Soeučilišno pitanje.

Kao što svaka stvar kod nas brzo
plane i brzo se ugasi, tako je i sa
sveučilišnim pitanjem. Pisati sada o
tom pitanju, o njegovoj svrsi, potrebi,
narddnoj časti, koja je s njim spo-
jena i t. d. bilo bi suvišno, jer ima
već preko 40 godina da se o tomu
piše. govori, čine resolucije, | pred-
stavke na vladu i t. d.

Nu pošto smo svi na čistu o važ-
nosti toga pitanja, jedno nam fali,
a što se ne može dosta prikoriti, a
to je ona naša proverbijalna nehaj-
nost i lijenost. Ovo pitanje našega
sveučilišta ne smijemo skinuti s dne-
vnoga reda sve dotle, dok ga god
častno ne privedemo kraju. U gledajmo
se samo u Talijane, koji nečuvenom
energijom zahtjevaju ispunjenje toga
svoga zahtjeva, a vlada im ide u

susret. makar će to država koštati“

svu silu novaca. A mi, dok imamo
sveučilište, dok se hrvatska vlada
trsi, da udovolji svakom opravdanom
zahtjevu austrijske vlade u pogledu
sveučilišnih katedra, mi se kadikad
sastanemo, da napravimo prosvjed
ili resoluciju. Nema nikakve promi-
šljene i dobro vođene akcije i za to
ne možemo ni uspjeti.

Ovo pitanje, koje smo toliko puta
proglasili pitanjem narodne časti i
narodnog ponosa treba uvijek držati
ne dnevnom redu; treba da se u
prvom redu organizira omladina i
naše općine i narodni predstavnici
te da povedu energičnu i ustrajnu
akciju. U prvom redu iza omladine
zvani su naši zastupnici na carevin-
skom vijeću, da budu u prvom redu
narodne vojske, koja će jurišati na
austrijsku vladu sve, dok je ne pri-
sili, da udovolji temu našem oprav-
danom zahtjevu.

Baš sada dolaze glasovi iz Beča

Šušteršićem i Korošecom o tomu da
obustave tehničku opstrukciju proti

osnutku talijanskog pravnog fa-
kulteta, Bečka ,Neue Freie Presse“

 

da  skrše

da se sve stranke slože,
slovenačku opoziciju i tako osiguraju
ispunjenje jednog opravdanog  zah-
tleva kulture, što ga Talijani posta-
više, Čitali smo pozorno bečke no-
vine, ali još nijesmo nigdje našli,
da je bio pozvan i koji Hrvat od
ministra-predsjednika: Ta zar smo
mi quantitč negligeable, koju ne
treba pitati? Na ovu čušku, koju
nam dobacuje novo tobože slaveno-
filsko ministarstvo imali bi naši za-
stupnici istupiti energično jakom par-
lamentarnom akcijom, kojom bi spo-
jili naše sveučilištno pitanje sa pita-
njem talijanskog pravnog fakulteta.
Bez podpunog priznanja ispita i ri-
goroza na zagrebačkom sveučilištu
neka ne prođe nikakva sveučilištna
zakonska osnova, a ne samo ona 0
talijanskom pravnom jakultetu kroz

sita

parlamenat. Kada se udoroljujeo!
Roj iji Hiatije “prav i nego mi
udovoljenju čijem treba prilično ve-
likog troška, dočim udovoljenju na-
šem ne stoji nikakva financijalna za-
preka na putu, onda neka se udo-
volji i nama, inače ne smije doći do
riješenja ni do tuđih, pa makar oprav-
danih zahtjeva.

Razlozi neudovoljenju našeg sveu-
čilištnog pitnnja prosto su političke
naravi, a onda ni mi ne ćemo i ne
smijemo prezati niti pred jednim ma
kako oštrim sredstvom, da austrijsku
vladu prisilimo, da u tom pitanju
promjeni svoje nazore i udovolji je-
dnodušnom narodnom kulturnom zah-
tjevu.

    
 

  

m ——————=—=——musmmmmmm——m—m—= ——=".

Blato, ne 14. siječnja 1911.
(Svečani otvor c. k. kot, suda i poreč.
ureda u Blatu). 12. siječnja, to je za Blato
dan pravde, koji je proslavio na svečani
način, & na zadivljenje stranaca. Svečanost
i pz veselje izraz zadovoljstva sviju prisut-
nika nije moguće opisati. Pa kako i nebi;

  
  

izreče mu dobrodošlicu, predstavljajući mu

 

nije proslaviti u krugu ugled
iz pokrajine.

Svečanost je trajala 1 dan i po, t. 3.
počela je 11 siječnja na podne i tekla je
sa slijedećim redom: na 12 sati, su počeli
mužari pucati, a narodna glazba je išla
svirajući veselim koračnicama oko varoši,
javljajući početak svečanosti. U 1 sati p. p-
skupili se pred općinom : narodna vojska
ili.t. z. blatska ,Kumpanija“, Hrvatski
Sokol“, glazba, općinsko vijeće i narod.
Tako sakupljeni otišli su, da dočekaju svoga
dičnoga i zaslužnog blatskog počasnog gra-
đanina i narodnog zastupnika Don Jura
Biankinia. Veličanstveni prizor je bio na
licu mjesta pri njegovom dolasku. Nekolicina
od odbora za svečanost su ga otišli pričekati
u Veluluku. Kad se je približio bio već
bliza varoši, barjaktar od ,Kumpanije“ oti-
šao je sa trobojnom zastavom put njega i
počeo je vraćajući se pred njime vijati i
tako dođu u varoš među narod, na što stupi
prama njemu naš mili načelnik i zastupnik
na dalmatinskom saboru Joakim Kunjašić i

    
  

NO i daiće imati u svojem

 
 

za želje ovog naroda, te ga 'imenova poča-
snim građaninom Blata. Za njime stupi
preda nj starješina Hrvatskog Sokola“ i u
kratko ga pozdravi u ime sokola, a završi
govor sa zdravo“, našto svi prihvatiše,
Onda dođe na red Stjepan Calogeri i
pozdravi ga kao svog dobrog prijatelja, pa
mu uruči prigodnu pjesmu, koju je napisao
i ako nije pjesnik, a želje koje je napisao,
da nijesu samo njegove već i sviju Blaćana.
Sada počme da govori naš počasni građanin
sa riječima iz srca, koje su letjele u narod,
a te riječi zujile su zvonko dopirajući sva'
kom pojedincu do ušiju i ostavljajući trag
u srcu. Zahvaljivao je svima, uajprije poje-
dincima, pa čitavom narodu na lijepom do-
čeku i na novoj počasti, koju je dobio. Tada
uz svirku ,Lijepe naše“ i uz gromki iz
sviju grla: ,živio“ uputi se barjaktar kum-
panije sa svojom vojskom, vijajući u varoš
za njim poletni sokolovi, te glazba, općinsko
vijeće sa svojim Don Jurom i onda dugi
niz naroda. Ta lijepa korporacija uz poklike
ga je odpratila do stana gđe j j
sti; kad prispije do