CRVENA
OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE
DOonOoOGIOOO
BROVNIKI ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU
PRETPLA A MINE — SMATRA SE PRED-
PRETPLATA I OGLASI ŠA] JU SE UPRAVI A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA; ZA IZJAVE
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLAŠI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ+-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. &&eem POJEDINI BROJ 10 PARA 80888 NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA
IZLAZI SVAKE SRIJEĐE I SUBOTE. a IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR.
God. XXII.
Lažeš, gujo!
I po stoti je put najzakletiji du-
šmanin našeg roda N. F. Presse oda-
pela na redove naše otrovne svoje
strijele.
Insinuira ta poštena krivonosa, da
je sada postao očitiji jaz između južnih
Slavena katolika i pravoslavnih.
Znamo mi dobro na koje je ne-
slućene muke stavljena ovo dana sra-
motna ona klika, koja nadahnjuje
onu papirnatu zvjer — shvaćamo sa-
vršeno, da joj se svaka pobjeda brat-
skog nam oružja utisla u griješno
meso poput ubojita noža. — Nije
njoj do Turčina, nije njoj do tog do-
jučerašnjeg rahatog prijatelja, jer ga
se je ona odmah nakon Kirkilisa i
Kumanova isto tako svečano kao i
sramotno odrekla.
Ne žali ona klika Turčina već
žali što su oštre sablje prezrene naše
braće presjekle oni ljuti gvozdeni
obruč, kojim je tegnula bila da
zadavi jedinu nam slobodnu braću.
Elem, ne može se više da zatvore
jedina vrata debelim srpskim gove-
dima i slasnim srpskim šljivama —
ne može se više da se za skupe novce
naturivaju nevaljali Škodini topovi
— ne može se više, da se rugaš raz-
bojničkim kraljevima, ušljivcima, svi-
njarima i potrebnjacima.
To su sve tempi passati.
A sada treba da se batina okrene,
pa da se govori sa poštovanjem o
ušljivcima, treba da se prekrštenih
ruku gleda kako gojao srbijansko
blago može i na druga vrata da izađe
— treba da se stara grešnica pođe
da pokloni onim koje je do jučer
nogama gurala.
Elem, to posao baš preugodan
nije, pa čak ni za bečkog čivutina.
Nu, tc su namanji jadi!
Sada valja da cio svijet, a naj-
skoli sjevernt saveznik povjeruje kako
raznobojni narodi austrijski jesu bar
indiferentni prama pobjedonosnim
balkancima.
Ma, kako će se to da povjeruje
kad se znade da oni imadu braće
DUBROVNIK, 9.
rođene i tijesnih rođaka u ovoj ca-
revini, kakovih sedam: milijona.
Tu cvili guja .u procjepu.
Hvata se vjere, pak laže kao što
je lagala od kad postoji.
Mistificira N. F. Presse svoje op-
ćinstvo, da južni Slaveni zastupnici
nijesu se o tome izrazili,
Zaboravlja grešnica, da je dal-
matinski delegat Dr. Čingrija, još
prije nego će braća izvršiti čudesne
one ratne podvige u javnoj delegaciji
pozdravio osvetničko slobodno oru-
žje; hini da je to zaboravljeno jerbo
je ona kao obično što u takovim pri-
likama čini, jednostavne suprimirala
onaj srdačni i svečani pozdrav.
Zaboravlja ljuta guja što je za-
stupnik Biankini onomađne o tome
u parlamentu reko — ž&boravlja ko-
jim je riječima u parli
par dana_pozdravio;hx
zastupnik Smodlaka, ito “" zm e m
loga kluba.
Nu lagati treba pa treba lagati.
Ne vidi i ne smije od svojih go-
spodara da vidi što je o tome pisao
organ najkatoličkije stranke D.ra Šu-
steršića, koji je napisao da su ,srpske
pobjede slovenačke“ — Ne vidi i ne
smije da vidi, koji li se pusti novac
iz svih naših krajeva šalje za ,Crv.
Krst“ zaraćenih balkanaca i kakvim
se oduševljenjem, kakvom neumor-
nošću i kakvim uspjehom sabira, a na
čelu toga bratskoga pokreta koče se
imena odličnih katoličkih sveštenika.
I to bez razlike vjere. Jest, mi smo
prvi koji smo priznali i opet ćemo
da priznamo da naš katolički puk
ništa manje i ništa hladnije sauče-
stvuje u tim prelijepim podvigama
od pravoslavnoga.
Ta čitaj lažljiva N. F. Presse, či-
taj što pišu sve naše novine, čitaj
» Hrvatsku Krunu“, ,Hrvatsku Rieč“
čitaj ,Pravu Crvenu“ pak češ znati
što i kako čuvstvuju katolički Hrvati.
Istina, u cijelom se našem novin-
stvu našla cigla dva ćuka, nekakov
Kerubin i nekakov Tadin — koji su
iz nekome drugome dokučive premu-
drosti a da se ulaguju bosanskim mu-
NOVEMBRA 1912.
an katu o
Broj 90.
slimanima, a ne iz onog razloga koji
bi najdraži bio Pressinim gospodari-
ma, unijeli disonancu ali su za to naj-
pripravnije i najenergičnije bili ušut-
kani od samih svojih istomišljenika.
Laže N. F. Presse i danas, jer
drugčije ona i ne zna da piše.
Ako igda, baš je ovaj divni rat
dokazao, da je hrvatski katolički na-
rod došo do osnovanog uvjerenja,
da njemu može samo korisno biti
ako se na našem jugu ojača i ustali
jedna slobodna srpska država — jer
od toga moći će da crpi onu istu
korist što ju crpe ono 900.000 au-
strijskih Talijana. — Zar misli N. F.
Presse da hrvatski pa baš i katolički
narod nezna da glavni izvor sile
austrijskih Nijemaca jeste baš su-
sjedstvo njemačkog carstva ?
To je sa strane, recimo tako, re-
vatski pa baš i katolički are ari
novao onog svog zastupnika koji bi -
pljunuo na svetinje i amanete što mu
ih dohranila jedina njegova tješiteljica
u nevolji, njegova narodna pjesma.
Zar nije Kosovo naša nevolja kao
i srpska, zar nijesu i naši guslari
gotovo šest vijekova kukali nama
kao i Srbima — ili je Turčin ljući
dušmanin Kosovskim nesretnim ju-
nacima nego li vjekovnim graničar-
skim pregaocima.
Ne, ne, krv nije voda — a jezik
nam je jedan.
Bila si se N. F. Presso ti i tebi
slični vrlo mnogo izmučila da nas
posvadiš, ali nijesi uspjela — pitajte,
ako nama ne vjerujete, ti i ona dva
ćuka Kerubin i Tadin, što o tome
misli pravaška ujedinjena omladina —
a možeš da pitaš i one junačke ka-
toličke fratre, koji su se krstom u ruci
stavili uz crnogorske vojnike.
Posvadili ste bili Srbe i Bugare.
Bugare i Grke, Srbijance i oci o
Hrvate i Srbe.
Nn, hvala Bogu velikome, i sli-
jepci progledaše — ali češ ti gujo
otrovnice i dalje lagati dok se u laži
ne udaviš.