Strana ?,

,CRVENA HRVATSKA“

Broj 82.

___ Strana 200 OOLLISKEOOOESS O m

RAT NA BALKANU.

Proglas kralja Nikole na narod.

\rnogorci!

'Tužni vapaj, koji dopire iz Stare Srbije -

od tamošnje naše potlačene braće, ne može
se dalje podnositi.

Onamo nemilosno kolju ne samo ljude
nego žene i nejaku djecu srpsku. 'Gladno,
jadno i plijenjeno srpsko se roblje potuca
po gorama i oko garišta svojijeh domova
klikujući vas, da ga zaštitite i izbavjte.

Dužnost i ljubav roda nalažu vam da
pohitate braći u pomoć. Znam, da biste vi
to i do sad učinili sa nrođenom vam odva-
žnošću, da Me nijeste slušali i isčekivali is-
hod Mojijeh miroljubivih napora za zaštitu
mučenika ispreko granice.

Moje nade, da će se naći način da se
bez proljevanja krvi Srbi u "Turskoj oslobode
muka, ne ostvariše se, te sad, koliko god
je Mojem srcu teško narušiti tišinu evrop-
skoga mira, ne ostaje Mi do latiti se sablje
— one sablje, koju su vaši očevi neustra-
šivo šljedovali na Vučijem Dolu, Nikšiću,
Baru i Ulcinju. :

Crnogorci !

Uz nas je pravda, a kocka je bačena,
pa što Bog da i sreća junačka!

Zamnom, junaci, da ruku pružimo braći
u nevolji, kao i viteškoj Malesiji, koja se
evo dvije godine lavski bori za svoja prava,
slobodu i sjedinjenje sa Crnom Gorom.

Nijesmo sami. S nama je Bog, s nama
su balkanske hrišćanske kraljevine, sa koji-
jema smo udruženi u zajednicu, za kojom
sam. vazda čeznuo i koju su sye od navale
azijatskog osvajača željno očekivali toliki
pasovi balkanskih naroda.

Imam tvrdu nadu u mišice, red i po-
slušnost sinova Mojijeh starijeh voinika, da

mi ništa ne će biti nemoguće, no da će sad '

visočije nego ikad uzdignuti ugled drage
Domovine i proslavljeno crnogorsko. oružje
novim sjajem obasjati.

Smjelost je uhvatiti se u koštac sa je-
dnom velikom carevinom, ali to baš priliči
Mojem vitezu, Mojem Crnogorcu, u toliko
prije, što mu je najmilije uložiti se za braću.
Pratiće nas simpatije svega obrazovanog
svijeta, svega našega srpskoga roda i osta-
loga Slovenstva, a viteške ruke sa mačevi-
ma pružaju nam Kraljevi: Srbije, Bugarske
i Grčke, čiji su narodi u ovome svetome
poduzeću s nama zbratimljeni. Ni tu care.
vinu ne zatičemo iz obijesti, već iz najple-
menitijih pobuda, da spriječimo konačno uni-
štenje svoje prekogranične braće.

Crnogorci !

Vašijem  muškijem  krokom_ pohitajte
onamo gdje se strada, gdje se muči, gdje
se plače. Neka povezana braća Starosrbi-
janci čas prije ugledaju vaše slavne barjake ;
neka: reknu : ,Evo braće, evo osvetnika is-
pod Lovčena, Koma i Durmitora, evo si-
'nova Crne Gore gdje dolijeću u naš zagr-
ljaj, i sad nijesmo više mi ni siraci, ni ro-
bovi!“ Tamo ćemo se sresti sa našom dra-
gom braćom iz Srbije, koju predvodi njen
viteški Kralj, Moj ljubljeni zet, da se s nji-
ma željno zagrlimo, zajedno noseći potlače-
nima slobodu.

Neka se blagoslovom Božjim i Svetoga
Petra Cetinjskoga i svijeh naših svetaca

ostvare snovi iz rane Moje mladosti, kad
sam pjesmom nagovještavao ovaj znameniti
dan i zagrijavao srpske grudi vjerom, da
oružani moramo poć' :
Onamo onamo, za brda ona!
Živjeli Crnogorci! Živio balkanski savez!
Na Cetinju, 26. septembra 1912.
NIKOLA s. r.

Prva vijest u prijestonici.

Prva vijest o objavi rata munjevitom
brzinom raširila se po Cetinju.

Sva prijestonica bila je usljed toga u
neobičnoj radosti. Pred Kraljevim Dvorom
iskupilo se mnogo naroda, koji je sa nestr-
pljenjem očekivao da sazna dalje vijesti.

Telegrami su javili na sve strane svi-
jeta, da su Crna Gora i Turska u ratnome
stanju.

Potonj! koraci.

Poslanici Rusije i Austro-Ugarske pri
crnogorskom Dvoru gg. Girs i baron Gizl
došli su u 10%, čas. prije podne u Kraljev
Dvor i zajednički su bili primljeni kod Kra-
lja u audijenciju. Učinili su u ime svojih
vlada, koje su za to dobile ovlašćenje i od
ostalih Velikih Sila, potonji korak u korist
održanja mira.

Njihova audijencija nije dugo trajala.
Kralj ih je primio u salonu na gornjem
spratu Dvora, U odjeljenjima na donjem
spratu bijahu poslanici Srbije, Bugarske i
Grčke i više velikodostojnika.

Čim su poslanici Rusije i Austrije svr-
šili svoju dužnost i izašli, Kralj je sišao na
donji sprat. Na Gospodarevom licu ogledalo

'se živo zadovoljstvo i radosno raspoloženje.

Kraljev odlazak u Podgoricu.

Malo iza toga Kralj je sa Knjazom Mir-
kom sio u automobil. Kralja ispratiše do
automobila Kraljica i Knjaginjice Ksenija i
Vjera i Knjaginje Milica i Natalija. Pred
Dvorom masa naroda. Burne ovacije Gospo-
daru. Alajbarjaktar g. Marko Popović iznosi
veliki divni svileni barjak. Narod skida ka-
pice i oduševljeno kliče. Uzbuđenje opće.
U prvi automobil pred Kraljevim sijeda alaj-
barjaktar sa razvijenim barjakom. Narod se
tisku oko Kraljeva automobila. Poslanici Sr-
bije, Bugarske i Grčke u prvom su redu i
pozdravljaju Kralja. Gospodar im _ radosno
otpozdravlja. Automobili se krenuše, narod
kliče, a pucanje topa i zvonjenje zvona
oglasi odlazak Kralja u Glavni Vojni Stan
u Podgoricu.

Srpska 1 crnogorska vojska,

Poslije mobilizacije, sve su balkanske
države pozvale svoje vojne obaveznike u
inostranstvu. Crnogorska je vlada pozvala
svoje podanike koji živu u Srbiji, a kojih
je broj veoma velik. Uz poziv im je saop-
ćila, da, ako im nije moguće povratiti se u
domovinu, svi stupe u redove srpske voj-
ske, gdje će jednako braniti svoju potištenu
braću i boriti se za njihovu slobodu.

Tanska.

Turska ili osmansko carstvo — obuh-
vaća sve zemlje koje u Buropi, Aziji i Africi
spadaju pod vlast sultanovu, koji stoluje u
Carigradu. Čitavo osmansko carstvo razdje-

 

ljeno je u 30 pokrajina ili vilajeta, od tih
7 u Europi i šest mutesorifliha, od tijeh
jedan u Europi.

Službena statistika nije uporabiva.

juropska "Turska obuhvaća jednu treći-
nu balkanskog poluostrva. Europska "Turska
imade 6,142.340 stanovnika, dok ih čitavo
carstvo imade 24,028.800. Europski vilajeti
jesu, Carigrad, Čatajdža, Drinopolje, Solun,
Monastir, Kosovo, Skadar i Janina 'Thasas.

Narođnosna statistika vrlo je manjkava.
Vladajuće pleme osmanskih Turaka živi na
Balkanskom poluostrvu, ali izuzev Carigrad
nigdje ne u većoj masi, već posijani kao
otočje, najviše u blizini velikih gradova. Na
zapadu Turske stanuju Arbanasi, u Epiru,
Macedoniji, Kalkidi i na Primorskim točka-
ma Grci, istočnu Rumeliju, sjev. Macedoni-
ju i zapadnu Traciju nastavaju Bugari a
sjeverozapad Srbi.

Zanimiva je podioba zemljišta. Poljodje-
Istvo je na vrlo niskim granama. Industrial-
no djelovanje vrlo je ograničeno. Izvoz se
ograničuje na sirovine poljoprivrede, a no-
vac obuhvaća sve moguće fabrikate. Prome-
tna su sredstva vrlo manjkava. Željeznica u
ivropi imade oko 2000 klm. Glavne evrop-
ske pruge jesu: Mustafa paša, —- Drinopo-
lje-Carigrad, Ziberče-Skoplje Mitrovica: So-
lun. Brzojavna mreža dosta je prostrana.
Radi nepouzdanosti turske pošte zadržale
su Njemačka, Austro-Ugarska, Franceska,
Velika Britanija i dr, u većim lukama sve-
je poštanske urede.

Turske financije vrlo su se slabo pobolj-
šale nakon bankrota od 1876., te je g. 1881
uređena među narodna financijalnu kontrola.
Deficit je stalan. Pred državnim bankrotom
iznašao je javni dug 4 i pol milijarde ma-
raka, a 1911. iznaša 2208 milijuna maraka.

Vojska u mirno doba iznaša 220.000
vojnika, u ratno doba 1,400.000, u slučaju
potrebe još 55.000 ukupno dakle 1,4553.000.
Od tih je vojnički uvježbano 800.000,

 

Napadaji novina na ministarstvo spoljnih po-
slova ruskih.

Na svima linejama napadaju ruske no-
vine na ministarstvo inostranih djela, jer da
ne odgovara slovenskoj dužnosti. Novoe
Vremja piše: Od neznanih grobova i zgari-
šta balkanskih okretala se nemarno i svire-
po evropska diplomacija. Ostavljenim i na-
puštenim balkanskim državama ostalo je je-
dno da uzmu svoju sadbinu u svoje ruke.
Rat se može jedino zaustaviti ako se_velike
sile odluče da zadovolje pravedne i humane
zahtjeve balkanskih naroda. Drugog načina
nema.

20.000 ruskih dobrovoljaca.

Starješina srpskog podvorja u Moskvi,
arhimandrit Mihail javlja da mu se prijavilo
20.000 dobrovoljaca koji su spremni proliti
krv za slovenstvo i pravoslavlje. \

Apel na (rusko javno mnijenje.

Današnje novine apeliraju na rusko jav-
no mnijenje da izjavi da se ne indentifikuje
sa politikom ruskog kancelara Sazonova.

Bo] Crnogoraca kod Berana.

Čim je crnogorska vojska prešla na tur«
sku granicu, napala je na Borane i između
nje i turske vojske razvio se boj. Čuje se,
da su Berani osvojeni.