Strana 2, . Sveučilištne pitanje, Pred nekoliko dana raspravljalo se u proračunskom odboru au- strijskog parlamenta pitanje o uštrojenju ta- lijanskog pravnog fakulteta. Mislilo se, da će južni Slaveni nastojati to spriječiti op- strukcijom. No do toga nije došlo. Prije toga su se vodile konferencije između juž- nih Slavena i austrijskog ministarstva na- stave. Rezultat tih konferencija bio je taj da su južni Slaveni odustali od opstrukcije. Jesu li što dobili kao kompensaciju ili ni- jesu, i ako su, šio su dobili, to mi ne zna- mo. Svakako je u proračunskom odboru primljena osnova o osnutku talijanskog pra- vnog fakulteta, a kao prašina u oči pri- mljena je i jedna resolucija, kojom se traži, da se udovolji i južnoslavenskim zahtjevima u sveučilištnom pitanju, naročito glede ispita položenih na zagrebačkom sveučilištu. U ime Hrvata precizirao je hrvatsko stanovi- šte zastupnik vitez Vuković. On je naglasio, da Hrvati neimaju ništa protiv osnutka ta- lijanskog sveučilišta, samo se protivi, da to sveučilište bude podignuto u Trstu ili u opće na slavenskom teritoriju. Jadran je hr- vatski i takav mora ostati. Trst ne smije nikada postati sijelom talijanske protusla- venske agitacije. Gradska kronika. Diibrovnik za Istru. Svaka zemlja na granici, pa i naša Istra, najveće je izlo- žena nasrtajima tuđinstva, s toga i najveće na nju paze svi Hrvati, a i Slavenstvo ci. jelo, ,od 'Tihoga oceana, sve ovamo do Ja- drana“. U svijem većim mjestima svake se godine priređuje svečanost na korist ,Dru- žbe st. Ćirila i Metoda“, a za hrvatske škole u lstri. Svečanost, što je za tu svrhu pri- redio ove godine naš Dubrovnik, bila je ne- što osobita, a uspjela je divno. Već i same priprave za tu lijepu zabavu bile su za ninoge najljepša zabava, a za šve utjeha. da kiđagod se radi o jeziku i prosvjeti narod- noj, svi Dubrovčani zaboravljaju za čas mje- sne zadjevice, zapuštaju interese i poslove, i stari Dubrovnik kao da progovara na usta dvoje mlađe djece glasom Dubravke i Tru- blje slovinske. Bit će u drugim našitn mjestima buč- nijih iskaza, glašnijih izjava, ali veće ljubavi za svoj jezik, većeg ponosa što govoriš njime, nema više no u Dubrovniku. Dubrovčani ga govore i njitti še ponose ne simo um radio- nicatna i salofilma svoga milog grada, nego i izvan njega, svugdje. S toga se i nigdje ne osjeća za tu svetitiju, kao u Dubrovniku, Braneći jezik narodni; i radeći za nj, žnaju Dubrovčani da brane ne samo svoje Maro" dno obilježje, nego i tolike iispomene i- kao ljudi i kao Dubrovčani; a braneći niirođati kulturu, znaju da štite onu krasnu baštinu što je stari Dubrovnik ostavio Slavenstvu , i ono slavno ime slovinske Atine, kojim se _,CRVENA HRVATSKA“. uživaju, i uprav zaslužiše ono silno odobra- vanje. Barkarolu iz operete ,Nabob“ pjevao je diletantski zbor uz solo baritona g. Dr. pl. Ghetaldi uprav savršeno, Pratila ih je na klaviru gđica Anka Kriletić, jer se u zadnji čas razbolješe neki, te nije moglo biti pratnje orhestrom. Tako smo imali pri- gode da prvi pat čujemo u Dubrovniku uda- ranje g.dice Kriletić, koja je, i dok je još nejaka bila, zanosila svojom vještinom Hr- vate na svečanostima u otuđenom Zadru. Već po ovoj njezinoj pratnji bez kušnja, ber dirigenta, i ne videći pjevače, opazili smo njezin veliki muzički dar, te gorimo od želje, da ovu vrsnu pianisticu čujemo na kakvoj drdgoi hrvatskoj zabavi. Ovaj su ko- med pjevači tako vješto otpjevali, da su ga na opći zahtjev morali ponoviti, Da se je i "ovoga puta osobito odlikovao g. dr. Nikša pl. Ghetaldi, to ne treba ni spominjati : nje- gov je pijev naša davna simpatija. Ali privlačiva je tačka cijele svečanosti bila krasna pjesma ,Za Istru“, što ju je spjevao g. A. Kriletić, a što su je kazale g.đica Spasenija Ercegović (,lstra“), g.đica IIka Martecehini (, Italija“), g.đica Mina Wel- zek (, Hrvatska“) i g. dr. Nikša pl. Ghe- taldi (,Dubrovnik“). Netom se je pročulo po gradu tko je spjevao pjesmu i tko će je ka- zivati, stade rasti interes za akademiju. Na zabavi se je vidjelo, da i pjesma i kazivanje nadmašiše i najveće očekivanje, jer vnakog samoniklog, zanosnog, urnebesnog odobra- vanja nijesmo nikad čuli. Kažu da su Dubrovčani hladni, ali ni najzanosniji nije mogao ni zamisliti većeg zanosa. A taj je zanos i bio opravdan. Pje- sma je veličanstveno zamišljena, a u svakom dijelu i u cjelini krasno izvedena; misli su uzvišene, dikcija poletna i čuvstvena, jezik bujan i pravilan, a stihovi zvonki, savršeni — prava orhestracija misli i čuvstava. , A kad tako divnu i patriotičnu pjesmu kazuju onadke tri dražesne i ugledne gospođice i stasiti i simpatični potomak stare dubrova- čke vlasteoske porodice, nije čuda da zanese i najtvrđe srce. Pjesnik je uprav bio srećan i u podjeli uloga. Svaka je priličila glasu, ćudi i drugim izvrsnini osobnostima onoga, tko ju je imao da kaže. G.dica Ercegović (Istra) nije mogla bo- lje da svojirti zvonkim i čuvštvenim glasom, svojim izrazitim licem i pogledom i vrlo vještim kretnjama iskaže iz početka bojazan i neodlučnost Istre, a kasnije ponos, što joj sunce svojim zarkim zrakama kaže da je svi Slaveni straže; što je nebo kroz zvijezde gleda i veli: eno slavškog čedi; što joj so- kolovi govore, da se ne boji; što joj iz grobova mučenici vapiju, da bi za nju dali opet i sto života, samo da ostane naša; pa kad je onako divno i zanosito kliknula nebu zavjet sveti: il' hrvatska, ili mrijeti! .i mr- tvim i živim Hrvatima, da ond gine za čini i osli, svi sliškoci protriiiše od (ganuća. A gotijiodica. Martecchini (Itillija) kako je vješto umjela zatomiti svoja prirođena čuvstva kao Hrvatica, pa amjetnički, zamamliivo, uprav Broj 13., uvijek ljubav brižne majke, koja kao lavica brani svoja djecu od tuđe pohlepe, pa je svjetuje i završuje poukom divnom : ,,Nadajte se, nd je otac rada; blago onom tko se čvrsto riada! Sve su divno izrekle, što su imale da reku. Svi su se uprav divili i njihovim spo- sobnostima i njihovoj pomnji i maru, tim više, što im je to bilo prvi put da deklamaju u javnosti. Tko piše ove retke slušao je mnogo deklamacija, ali mu se još nije nikada dogodilo što one večeri, da ne bi bio kadar u ocjeni isporediti vrijedne deklamatorke i istaknuti bilo u čem prednost jedne naprama drugoj: tako su sve divno kazale ono, što je od njih njihova uloga iziskivala. A to im budi najbolja pohvala — kojn im nitko, tko ih je čuo. jamačno poreći ne će. A budi im pohvala i to, što je pjesnik one večeri još prije njihova kazivanja bio tako stalan o uspjehu da im je, iz zahvalnosti i pošto- vanja, poklonio svakoj na uspomenu lijepu kitu cvijeća. I gospar Nikša pl. Ghetaldi prikazao je s velikom vještinom svoju ulogu : staru slavu grada Dubrovnika, koji je dovoljan samu sebi. Sav ponos svih starih Dubrovčana, sav prezir prama onima, koji hoće da nas ponize nije se mogao da izreče bolje, nego je izre- kao on i pogledom i kretom i svojim lije- pim baritonskim glasom. Poslije kazivanja predao je odbor svakoj gospođici po kitu cvijeća, a gosp. pl. Ghe- taldiju lovor-vijenac. 'Taki vijenac predan je i pjesniku, koji je na silan zahtjev deklama- + torica i slušalaca morao da se prikaže na pozornici. Takav je dojam bio ove pjesme, da se je one večeri rasprodalo nekoliko stotina pri- mjeraka, a za večerom na ime odbora g. savjetnik pl. Grisogono biranim riječima i zanosnim načinom zahvali , pjesniku, gospo đicama Welzek, Martecchini i Brcegović i g. pl. Ghetaldiju na krasnom užitku, što su slušaocima pribavili, i na pobuđenom zanosu za našu tužnu Istru. Odgovori mu g. prof. Kriletić pripisujući uspjeh ne toliko svojoj pjesmi, nego lijepim, milim i rječitim astima, koje su je iskazale. Njegov se govor s po- hvale vještini kazivateljica / pretvori malo po malo u odu cijelom ženskom rodu. S ova vrlo uspjele svečanosti ponijeli sto svi najljepšu uspomenu pravog umjet- ničkog uživanja, na čemu velika hvala od- boru i svijem, koji su se za nju zauzimali, ali još jednom osobita hvala gospođicama Ercegović, Martecchini i Welzek, koje su i svojom milom pojavom i svojim divnim ka- zivanjem bile uro& i milina ove naše zaliive krasne. Slava njima! Živjela Istra! Živjela Hrvatska ! ' t Stijepo Spiletak Gagre. Noćas je umro u Postranju ovaj vrijedni Hrvat, koji je uvjek stajao u prvim redovitha narodne borbe. Ucviljenoj rodbini žiaše daučešće, a pokojniku tječni pokoj!