Strana 2. 4 : s ,CRVENA HRVATSKA“ Broj 102. __ Strana 22 _____ODOEOOČ nn ljen. Zašto dakle nije bilo javnosti o ovome ništa saopćeno, što je ipak najvažniji dio cijele istrage? Zašto je vlada, koja je davno imala u rukama službeno utvrđenu istinu, mirno puštala da se šire najmonstruoznije laži. ,Kilnische Zeitung“ je bila na 12. Decembra službeno iz Berlina informirana o istinitom činjeničkom stanju da demaniuje lažne vijesti, dok je austrijska štampa \i austrijska jav- nost bila do danas držana u neizvijesnosti od svoje vlade o činjenicama, koje su za naše vanjsko ministarstvo bile potpuno raz- bistrene još početkom zadnje sadmice novem- bra. Tu se nije radilo samo o tom, da se javnosti priopći jedna novost, već se je ra- dilo o veoma željenom u mirenju javnog mni- jenja iz političkih i gospodarstvenih razlpga. Zeit završava taj članak riječima : Ima ,,ne- korektnosti“ u aferi Prohaska, radi kojih nam ne samo Srbija, već prije svega naša vlastita vlada duguje zadovolj- štinu. Službeni comuniqu6 ministarstva izvanjskih posala o Prohaskinoj aferi. Od ministarstva izvanjskih posala pri- općujs se, da je afera ;konsula Prohaske u Prizrenu razjašnjena istragom, povedenom od jednog iz Beča poslanog delegata, koja se zategla uslijed velike udaljenosti i ratnih prilika. Na temelju ove istrage može se us- tanoviti, da su glasovi, po kojima je konsul Prohaska bio držan u sužanjstvu i dapače zlostavljan, potpuno bez temelja. Svojedob- no od srpske vlade, kad je tražila premješ- tenje konsula, podignute optužbe protiv konsula Prohaske, da je on pri ulazu srp- skih četa u Prizren pucao na srpske čete, ispostavile su se potpuno beztemeljnima. Na- protiv su srpske vojničke oblasti u istinu više puta našem .konsulatu, njegovom upra- vitelju i kunsularnom osoblju nanjele nepra- vdu sa stanovišta međunarodnog prava. Povrede, koje su se dogodile, biti će priop- ćene srpskoj vladi sa odgovarajućom zado- voljštinom. Nema razloga misliti, da će srp- ska vlada, koja se pokazala vrlo susretljivom našem delegatu, uskratiti zadovoljštinu. Jedan očevidac o Prohaski. Izaslani saradnik budimpeštanskog ,,Ma- đar. Orsaga“ posjetio je g. Jašu 'Tomića, urednika ,Zastave“ u Novom Sadu. Tomić se sad vratio iz Prizrena, i na postavljena pitanja kazao je: — Neobično se čudim što su iz Pro- haskine stvari stvorili toliku aferu. Još 21. nevembra po novom bio sam u Prizrenu i toga dana otputovao. Tačno znam da je toga dana Prohaska bio u najboljem zdravlju i da mu niko nije učinio nikakvoga vreda. A ko poznaje đentimenski duh srpske vojske a naročito đenerala g. B. Jankovića, biće uvjeren da se ni poslije toga dana nije mo- glo Prohaski dogoditi nikakvo zlo ili nepri- jatnost. Kada je srpska vojska ušla u Pri- zren posjetio sam konsula Prohasku zajedno sa g. Gravije-om, dopisnikom ,Figara,. Sa Prohaskom je i dotle !svako mogao slobodno općiti, te ne odgovara istini fda je zgrada A.-Ugarskog konsulata stojala pod blokadom. Jedino stoji, da konsul [Prohaska nije stupio ni u kakvu vezu sa đeneralom, komandan- tom vojske koja je ušla u Prizren, niti ga je u opće+posjeti, što je međutim ruski konsul prvoga dana učinio. Istina je, (da je srpsko stanovništvo (u Prizrenu jako bilo ogorčeno držanjem Prohaskinim. Iz krugova stanovništva čula se jednodušno žalba, da su činovnici konzula Prohaske razvili živu agitaciju u krugu turskog stanovništva pro- tiv srpske vojske, — radi čega su i Prohasku činili, odgovornim. Pored svega toga u Pizrenu je vladao primjeran red te se ni zamisliti ne može] mogućnost, da se Prohaski učinila ma i najmanja povrijeda ili uvrijeda. Istina je i to da su us pjele čete kod Herizovića uhapsiti jednog turskog poštara i kod njega među ostalim planovima nađena.su i dva pisma njegovoj materi i njegovu bratu. Sadržina tih pisma bila je jako nvrijedljiva za srpsku vojsku. Ova su pisma kao i-ostala, otvorena za to, što na kovertama nije bilo nikakova znaka, da su ta pisma službenoga karaktera ili da potiču od osoblja, koje stoji pod zaštitom međunarodnoga prava. — Ja sam o ovim stvarima otvoreno govorio sa Prohaskom, koji je odlučno po- ricao da su mu činovnici dražili tursko sta- novništvo protiv srpske vojske. Što se pisa- ma tiče, pričao je da je pisao pisma majci i bratu, ali smatra za nemogućno da je upo- trebljavao ili sposoban bio upotrebljavati uvredljive izraze o srpskoj vojsci, koje mu inputiraju. Kada sam mu spomenuo da sam i sam čitao ta uvredljiva pisma, odgovorio mi je da bi želio sam pročitati ista pisma. — Poslije nekoliko dana poslao mi je konsul Prohaska svoga dragomana sa kar- tom posjetnicom da mi vrati posjetu. Ja sam' pokrenuo spoljna pitanja i upitao dra- gomana, jeli istina, da konsul Prohaska do- sad nije učinio posjetu generalu Jankoviću ? Dragoman nije dao jasan odgovor, već sa- 'mo izraz svome uvjerenju, da Prohaska, po _— svoj prilici, nije učinio službenu posjetu generalu Jankoviću, ali zašto, on ne zna. — Kad sam se ja vratio iz_ Peći i Va- kovice, čuo sam od oficira, da je Prohaska, u međuvremenu učinio posjet generalu i i tražio dozvolu da otputuje iz Prizrena. General mu je odgovorio, da u svako doba može otputovati i da će se postarati za ličnu bezbjednost konsulovu. U Prizrenu se svaki čas očekivao odlazak konsula Pro- haske, ali to nije nastupilo do 21. novemb- ra po nov. kolendaru. Mirovni pregovori u Londonu. Početak mirovne konference: Mirovua je konferenca započela u po- nedjeljak na podne. U palaču Sv. Jakoba uđoše prvi turski delegati. Za njima redom delegati srpski, crnogorski, bugarski, pa gr- čki. Svečana je sjednica potrajala skoro 21, sata. Delegati' su se sporazumjeli, da presjedaju sjednicama izmjenično delegati svih odaslanstva i to po alfabetskom redu imena odaslanih država. Svečana se sje- dnica iuangurisala velikom i uzvišenom ce- rimonijom. Na Westmiosterskom zvoniku tuklo je 12 sati kad je Sir Edward Grry uzeo riječ, te u ime kralja i vlade zaželio dobrodošlicu delegatima. Obećao je, da će vlada učiniti sve, da osigura delegatima svo, što bi im moglo biti nužno, i omogu- ćiti im mirnu, nestranačku i njihovoj zada. ći povoljnu atmostoru. Izrazio je nadu, da će delegatima, koji su dobili nove instruk- cije od svojih vlada, uspjeti udariti temelj -za mudru politiku, koja će osigurati eko- nomsko i moralno blagostanje njihovih ze- malja. Svaka je pojedina delegacija po jednom svome članu odgovorila na Greyov govor. Prvi je odgovorio Dr. Danev. Naše riječi— rekao je Danev — u ovom historičnom mo- mentu, ne mogu biti drugo no izražaj naše duboke zahvalnosti za gostoprimstvo pruže- no zastupnicima balkanskih od država en- glezkog kralja, vlade i naroda. Kad smo iza- brali glavni grad Englezke za pozornicu naših riješavanja bili smo ponadasve predvođeni čvrstom nadom, da mirna atmosvera, što zaokružuje naše djelovanje, mora da bude sklona dobrom uspjehu naše misije. Ideja, koja će nas pratiti u svim našim nastojanji- ma, biti će ta, da se postigne jedan takav mirovni ugovor, koji će osjegurati balkans- kom poluotoku — rastrganom neslogama u prošlosti — jedan trajni mir, koji će inau- gurisati eru mirnog života i napretka. — Govorili su za njim Stoja-Novaković, Veni- zelos, Mijušković, pa Rešid paša. Oni su jedan za drugim izrazili zadovoljstvo na ri- ječima srdačne sfmpatije Sir E. Grey-a i zaželjeli da mir uzbude posljednji rezultat raspravljanja. Po dovršenim govorima bio je S. E. Grey u znak počasti jednoglasno izabran počasnim presjednikom konference. Grey se je te časti primio i zahvalio delegatima. Po- slje toga raspravljavalo se je o preliminari- ma u pogledu mođus-a pocedendi za vrijeme konference, te po tom svi skupa pođoše na objed u obližnji salon, gdje se je ubrzo ras- pleo živ razgovor. Pri izlazu iz palače do- čekali su ih novinari. mo Ai EA . Unutrašnji položaj. Bečka , Zeit“ bavi se u broju od srijede, na uvodnom mjestu, unutrašnjim položajem u morarhiji. U parlamentu nije opstrukcija, nego su opstrukcije. Opstruiraju Južni Sla- veni, Rusini i Česi radikali. Bečki list isti- če partijsku vazrovanost i kaže da svuda i u svakoj državi ima partaja i opstrukcija, ali da se sve te, u ozbiljnim momentima ka- da prijeti pogibao spolja, znadu ujediniti i složiti pred zajedničkim interesom. Ali, kako pokazuje današnji parlamenat, toga u mona- rhiji nema. Bečki list hoće da razumije op- strukciju Južnih Slavena. Oni — kaže — razumljivo je da opstruiraju doklegod je Cuvaja i njegova režima i doklegod hrvatski narod ne počme opet uživati ustavna prava koja ga idu, a koja su mu od dugo vremeua oteta. , Zeit“ razumije i rusinsku opstrukciju, jer — kaže — i oni će opstruirati sve dok ne dobiju svoja prava uživanja jednog svog universiteta. Ali — dodava bečki list — če- ški radikali opstruiraju, jer su po zvanju rušitelji mira i. t. d, / Ali poslije toga bečki list vidi ipak jed- nu svijettu tačku u situaciji, a ta je, da su sve njemačke stranke složne. Pa završuje: i po tome se vidi, da su Nijemci jedini štit i potpora monarhije. nZeit“ je, izgleda, sve ono prije navela samo da to posljednje , konstatira“, Mi wo- žemo biti zahvalni bečkom listu, koji inače zna da nas više puta obdari kojom lijepom € slatkom riječi, što je tako i opet konstato- vao, da su Nijemci uvijek složni i ujedinje- ni protiv Slavenima, To smo mi odavna znali