SROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO SRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU IZLAZI SVAKE SRIJEDE God. XXII. BI LI SE U DUBROVNIKU MOGLA ČUT DUBROVAČKA TRILOGIJA?“ (Odgovor na pitanje). U broju od pretprošle srijede ,Crvene Hrvatske“ napisao je jedan Stari Dubrov- čanin nekoliko riječi u najboljoj namjeri, kako bi se u Dubrovniku i od Dubrovčana mogla na pozornici čuti ,Dubrovačka Tri- logija“ — to najljepše djelo našega sugra- đanina, proslavljenog književnika i drama- tičara gospara conte Iva Vojnovića; isto onako, kako što je to bilo god. 1903., kada su naši pozorišni diletanti bili iznijeli na pozornicu njegovo nezaboravno ,,Ekvino- cijo“. Auktor, koji sada boravi u našoj sre- dini, da bi preuzeo sam na se režiju. Odmah u naslovu pisac onih riječi iz- lazi sa pitanjem: ,Bi li se u Dubrovniku mogla čuti ,Dubrovačka Trilogija“ ? i svoje pitanje postavlja na Dubrovčane uopće, a na mladost po napose. Pošto je upit javno postavljen, da ga svatko po svojoj uviđav- nosti riješava i o toj: mogućnosti svoje mi- šljenje dava, to želim, da i ja budem u kolu onih, koji će se moguće i opširnije ovim važnim pitanjem baviti i razmišljati. Dok je stvar još u zametku, hoću: da progovo- rim samo nekoliko riječi odnosećih se na postavljeno pitan;e. Prije svoga ističem, da je zamisao i namjera pisca u ,Crvenoj Hrvatskoj“ vrije- dna i dostojna svake pohvale, jer on se je zauzeo i izišao u javnost sa jednim tako pletnenitim pitanjem, koje bi moralo, da za- interesuje cjelokupno naše građanstvo, a na- ročito pak omladinu, na koju i sam pisac najviše apeluje veleć na koncu: ,Ja sam ovo nekoliko riječi nabacio u dobroj namjeri i vrućoj želji, da potaknem našu mladost da iskupi svoju dužnost napram rodnom gradu“. Ništa ljepšega, ništa veličanstvenijega ne bi bilo, nego kada bi jednoga dana do- živjeli vidjeti na našoj pozornici i od naših ljudi predstavljati ,Dubrovačku Trilogiju“ — to slavno djelo iz naše još slavnije pro- šlosti, Ko da bolje shvati, ko da bolje pro- tumači i prikaže svu onu veličinu i ljepotu Ovoga Vojnovićevog remek-djela, nego li mi rođeni Dubrovčani. To bi bio jedan kulturni događaj prve vrsti, koji Dubrovnik nikada &aboraviti me bi mogo. Odaziv bi bio takav, da bi se za dugo spominjalo, a nema. su- Mnje, da bi i izvon zidina našega grada ova ttvar pobudila interesa i bila primljena sa Yelikim oduševljenjem, te bi se našlo mnogo jih, koji bi se rado odazvali pozivu i pri- stvovali jednoj ovako rijetkoj i svečanoj stavi. Vojnovićeva ,Dabrovačka Trilogija“ pro- šla je slavom i priznanjem kroz sva oveća O(JENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED. .— . BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. gGgaeaPOJEDINI BROJ 10 PARA 8088 IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR. SUBOTE. DUBROVNIK, 28. SEPTEMBRA 1912. mjesta slavenskog juga i sva se pozorišta upravo natjecahu, da što bolje i dostojnije na pozornicu iznesu i prikažu onu nekada- šnju slavu grada Dubrovnika '--- onu tra- gediju propasti slobode dubrovačke gospode i vlastele. Pa zašto da dunas taj grad sa tako slavnom prošlošću bude u tom kolu jedna iznimka. Danas, kada nam je ostatci spo- menika tumače sve ono što je Dubrovnik nekoć bio, zašto da mi svojim ušima ne slu- šamo i svojim očima ne gledamo svu tu lje- potu, slavu i veličinu naših prošlih dana — to veliko nekadašnje naše bogatstvo, koje je naš veliki Vojnović tako marljivo i vanred- nim znanjem sakupio u jednu cjelinu stvo- rivši jedno monumentalno djelo koje se zove Dubrovačka Trilogija“. Ali ovo su tek idealne misli i osjećanja, koja me zaokupiše prije mego li sam uzeo pero u ruke da ovo napišem, Pređimo sada malo na ono glavno i najpoglavitije pitanje : »Bi li se u Dubrovniku la čuti ,,Du- brovačka 'Prilogija“? Okaženi da bi i ne isključujem mogućnost, ali od pitanja do ostvarenja dalek je put i mnogo pote- škoća bi bilo na tom putu, prije uego li bi ova zamisao jednoga dana bila ostvarena. Evo me da opravdam ovo svoje mišlje- nje. Prikazati u Dubrovniku i od Dubrov- čana ,Dubrovačku Trilogiju“, a poznajući dobro naše današnje prilike, okolnosti i dr. kažem, da bi to bio jedan posao od velikog i napornog rada i požrtvovanja. Mi ne bismo u nikojem slučaju smjeli dopustiti, da se jedno ovako eminentno našo djelo iznaša na pozornicu u, pomanjkanju ma bilo čega, što bismo znali, da može po- kvariti njegovu vrijednost i oteti mu pa i malo od onoga čara, koji ga okružuje, sta- vljajući ga tako u redove onih djela, kojima je vrijednost epohalna, jer Vojnovićevoj »Dubrovačkoj Trilogiji“ i pokoljenja će se diviti, čitati je i učiti je. Nad svim mnogo- brojnim Vojnovićevim djelima ,,Triologija“ zaprema prvo mjesto i ona nam _ pokazuje, da i u malenijem narodima geniju se gnjezdo vije. I ako su sva oveća pozorišta slavenskih gradova imali tu sreću, da na svojim pozor- nicama prikažu “Dubrovačku Trilogiju“, još nam to nije nikakvim razlogom, da i mi sami sebi pružimo tu mnasladu, kako kaže pisac ,Crvene Hrvatske“, Evo zašto. Ono štoje tamo njih zadovoljilo, to nas nikada i nikako zadovoljiti ne bi moglo, jer mi smo na izvoru onih događaja, i u kući smo kt kojoj je Vojnović našao i svršio sebi i nama neumrlo djelo. Teško da bi se usudilo i jedno pozorište, ijedna pozorišna družina, da u Dubrovniku prikaže ,Dubrovačku Tri- logiju“ i ako bi ipak htjela, da ju prikaže, CRVENA HRVATSKA PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE. PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uzRAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA Broj 78. mi nebismo bili voljni glodđati je i .rađe je čitamo, jer barem čitanjem stvara nam se u našoj mašti pravilnija i potpunija slika svega onoga — stvara nam se jedna takova slika, kakvu ni jedno pozorište sa svim svo- jim mogućim i nemogućim aparatima prika- zati ne može. Mi u Dubrovniku sa potpunim pravom i opravdanim razlozima mnogo bi smo u tom pogledu zahtijevati, pa teško da bi se ovim našim opravdanim razlozima i pravima mo- glo udovoljiti i onda mislim, da je bolje ne dirati u djela ovake vrijednosti i koja su skopčana sa tolikim poteškoćama. Mnogi će za sigurno pitati, ma koje su te tako velike poteškoće, koje zapriječavaju ostvarenje ove namisli. Evo tomu pitanju odma odgovora. Poteškoće nijesu baš tako velike, da se ne bi mogle ukloniti, jer dobra volja i nastojanje sve može da učini. Ne radi se tu samo o pitanju znati i moći ir- govarati dobro dubrovački dijalekat, kojim je Trilogija“ napisana, već tu ima sijaset drugih poteškoća, koje jednako treba uva- žiti i procjeniti, prije upuštanja u slična poduzeća, a o tom će biti uvjeren svatko, ko je imao prigode da pročita i prouči Voj- novićevu , Dubrovačku Trilogiju“. Kako spomenuh god. 1903. pozorišni diletanti predstavljali su Vojnovićevo ,,Ekvi- nocijo“. U ono doba opstojala je u Dubro- vniku jedna takova diletanska pozorišna dru- žina, koja je mogla da se odvaži i prihvati jedne tako teške zadaće. Svi pojedini dile- tanti prihvatiše se onda i svojski zauzeše, da po prvi put na pozornicu iznesu ovo Vojnovićevo djelo onako, kako dolikuje i piscu samome i nama sivima. Njihov trud i mastojanje bilo je vjen- čano velikim priznanjem i povlađivanjem, što su oni u istinu i zaslužili. Predstavu a la ,Ekvinocijo“ teško da Dubrovnik ikada više doživi. Ne malu zaslugu tom uspjehu, diletanata doprnio je i sam auktor, koje se vodio režiju svoga djela i svojom poznatom naklonošću i susretljivošću prama svakom diletantu učinio toliko, da će prestava ,Ekvi- nocija“ ostati za dugo vremena spominjana u dubrovačkom općinstvu. Dakle sa. jednim takovim društvom, ili bolje sa već pripravnim aparatom lako je bilo započeti funkcionirati i poduzeti mnau- mjenu akciju. Danas više toga nema. Dile- tansko pozorišno društvo, koje je nekoć opstojalo, opstoji i danas, s razlikom, da je ovo danas pomlađeno i od starijih članova ostadoše» samo troje četvero, a sve drugo su osobe, koje su tek stupile na pozorišne daske i kojima će trebati još mnogo vjež- banja, a da bi se jednoga dana mogli od- važiti i k cilju privesti ono pitanje, o ko- jemu se danas ovdje govori.