Strana 2.

 

Drniša, Sinja, Imotskog, Župe, Konavala,
Risna, Boke i Spiča: Jovanka i Vida Bia-
vačić, Marina i Romana Katić, Ivana Crno-
lacac, Greta i Helena Hrehorowicz, Marija
Kolsky, Jela i Jasmila Primožić, Mila Se-
žun, Marija Sehmerz, Ida Schneider, Lidija
Tamino, Dr. V. Vouk, I. Markalji, I. Bra-
vačić, P. Didolić, Dr. F. Gospodnetić, I.
Grgić, I. Klemenčić, M. Milanović, S. Živ-
ković, R. Stanger, E. Paut, I. Stančić, R.
Rabfeld i K. Zohar. Naše ,,Kolo“ što ga je
baš majstorski izvježbao kolovođ Dr. Vouk,
bilo je točno izvedeno te je pobralo buru
pljeskanja, Nošnje su pak bile predmetom
općega divljenja.

Uspjehu čitavog arangementa doprinio
je najviše neumorni i za stvar do oduše-
vljenja zauzeti tajnik ,Društva za promica-
nje čipkarskog i domaćeg obrta u Dalma-
ciji“ odsječni savjetnik Dr. Luxardo. zatim
svi pojedinci u ,Kolu“ te last not lefšt
korporacije i gospoda iz domovine. koja
nijesu žalila truda da priskrbe i dostave na-
rodne nošnje, a to su namj. savi. pl. Budi-
savljević u Kotoru, Dr. Marušić u Drnišu,
žapnik Ivo Uecellini u Spiču, predstojnik
Gj. Bijelić u Cavtatu, Dr. Barić u Kninu,
paroh Urukalo u Obrovcu, Dr. 1. Marović
u Sinju, opć. tajnik u Imotskom Ante ĆCa-
rević, te sl. općina Drniš i ,Savez za pro-
micanje saobraćaja stranaca“ u Zadru.

Opće priznanje, što ga je Dalmacija te
večeri postigla bilo je pak okrunjeno činje-
nicom, što je našim čipkama bila data pre-
dnost, pred svim radovima kućnoga obrta
drugih pokrajina. Nadvojvotkinja Marija Jo-
sipa imala je ,corsage“ u paškim čipkama
izrađenim od čiparskoga kursa u Splitu,
Toiletta barunice Haas-Teichon bila je sva
iz radova dalmatinskog domaćeg obrta. Kra-
snih dalmatinskih čipaka, iz starijeg i novi-
jeg doba, vidjesmo u grofice Festetits-Clar,
grofice Hoyos, gospođe Luxardo, pl. Wolff-
Curlica i mnogo drugih.

I ovom prigodom smo se uvjerili, kako
i na oko neznatne osebine i vještine našega
naroda, ne samo mogu da budu dokazom
njegove kulture, već i izvorom dobitka. S tih

0, Dračevac: Pobeda ljubavi.

(Pripovijest iz života jažnodalmatinskih otočana).

  

(nastavak) (2)
Cijelim je putem iza onih riječi staroga
Vicka bio smušen ... Slušao ga je dok su
bili zajedno, nu sad zapravo niti nezna o
čemu je on govorio. Njega nije zanimala
više ni lovina ni mreža — sve mu je to
sada bilo indiferentno. Jedina mu je zabava
bila misliti o njoj — Mariji, Njezinu je za
sebe čarnu sliku jasno svojoj svijesti pred-
stavljao i mislima se je vele u njoj naslađi-
vao . . . Koracao je nijemo naprijed ne pa-
seći ni na prolaznike, kojima za čudo nije
ni na pozdrave odgovarao.
= — Što si se zamislio Petre ? — najednom
ga prekine nekakav stari slabački ženski glas.
Kao da se je probudio iz dubokog sna,
isnonada se osovi i oštro pogleda u staricu,
U izrazu se lica sav promjeni, kad opazi
pred sobom babu Domu. Baš ko da sam je
iskao — pomisli u sebi, a obrazi mu se ug
to malo zacrvene. Htjedo nešto reći, nu ri-
ječ mu zape,u grlu i umukne ...
Baba Doma — tako su je u selu opće-
nito zvali, žena već u poodmaklim godinama,
susjeda Petrova, blijedih jako nabranih sta-

«CRVENA HRVATSKA“,

razloga ne može se dosta pohvaliti rad spo-
menutog Društva, koje je u tom pravcu ra-
zvilo svoju djelatnost i već dosada postiglo
baš sjajne uspjehe. Naša je želja da se tim
uspjesima priključe novi i veći, na uhar
naše Dalmacije u opće, a naših marljivih ra-
dilica na polju kućnog obrta napose.

Domaće vijesti.
S U uto-

Željeznički spoj sa
rak dne 7. o. mj. držao je željeznički odbor
austrijske zastupničke kuće svoju sjednicu,
u kojoj je na upit jednog slovenačkog zas-
tupnika glede željezničkog spoja monarhije
sa Dalmacijom ministar željeznica Dr. Glo-
binski odgovorio, da se još uvjek radi na
tehničkim predradnjama glede priključka
južne Kranjske sa Hrvatskom i glede dalj-
njeg priključka Pribudić-Knin što bi imalo
omogućiti željeznički spoj Dalmacije sa os-
talom monarkijom. Odnosni nacrti i osnove
podvrgnuti su političkom ispitivanju, a na
gradnju pruge preći će se, čim to tehnički
bude moguće. Priključak Pribudić-Knin na-
lazio je na više tehničkih poteškoća, tim
više, što o ovom spoju sama ugarska vlada
nije do u zadnje vrijeme bila ništa zaključila
baveći se također idejom željezničkog spoja
sa Dalmacijom preko doline Une. Sada se
je na koncu ugarska vlada odlučila za
gradnju ličke željeznice. Ministar je još do-
dao, da o stadiju pregovora sa ugarskom
vladom nije u stanju više izvjestiti, nu da
može osigurat narodne zastupnike, da au-
strijskoj vladi stoji na srcu, izgradnja ovog
pripojenja te da neće propustiti zgodu, da
ovu stvaš usfiješno privede kraja.

Hrvatski sabor. U utorak dne 7. o. mj.
nastavio je hrvatski sabor, svoje sjednice.
Predsjeda podpredsjednik Dr. Papratović,
jer su predsjednik Dr. Neumann i drugi
podpredsjednik Dr. Šuperina bolesti, Ponaj-
prije se ispravlja zapisnik, a zatim predsje-
datelj čita podneske. Među ostalim nalaze
se 24 interpelacije i dva prešna predloga.
Prije prelaza na dnevni red prijavio se za

 

 

= račkih obraza, udubljenih očiju, velika nosa,

suha lica i od kave još neotrvenih usnica
stegnutih oko gornjeg i donjeg niza još
zdravih zuba, da tako brada strši u obliku
trokuta koso položenog, vani, kao da je
opazila Peqrovu nepriliku, jako se nasmije
pak progovori:

— Tako ti je moj Petre, tko ljubi,
treba da misli — i pozorno ga uz to gledaše,
kao da želi, da joj očima ne izbjegne nika-
kav izraz njegova lica, po kojemu će ona
valjda lasno upoznati utisak, koji mu'se je
u nutrini na njezine riječi porodio.

— Što je? — posve je nevješto upita on '

— Hvala Bogu ništa! — sasvim rav-
dušno i s nekom ironijom u glasu odvrati
ona i nastavi ga još pozornije gledati.

Petar se na to ponovno gotovo smete,
Zinao je na što smjera, baha Doma, nu bio
je u nestalnosti, bi li joj štogod onako
s pouzdanjem povjerio o svojoj naklonosti
k Mariji. Baba je Dome za njega bila dobia
žena i gledala ga je uvijek lijepo, pak zato
sada i stane misliti, mebi li njoj izručio
svoje misli, a da ih ona na koji način Ma-
riji javi. Nu za kakova!bi me ona: tada
uzela? — istodobno mu se u svijesti prvaš-
njoj misli usprotivi ova. Prva je ipak još

Broj 12.

ilNHHNNmNmNFŽNŽNMŽMNMEINJJNSIČŠEmSI RHEA

riječ Dr, Medaković, koji potiče pitanje, zašto
predsjedništvo nije sazvalo sabor, kad je to
20 narodnih zastupnika pismeno tražilo. On
u postupku predsjedništva vidi povrijedu
ustava. Predsjedatelj Papratović hoće da
obrani svoj postupak glede nesaziva sjednice.
Obrazlaže na dugo i široko te zaključuje, da
tu nema nikakove povrede ustava. Za to
vrijeme došlo je do incidenta između pred-
sjedatelja D.ra Papratovića i zastupnika D.ra
Budisavljevića. Valjda dođe i do dvoboja,
Poslije ovoga se prešlo na dnevni red i to
odmah na interpelacije, kojih ima sva sila.
Pošto je bila sva sila interpelacija, ni-
jesu se mogle ni raspraviti, već je određeno
da se četiri rasprave u dojdućoj sjednici
[od srijede], a ostale dolaze na red u petak
[t. j. jučer]. U sjednici od srijede su se
najprije raspravile odnosne četiri interpela-
cije, a zatim se prešlo na dnevni red t. s
na piešni predlog zastupnika D.ra Pompera
[frankovca], koji je isnio pitanje pragmatike,
da se vidi, je li tu koalicija što skrivila ili
nije. Prvi je govorio Dr. Mile Starčević,
koji je izjavio, da će glasovati oni njegova
stranka za prešnost predloga. No on ipak
drži, da se od toga hrvatski narod nema
ničemu nadati. Dok god postoji sadanja na-
godba nije moguće išta dobro i korisno po-
stići za narod. Poslije Starčevića govorio je
zastupnik Supilo. I on će glasovati za pre-
šnost. Željeznička pragmatika bilo je jedno
sredstvo bečke kamarile, kojim se imao po-
rašiti sporazum između Hrvata i Madžara.
Da nije bilo pragmatike, moralo se je naći
što drugo. Cilj svemu je bilo produljenje
austro- ugarske nagodbe Beč uvijek vodi
politiku izigravanja jednih proti drugima.
On nije rekao, da je bivši podban Nikolić
skrivio pragmatiku, ali on ga krivi u toliko
što nije preduzeo sva sredstva, da se pra-
gmatika osujeti, dok je još bila tajnom.
Reflektira zatim u svom govoru na najno-
vije događaje u Pešti te zalitjeva od bana,
da se on o svemu tome izjavi, Na to ustaje
ban Tomašić te izjavljuje, da vlada nema
ništa proti prešnosti predlog zastupnika
D.ra Pompera. Sto se pak tiče dogođaja u

 

  

bila nešto jača, jer je u njoj radilo samo
jako čuvstvo za to mišljaše u kratko dalje.
— Hoću li ja imati hrabrosti, da pred njom
izrešem, što ćutim? Gdje i kad ću je samu
zateći ?... Kako će mi odgovoriti? — i
tako mu se dalje u malo vremena izmjenile
u pameti razne oprečne misli, a da se još
sve jednako nije znao odlučiti.

— Misliš jadan, da nitko ne zna, nego
ti sam. A spominješ li se one večeri u kuma
Frana? Tko je ono kraj tebe sjedio, a ti ni
riječi cijelo vrijeme da bi prošlovio ? Zašto
si je onako pohlepno kadkada kradomice po
strani pogledao, a u licu si bio sav ražaren
ko od ognja? Nije kuma Mare luda ne boj
se; zna ona dobro pogoditi —

— Ne muči me više baba Dome i ne
spominjimi onu vješticu ,kumu“ Maru, jer
znaš koliko nas je činila pretrpiti! —

— Onako je moj Petre bilo - suđeno, a
možda da ,kuma“ Mare u tome nije ništa
ni kriva ni dužna... Hvala Bogu i mi
ćemo umrijeti. Nego reci mi pravo, dali ti
zbilja voliš Mariju Ivana Kosovića ? —

Petar na to prigne glavu malko doli,
nasloni se uza zid, pa opet upre čvrsto pogled
u ,babu“ Domu te odrešito i bistro jakitm

i čvrstim glasom odgovori :