Strana 2.

 

»Načelima i tradicijama svoje stranke, bez
nobzira na druge klubske obveze.

»Što se tiče občćih odnošaja stranke
»prava sa (slovenskom pučkom strankom,

modnosno hrvatskoga i slovenskoga naroda

nte poželjnog zajedničkog političkog djelo-
»vanja stranke prava sa prestavnicima brat-
»skog naroda slovenskoga, prepušta se vr-
Phovnoj upravi stranke prava, da te moguće
»Zajedničke odnošaje čim prije sa zastupni-
»cim slovenskog naroda ustanovi i utvrdi“.

Nakon ovog prihvaćenog zaključka, up-
rava zaključuje, da ne prihvaća odreku Dr.

, M. Drinkovića, a isto tako da ne prihvaća

ni odreku Don I. Prodana učinjenu na po-
četku sjednice. :

Tako je eto vuk sit i koza cijela. Pra-
vaški su zastupnici učinili ono, što im je
diktirao Šušteršić. Pristaše su se pobunile.
No opet nije nastupilo ništa. Pravaški zas-
tupnici ostaju i na dalje pod komandom Dra
Sušteršića, da opet učine koju sličnu kome-
diju.

Javna skupština u Splitu. Hrvatsko po-
litičko demokraratsko društvo u Splitu sa-
zivlje za sutra u nedjelju u općinskom
kazalištu javnu skupštinu. Na ovoj će skup-
štini Dr. Smodlaka izvijestiti o svom radu
i o položaju u parlamentu.

Hrvatska nije Finska! Zadnja Splitska
»Sloboda“ donosi slijedeće: Jedna engleska
spisateljica, koja velikim interesom prati borbu
finskoga naroda proti ruskom apsolutizmu,
promislila je — doznavši iz novina za uve-
denje komesarijata u Hrvatskoj — da će
amo na našem jugu naći pokret za slobodu
sličan onome u Finskoj, pa je zaželila da i
to iz bližega upozna. Zato je prošloga mje-
seca krenula na naš jug te je proputovala
Dalmaciju, Hercegovinu, Bosnu i Hrvatsku,
zadržavši se ukupno blizu dva mleseca u
Splitu, Dubrovniku, Mostaru, Sarajevu i
Zagrebu.

U Zagrebu mora da je plemenita i umna
gospođa doživila veliko razočaranje, jer evo
što piše našem prijatelju s kojim se upoz-
nala za svojega boravka u Splitu.

» +. . Sto se tiče političkih prilika, ne
razumijem baš ništa, Meni se čini, da je po-
litički položaj Hrvatske loš, ali Hrvati za
čudo uzimlju stvar lagano, uprav gemiitlich
(u engleskom pismu sama spisateljica upo-
trebljava ovu njemačku riječ). Kako su se

CRVENA HRVATSKA“

drugačije vladali Finci u sličnim prilikama !
Cio narod bio je u žalosti zbog gubitka svo-
jih prava. U Zagrebu naprotiv ima ih vrlo
malo kojima je za to stalo — u koliko tu-
đinka može da to opazi. Tamo život teče
kao obično, i oni se posve prijateljski nat-
ječu u sportu s Međarima. Ne. to zaista ne
mogu da ruzumijem. Mađarski oficiri i zva-
ničnici, s kojima sam se upoznala, trudili su
se u velike da me o stvari tačno 'obavijeste
— 8 njihova gledišta. Ja sam ih pomnjivo
slušala, ali ću uvijek pridržati svoje mijenje.
Ako Vam ostane vremena, razjasnite mi,
molim Vas, sasvim u kratko ovu zagonetku :
Je li Hrvatska izgubila slobodu i ljube li
Hrvati slobodu?,..,.

Zaista, Hrvatska nije Finska, a pogo-
tovo Zagreb nije ono što bi imao da bude.

Hrvatski Narode!

Zamoljeni donosimo ovaj proglas :

Pred dva dana navršilo se je 25 godina što
je ovdje u malenomu Kninu negdašnjoj prije-
stolnici Hrvatske države ustrojeno ,,Hrvat-
sko starinarsko društvo“ sa zadatkom isko-
pavati, sabirati, čuvati i opisivati najdavnije
hrv. spomenike, one iz dobe Tvoje samostal-
nosti i slobode!

Spomenuti zadatak, koliko pun narodnog
čara, 'Ti, Narode, nisi na prvi mah shvatio
niti s velikim zanosom susreo, a tek mu je
po koji rodoljub, a ponajviše historičar i
arheolog iz ilirskog pokreta, podpuno povla-
đivao, jer se morao krećati na polju posve
neobrađenom i posizati u utrobu zemlje sa
starinarskim dokazima iz davnije Tvoje dobe
koju je bila debela tama zastrla, pošto preko
nje projuriše poput. vilovitih konja i divlji
čopori i zub vremena, te snagom ursuma
srušiše i stukoše sve, pa se do tada, kao
po nekom usudu, o hrvat. starinarstvu povr-
šno sudilo; dosljedno nije se vjerovalo u
doličan Tvoj politički i kulturni negdašnji
život.

Suglasno tomu svi milodari, što si ih
Narode, u spomenutu svrhu imao doprino-
siti, ni iz daleka nisu bili odmjereni prama
zamašaju tog podhvata, tako da su Tvoji, sad
pokojni, velikani Rački i Ljubić, taj nehaj ti-
skanim izjavama našli opravdanim pokuditi.

Za to oskudica novčanih sredstava bila
je sve do danas najveća neprilika ovoga
društva!

 

Broj 56

E zmmnpaTmmunpmupmmspmamuutdmsniointtonuthtantsoaj

Ipak dvaestpetgodišnje razdoblje zany,
nog i postojanog rada, toliko je postiglo dy
u ,Prvomu muzeju hrvatskih spomenika«
u raznim publikacijama , Hrvatskog starinar.
skog društva“, u radovima kasnije osnovanih
društava i u tekovinam pojedinih pregaoc,
zrcali se tolikog uspieha na hrv. starinarstvy
bačeno je, dostatne prozrake u Tvoju mj.
davniju prošlost, da danas nema prijatelja
ni neprijatelja, koji bi se usudio zanijekati,
pkako je Hrvatska za vladavine narodne di.
nastije koracala u prosvjeti jednakim kora.
kom s naprednijim zemljam onog vremem.
da je s njima u jednakoj prosvjetnoj atmo.
sferi živila“,

Naše je dakle društvo prvu Ti zadam,
riječ podpuno iskupilo!

Nešto pred 13 godina ovo isto društvo
javnim proglasom, opet Te je, Narode, za.
molilo da mu pomogneš odkupiti na bubanj
stavljeni Ti najdavniji, najslavniji i dobr,
sačuvani spomenik, ,,Kninsku tvrđavu“, pa
si se Ti ovom pozivu ako ne zanosno a to
darežljivo odazvao i omogućio mu da isplati
odkupni iznos, te se tim utješljivim načinom
taj spomenik, poslije tolikih stoljeća raznih
tuđih gospodstva, opet povratio u Tvoje
hrvatske ruke.

Sa odkupom spomenute tvrđave zadatak
našega društva oko iste nije dovršen bio
nego je ono, uz svakojake neprilike, moralo
ga malamal popravljati i od daljnje propasti
čuvati, te ga privoditi jednako plemenitim
svrham, kao što su one u prošlim stoljećima
bile njezinih neprobitnih zidina, tako da je

naše društvo i najzadnje godine moglo

popraviti i bogoslužju povratiti u njem
jednu starinsku crkvu, posvetivši ju slaven-
skim apostolima SS. Ćirilu i Metodu. Pozna-
vajuć ovu Tvoju vruću želju, Tvoj svagda
vapaj, uklesalo je nad vratima staroslavenski
nadpis ,, Zagovorom slavenskih apostola Čirila
i Metoda, Bože, budi štitom Hrvatskoj !

Svaki posjetitelj ovoga negdašnjega ,cla-
vis totius ,Croatiae“ i radi njegovog čarob-
nog položaja i radi njegovih historičkih
slavnih čina i ovoj našoj tečevini zanosno
priznaje važnost prvoga reda.

Narode !

Evo treći put, ovo društvo stupa preda
Te pozivljući Te da mu pružiš ruku pomoć-
nicu u novom zamašnom podhvatu u istra-
živanju i razgaljivanju starodnevnoga Bribira
siela istoimene 'T'voje negdašnje županije.

=———=———=————————=——=———===————————=———====—m—m—m===——zuuu—m5——.—————m————-——=

N. M; Olea mala.

Mlada je bila. — Dali lijepa? Za njega
je svakako bila pravi anđeo. Anđeo pun
milja, pum dražesti i ljepote. On ju je volio
nad životom svojim, a ona mu odvraćaše to
čuvstvo ljubavi jednakim zanosom, jednakom
vjerom. Posebni svijet oni dvoje za se stvo-
riše, posebna tajna dušam im srodna pravila
u tom svijetu oni udesiše.

Bill su tako mladi obojica, u dobi kad
je život najljepši, ljubav najjača, puna sanja,
made i pregaranja.

U starom dvorcu, što je ljubomornom
čednošću  sakrivao za stoljetnom pomom
svoje požutjelo istrošeno lice, obavi se onaj
svečani čin, što zaveza to dvoje mladih sr-
daca, Zidovi dvorca bijahu puni starih pređa
a svaki od njih kao da se nekom ironijom
smiješio toj ljuđskoj nepomućenoj sreći. A
ipak i oni kao da su oživjeli pri tom šve
čanom obredu, jer sve je bilo tiho, muklo,
bez žamora a dostojanstveno kao da se stari

ljudi žene. U bjelini se bijelila ona baš.kao
kontrakst njegovu crnom odijelu. Jer taj dan
bojeći se valjda njegove crnine prestrašeno
i kradomice gledaše samo n& njegovo bljedo
lice.

I kroz čitavu galeriju pregja on ju je na
rukama nosio. — A svak ih je opet gledao.
Nioj -se činilo kao, da se krinoline iz okvira
miču, te da joj ida u susret ti negdašnji
ljudi; bojeći se njihove čestitke ona se ri-
vijaše eve bliže i bliže njegovim grudima
ne mogavši ipak neko počitanje pred njime
sakriti.

Doveo ju do spavaće sobe. Postavio ju
pred velik zavjesom pokriveni okvir,

»Sad ću te Njoj prikazati“ prestrašeno
ga pogledaše njezine tamne oči. Zavjesa se
makne. Pred njome stajala žena mlada, li.
jepa, u vjenčanoj opravi.

»Moja majka“

Hahnuo on —

Ona sklopila ruke, klekla kao da se
Gospi moli ,Zvala se i Ona“ Vjera. Imala

je dijete. Života je stalo to dijete. Vjero
mala ja ju nikad ne vidjeh drukčiju nego
ovaku, — u ovoj vjenčanoj opravi. A otac
— ubio se za njom. I ona visjaše među
krinolinama ali taj svijet ju shvaćao nije, pa
ja ju uzeh k nama da proživi mladost svoju
da joj ukažem sreću našu. Ali Vjero mala
ko da te 1astužiše moje priče, .te tužne
priče ?

Blijeda naslonila glavu na njegovo rame
i svo drhtala njegova Vjera mala.

I prošla je godina. U istoj sobi pod
majčinom slikom sjedi Vjera, sva u bjelini,
te na koljenima njiha sinčića malog. Muž
joj priča ....... toliko prošlijeh priča, %
ona opet naslonila glavu .na njegovo rame,
Bila je tiha — ni disala nije — tako pom-
njivo slušaše njegove priče. Čedo joj sklizne
s koljena — te:on ga prihvati. ,Vjero mals
zar te 'uspavaše priče moje?“

Ali Vjera mala se probudila, nije već
dalje smijevala te stare uspomene davnijeh
priča. = -