Soeučilišno pitanje. Kao što svaka stvar kod nas brzo plane i brzo se ugasi, tako je i sa sveučilišnim pitanjem. Pisati sada o tom pitanju, o njegovoj svrsi, potrebi, narddnoj časti, koja je s njim spo- jena i t. d. bilo bi suvišno, jer ima već preko 40 godina da se o tomu piše. govori, čine resolucije, | pred- stavke na vladu i t. d. Nu pošto smo svi na čistu o važ- nosti toga pitanja, jedno nam fali, a što se ne može dosta prikoriti, a to je ona naša proverbijalna nehaj- nost i lijenost. Ovo pitanje našega sveučilišta ne smijemo skinuti s dne- vnoga reda sve dotle, dok ga god častno ne privedemo kraju. U gledajmo se samo u Talijane, koji nečuvenom energijom zahtjevaju ispunjenje toga svoga zahtjeva, a vlada im ide u susret. makar će to država koštati“ svu silu novaca. A mi, dok imamo sveučilište, dok se hrvatska vlada trsi, da udovolji svakom opravdanom zahtjevu austrijske vlade u pogledu sveučilišnih katedra, mi se kadikad sastanemo, da napravimo prosvjed ili resoluciju. Nema nikakve promi- šljene i dobro vođene akcije i za to ne možemo ni uspjeti. Ovo pitanje, koje smo toliko puta proglasili pitanjem narodne časti i narodnog ponosa treba uvijek držati ne dnevnom redu; treba da se u prvom redu organizira omladina i naše općine i narodni predstavnici te da povedu energičnu i ustrajnu akciju. U prvom redu iza omladine zvani su naši zastupnici na carevin- skom vijeću, da budu u prvom redu narodne vojske, koja će jurišati na austrijsku vladu sve, dok je ne pri- sili, da udovolji temu našem oprav- danom zahtjevu. Baš sada dolaze glasovi iz Beča Šušteršićem i Korošecom o tomu da obustave tehničku opstrukciju proti osnutku talijanskog pravnog fa- kulteta, Bečka ,Neue Freie Presse“ da skrše da se sve stranke slože, slovenačku opoziciju i tako osiguraju ispunjenje jednog opravdanog zah- tleva kulture, što ga Talijani posta- više, Čitali smo pozorno bečke no- vine, ali još nijesmo nigdje našli, da je bio pozvan i koji Hrvat od ministra-predsjednika: Ta zar smo mi quantitč negligeable, koju ne treba pitati? Na ovu čušku, koju nam dobacuje novo tobože slaveno- filsko ministarstvo imali bi naši za- stupnici istupiti energično jakom par- lamentarnom akcijom, kojom bi spo- jili naše sveučilištno pitanje sa pita- njem talijanskog pravnog fakulteta. Bez podpunog priznanja ispita i ri- goroza na zagrebačkom sveučilištu neka ne prođe nikakva sveučilištna zakonska osnova, a ne samo ona 0 talijanskom pravnom jakultetu kroz sita parlamenat. Kada se udoroljujeo! Roj iji Hiatije “prav i nego mi udovoljenju čijem treba prilično ve- likog troška, dočim udovoljenju na- šem ne stoji nikakva financijalna za- preka na putu, onda neka se udo- volji i nama, inače ne smije doći do riješenja ni do tuđih, pa makar oprav- danih zahtjeva. Razlozi neudovoljenju našeg sveu- čilištnog pitnnja prosto su političke naravi, a onda ni mi ne ćemo i ne smijemo prezati niti pred jednim ma kako oštrim sredstvom, da austrijsku vladu prisilimo, da u tom pitanju promjeni svoje nazore i udovolji je- dnodušnom narodnom kulturnom zah- tjevu. m ——————=—=——musmmmmmm——m—m—= ——=". Blato, ne 14. siječnja 1911. (Svečani otvor c. k. kot, suda i poreč. ureda u Blatu). 12. siječnja, to je za Blato dan pravde, koji je proslavio na svečani način, & na zadivljenje stranaca. Svečanost i pz veselje izraz zadovoljstva sviju prisut- nika nije moguće opisati. Pa kako i nebi; izreče mu dobrodošlicu, predstavljajući mu nije proslaviti u krugu ugled iz pokrajine. Svečanost je trajala 1 dan i po, t. 3. počela je 11 siječnja na podne i tekla je sa slijedećim redom: na 12 sati, su počeli mužari pucati, a narodna glazba je išla svirajući veselim koračnicama oko varoši, javljajući početak svečanosti. U 1 sati p. p- skupili se pred općinom : narodna vojska ili.t. z. blatska ,Kumpanija“, Hrvatski Sokol“, glazba, općinsko vijeće i narod. Tako sakupljeni otišli su, da dočekaju svoga dičnoga i zaslužnog blatskog počasnog gra- đanina i narodnog zastupnika Don Jura Biankinia. Veličanstveni prizor je bio na licu mjesta pri njegovom dolasku. Nekolicina od odbora za svečanost su ga otišli pričekati u Veluluku. Kad se je približio bio već bliza varoši, barjaktar od ,Kumpanije“ oti- šao je sa trobojnom zastavom put njega i počeo je vraćajući se pred njime vijati i tako dođu u varoš među narod, na što stupi prama njemu naš mili načelnik i zastupnik na dalmatinskom saboru Joakim Kunjašić i NO i daiće imati u svojem za želje ovog naroda, te ga 'imenova poča- snim građaninom Blata. Za njime stupi preda nj starješina Hrvatskog Sokola“ i u kratko ga pozdravi u ime sokola, a završi govor sa zdravo“, našto svi prihvatiše, Onda dođe na red Stjepan Calogeri i pozdravi ga kao svog dobrog prijatelja, pa mu uruči prigodnu pjesmu, koju je napisao i ako nije pjesnik, a želje koje je napisao, da nijesu samo njegove već i sviju Blaćana. Sada počme da govori naš počasni građanin sa riječima iz srca, koje su letjele u narod, a te riječi zujile su zvonko dopirajući sva' kom pojedincu do ušiju i ostavljajući trag u srcu. Zahvaljivao je svima, uajprije poje- dincima, pa čitavom narodu na lijepom do- čeku i na novoj počasti, koju je dobio. Tada uz svirku ,Lijepe naše“ i uz gromki iz sviju grla: ,živio“ uputi se barjaktar kum- panije sa svojom vojskom, vijajući u varoš za njim poletni sokolovi, te glazba, općinsko vijeće sa svojim Don Jurom i onda dugi niz naroda. Ta lijepa korporacija uz poklike ga je odpratila do stana gđe j j sti; kad prispije do