Strana 2. Drniša, Sinja, Imotskog, Župe, Konavala, Risna, Boke i Spiča: Jovanka i Vida Bia- vačić, Marina i Romana Katić, Ivana Crno- lacac, Greta i Helena Hrehorowicz, Marija Kolsky, Jela i Jasmila Primožić, Mila Se- žun, Marija Sehmerz, Ida Schneider, Lidija Tamino, Dr. V. Vouk, I. Markalji, I. Bra- vačić, P. Didolić, Dr. F. Gospodnetić, I. Grgić, I. Klemenčić, M. Milanović, S. Živ- ković, R. Stanger, E. Paut, I. Stančić, R. Rabfeld i K. Zohar. Naše ,,Kolo“ što ga je baš majstorski izvježbao kolovođ Dr. Vouk, bilo je točno izvedeno te je pobralo buru pljeskanja, Nošnje su pak bile predmetom općega divljenja. Uspjehu čitavog arangementa doprinio je najviše neumorni i za stvar do oduše- vljenja zauzeti tajnik ,Društva za promica- nje čipkarskog i domaćeg obrta u Dalma- ciji“ odsječni savjetnik Dr. Luxardo. zatim svi pojedinci u ,Kolu“ te last not lefšt korporacije i gospoda iz domovine. koja nijesu žalila truda da priskrbe i dostave na- rodne nošnje, a to su namj. savi. pl. Budi- savljević u Kotoru, Dr. Marušić u Drnišu, žapnik Ivo Uecellini u Spiču, predstojnik Gj. Bijelić u Cavtatu, Dr. Barić u Kninu, paroh Urukalo u Obrovcu, Dr. 1. Marović u Sinju, opć. tajnik u Imotskom Ante ĆCa- rević, te sl. općina Drniš i ,Savez za pro- micanje saobraćaja stranaca“ u Zadru. Opće priznanje, što ga je Dalmacija te večeri postigla bilo je pak okrunjeno činje- nicom, što je našim čipkama bila data pre- dnost, pred svim radovima kućnoga obrta drugih pokrajina. Nadvojvotkinja Marija Jo- sipa imala je ,corsage“ u paškim čipkama izrađenim od čiparskoga kursa u Splitu, Toiletta barunice Haas-Teichon bila je sva iz radova dalmatinskog domaćeg obrta. Kra- snih dalmatinskih čipaka, iz starijeg i novi- jeg doba, vidjesmo u grofice Festetits-Clar, grofice Hoyos, gospođe Luxardo, pl. Wolff- Curlica i mnogo drugih. I ovom prigodom smo se uvjerili, kako i na oko neznatne osebine i vještine našega naroda, ne samo mogu da budu dokazom njegove kulture, već i izvorom dobitka. S tih 0, Dračevac: Pobeda ljubavi. (Pripovijest iz života jažnodalmatinskih otočana). (nastavak) (2) Cijelim je putem iza onih riječi staroga Vicka bio smušen ... Slušao ga je dok su bili zajedno, nu sad zapravo niti nezna o čemu je on govorio. Njega nije zanimala više ni lovina ni mreža — sve mu je to sada bilo indiferentno. Jedina mu je zabava bila misliti o njoj — Mariji, Njezinu je za sebe čarnu sliku jasno svojoj svijesti pred- stavljao i mislima se je vele u njoj naslađi- vao . . . Koracao je nijemo naprijed ne pa- seći ni na prolaznike, kojima za čudo nije ni na pozdrave odgovarao. = — Što si se zamislio Petre ? — najednom ga prekine nekakav stari slabački ženski glas. Kao da se je probudio iz dubokog sna, isnonada se osovi i oštro pogleda u staricu, U izrazu se lica sav promjeni, kad opazi pred sobom babu Domu. Baš ko da sam je iskao — pomisli u sebi, a obrazi mu se ug to malo zacrvene. Htjedo nešto reći, nu ri- ječ mu zape,u grlu i umukne ... Baba Doma — tako su je u selu opće- nito zvali, žena već u poodmaklim godinama, susjeda Petrova, blijedih jako nabranih sta- «CRVENA HRVATSKA“, razloga ne može se dosta pohvaliti rad spo- menutog Društva, koje je u tom pravcu ra- zvilo svoju djelatnost i već dosada postiglo baš sjajne uspjehe. Naša je želja da se tim uspjesima priključe novi i veći, na uhar naše Dalmacije u opće, a naših marljivih ra- dilica na polju kućnog obrta napose. Domaće vijesti. S U uto- Željeznički spoj sa rak dne 7. o. mj. držao je željeznički odbor austrijske zastupničke kuće svoju sjednicu, u kojoj je na upit jednog slovenačkog zas- tupnika glede željezničkog spoja monarhije sa Dalmacijom ministar željeznica Dr. Glo- binski odgovorio, da se još uvjek radi na tehničkim predradnjama glede priključka južne Kranjske sa Hrvatskom i glede dalj- njeg priključka Pribudić-Knin što bi imalo omogućiti željeznički spoj Dalmacije sa os- talom monarkijom. Odnosni nacrti i osnove podvrgnuti su političkom ispitivanju, a na gradnju pruge preći će se, čim to tehnički bude moguće. Priključak Pribudić-Knin na- lazio je na više tehničkih poteškoća, tim više, što o ovom spoju sama ugarska vlada nije do u zadnje vrijeme bila ništa zaključila baveći se također idejom željezničkog spoja sa Dalmacijom preko doline Une. Sada se je na koncu ugarska vlada odlučila za gradnju ličke željeznice. Ministar je još do- dao, da o stadiju pregovora sa ugarskom vladom nije u stanju više izvjestiti, nu da može osigurat narodne zastupnike, da au- strijskoj vladi stoji na srcu, izgradnja ovog pripojenja te da neće propustiti zgodu, da ovu stvaš usfiješno privede kraja. Hrvatski sabor. U utorak dne 7. o. mj. nastavio je hrvatski sabor, svoje sjednice. Predsjeda podpredsjednik Dr. Papratović, jer su predsjednik Dr. Neumann i drugi podpredsjednik Dr. Šuperina bolesti, Ponaj- prije se ispravlja zapisnik, a zatim predsje- datelj čita podneske. Među ostalim nalaze se 24 interpelacije i dva prešna predloga. Prije prelaza na dnevni red prijavio se za = račkih obraza, udubljenih očiju, velika nosa, suha lica i od kave još neotrvenih usnica stegnutih oko gornjeg i donjeg niza još zdravih zuba, da tako brada strši u obliku trokuta koso položenog, vani, kao da je opazila Peqrovu nepriliku, jako se nasmije pak progovori: — Tako ti je moj Petre, tko ljubi, treba da misli — i pozorno ga uz to gledaše, kao da želi, da joj očima ne izbjegne nika- kav izraz njegova lica, po kojemu će ona valjda lasno upoznati utisak, koji mu'se je u nutrini na njezine riječi porodio. — Što je? — posve je nevješto upita on ' — Hvala Bogu ništa! — sasvim rav- dušno i s nekom ironijom u glasu odvrati ona i nastavi ga još pozornije gledati. Petar se na to ponovno gotovo smete, Zinao je na što smjera, baha Doma, nu bio je u nestalnosti, bi li joj štogod onako s pouzdanjem povjerio o svojoj naklonosti k Mariji. Baba je Dome za njega bila dobia žena i gledala ga je uvijek lijepo, pak zato sada i stane misliti, mebi li njoj izručio svoje misli, a da ih ona na koji način Ma- riji javi. Nu za kakova!bi me ona: tada uzela? — istodobno mu se u svijesti prvaš- njoj misli usprotivi ova. Prva je ipak još Broj 12. ilNHHNNmNmNFŽNŽNMŽMNMEINJJNSIČŠEmSI RHEA riječ Dr, Medaković, koji potiče pitanje, zašto predsjedništvo nije sazvalo sabor, kad je to 20 narodnih zastupnika pismeno tražilo. On u postupku predsjedništva vidi povrijedu ustava. Predsjedatelj Papratović hoće da obrani svoj postupak glede nesaziva sjednice. Obrazlaže na dugo i široko te zaključuje, da tu nema nikakove povrede ustava. Za to vrijeme došlo je do incidenta između pred- sjedatelja D.ra Papratovića i zastupnika D.ra Budisavljevića. Valjda dođe i do dvoboja, Poslije ovoga se prešlo na dnevni red i to odmah na interpelacije, kojih ima sva sila. Pošto je bila sva sila interpelacija, ni- jesu se mogle ni raspraviti, već je određeno da se četiri rasprave u dojdućoj sjednici [od srijede], a ostale dolaze na red u petak [t. j. jučer]. U sjednici od srijede su se najprije raspravile odnosne četiri interpela- cije, a zatim se prešlo na dnevni red t. s na piešni predlog zastupnika D.ra Pompera [frankovca], koji je isnio pitanje pragmatike, da se vidi, je li tu koalicija što skrivila ili nije. Prvi je govorio Dr. Mile Starčević, koji je izjavio, da će glasovati oni njegova stranka za prešnost predloga. No on ipak drži, da se od toga hrvatski narod nema ničemu nadati. Dok god postoji sadanja na- godba nije moguće išta dobro i korisno po- stići za narod. Poslije Starčevića govorio je zastupnik Supilo. I on će glasovati za pre- šnost. Željeznička pragmatika bilo je jedno sredstvo bečke kamarile, kojim se imao po- rašiti sporazum između Hrvata i Madžara. Da nije bilo pragmatike, moralo se je naći što drugo. Cilj svemu je bilo produljenje austro- ugarske nagodbe Beč uvijek vodi politiku izigravanja jednih proti drugima. On nije rekao, da je bivši podban Nikolić skrivio pragmatiku, ali on ga krivi u toliko što nije preduzeo sva sredstva, da se pra- gmatika osujeti, dok je još bila tajnom. Reflektira zatim u svom govoru na najno- vije događaje u Pešti te zalitjeva od bana, da se on o svemu tome izjavi, Na to ustaje ban Tomašić te izjavljuje, da vlada nema ništa proti prešnosti predlog zastupnika D.ra Pompera. Sto se pak tiče dogođaja u bila nešto jača, jer je u njoj radilo samo jako čuvstvo za to mišljaše u kratko dalje. — Hoću li ja imati hrabrosti, da pred njom izrešem, što ćutim? Gdje i kad ću je samu zateći ?... Kako će mi odgovoriti? — i tako mu se dalje u malo vremena izmjenile u pameti razne oprečne misli, a da se još sve jednako nije znao odlučiti. — Misliš jadan, da nitko ne zna, nego ti sam. A spominješ li se one večeri u kuma Frana? Tko je ono kraj tebe sjedio, a ti ni riječi cijelo vrijeme da bi prošlovio ? Zašto si je onako pohlepno kadkada kradomice po strani pogledao, a u licu si bio sav ražaren ko od ognja? Nije kuma Mare luda ne boj se; zna ona dobro pogoditi — — Ne muči me više baba Dome i ne spominjimi onu vješticu ,kumu“ Maru, jer znaš koliko nas je činila pretrpiti! — — Onako je moj Petre bilo - suđeno, a možda da ,kuma“ Mare u tome nije ništa ni kriva ni dužna... Hvala Bogu i mi ćemo umrijeti. Nego reci mi pravo, dali ti zbilja voliš Mariju Ivana Kosovića ? — Petar na to prigne glavu malko doli, nasloni se uza zid, pa opet upre čvrsto pogled u ,babu“ Domu te odrešito i bistro jakitm i čvrstim glasom odgovori :