Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“ Broj 79. i 80. Trojnog Saveza baca u veliku brigu držanje sila Trojnog Sporazuma. Svi očekuju s napetošću razvoj krupnih događaja na Balkanu. Mnogi nje- mački listovi bacaju krivicu na En- glešku, jer da ona u mutnoj vodi lovi. U Beču. I u Beču se počela gubiti nada u održanje mira. Pravo na Carigrad! $$ bugarske se strane doznaje, da će mobilizacija biti potpuno izvršena kroz dva dana. U mirno riješenje balkanskog pitanja, ne vjeruje se. Vojni krugovi drže, da će bugarska vojska krenuti [pravo na Carigrad. Nu Balkanu sve škole zatvorene. Proglašenjem mobilizacije, zatvo- rene su sve škole u Srbiji, Bugars- koj, Grčkoj i Crnoj Gori. Parlamenat se grčki danas sas- taje. Reservisti idu k svojim zboro- vima oduševljeni, pjevajući nacio- nalne i bojne pjesme. Svi su se gr- čki knezovi obratili vladi, i prijavili se pripravnima, na dispoziciju vladi, da posluže svojoj domovini. I Kreta će dati do 6000 boraca. Na Kreti je veliko oduševljenje. Ma ljutu ramu .... Više smo puta imali prilike da oštro prekorimo neke od naše preko velebitske braće s pomanjkanja žilavosti a gdjekad i s gorih mana. Moguće, da koji put pri tome nismo imali dovoljno obzira na pogubni uticaj tamošnjih nečovječnih prilika, na ka- raktere pojedinaca. Ne ćemo danas, da o tom raspravljamo, ali stoji fakat, da smo mi ovdje na moru uvjereni, da u nas karaktera ima, pa sma- tramo svojom dužnosti, kao javni organ, da upremo prstom na pojavu, koja ako istinita, baca crnu sjenu na jednoga gospo- - dina, koji u Dalmaciji pokriva mnogo vidno mjesto u javnom životu. Dr. Ivan Marović pošao u Beč i u Za- greb da ljubi skute kraljevskome komesaru Cuvaju, u svrhu da mu sin bude iznimno (jer se Dalmatinci sada ne primaju) pri- mljen kao pitomac plemićkog konvikta. Ovo su dvije novine donijele, uzalud smo čekali dementi, na žalost. Stvar je tako sramotna, da zvuči čak kao nevjerojatno. Ma što, u času kada se sve naše stranke bez razlike, svi stališi bez izuzetka, svi Hr- vati, svi Srbi, svi u banovini, sve u Dal- maciji i u svim zemljama našega jezika, je- dnim glasom dižu protiv onog tužnog tirja- nina, ovdje iz ove koljevke hrvatstva, iz ove koljevke na novo probudjene narodne svijesti, iz naše ponosne Dalmacije, ustaje čovjek, koji hoće da je narodni trudbenik te ide Cuvaju na poklon, da mu udijeli izu- zetnu milost. Dr. Ivan Marović je zastupnik na dal- matinskom saboru, on je načelnik jedne od najvećih općina, Sinja — on je bivša pra- vaška perjanica, on je bivši ugledniji član hrvatske narodne stranke, on predsjednik Zadružnog Saveza — pak taj isti gospodin ima tako malo takta, tako malo ponosa, tako malo obraza, tako malo značaja, da u. ova- kim momentima nalazi shodnim da kleči pred jednim komesarom Cuvajem .. Zar smo zbilja \i Dalmaciji tako dulioko spali ? Na našoj je javnosti i bez razlike stra- naka, da dostojno žigoše ovaj zločin, i da ovakove ljude onemogući u narodu — da se ne okuži i ono što je zdravo. Ne samo izbornici i zagovaratelji nje- govi, već svi mi dužni smo da u ovom smislu energično poradimo -- jer između ostalih naših poroka ne možemo trpjeti, da nam se reče da smo izgubili što su nam oci naši kao svet amanet dohranili: naš po- šteni obraz. politički pregled. Kramarž i Schwarzenberg. U delegaci- jama je knez Schwarzenberg kazao, da Au- strija ne bi nikako smjela dopustiti, da se Srbija i malo teritorijalno proširi. Kramarž je izjavio, da_je protivan mišljenju kneza Schwarzenberga, da Austrougarska ne može trpjeti da Srbija pridobije nove teritorije. Govoreći o arnautskom pitanju, Kramarž je izjavio, da "Turska treba kršćanskim mnaro- dima da da potpunu administrativnu auto- nomiju, inače katastrofa sa ne može izbjeći. A ako Austro-Ugarska vojniški interveniše na Balkanu, neminovno će doći u sukob s Rusijom. Protiv Rusija i Srbije. — ,,Neue Freie Presse“ donosi žučljiv članak protiv Rusije i Srbije, govoreći o situaciji na Balkanu. Na Srbiju se obara što radi sporazumno s Rau- sijom, a na Rusiju što potpomaže interese srpske ekspansije, koja nimalo nije po ćudi Austro-Ugarskoi. Rusija _je odmah mobilizovala sedain vojnih korova u ruskoj Poljskoj. Odatle ve- lika uzrujanost ,Presse“, jer, kako se di slutiti, Rusija je sporazumna s akcijom bal- kanskih država i potpomoći će je na sve načine. Srpska vojska. lngleski nedjeljni časo- pis ,Ihe Near Fast“, uviđajući sve veću važnost i ulogu Srbije na Balkanskom Po- luostrvu, posvećuje joj ovih dana jedan na- ročiti obilat broj. Iz ovog časopisa vadimo ove podatke o srpskoj vojsci od engleskog stručnjaka. Vojna služba u Srbiji — piše engleski list — obavezna je i opća. Rekruti se uzi- maju u dvadeset i prvoj godini i ostaju voj- nici do četrdeset i pete godine. Narodna vojska razdijeljena je na tri poziva. U jprvi poziv pripadaju vojnici od dvadeset i prve do tridesete godine; u drugi poziv od tri- desete do trideset i osme; u treći poziv od J. Bodlić: Crtice opće patologije (Nastavak) Pošto dakle svaki simptom pruža ljekaru po koji znak, a znakovi pripadaju stanju zdra- vlja i nemoći, utanačeno je, da je svaki simp- tom istodobno i znak, ali svi znakovi da ni- jesu simptomi, Viđećemo unapijed kako: se simptomi. obraćaju u znakove. Sada ću o simp- tomima, Simptomi ili ćutljive promjene u or- ganima tijela, ili u funkcijama uslijed ne- moći mnogobrojni su. Potrebito je svakako, da se pri njihovomu rasporedu, odabere neki rad, da oni među se buda suglasni u koliko je moguće, i to prama njihovoj sličnosti. Mnogo je za to metoda bilo predloženo, veće ili manje povoljnih, Djelilo se np. u čutljive simptome za ljekare i bolnike. Boer- haave ih je dijelio u tri razreda, i to po ovisnosti o alteraciji u fenomenima, o izmet- ninama, ili o vrsti tijela. Bayla pak, dijelio ih je u životne t, j. u one koji ovise samo o neredu funkcija, a nemadu nikakve znatne povrjede u organima, te nestaju smrću, i u tizične, koje postoje u očitoj promjeni, koja nastaje u organismu istom, a nahode se po smrti na lešinam. Ova razdioba, kako svak može viđeti, da pripada veće patologičnoj anatomiji, nebi se mogla upotrijebiti za me- todični razpored simptoma. Metoda Boerha- ave djeli stvari, koje su u najbližemu među- sobnomu srodstvu np. sekrecije bivaju oci- jepljene od izlučenih tvari, a sposobnost tijela, od funkcija, komu ove pripadaju. U ovomu pitanju razporeda općega simptoma treba se kao i drugovđe držati nekog reda, koji bi se uspješno mogao prilagoditi histo- riji svih nemoći, i u isto doba njihovomu osobitomu iztraživanju. Vidimo da neki hva- levrijedni ljekari, kad stupe bolniku, pretra- žuju susljedno sve funkcije organizma, np. glave, vrata, prsi, trbuha, i uda. Meni se čini da ova metoda nije baš najbolja, jer s jedne strane ne odgovara općoj ekpo- ziciji simptoma, a s druge ne donosi koristi u pretraživanju nemoći, kako je možemo imati iz druge metode. Pomenuta metoda približuje stvari nejednake, a odalečuje one, koje međusobno sliče, ili imadu nešto pri- lična, Ta metoda mjesto da np. pruži lakoću, da se probavne alteracije neprekidno i sus- ljedno prouče, čini da one ostanu odijelene među se, radi mnogo intermedijalnih uzroka, te je posve trudno shvatiti kako bivaju ove alteracije među se spojene. 'To vrijedi isto i sa cirkolaciju i lokomociju (kretanje) čiji su organi razpleteni po cijelomu tijelu. Narav- nije je dakle tražiti susljedno sve promjene, koje su nastale u pojedinim funkcijama, gdjegod bili ti organi, koji utječu u njihovo djelovanje. Samo se ovaj red, prikladni za is- pitivanje bolnika i za opis nemoći, može us- vojiti kao osobiti opis koje bilo nemoći, i -kao opći razpored simptoma. Pitanje je dakle, kojega bi se reda imalo držati pri iztraživanju fukcija. Dobro bi doista bilo kad bi se moglo držati reda u opće primljena u fisiologiji, t. j. pretražiti prvo funkcije koje među se sliče, pak one koje su u raznomu odnosu, a na svrhu one generativne, nu ovaj red i ako je prikladan za proučavanje zdrava čovjeka, nije shodan za bolesnoga, a mislim, da nije ni posve pouzdan. Ljekar kad stupi k bolesniku, naj- prije baci oko po uaravi na (fisionomiju, sposobnost, kretanje, glas pacijenta, jer mu te stvari odmah u oči padaju, i na prvi mah daju mu neku prvu ideju zla od koga bolnik trpi. Naravno je dakle, da se sa ovim i počme ispit, jer se u tomu prvomu času mogu procjeniti tačno promjene, koje su nastale u izvanštini tijela. Kad bi se zane- marili ovi prvi uti:ci, tad bi se oko naviklo malo po malo na nešto ne obična, što fisio-