Strana 2, ,CRVENA HRVATSKA“ Broj 92. RAT NA BALKANU. Vijesti iz Crne Gore. Kralj Nikola, koji se sada bavi u dvoru Topolici kraj Bara, po drugi put je obašao ratište primorskog odreda i sastajao se ma Katrkoli sa generalom Martinovićem koman- dantom ovog odreda, te se je s njime dugo razgovarao o ratnim operacijama. Bombardiranje Skadra. Skadar gori. Utorak i srijedu bilo je ueprestano bombardovanje Skadra. Djestvo naših veli- kih opsadnih topova bilo je silno. U varoši se je na dva tri mjesta primjetio požar. Turske su baterije oslabile. Napredovanje Bugara. Iz Sofije javljaju, da su Bugari zauzeli Strumicu i Demirhisar. Bugarska je vojska zauzela definitivno gradove Rodosto, Er6gli i Silivri, a na obali Crnoga mora Midiju. Turci su opet pokušali provaliti iz Jedrena ali su bili suzbijeni. Prva i treća bugarska vojska dolazeći od Liile-Burgasa započela je bitku na cijeloj liniji. Računa se, da Turci imaju do 600 topova a Bugari 1000. Bugarska neće posredovanja. Javljaju iz Sofije, da Bugarska ne želi nikakvo posredovanje velevlasti između balkanskih država i Turske. Traži da se Turska direktno obrati na Balkance za pre- govaranje o miru. Grčka. Iz Atene potvrđuju vijest, da su Grci zauzeli tvrđavu Pontepigadiju. — Grčke su torpedinjere u blizini Lemnosa zaustavile jedan njemački brod i odvele 81 putnika u Pirej. — Iz Atene se javlja, da je opći- na zaključila glavnu ulicu prozvati ,,Solun- ska ulica“. — Grčke trupe marširaju prama Čataldži. — 300 grčkih oružnika prispjelo je u Solun, da provedu organizaciju za red. Govor zastupnika Klofača. Zastupnik česki Klofač izjavio je ovako u parlamentu: Današnji su dogođaji, koji se razvijaju u susjednom Balkanu, najbolja satisfakcija, za njegovo dosadašnje, više puta u ovoj Visokoj kući istaknuto mišljenje. U času kad bi naša monarhija morala, da kao su- sjed i kao konsument u ime civilizacije i čovječanstva pozdravi sa oduševljenjem novu balkansku konfederaciju, koja eto nastaje na ruševinama Europske Turske, usuđuje se stanovita neodgovorna klika, da i ovaj put rovari iza kulisa proti vitalnim intere- sima Austrije, htijući je nasukati u rat sa Srbima. Jedan eventualni rat sa Srbijom bio bi rat sa cijelim Balkanskim savezom. Njemački zastupnici prosvjedovaše proti njegovom govoru, našto su Česki radikali i ostali Slaveni podigli takvu buku, da je svako daljnje raspravljanje bilo nemoguće. Slaveni su klicali uz sekundiranje Socijali- sta: Živio Balkanski savez, živjelo Balkan- sko ujedinjenje, Živili Jugoslaveni. Izlaz Srbije na more. (Brzojavne vijesti.) Austro-ugarski poslanik kod kralja Nikole I. — Odgovor kralja Nikole. — Saopštenje poslanika: comme nulle et non avenue. — Uslijed propasti ,Status-a quo“ otpadađaju obaveze Italije prema Austro-Ugarskoj. — Au- strijski veto. — Simpatije Trojnog sporazuma. — Za mir proti ratu. CETINJE. Austro-ugarski poslanik u- činio je u srijedu po nalogu svoje vlade korak kod kralja protivu vojnih operacija crnogorskih prema San Giovanni i Lješu. On je rekao: Austro-Ugarska ovim ne želi ometati crnogorske vojne operacije, ali da mu je grof Berthord naredio, da kralju iz- javi, da kad bi povoljnim razvitkom vojnih operacija bili obuhvaćeni San Giovani di Medua i Lješ, da ni Srbija ni Crna Gora ne bi imale računati na te dvije točke, koje bi docnije imale pripasti autonomnoj Alba- niji, koju Austrija ima u vidu. Kralj Nikola ja odgovorio, da on nije ovlašten od svojih saveznika, da o ovoj stvari dade definitivan odgovor, ali da sa svoje lične strane već sada može reći, da odbija i samu pomisao da pomenute dvije tačke ne budu prisvojene od srpskih kraljevina u toliko prije, što sad noma Turske, a Arbanija i ne postoji, stoga smatra poslanikovo saopćenje kao nulle et non avenue. # * *o o. Talijanski je poslanik učinio kod kralja Nikole sličan korak onome austro-ugarskog poslanika. Kralj Nikola mu je odgovorio od prilike ovako: ,,Vlada talijanska ogriješila bi se o dalekovidnost i ljubav prama naj- dražim sopstvenim nacionalnim interesima, kad bi uporno tražila, da Crna Gora iz voj- nih operacija izdvoji San Giovanni di Me- dua i Lješ kao sastavni dio autonomne Ar- banije. Po samom priznanju Evrope ,status quo“ teritorijalno više ne postoji. Uslijed toga otpale su i obaveze Italije prema Au- stro-Ugarskoj odnosno političkog stanja Ar- banije. * k*k %* , Wiener Allgemeine Zeitung“, službeni list ministarstva izvanjskih posala donosi, da će Austrija uložiti veto u pitanju srpskih luka u Albaniji, al da bi se ipak mogao naći način, koji bi Srbiji i bez luka na ja- dranskome moru osigurao potpunu ekonom- sku slobodu, da Austrija nije predložila, da se Srbiji dade luku u egejskoj moru kao odšteta za luku na Jadranskom moru ; pitanje o luci na egejskom moru, da je to pitanje srpsko-bugarsko. Što se pak tiče Albanije, da se mora voditi računa i o nje- zinim nacionalnim aspiracijama, da austrijski zahtjev: Albanija Albancima nalazi simpa- tije kod cijelog javnog mnijenja, da će ipak Austrija nastojati ovaj spor riješiti na mirni i lojalni način, te da se ovi navedeni za- htjevi Austrije imaju smatrati kao minimum sa strane njene. # * * Ruski i francuski poslanici u Beogradu izjaviše Pašiću, da će njihove vlade u sva- kom pogledu podupirati srpske zahtjeve. — ENEZEEENNENNENEENmEuRmmmsuNmmmmmmmmmmmuzmmmmmmmmsaummzammmmmmmmmmmmmmammmmmmummmmmmmmmmmmmmmmm=mmmammmrmmmmmmmmmmmmmmmnnn Balkanski rat i Srbija. od Dr. Jovana Ovijića. (Kaaj). I pored iseljavanja i islamiziranja, ipak u Staroj Srbiji pomenutih granica ima oko 800.000 pravoslavnih Srba. Mnogi od njih su noviji doseljenici, koji su se naročito glad- nih godina spuštali s crnogorskih planina u ove plodne krajeve. Ima i oko 300,000 Srba muhamedanske vjere, koji govore samo srp- skim jezikom. Dalje je znatan broj albani- zovanih Srba, ili Arnautaša, koji pored ar- banaškoga govore i srpski. Njihov je broj teško utvrditi, ali se aproksimativno može uzeti da ih ima 150—200.000. Ostatak oko 300—400.000 čine pomenuti nasilni koloni- sti, koji su se naročito u toku posljednja tri vijeka iz arbanaških planina spustili u ove pitome ravnice. 3. Srbija i Crna Gora imaju dakle jakih humanih i nacionalnih razloga i prava da zaustave ove zločine i nasilja koji se vrše nad njihovim saplemenicima. Turska uprava i arnautski zločini i na- silja! To su i za najhumanije ljude Zapadne Evrope ipak blijedi pojmovi. Za nas Srbe su ta djela događaji, — uništavanje našeg na- šeg naroda. Tiče se ljudi naše krvi i našeg jezika, koji imaju svoje srodnike po svoj Srbiji; a u nekim krajevima je većina sta- novništva porijeklom iz Stare Srbije. Tiče se naroda koji je bio centar stare srpske dr- žave. U Staroj Srbiji su naše najljepše crk- vene građevine iz srednjega vijeka: Grača- nica, Dečani, Sopoćani, Banjska i druge. Ovdje su u blizini Novog Pazara razvaline stare prestolnice Rase, prvoga legla srpske države Raške. Ovdje su Priština, Pauni, Prizren i drage prestolnice i zamci velikih vladara iz dinastije Nemanjića, koji su bili ujedinili cio srpski narod. U južnom dijelu ove oblasti je Skoplje, jedna od prestolnica cara Dušana, u kojoj je 1354 g. sankciopi- san Zakon cara Dušana. Skoro u sredini ove ove oblasti je Kosovo, za nas tužne uspomene, jer je na njemu 1389 god. bitkom između Srba i njihovih saveznika s jedne i Turaka s druge strane potonula samostalnost balkanskih Hrišćana. I ako katastrofa, ona je za nas bila izvor narodne snage,! jer je u njoj braneći otadžbinu izginulo gotovo sve srpsko plemstvo. Drugi zvuk imaju za nas ova imena i drukčije se asocijacije za njih vezuju. Kad bismo mi te zemlje ratom i krvlju zauzeli, niko kod nas ne bi smatrao da smo ih osvojili, već smo povratili od Turaka, oslobodili od najgorih nasilja obla- sti za koje je najjače vezana srpska svijest i srpsko osjećanje. 4. Ali pored opisane ;teške nacionalne nevolje, Srbija ima jedan, možda još jači uzrok koji je goni da se interesuje za «e- ritoriju Stare Srbije. Srbija je najgušće na- seljena oblast na Balkanskom Poluostrvu, i relativno sa najgušćom željezničkom mrežom. Što je više ekonomski napredovala, sve" se jače osjećalo kako je bez ekonomskog daha, bez pluća, jer nema izlaza na more. Do prije 6—7 godina cio stočarski i zemljoradnički eksport Srbije išao je Sjeveru, u Austro- Ugarsku i kroz Austro-Ugarsku u druge države. Njemu su činjene prepreke, a zatim je nastao carinski rat između naše zemlje i Austro-Ugarske, koji je dovoljno poznat. Srbija je morala da pravi ogroman napor da iz osnova promijeni eksportni pravac, da veći dio svoga izvoza upravi prema jugu, prema Solunu, mijenjajući tako i pija- ce i sve trgovačke veze. Ali uslijed nemira u Turskoj taj je ekonomski pravac nesiguran.!) 1 Srpski ministar financija D-r Laza Paču rekao je o tome jenom skom dopisniku : , Was niitzt uns die Bahn nach oniki, wenn die ewigen 'Unruhen ihre Benutzung auschliesen, wenn wir wis- sen, ovo neuer Tumulte halber der Betrieb nicht eingestellt wird“ (,,Neue Fr, Presse“, 13 okt. 1912), ( V. o tome i Renć Pinon, L' Europe et |' empire ottoman. Paris 1908, p. 397—444.