Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“ Broj 99. Ma ie RSEN Ses mitizmasm==————————————=—————————=——————————> Srbija je veoma ljubomorna na svoju neodvisnost.i ne će uz nikakvu cijenu da bude bilo kako odvisna ni od Rusije ni od koje mu drago države. A Srbija ne može, sve kad bi i mogla imati jednu ratnu luku na Adriji, što je kako rekoh nemognće, ni- kada postati phgibeljna za jednu velesilu na moru, pa niti u balkanskom savezu, kad bi ovaj imao trajati i sto godina. Ova srpska ili ruska ratna luka na Adriji nije dakle ništa drugo nego jedno strašilo, da se plaši djecu ili da se pobudi ratno razpoloženje kod lakovjernog pučanstva. Ali se dovikuje Srbiji: Austro-Ugarska i: Italija imadu tajni ugovor, po kojemu se obvezuju, da će osi- gurati autonomiju Albanije. Također čudno- vat razlog! Kakvo pravo imadu Austro- Ugarska i Italija na Albaniju? Jeli im Tur- ska prodala Albaniju, ili su jednim među- narodnim ugovorom dobile ovo pravo? Najsmješniji argumenat, koji se navodi protiv srpske okupacije albanske obale, jest načelo ,Balkan balkanskim narodima“, dakle Albanija Albancima! Austro-Ugarska posta- vlja se na načelo narodnosti i postala je na- jednom tako velikodušna, da hoće izazvati europejski rat, da pokloni Albancima slobodu! Čemu to? Jesu li Albanci za Austro-Ugarsku na svim europejskim bojnim poljima lijevali krv kao Hrvati? (Veoma dobro!) Jeli Alba- nija za Austro-Ugarsku i za čitavu Europu bila Antemurale christianitatis kao Hrvatska ? Jeli se jedan arbanaški Zrinjski ukopao pod ruševinama Sigeta, da zatvori put Sulejmanu Velikome? Jeli jedan arbanaški Jelačić spa- sio habsburžko prijestolje, da se sada iz zah- valnosti hoće pokloniti Albancima slobodu Moglo bi se vjefnom hrvatskom narodu po- vratiti njemu naizdajnički način otetu slobodu i autonomiju, bez da se prolije ni kapi krvi jednim jedinstvenim potezom pera, i tako postaviti monarhiju na nepokolebivu bazu. Ali ne će se. Ali se ne oklijeva izazvati stia- hote jednog europejskog rata, da se Alba- niji pokloni sloboda! Htio bih viđeti pred- stavnika ove monarhije na jednom europej- skom kongresu kako plaidira za neodvisnost Albanije, da se do mrtva nasmijem. I pred- stavnici svih europejskih vlasti nasmijali bi se do mrtva. To ie zbilja operetno! Austro- Ugarska hoće da se bori za slobodu jednog tuđeg naroda! Austro-Ugarska, koja je bila treća u igri pri diobi Poljske! Zbilja ope- retno! A Italija, koja je pred kratko vrijeme na vrlo jadan način otela Arapima Tripolis, sekundira u ovoj komičnoj ili možda ipak tragičnoj igri. Austro-Ugarska je na čitavoj površini zemaljskoj jedina država, gdje se nalazi je- dna kraljevina, kojom se vlada više nego apsolatistično. Kina je postala republika i jadna Turska dementira u svoj žurbi vijesti da je proglasila apsolutizam. Jadna Turska, koja nije zbilja rođena za ustavni život, stidi se, što joj se pripisuje apsolutistične ten- dencije! Jedino se Austro-Ugarska ne stidi, što ima Hrvatsku, i tako je bez stida, da se prči pred čitavim svijetom kao champion slobode jednog tuđeg naroda. (Qdotravanje). Austro-Ugarska, koja u Bosni i Hercegevini vlada apsolutistički, koja u Dalmaciji baca pod noge autonomiju općina, koja ne po- štiva svojih vlastitih zakona, Austro-Ugarska hoće da viteški zađe u rat zbog neodvisno- sti Albanije protiv pola Europe! Jadna Al- banijo! Vuk hoće da štiti jagnješce! Jao tebi, Albanijo, ako te Austro-Ugarska ili Italija usreći neodvisnošću ! Ali što je ta Albanija, za čiju slobodu ima Europa da lije krv? 'Tko bi mogao na- vesti njezine granice? Je li to jedan jedin- stveni. narod, sa jako razvijenom nacijonal- nom sviješću, sa velikom hittoričnom pro- šlošću, s literaturom ili inače s kojim tra- gom “civilizacije ? Ima li barem jedan na pola razvijen jezik, kojim bi se međusobom sva njegova plemena mogla razumjeti? Ne, od svega toga ništa. Albanci sami ne znadu navesti granice svoga naroda ili svoga je- zika ili svojih narječja. Razdijeljeni su u tri vjere, koje se m&đusobno arnautski mrze, a krvna osveta je kod njih još uvijek najveća krepost. Pristaše muslimanske vjere sačinja- vaju 75 po sto čitavog pučanstva i nazivaju se Arnautima. Oni su bili najfanatičniji pri- staše kalifa i vječni flagellum Dei za hri- šćansko pučanstvo Makedonije i Stare Sr- bije. (Odobravanje). Živjeli su i živu od gra- beža. Katolički :Arbanasi, nad kojima Au- stro-Ugarska vrši tako nježan protektorat, da-je za njih spiskala slavni dubrovački fond za oslobađanje robova, sačiujavaju je- dva 15 po sto ukupnog pučanstva. Ali ovi katolički Arbanasi bore se veoma hrabro u redovima (Crnogoraca protiv svoje musliman- ske braće, znajući dobro, da će u Crnoj Gori uživati podpunu vjersku slobodu i na- cijonalnu autonomiju, dočim su sigurni, da bi njih njihovi muslimanski suplemenjaci u — recimo — slobodnoj Albaniji veoma brzo istrijebili. Za dokaz, kakvu bi pogibelj značila je- dna neodvisna Albanija za njezine susjede, dosta je pročitati izjave političkog vođe Ar- nauta, gospodina Ismail Kemal beja u jed- nom interwievu u , Neue Freie Presse“. Ovaj gospodin traži od balkanskih saveznika Bi- tolj, Janinu, Skoplje, Piištinu, Prizren, dakle skoro čisto bugarske, srpske f grčke gra- dove i teritorije. Zašto je dakle palo toliko Bugara i Srba? Misli li gospodin Ismail Kemal bej, jer su Arnauti u nekim kraje- vima Stare Srbije ognjem i mačem istrije- bili za tamnih vjekova srpski autohtoni i bez obrane elemenat, da su Srbi obvezani, da prepuste i ostanke svoga naroda u svo- joj staroj sa tolikom dragocijenom krvlju is- kupljenoj domovini krvoločnoj osveti Ar- nauta 2 (Zast, Dr. Vukotić : Bravo !). Ovaj bi gospodin morao barem znati, što znače za jednog Srbina imena Priština, Prizren, Ko- sovo itd. On bi morao znati, da se takva šta jal bez rane, jal bez mrtve glave“ ne vraća. Što bi on tražio kao pobjednik, kad toliko traži kao pobjeđeni ? Nije li jasno, da bi takove usijane glave, kad bi raspolagale jednom vojskom počinile zlo? Albanija ne bi nikad mogla postati opasna za Srbiju i čini se, da time računaju prijatelji Albanije, ali bi mogla prije ili kasnije primorati Srbe, Bugare i Grke na jedan rat uništenja pro- tiv Arnauta. A što su učinili ti Arnauti, da zavri- jede neodvisnost ? Bili su najpouzdaniji borci na strani Turaka protiv Srba i Grka. Sad bi morale sjajne pobjede srpske vojske na- graditi ove champione turskoga ropstva slo- bodom ? 'To je odveć traženo od Srba. Ba. rem katoličke Arbanase, koji obitavaju sje- vernu Albaniju od crnogorske granice do Drača, ne bi se imalo prepustiti arnautskoj prepotenciji. ( Međupovici). Ja poštujem i načelo : cujus natio, illius regio, i ako se hoće dati Arnautima samo- stalnost, nek je imaju. Srbija ima i bistori- čko pravo na traženo primorje, i ako Ar- nauti naplate Srbima svoje oslobođenje od turskoga jarma sa komadičkom svoje obale, onda nijesu odveć skupo platili svoju slo- bodu. Ali dosta o Arnautima. Reći ću još sa- mo nešto o njima, da su naša braća, Srbi, prolili odviše krvi za slobodu, a da bi se mi Hrvati osjećali prinuždenima, da lijevamo našu krv i krv naše srpske braće, da usču- vamo Arnautima jedan komadić morske obale. (Bravo '). Kaže se dalje Srbima: Mi nebi imali ništa protiv toga, kad bi vi mogli dobiti je- dnu luku na Egejskome moru. Ali lukavi gospodin Pašić odgovara: Timeo Danaos et dona ferentes, tim više što ti darovi ne pri- padaju Danajcima. Srbi će se lijepo zahva- liti na toj jabuci svađe, ali ne će u nju za- gristi. Odveć je daleko od srpske granice do Egejske obale i taj teritorij pripada Bu- garima. No, ako Austro-Ugarska može na- govoriti Bugare, da odstupe ovaj teritorij Srbima, onda će Srbi biti za to Austriji vrlo zahvalni. Navodi se još jedan argumenat, da se predoči pučanstvu, da Austro-Ugaiska ne- smije dozvoliti Srbima pristup na more. Veli se naime, da se Austro-Ugarska ne može pustiti opkoliti na jugu od Srba. Istodobno se veli, da se nema što prigovoriti aneksiji Novopazarskog Sandžaka. Nek to razumije, tko može razumjeti! Ali dobri Austrijanci se nikako ne muče, da bace jedan pogled na geografsku kartu, inače bi vidjeli, da je Austro-Ugarska aneksijom Sandžaka već op- koljena od Srba i da Srbija, ako i ne do- bije luke na Adriji, ipak ne treba da buđe gospodarski odvisna od Austrije, jer će moći svoju robu uvažati preko Crne Gore. Ali Srbi hoće imati jednu vlastitu luku, pošto neće da ni od Crne Gore budu trgovačko- politički odvisni. Iz kojih se razloga dakle ne će priuštiti Srbima ovu tako željenu luku na Adriji? Ako se misli, da će se time Srbe kao i dosad moći gospodarski daviti, onđa se mnogo varaju, kako dokazuje gore nave- dena činjenica. Nešto svijetla u ovu tamnu stvar mogao bi unijeti jedan pasus iz jednog članka ,,Oe- sterreichischen Rundsehau“. 'Tu stoji crno na bijelom : ,,Monarhija može, ako neće me- tnuti na kocku svoje životne interese, samo onda dozvoliti jedno povećanje Srbije, ako ova država stupi s nama u gospodarski usku i nerazriješivu vezu“. (,Oesterreichische Rundsehau“ od 1. studenoga 1912., strana 229). Čini se, da je to inspirirano. Govori se ovdje o slavnim životnim interesima, o kojima napokon nešto čujemo. Ima se uprs- vo bojazan, da se ne izgubi život od pustog govorenja o životnim interesima! Srbija bi sa dakle morala odreći svoje. samostalnosti — jer te riječi ne znače ništa drugo — da drži slobodan put Austriji i možda Njemač- koj Egejskome moru i bagdadskoj željeznici, ako hoće da živi u miru sa Austrijom. Veo- ma se bojim, da će Srbija rađe poginuti! Pristati na ove uvjete značilo bi u istinu počiniti samoubojstvo iz straha smrti. Čini ge dakle, da se Srbija bavi sasma drugim mislima, nego samoubilačkim. , Zaboravio sam spomenuti još jedan ar- gumenat, koji se nevodi protiv Srbije. Veli so naime: Ako mi sada dozvolimo jedan polet Srbije, onda ćemo vlastitim rukama podpiriti srpski iredentizam na jugu monar-