Strana 2. »Načelima i tradicijama svoje stranke, bez nobzira na druge klubske obveze. »Što se tiče občćih odnošaja stranke »prava sa (slovenskom pučkom strankom, modnosno hrvatskoga i slovenskoga naroda nte poželjnog zajedničkog političkog djelo- »vanja stranke prava sa prestavnicima brat- »skog naroda slovenskoga, prepušta se vr- Phovnoj upravi stranke prava, da te moguće »Zajedničke odnošaje čim prije sa zastupni- »cim slovenskog naroda ustanovi i utvrdi“. Nakon ovog prihvaćenog zaključka, up- rava zaključuje, da ne prihvaća odreku Dr. , M. Drinkovića, a isto tako da ne prihvaća ni odreku Don I. Prodana učinjenu na po- četku sjednice. : Tako je eto vuk sit i koza cijela. Pra- vaški su zastupnici učinili ono, što im je diktirao Šušteršić. Pristaše su se pobunile. No opet nije nastupilo ništa. Pravaški zas- tupnici ostaju i na dalje pod komandom Dra Sušteršića, da opet učine koju sličnu kome- diju. Javna skupština u Splitu. Hrvatsko po- litičko demokraratsko društvo u Splitu sa- zivlje za sutra u nedjelju u općinskom kazalištu javnu skupštinu. Na ovoj će skup- štini Dr. Smodlaka izvijestiti o svom radu i o položaju u parlamentu. Hrvatska nije Finska! Zadnja Splitska »Sloboda“ donosi slijedeće: Jedna engleska spisateljica, koja velikim interesom prati borbu finskoga naroda proti ruskom apsolutizmu, promislila je — doznavši iz novina za uve- denje komesarijata u Hrvatskoj — da će amo na našem jugu naći pokret za slobodu sličan onome u Finskoj, pa je zaželila da i to iz bližega upozna. Zato je prošloga mje- seca krenula na naš jug te je proputovala Dalmaciju, Hercegovinu, Bosnu i Hrvatsku, zadržavši se ukupno blizu dva mleseca u Splitu, Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu i Zagrebu. U Zagrebu mora da je plemenita i umna gospođa doživila veliko razočaranje, jer evo što piše našem prijatelju s kojim se upoz- nala za svojega boravka u Splitu. » +. . Sto se tiče političkih prilika, ne razumijem baš ništa, Meni se čini, da je po- litički položaj Hrvatske loš, ali Hrvati za čudo uzimlju stvar lagano, uprav gemiitlich (u engleskom pismu sama spisateljica upo- trebljava ovu njemačku riječ). Kako su se CRVENA HRVATSKA“ drugačije vladali Finci u sličnim prilikama ! Cio narod bio je u žalosti zbog gubitka svo- jih prava. U Zagrebu naprotiv ima ih vrlo malo kojima je za to stalo — u koliko tu- đinka može da to opazi. Tamo život teče kao obično, i oni se posve prijateljski nat- ječu u sportu s Međarima. Ne. to zaista ne mogu da ruzumijem. Mađarski oficiri i zva- ničnici, s kojima sam se upoznala, trudili su se u velike da me o stvari tačno 'obavijeste — 8 njihova gledišta. Ja sam ih pomnjivo slušala, ali ću uvijek pridržati svoje mijenje. Ako Vam ostane vremena, razjasnite mi, molim Vas, sasvim u kratko ovu zagonetku : Je li Hrvatska izgubila slobodu i ljube li Hrvati slobodu?,..,. Zaista, Hrvatska nije Finska, a pogo- tovo Zagreb nije ono što bi imao da bude. Hrvatski Narode! Zamoljeni donosimo ovaj proglas : Pred dva dana navršilo se je 25 godina što je ovdje u malenomu Kninu negdašnjoj prije- stolnici Hrvatske države ustrojeno ,,Hrvat- sko starinarsko društvo“ sa zadatkom isko- pavati, sabirati, čuvati i opisivati najdavnije hrv. spomenike, one iz dobe Tvoje samostal- nosti i slobode! Spomenuti zadatak, koliko pun narodnog čara, 'Ti, Narode, nisi na prvi mah shvatio niti s velikim zanosom susreo, a tek mu je po koji rodoljub, a ponajviše historičar i arheolog iz ilirskog pokreta, podpuno povla- đivao, jer se morao krećati na polju posve neobrađenom i posizati u utrobu zemlje sa starinarskim dokazima iz davnije Tvoje dobe koju je bila debela tama zastrla, pošto preko nje projuriše poput. vilovitih konja i divlji čopori i zub vremena, te snagom ursuma srušiše i stukoše sve, pa se do tada, kao po nekom usudu, o hrvat. starinarstvu povr- šno sudilo; dosljedno nije se vjerovalo u doličan Tvoj politički i kulturni negdašnji život. Suglasno tomu svi milodari, što si ih Narode, u spomenutu svrhu imao doprino- siti, ni iz daleka nisu bili odmjereni prama zamašaju tog podhvata, tako da su Tvoji, sad pokojni, velikani Rački i Ljubić, taj nehaj ti- skanim izjavama našli opravdanim pokuditi. Za to oskudica novčanih sredstava bila je sve do danas najveća neprilika ovoga društva! Broj 56 E zmmnpaTmmunpmupmmspmamuutdmsniointtonuthtantsoaj Ipak dvaestpetgodišnje razdoblje zany, nog i postojanog rada, toliko je postiglo dy u ,Prvomu muzeju hrvatskih spomenika« u raznim publikacijama , Hrvatskog starinar. skog društva“, u radovima kasnije osnovanih društava i u tekovinam pojedinih pregaoc, zrcali se tolikog uspieha na hrv. starinarstvy bačeno je, dostatne prozrake u Tvoju mj. davniju prošlost, da danas nema prijatelja ni neprijatelja, koji bi se usudio zanijekati, pkako je Hrvatska za vladavine narodne di. nastije koracala u prosvjeti jednakim kora. kom s naprednijim zemljam onog vremem. da je s njima u jednakoj prosvjetnoj atmo. sferi živila“, Naše je dakle društvo prvu Ti zadam, riječ podpuno iskupilo! Nešto pred 13 godina ovo isto društvo javnim proglasom, opet Te je, Narode, za. molilo da mu pomogneš odkupiti na bubanj stavljeni Ti najdavniji, najslavniji i dobr, sačuvani spomenik, ,,Kninsku tvrđavu“, pa si se Ti ovom pozivu ako ne zanosno a to darežljivo odazvao i omogućio mu da isplati odkupni iznos, te se tim utješljivim načinom taj spomenik, poslije tolikih stoljeća raznih tuđih gospodstva, opet povratio u Tvoje hrvatske ruke. Sa odkupom spomenute tvrđave zadatak našega društva oko iste nije dovršen bio nego je ono, uz svakojake neprilike, moralo ga malamal popravljati i od daljnje propasti čuvati, te ga privoditi jednako plemenitim svrham, kao što su one u prošlim stoljećima bile njezinih neprobitnih zidina, tako da je naše društvo i najzadnje godine moglo popraviti i bogoslužju povratiti u njem jednu starinsku crkvu, posvetivši ju slaven- skim apostolima SS. Ćirilu i Metodu. Pozna- vajuć ovu Tvoju vruću želju, Tvoj svagda vapaj, uklesalo je nad vratima staroslavenski nadpis ,, Zagovorom slavenskih apostola Čirila i Metoda, Bože, budi štitom Hrvatskoj ! Svaki posjetitelj ovoga negdašnjega ,cla- vis totius ,Croatiae“ i radi njegovog čarob- nog položaja i radi njegovih historičkih slavnih čina i ovoj našoj tečevini zanosno priznaje važnost prvoga reda. Narode ! Evo treći put, ovo društvo stupa preda Te pozivljući Te da mu pružiš ruku pomoć- nicu u novom zamašnom podhvatu u istra- živanju i razgaljivanju starodnevnoga Bribira siela istoimene 'T'voje negdašnje županije. =———=———=————————=——=———===————————=———====—m—m—m===——zuuu—m5——.—————m————-——= N. M; Olea mala. Mlada je bila. — Dali lijepa? Za njega je svakako bila pravi anđeo. Anđeo pun milja, pum dražesti i ljepote. On ju je volio nad životom svojim, a ona mu odvraćaše to čuvstvo ljubavi jednakim zanosom, jednakom vjerom. Posebni svijet oni dvoje za se stvo- riše, posebna tajna dušam im srodna pravila u tom svijetu oni udesiše. Bill su tako mladi obojica, u dobi kad je život najljepši, ljubav najjača, puna sanja, made i pregaranja. U starom dvorcu, što je ljubomornom čednošću sakrivao za stoljetnom pomom svoje požutjelo istrošeno lice, obavi se onaj svečani čin, što zaveza to dvoje mladih sr- daca, Zidovi dvorca bijahu puni starih pređa a svaki od njih kao da se nekom ironijom smiješio toj ljuđskoj nepomućenoj sreći. A ipak i oni kao da su oživjeli pri tom šve čanom obredu, jer sve je bilo tiho, muklo, bez žamora a dostojanstveno kao da se stari ljudi žene. U bjelini se bijelila ona baš.kao kontrakst njegovu crnom odijelu. Jer taj dan bojeći se valjda njegove crnine prestrašeno i kradomice gledaše samo n& njegovo bljedo lice. I kroz čitavu galeriju pregja on ju je na rukama nosio. — A svak ih je opet gledao. Nioj -se činilo kao, da se krinoline iz okvira miču, te da joj ida u susret ti negdašnji ljudi; bojeći se njihove čestitke ona se ri- vijaše eve bliže i bliže njegovim grudima ne mogavši ipak neko počitanje pred njime sakriti. Doveo ju do spavaće sobe. Postavio ju pred velik zavjesom pokriveni okvir, »Sad ću te Njoj prikazati“ prestrašeno ga pogledaše njezine tamne oči. Zavjesa se makne. Pred njome stajala žena mlada, li. jepa, u vjenčanoj opravi. »Moja majka“ Hahnuo on — Ona sklopila ruke, klekla kao da se Gospi moli ,Zvala se i Ona“ Vjera. Imala je dijete. Života je stalo to dijete. Vjero mala ja ju nikad ne vidjeh drukčiju nego ovaku, — u ovoj vjenčanoj opravi. A otac — ubio se za njom. I ona visjaše među krinolinama ali taj svijet ju shvaćao nije, pa ja ju uzeh k nama da proživi mladost svoju da joj ukažem sreću našu. Ali Vjero mala ko da te 1astužiše moje priče, .te tužne priče ? Blijeda naslonila glavu na njegovo rame i svo drhtala njegova Vjera mala. I prošla je godina. U istoj sobi pod majčinom slikom sjedi Vjera, sva u bjelini, te na koljenima njiha sinčića malog. Muž joj priča ....... toliko prošlijeh priča, % ona opet naslonila glavu .na njegovo rame, Bila je tiha — ni disala nije — tako pom- njivo slušaše njegove priče. Čedo joj sklizne s koljena — te:on ga prihvati. ,Vjero mals zar te 'uspavaše priče moje?“ Ali Vjera mala se probudila, nije već dalje smijevala te stare uspomene davnijeh priča. = -