SROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
SRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU

IZLAZI SVAKE SRIJEDE

 

God. XXII.

BI LI SE U DUBROVNIKU MOGLA ČUT
DUBROVAČKA TRILOGIJA?“

(Odgovor na pitanje).

 

U broju od pretprošle srijede ,Crvene
Hrvatske“ napisao je jedan Stari Dubrov-
čanin nekoliko riječi u najboljoj namjeri,
kako bi se u Dubrovniku i od Dubrovčana
mogla na pozornici čuti ,Dubrovačka Tri-
logija“ — to najljepše djelo našega sugra-
đanina, proslavljenog književnika i drama-
tičara gospara conte Iva Vojnovića; isto
onako, kako što je to bilo god. 1903., kada
su naši pozorišni diletanti bili iznijeli na
pozornicu njegovo nezaboravno ,,Ekvino-
cijo“. Auktor, koji sada boravi u našoj sre-
dini, da bi preuzeo sam na se režiju.

Odmah u naslovu pisac onih riječi iz-
lazi sa pitanjem: ,Bi li se u Dubrovniku
mogla čuti ,Dubrovačka Trilogija“ ? i svoje
pitanje postavlja na Dubrovčane uopće, a
na mladost po napose. Pošto je upit javno
postavljen, da ga svatko po svojoj uviđav-
nosti riješava i o toj: mogućnosti svoje mi-
šljenje dava, to želim, da i ja budem u kolu
onih, koji će se moguće i opširnije ovim
važnim pitanjem baviti i razmišljati. Dok
je stvar još u zametku, hoću: da progovo-
rim samo nekoliko riječi odnosećih se na
postavljeno pitan;e.

Prije svoga ističem, da je zamisao i
namjera pisca u ,Crvenoj Hrvatskoj“ vrije-
dna i dostojna svake pohvale, jer on se je
zauzeo i izišao u javnost sa jednim tako
pletnenitim pitanjem, koje bi moralo, da za-
interesuje cjelokupno naše građanstvo, a na-
ročito pak omladinu, na koju i sam pisac
najviše apeluje veleć na koncu: ,Ja sam
ovo nekoliko riječi nabacio u dobroj namjeri
i vrućoj želji, da potaknem našu mladost
da iskupi svoju dužnost napram rodnom
gradu“.

Ništa ljepšega, ništa veličanstvenijega
ne bi bilo, nego kada bi jednoga dana do-
živjeli vidjeti na našoj pozornici i od naših
ljudi predstavljati ,Dubrovačku Trilogiju“
— to slavno djelo iz naše još slavnije pro-
šlosti, Ko da bolje shvati, ko da bolje pro-
tumači i prikaže svu onu veličinu i ljepotu
Ovoga Vojnovićevog remek-djela, nego li mi
rođeni Dubrovčani. To bi bio jedan kulturni
događaj prve vrsti, koji Dubrovnik nikada
&aboraviti me bi mogo. Odaziv bi bio takav,
da bi se za dugo spominjalo, a nema. su-
Mnje, da bi i izvon zidina našega grada ova
ttvar pobudila interesa i bila primljena sa
Yelikim oduševljenjem, te bi se našlo mnogo
jih, koji bi se rado odazvali pozivu i pri-
stvovali jednoj ovako rijetkoj i svečanoj

stavi.
Vojnovićeva ,Dabrovačka Trilogija“ pro-
šla je slavom i priznanjem kroz sva oveća

   
 
 
   
  
  
   
  
  
   
  
  
   
  

O(JENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE

 

PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED. .— .
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. gGgaeaPOJEDINI BROJ 10 PARA 8088

IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR.

SUBOTE.

 

DUBROVNIK, 28. SEPTEMBRA 1912.

mjesta slavenskog juga i sva se pozorišta
upravo natjecahu, da što bolje i dostojnije
na pozornicu iznesu i prikažu onu nekada-
šnju slavu grada Dubrovnika '--- onu tra-
gediju propasti slobode dubrovačke gospode
i vlastele.

Pa zašto da dunas taj grad sa tako
slavnom prošlošću bude u tom kolu jedna
iznimka. Danas, kada nam je ostatci spo-
menika tumače sve ono što je Dubrovnik
nekoć bio, zašto da mi svojim ušima ne slu-
šamo i svojim očima ne gledamo svu tu lje-
potu, slavu i veličinu naših prošlih dana —
to veliko nekadašnje naše bogatstvo, koje je
naš veliki Vojnović tako marljivo i vanred-
nim znanjem sakupio u jednu cjelinu stvo-
rivši jedno monumentalno djelo koje se zove
Dubrovačka Trilogija“.

Ali ovo su tek idealne misli i osjećanja,
koja me zaokupiše prije mego li sam uzeo
pero u ruke da ovo napišem, Pređimo sada
malo na ono glavno i najpoglavitije pitanje :
»Bi li se u Dubrovniku la čuti ,,Du-
brovačka 'Prilogija“? Okaženi da bi
i ne isključujem mogućnost, ali od pitanja
do ostvarenja dalek je put i mnogo pote-
škoća bi bilo na tom putu, prije uego li bi
ova zamisao jednoga dana bila ostvarena.

Evo me da opravdam ovo svoje mišlje-
nje. Prikazati u Dubrovniku i od Dubrov-
čana ,Dubrovačku Trilogiju“, a poznajući
dobro naše današnje prilike, okolnosti i dr.
kažem, da bi to bio jedan posao od velikog
i napornog rada i požrtvovanja.

Mi ne bismo u nikojem slučaju smjeli
dopustiti, da se jedno ovako eminentno našo
djelo iznaša na pozornicu u, pomanjkanju
ma bilo čega, što bismo znali, da može po-
kvariti njegovu vrijednost i oteti mu pa i
malo od onoga čara, koji ga okružuje, sta-
vljajući ga tako u redove onih djela, kojima
je vrijednost epohalna, jer Vojnovićevoj
»Dubrovačkoj Trilogiji“ i pokoljenja će se
diviti, čitati je i učiti je. Nad svim mnogo-
brojnim Vojnovićevim djelima ,,Triologija“
zaprema prvo mjesto i ona nam _ pokazuje,
da i u malenijem narodima geniju se gnjezdo
vije.

I ako su sva oveća pozorišta slavenskih
gradova imali tu sreću, da na svojim pozor-
nicama prikažu “Dubrovačku Trilogiju“, još
nam to nije nikakvim razlogom, da i mi
sami sebi pružimo tu mnasladu, kako kaže
pisac ,Crvene Hrvatske“, Evo zašto. Ono
štoje tamo njih zadovoljilo, to nas nikada i
nikako zadovoljiti ne bi moglo, jer mi smo
na izvoru onih događaja, i u kući smo kt
kojoj je Vojnović našao i svršio sebi i nama
neumrlo djelo. Teško da bi se usudilo i
jedno pozorište, ijedna pozorišna družina,
da u Dubrovniku prikaže ,Dubrovačku Tri-
logiju“ i ako bi ipak htjela, da ju prikaže,

CRVENA HRVATSKA

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA, ZA IZJAVE.
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uzRAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

 

Broj 78.

 

mi nebismo bili voljni glodđati je i .rađe je
čitamo, jer barem čitanjem stvara nam se
u našoj mašti pravilnija i potpunija slika
svega onoga — stvara nam se jedna takova
slika, kakvu ni jedno pozorište sa svim svo-
jim mogućim i nemogućim aparatima prika-
zati ne može.

Mi u Dubrovniku sa potpunim pravom
i opravdanim razlozima mnogo bi smo u tom
pogledu zahtijevati, pa teško da bi se ovim
našim opravdanim razlozima i pravima mo-
glo udovoljiti i onda mislim, da je bolje ne
dirati u djela ovake vrijednosti i koja su
skopčana sa tolikim poteškoćama.

Mnogi će za sigurno pitati, ma koje su
te tako velike poteškoće, koje zapriječavaju
ostvarenje ove namisli. Evo tomu pitanju
odma odgovora. Poteškoće nijesu baš tako
velike, da se ne bi mogle ukloniti, jer dobra
volja i nastojanje sve može da učini. Ne
radi se tu samo o pitanju znati i moći ir-
govarati dobro dubrovački dijalekat, kojim
je Trilogija“ napisana, već tu ima sijaset
drugih poteškoća, koje jednako treba uva-
žiti i procjeniti, prije upuštanja u slična
poduzeća, a o tom će biti uvjeren svatko,
ko je imao prigode da pročita i prouči Voj-
novićevu , Dubrovačku Trilogiju“.

Kako spomenuh god. 1903. pozorišni
diletanti predstavljali su Vojnovićevo ,,Ekvi-
nocijo“. U ono doba opstojala je u Dubro-
vniku jedna takova diletanska pozorišna dru-
žina, koja je mogla da se odvaži i prihvati
jedne tako teške zadaće. Svi pojedini dile-
tanti prihvatiše se onda i svojski zauzeše,
da po prvi put na pozornicu iznesu ovo
Vojnovićevo djelo onako, kako dolikuje i
piscu samome i nama sivima.

Njihov trud i mastojanje bilo je vjen-
čano velikim priznanjem i povlađivanjem,
što su oni u istinu i zaslužili. Predstavu a
la ,Ekvinocijo“ teško da Dubrovnik ikada
više doživi. Ne malu zaslugu tom uspjehu,
diletanata doprnio je i sam auktor, koje se
vodio režiju svoga djela i svojom poznatom
naklonošću i susretljivošću prama svakom
diletantu učinio toliko, da će prestava ,Ekvi-
nocija“ ostati za dugo vremena spominjana

u dubrovačkom općinstvu.

Dakle sa. jednim takovim društvom, ili
bolje sa već pripravnim aparatom lako je
bilo započeti funkcionirati i poduzeti mnau-
mjenu akciju. Danas više toga nema. Dile-
tansko pozorišno društvo, koje je nekoć
opstojalo, opstoji i danas, s razlikom, da je
ovo danas pomlađeno i od starijih članova
ostadoše» samo troje četvero, a sve drugo
su osobe, koje su tek stupile na pozorišne
daske i kojima će trebati još mnogo vjež-
banja, a da bi se jednoga dana mogli od-
važiti i k cilju privesti ono pitanje, o ko-
jemu se danas ovdje govori.