekvencije.

Kada se o nama radi, zar zbilja
nema zakona? I hoće li se da mi
baš po ovom razloženju postupamo ?
Hoće li se nagnati hrvatski narod
da s Ciceronom usklikne proti svojim
tiranima: Quousque tandem .,

Domaće oljesti.

Jelsa Niki Dubekoviću. Općinsko vijeće
Jelse u subotnjoj sjednici, prvoj nakon smrti
blagopokojnoga načelnika kapetana Nike
Dubokovića, pri prvoj tački iza govora do-
načelnika, duboko ganuto, neizrecivim je
oduševljenjem prihvatilo jednoglasno, da se
velikom domorodcu |i zaslužnom načelniku
kapetanu Niki Dubokoviću, u znak pošto-
vanja i vječne harnosti podigne dostojan

spomenik u Jelsi. Općinsko vijeće je i u tu
svrhu odmah glasovalo 5000 kruna i obu-

 

stavilo sjednicu.

Stranka prava proti svojim zastupnicima.
Kako je poznato pri glasovanju o vojni
zakonima pravaški zastupnici u zastpnič-

\
» .

CRVENA HRVATSKA

ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE

sou POJEDINI BROJ 10 PARA 88080

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SEUPRAVI A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ŽA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

e IZDAJE STAMPARIJA DE GIULLI I DR.

 

 

koj kući carevinskog vijeća odigraše jednu
od njihovih običnih komedija. Ustegoše se od
glasovanja. Ovo njihovo ponašanje naišlo je
na osudu u njihovim vlastitim redovima.

Zadnja , Hrvatska Rieč“ donosi histo-
rijat kako je došlo do toga, da su se pra-
vaški zastupnici ustegli od glasovanja.

Iz ovoga razabiremo, da je ma pra-
vaške zastupnike po običaju učinio pre-
sija Dr.  Šušteršić, Hrvatsko - slovenski
klub je zaključio, da će glasovati za vojne
zakone. Čim se za ovo saznalo Dr. Drinko-
vić po savjetu i sporazumno sa Dr. Krste-
ljem i ostalim pravašima pisao je kao pod-
predsjednik stranke Don Ivu Prodanu, da
je dužnost pravaša ne samo glasovati nego
raditi i govoriti proti vojnim zakonima. U
tom smislu pisalo se i drugima n. pr. Dru
Sesardiću.

Na pisma Dra. Drinkovića i D.ra Kr-
stelja odgovorio je Prodan, da je on njihova
nazora, ali da su drugi sa Slovencima. On
pita u njih savjet, što treba da čini. Dr.
Drinković je odgovorio: Držati se mandata
vrhovne uprave stranke priva te povući
kousekvencije. ;

Usprkos toga pravaški zastupnici pre-
kršili su riječ danu narodu, a prekršili su
i mandat, koji im je dala vrhovna uprava
stranke. Ovo najenergičnije osuđuje ,Hrvat-
ska Rieč“, koja veli doslovno: ,,Mi, ni kao
pojedinci ni kao list, ovog puta ne možemo
pokriti naše zastupnike i mećemo, Hoćemo
da se stvar izvede na čistac.“

Usljed toga poslao je Dr. Drinković
na predsjednika. stranke Don Iva Prodana
slijedeći brzojav: ,,Polažem podpredsjedničku
čast i tražim bezodvlačno sjednicu uprave“.

Evo ovoliko po , Hrvatskoj Rieči“. A
sada da nastavimo svoje refleksije.

Mi smo više puta ustajali proti držanju
pravaških zastupnika. Mi smo neprestano +
upozorivali na pogibelji, koje od toga prijete
kad se jedan dio naših zastupnika stavlja
pod komandu jednog političkog pelivana
kakav je Dr. Šušteršić. Ali onda su pravaški
listovi a na čelu im , Hrvatska Rieč“ bili
puni hvale i slavljenja. Dra. Šušteršića. On :
im je bio uzor patriota, on im je bio jedini *
rodoljub, on je bio viši Hrvat, nego mi.
Dapače mi nijesmo bili ni rodoljubi ni Hr
vati, okrstiše nas izdajicama i svakim drugim
vlastitostima.

A sad? Dok naši zastupnici vrše svoju
rodoljubnu dužnost, dotle stranka prava
spala je na to ne da osuđuje Dr. Šušteršića

Kad bismo htjeli biti slobni, što bismo
mi sve mogli sada da pišemo ali mi to
j budemo. Mi nećemo
da vadimo iz ovoga kapital za našu stranku.