Strana 2.

,CRVENA HRVATSKA“

Broj 79. i 80.

 

Trojnog Saveza baca u veliku brigu
držanje sila Trojnog Sporazuma. Svi
očekuju s napetošću razvoj krupnih
događaja na Balkanu. Mnogi nje-
mački listovi bacaju krivicu na En-
glešku, jer da ona u mutnoj vodi
lovi.

U Beču.

I u Beču se počela gubiti nada
u održanje mira.

Pravo na Carigrad!

$$ bugarske se strane doznaje, da

će mobilizacija biti potpuno izvršena
kroz dva dana. U mirno riješenje
balkanskog pitanja, ne vjeruje se.
Vojni krugovi drže, da će bugarska
vojska krenuti [pravo na Carigrad.

Nu Balkanu sve škole zatvorene.

Proglašenjem mobilizacije, zatvo-
rene su sve škole u Srbiji, Bugars-
koj, Grčkoj i Crnoj Gori.

Parlamenat se grčki danas sas-
taje. Reservisti idu k svojim zboro-
vima oduševljeni, pjevajući nacio-
nalne i bojne pjesme. Svi su se gr-
čki knezovi obratili vladi, i prijavili
se pripravnima, na dispoziciju vladi,
da posluže svojoj domovini. I Kreta
će dati do 6000 boraca. Na Kreti je
veliko oduševljenje.

Ma ljutu ramu ....

Više smo puta imali prilike da oštro
prekorimo neke od naše preko velebitske
braće s pomanjkanja žilavosti a gdjekad i
s gorih mana. Moguće, da koji put pri tome
nismo imali dovoljno obzira na pogubni
uticaj tamošnjih nečovječnih prilika, na ka-
raktere pojedinaca.

 

Ne ćemo danas, da o tom raspravljamo,
ali stoji fakat, da smo mi ovdje na moru
uvjereni, da u nas karaktera ima, pa sma-
tramo svojom dužnosti, kao javni organ,
da upremo prstom na pojavu, koja ako
istinita, baca crnu sjenu na jednoga gospo-

- dina, koji u Dalmaciji pokriva mnogo vidno

mjesto u javnom životu.

Dr. Ivan Marović pošao u Beč i u Za-
greb da ljubi skute kraljevskome komesaru
Cuvaju, u svrhu da mu sin bude iznimno
(jer se Dalmatinci sada ne primaju) pri-
mljen kao pitomac plemićkog konvikta.

Ovo su dvije novine donijele, uzalud
smo čekali dementi, na žalost.

Stvar je tako sramotna, da zvuči čak
kao nevjerojatno.

Ma što, u času kada se sve naše stranke
bez razlike, svi stališi bez izuzetka, svi Hr-
vati, svi Srbi, svi u banovini, sve u Dal-
maciji i u svim zemljama našega jezika, je-
dnim glasom dižu protiv onog tužnog tirja-
nina, ovdje iz ove koljevke hrvatstva, iz
ove koljevke na novo probudjene narodne

svijesti, iz naše ponosne Dalmacije, ustaje

čovjek, koji hoće da je narodni trudbenik
te ide Cuvaju na poklon, da mu udijeli izu-
zetnu milost.

Dr. Ivan Marović je zastupnik na dal-
matinskom saboru, on je načelnik jedne od
najvećih općina, Sinja — on je bivša pra-
vaška perjanica, on je bivši ugledniji član
hrvatske narodne stranke, on predsjednik
Zadružnog Saveza — pak taj isti gospodin
ima tako malo takta, tako malo ponosa, tako
malo obraza, tako malo značaja, da u. ova-
kim momentima nalazi shodnim da kleči
pred jednim komesarom Cuvajem ..

Zar smo zbilja \i Dalmaciji tako dulioko
spali ?

Na našoj je javnosti i bez razlike stra-
naka, da dostojno žigoše ovaj zločin, i da
ovakove ljude onemogući u narodu — da
se ne okuži i ono što je zdravo.

Ne samo izbornici i zagovaratelji nje-
govi, već svi mi dužni smo da u ovom
smislu energično poradimo -- jer između
ostalih naših poroka ne možemo trpjeti, da

nam se reče da smo izgubili što su nam
oci naši kao svet amanet dohranili: naš po-
šteni obraz.

politički pregled.

Kramarž i Schwarzenberg. U delegaci-
jama je knez Schwarzenberg kazao, da Au-

strija ne bi nikako smjela dopustiti, da se
Srbija i malo teritorijalno proširi. Kramarž
je izjavio, da_je protivan mišljenju kneza
Schwarzenberga, da Austrougarska ne može
trpjeti da Srbija pridobije nove teritorije.
Govoreći o arnautskom pitanju, Kramarž je
izjavio, da "Turska treba kršćanskim mnaro-
dima da da potpunu administrativnu auto-
nomiju, inače katastrofa sa ne može izbjeći.
A ako Austro-Ugarska vojniški interveniše
na Balkanu, neminovno će doći u sukob
s Rusijom.

Protiv Rusija i Srbije. — ,,Neue Freie
Presse“ donosi žučljiv članak protiv Rusije
i Srbije, govoreći o situaciji na Balkanu. Na
Srbiju se obara što radi sporazumno s Rau-
sijom, a na Rusiju što potpomaže interese
srpske ekspansije, koja nimalo nije po ćudi
Austro-Ugarskoi.

Rusija _je odmah mobilizovala sedain
vojnih korova u ruskoj Poljskoj. Odatle ve-
lika uzrujanost ,Presse“, jer, kako se di
slutiti, Rusija je sporazumna s akcijom bal-
kanskih država i potpomoći će je na sve
načine.

Srpska vojska. lngleski nedjeljni časo-
pis ,Ihe Near Fast“, uviđajući sve veću
važnost i ulogu Srbije na Balkanskom  Po-
luostrvu, posvećuje joj ovih dana jedan na-
ročiti obilat broj. Iz ovog časopisa vadimo
ove podatke o srpskoj vojsci od engleskog
stručnjaka.

Vojna služba u Srbiji — piše engleski
list — obavezna je i opća. Rekruti se uzi-
maju u dvadeset i prvoj godini i ostaju voj-
nici do četrdeset i pete godine. Narodna
vojska razdijeljena je na tri poziva. U jprvi
poziv pripadaju vojnici od dvadeset i prve
do tridesete godine; u drugi poziv od tri-
desete do trideset i osme; u treći poziv od

 

 

 

J. Bodlić: Crtice opće patologije

(Nastavak)

Pošto dakle svaki simptom pruža ljekaru
po koji znak, a znakovi pripadaju stanju zdra-
vlja i nemoći, utanačeno je, da je svaki simp-
tom istodobno i znak, ali svi znakovi da ni-
jesu simptomi, Viđećemo unapijed kako: se
simptomi. obraćaju u znakove. Sada ću o simp-
tomima, Simptomi ili ćutljive promjene u or-
ganima tijela, ili u funkcijama uslijed ne-
moći mnogobrojni su. Potrebito je svakako,
da se pri njihovomu rasporedu, odabere neki
rad, da oni među se buda suglasni u koliko
je moguće, i to prama njihovoj sličnosti.
Mnogo je za to metoda bilo predloženo,
veće ili manje povoljnih, Djelilo se np. u
čutljive simptome za ljekare i bolnike. Boer-
haave ih je dijelio u tri razreda, i to po
ovisnosti o alteraciji u fenomenima, o izmet-
ninama, ili o vrsti tijela. Bayla pak, dijelio
ih je u životne t, j. u one koji ovise samo
o neredu funkcija, a nemadu nikakve znatne
povrjede u organima, te nestaju smrću, i u
tizične, koje postoje u očitoj promjeni, koja
nastaje u organismu istom, a nahode se po
smrti na lešinam. Ova razdioba, kako svak
može viđeti, da pripada veće patologičnoj

 

anatomiji, nebi se mogla upotrijebiti za me-
todični razpored simptoma. Metoda Boerha-
ave djeli stvari, koje su u najbližemu među-
sobnomu srodstvu np. sekrecije bivaju oci-
jepljene od izlučenih tvari, a sposobnost
tijela, od funkcija, komu ove pripadaju. U
ovomu pitanju razporeda općega simptoma
treba se kao i drugovđe držati nekog reda,
koji bi se uspješno mogao prilagoditi histo-
riji svih nemoći, i u isto doba njihovomu
osobitomu iztraživanju. Vidimo da neki hva-
levrijedni ljekari, kad stupe bolniku, pretra-
žuju susljedno sve funkcije organizma, np.
glave, vrata, prsi, trbuha, i uda. Meni se
čini da ova metoda nije baš najbolja,
jer s jedne strane ne odgovara općoj ekpo-
ziciji simptoma, a s druge ne donosi koristi
u pretraživanju nemoći, kako je možemo
imati iz druge metode. Pomenuta metoda
približuje stvari nejednake, a odalečuje one,

koje međusobno sliče, ili imadu nešto pri-

lična, Ta metoda mjesto da np. pruži lakoću,
da se probavne alteracije neprekidno i sus-
ljedno prouče, čini da one ostanu odijelene
među se, radi mnogo intermedijalnih uzroka,
te je posve trudno shvatiti kako bivaju ove
alteracije među se spojene. 'To vrijedi isto i
sa cirkolaciju i lokomociju (kretanje) čiji su

organi razpleteni po cijelomu tijelu. Narav-
nije je dakle tražiti susljedno sve promjene,
koje su nastale u pojedinim funkcijama,
gdjegod bili ti organi, koji utječu u njihovo
djelovanje. Samo se ovaj red, prikladni za is-
pitivanje bolnika i za opis nemoći, može us-
vojiti kao osobiti opis koje bilo nemoći, i -kao
opći razpored simptoma.

Pitanje je dakle, kojega bi se reda
imalo držati pri iztraživanju fukcija. Dobro
bi doista bilo kad bi se moglo držati reda u
opće primljena u fisiologiji, t. j. pretražiti
prvo funkcije koje među se sliče, pak one
koje su u raznomu odnosu, a na svrhu one
generativne, nu ovaj red i ako je prikladan
za proučavanje zdrava čovjeka, nije shodan
za bolesnoga, a mislim, da nije ni posve
pouzdan. Ljekar kad stupi k bolesniku, naj-
prije baci oko po uaravi na (fisionomiju,
sposobnost, kretanje, glas pacijenta, jer mu
te stvari odmah u oči padaju, i na prvi
mah daju mu neku prvu ideju zla od koga
bolnik trpi. Naravno je dakle, da se sa ovim
i počme ispit, jer se u tomu prvomu času
mogu procjeniti tačno promjene, koje su
nastale u izvanštini tijela. Kad bi se zane-
marili ovi prvi uti:ci, tad bi se oko naviklo
malo po malo na nešto ne obična, što fisio-