Strana 2.

,CRVENA HRVATSKA“

Broj 99.

Ma ie RSEN Ses mitizmasm==————————————=—————————=——————————>

Srbija je veoma ljubomorna na svoju
neodvisnost.i ne će uz nikakvu cijenu da
bude bilo kako odvisna ni od Rusije ni od
koje mu drago države. A Srbija ne može,
sve kad bi i mogla imati jednu ratnu luku
na Adriji, što je kako rekoh nemognće, ni-
kada postati phgibeljna za jednu velesilu na
moru, pa niti u balkanskom savezu, kad bi
ovaj imao trajati i sto godina. Ova srpska
ili ruska ratna luka na Adriji nije dakle
ništa drugo nego jedno strašilo, da se plaši
djecu ili da se pobudi ratno razpoloženje
kod lakovjernog pučanstva. Ali se dovikuje
Srbiji: Austro-Ugarska i: Italija imadu tajni
ugovor, po kojemu se obvezuju, da će osi-
gurati autonomiju Albanije. Također čudno-
vat razlog! Kakvo pravo imadu Austro-
Ugarska i Italija na Albaniju? Jeli im Tur-
ska prodala Albaniju, ili su jednim među-
narodnim ugovorom dobile ovo pravo?

Najsmješniji argumenat, koji se navodi
protiv srpske okupacije albanske obale, jest
načelo ,Balkan balkanskim narodima“, dakle
Albanija Albancima! Austro-Ugarska posta-
vlja se na načelo narodnosti i postala je na-
jednom tako velikodušna, da hoće izazvati
europejski rat, da pokloni Albancima slobodu!
Čemu to? Jesu li Albanci za Austro-Ugarsku
na svim europejskim bojnim poljima lijevali
krv kao Hrvati? (Veoma dobro!) Jeli Alba-
nija za Austro-Ugarsku i za čitavu Europu
bila Antemurale christianitatis kao Hrvatska ?
Jeli se jedan arbanaški Zrinjski ukopao pod
ruševinama Sigeta, da zatvori put Sulejmanu
Velikome? Jeli jedan arbanaški Jelačić spa-
sio habsburžko prijestolje, da se sada iz zah-
valnosti hoće pokloniti Albancima slobodu
Moglo bi se vjefnom hrvatskom narodu po-
vratiti njemu naizdajnički način otetu slobodu
i autonomiju, bez da se prolije ni kapi krvi
jednim jedinstvenim potezom pera, i tako
postaviti monarhiju na nepokolebivu bazu.
Ali ne će se. Ali se ne oklijeva izazvati stia-
hote jednog europejskog rata, da se Alba-
niji pokloni sloboda! Htio bih viđeti pred-
stavnika ove monarhije na jednom europej-
skom kongresu kako plaidira za neodvisnost
Albanije, da se do mrtva nasmijem. I pred-
stavnici svih europejskih vlasti nasmijali bi
se do mrtva. To ie zbilja operetno! Austro-
Ugarska hoće da se bori za slobodu jednog
tuđeg naroda! Austro-Ugarska, koja je bila
treća u igri pri diobi Poljske! Zbilja ope-
retno! A Italija, koja je pred kratko vrijeme
na vrlo jadan način otela Arapima Tripolis,
sekundira u ovoj komičnoj ili možda ipak
tragičnoj igri.

Austro-Ugarska je na čitavoj površini
zemaljskoj jedina država, gdje se nalazi je-
dna kraljevina, kojom se vlada više nego
apsolatistično. Kina je postala republika i
jadna Turska dementira u svoj žurbi vijesti
da je proglasila apsolutizam. Jadna Turska,
koja nije zbilja rođena za ustavni život, stidi
se, što joj se pripisuje apsolutistične ten-
dencije! Jedino se Austro-Ugarska ne stidi,
što ima Hrvatsku, i tako je bez stida, da
se prči pred čitavim svijetom kao champion
slobode jednog tuđeg naroda. (Qdotravanje).
Austro-Ugarska, koja u Bosni i Hercegevini
vlada apsolutistički, koja u Dalmaciji baca
pod noge autonomiju općina, koja ne po-
štiva svojih vlastitih zakona, Austro-Ugarska
hoće da viteški zađe u rat zbog neodvisno-
sti Albanije protiv pola Europe! Jadna Al-
banijo! Vuk hoće da štiti jagnješce! Jao
tebi, Albanijo, ako te Austro-Ugarska ili
Italija usreći neodvisnošću !

Ali što je ta Albanija, za čiju slobodu
ima Europa da lije krv? 'Tko bi mogao na-
vesti njezine granice? Je li to jedan jedin-
stveni. narod, sa jako razvijenom nacijonal-
nom sviješću, sa velikom hittoričnom  pro-
šlošću, s literaturom ili inače s kojim tra-
gom “civilizacije ? Ima li barem jedan na pola
razvijen jezik, kojim bi se međusobom sva
njegova plemena mogla razumjeti? Ne, od
svega toga ništa. Albanci sami ne znadu
navesti granice svoga naroda ili svoga je-
zika ili svojih narječja. Razdijeljeni su u tri
vjere, koje se m&đusobno arnautski mrze, a
krvna osveta je kod njih još uvijek najveća
krepost. Pristaše muslimanske vjere sačinja-
vaju 75 po sto čitavog pučanstva i nazivaju
se Arnautima. Oni su bili najfanatičniji pri-
staše kalifa i vječni flagellum Dei za hri-
šćansko pučanstvo Makedonije i Stare Sr-
bije. (Odobravanje). Živjeli su i živu od gra-
beža. Katolički :Arbanasi, nad kojima Au-
stro-Ugarska vrši tako nježan protektorat,
da-je za njih spiskala slavni dubrovački
fond za oslobađanje robova, sačiujavaju je-
dva 15 po sto ukupnog pučanstva. Ali ovi
katolički Arbanasi bore se veoma hrabro u
redovima (Crnogoraca protiv svoje musliman-
ske braće, znajući dobro, da će u Crnoj
Gori uživati podpunu vjersku slobodu i na-
cijonalnu autonomiju, dočim su sigurni, da
bi njih njihovi muslimanski suplemenjaci u
— recimo — slobodnoj Albaniji veoma brzo
istrijebili.

Za dokaz, kakvu bi pogibelj značila je-
dna neodvisna Albanija za njezine susjede,
dosta je pročitati izjave političkog vođe Ar-
nauta, gospodina Ismail Kemal beja u jed-
nom interwievu u , Neue Freie Presse“. Ovaj
gospodin traži od balkanskih saveznika Bi-
tolj, Janinu, Skoplje, Piištinu, Prizren, dakle
skoro čisto bugarske, srpske f grčke gra-
dove i teritorije. Zašto je dakle palo toliko
Bugara i Srba? Misli li gospodin Ismail
Kemal bej, jer su Arnauti u nekim kraje-
vima Stare Srbije ognjem i mačem istrije-
bili za tamnih vjekova srpski autohtoni i
bez obrane elemenat, da su Srbi obvezani,
da prepuste i ostanke svoga naroda u svo-
joj staroj sa tolikom dragocijenom krvlju is-
kupljenoj domovini krvoločnoj osveti Ar-
nauta 2 (Zast, Dr. Vukotić : Bravo !). Ovaj bi
gospodin morao barem znati, što znače za
jednog Srbina imena Priština, Prizren, Ko-
sovo itd. On bi morao znati, da se takva
šta jal bez rane, jal bez mrtve glave“ ne
vraća. Što bi on tražio kao pobjednik, kad
toliko traži kao pobjeđeni ? Nije li jasno, da
bi takove usijane glave, kad bi raspolagale
jednom vojskom počinile zlo? Albanija ne
bi nikad mogla postati opasna za Srbiju i
čini se, da time računaju prijatelji Albanije,
ali bi mogla prije ili kasnije primorati Srbe,
Bugare i Grke na jedan rat uništenja pro-
tiv Arnauta.

A što su učinili ti Arnauti, da zavri-
jede neodvisnost ? Bili su najpouzdaniji borci
na strani Turaka protiv Srba i Grka. Sad
bi morale sjajne pobjede srpske vojske na-
graditi ove champione turskoga ropstva slo-
bodom ? 'To je odveć traženo od Srba. Ba.
rem katoličke Arbanase, koji obitavaju sje-
vernu Albaniju od crnogorske granice do
Drača, ne bi se imalo prepustiti arnautskoj
prepotenciji. ( Međupovici).

Ja poštujem i načelo : cujus natio, illius
regio, i ako se hoće dati Arnautima samo-
stalnost, nek je imaju. Srbija ima i bistori-

čko pravo na traženo primorje, i ako Ar-
nauti naplate Srbima svoje oslobođenje od
turskoga jarma sa komadičkom svoje obale,
onda nijesu odveć skupo platili svoju slo-
bodu.

Ali dosta o Arnautima. Reći ću još sa-
mo nešto o njima, da su naša braća, Srbi,
prolili odviše krvi za slobodu, a da bi se
mi Hrvati osjećali prinuždenima, da lijevamo
našu krv i krv naše srpske braće, da usču-
vamo Arnautima jedan komadić morske
obale. (Bravo ').

Kaže se dalje Srbima: Mi nebi imali
ništa protiv toga, kad bi vi mogli dobiti je-
dnu luku na Egejskome moru. Ali lukavi
gospodin Pašić odgovara: Timeo Danaos et
dona ferentes, tim više što ti darovi ne pri-
padaju Danajcima. Srbi će se lijepo zahva-
liti na toj jabuci svađe, ali ne će u nju za-
gristi. Odveć je daleko od srpske granice
do Egejske obale i taj teritorij pripada Bu-
garima. No, ako Austro-Ugarska može na-
govoriti Bugare, da odstupe ovaj teritorij
Srbima, onda će Srbi biti za to Austriji vrlo
zahvalni.

Navodi se još jedan argumenat, da se
predoči pučanstvu, da Austro-Ugaiska ne-
smije dozvoliti Srbima pristup na more. Veli
se naime, da se Austro-Ugarska ne može
pustiti opkoliti na jugu od Srba. Istodobno
se veli, da se nema što prigovoriti aneksiji
Novopazarskog Sandžaka. Nek to razumije,
tko može razumjeti! Ali dobri Austrijanci
se nikako ne muče, da bace jedan pogled
na geografsku kartu, inače bi vidjeli, da je
Austro-Ugarska aneksijom Sandžaka već op-
koljena od Srba i da Srbija, ako i ne do-
bije luke na Adriji, ipak ne treba da buđe
gospodarski odvisna od Austrije, jer će moći
svoju robu uvažati preko Crne Gore. Ali
Srbi hoće imati jednu vlastitu luku, pošto
neće da ni od Crne Gore budu trgovačko-
politički odvisni. Iz kojih se razloga dakle
ne će priuštiti Srbima ovu tako željenu luku
na Adriji? Ako se misli, da će se time Srbe
kao i dosad moći gospodarski daviti, onđa
se mnogo varaju, kako dokazuje gore nave-
dena činjenica.

Nešto svijetla u ovu tamnu stvar mogao
bi unijeti jedan pasus iz jednog članka ,,Oe-
sterreichischen Rundsehau“. 'Tu stoji crno
na bijelom : ,,Monarhija može, ako neće me-
tnuti na kocku svoje životne interese, samo
onda dozvoliti jedno povećanje Srbije, ako
ova država stupi s nama u gospodarski
usku i nerazriješivu vezu“. (,Oesterreichische
Rundsehau“ od 1. studenoga 1912., strana
229). Čini se, da je to inspirirano. Govori
se ovdje o slavnim životnim interesima, o
kojima napokon nešto čujemo. Ima se uprs-
vo bojazan, da se ne izgubi život od pustog
govorenja o životnim interesima! Srbija bi
sa dakle morala odreći svoje. samostalnosti
— jer te riječi ne znače ništa drugo — da
drži slobodan put Austriji i možda Njemač-
koj Egejskome moru i bagdadskoj željeznici,
ako hoće da živi u miru sa Austrijom. Veo-
ma se bojim, da će Srbija rađe poginuti!
Pristati na ove uvjete značilo bi u istinu
počiniti samoubojstvo iz straha smrti. Čini
ge dakle, da se Srbija bavi sasma drugim
mislima, nego samoubilačkim.

, Zaboravio sam spomenuti još jedan ar-
gumenat, koji se nevodi protiv Srbije. Veli
so naime: Ako mi sada dozvolimo jedan
polet Srbije, onda ćemo vlastitim rukama
podpiriti srpski iredentizam na jugu monar-