Strana 2,

  

. Sveučilištne pitanje, Pred nekoliko dana
raspravljalo se u proračunskom odboru au-
 strijskog parlamenta pitanje o uštrojenju ta-
lijanskog pravnog fakulteta. Mislilo se, da
će južni Slaveni nastojati to spriječiti op-
strukcijom. No do toga nije došlo. Prije
toga su se vodile konferencije između juž-
nih Slavena i austrijskog ministarstva na-
stave. Rezultat tih konferencija bio je taj
da su južni Slaveni odustali od opstrukcije.
Jesu li što dobili kao kompensaciju ili ni-
jesu, i ako su, šio su dobili, to mi ne zna-
mo. Svakako je u proračunskom odboru
primljena osnova o osnutku talijanskog pra-
vnog fakulteta, a kao prašina u oči pri-
mljena je i jedna resolucija, kojom se traži,
da se udovolji i južnoslavenskim zahtjevima
u sveučilištnom pitanju, naročito glede ispita
položenih na zagrebačkom sveučilištu. U
ime Hrvata precizirao je hrvatsko stanovi-
šte zastupnik vitez Vuković. On je naglasio,
da Hrvati neimaju ništa protiv osnutka ta-
lijanskog sveučilišta, samo se protivi, da to
sveučilište bude podignuto u Trstu ili u
opće na slavenskom teritoriju. Jadran je hr-
vatski i takav mora ostati. Trst ne smije
nikada postati sijelom talijanske protusla-
venske agitacije.

Gradska kronika.

Diibrovnik za Istru. Svaka zemlja
na granici, pa i naša Istra, najveće je izlo-
žena nasrtajima tuđinstva, s toga i najveće
na nju paze svi Hrvati, a i Slavenstvo ci.
jelo, ,od 'Tihoga oceana, sve ovamo do Ja-
drana“. U svijem većim mjestima svake se
godine priređuje svečanost na korist ,Dru-
žbe st. Ćirila i Metoda“, a za hrvatske škole
u lstri. Svečanost, što je za tu svrhu pri-
redio ove godine naš Dubrovnik, bila je ne-
što osobita, a uspjela je divno. Već i same
priprave za tu lijepu zabavu bile su za
ninoge najljepša zabava, a za šve utjeha. da
kiđagod se radi o jeziku i prosvjeti narod-
noj, svi Dubrovčani zaboravljaju za čas mje-
sne zadjevice, zapuštaju interese i poslove,
i stari Dubrovnik kao da progovara na usta
dvoje mlađe djece glasom Dubravke i Tru-
blje slovinske.

Bit će u drugim našitn mjestima buč-
nijih iskaza, glašnijih izjava, ali veće ljubavi
za svoj jezik, većeg ponosa što govoriš njime,
nema više no u Dubrovniku. Dubrovčani ga
govore i njitti še ponose ne simo um radio-
nicatna i salofilma svoga milog grada, nego
i izvan njega, svugdje. S toga se i nigdje
ne osjeća za tu svetitiju, kao u Dubrovniku,
Braneći jezik narodni; i radeći za nj, žnaju
Dubrovčani da brane ne samo svoje Maro"
dno obilježje, nego i tolike iispomene i- kao
ljudi i kao Dubrovčani; a braneći niirođati

kulturu, znaju da štite onu krasnu baštinu
što je stari Dubrovnik ostavio Slavenstvu ,
i ono slavno ime slovinske Atine, kojim se

 

 

_,CRVENA HRVATSKA“.

uživaju, i uprav zaslužiše ono silno odobra-
vanje. Barkarolu iz operete ,Nabob“ pjevao
je diletantski zbor uz solo baritona g. Dr.
pl. Ghetaldi uprav savršeno, Pratila ih je
na klaviru gđica Anka Kriletić, jer se u
zadnji čas razbolješe neki, te nije moglo
biti pratnje orhestrom. Tako smo imali pri-
gode da prvi pat čujemo u Dubrovniku uda-
ranje g.dice Kriletić, koja je, i dok je još
nejaka bila, zanosila svojom vještinom Hr-
vate na svečanostima u otuđenom Zadru.
Već po ovoj njezinoj pratnji bez kušnja,
ber dirigenta, i ne videći pjevače, opazili
smo njezin veliki muzički dar, te gorimo od
želje, da ovu vrsnu pianisticu čujemo na
kakvoj drdgoi hrvatskoj zabavi. Ovaj su ko-
med pjevači tako vješto otpjevali, da su ga
na opći zahtjev morali ponoviti, Da se je i

"ovoga puta osobito odlikovao g. dr. Nikša

pl. Ghetaldi, to ne treba ni spominjati : nje-
gov je pijev naša davna simpatija.

Ali privlačiva je tačka cijele svečanosti
bila krasna pjesma ,Za Istru“, što ju je
spjevao g. A. Kriletić, a što su je kazale
g.đica Spasenija Ercegović (,lstra“), g.đica
IIka Martecehini (, Italija“), g.đica Mina Wel-
zek (, Hrvatska“) i g. dr. Nikša pl. Ghe-
taldi (,Dubrovnik“). Netom se je pročulo po
gradu tko je spjevao pjesmu i tko će je ka-
zivati, stade rasti interes za akademiju. Na
zabavi se je vidjelo, da i pjesma i kazivanje
nadmašiše i najveće očekivanje, jer vnakog
samoniklog, zanosnog, urnebesnog odobra-
vanja nijesmo nikad čuli.

Kažu da su Dubrovčani hladni, ali ni
najzanosniji nije mogao ni zamisliti većeg
zanosa. A taj je zanos i bio opravdan. Pje-
sma je veličanstveno zamišljena, a u svakom
dijelu i u cjelini krasno izvedena; misli su
uzvišene, dikcija poletna i čuvstvena, jezik
bujan i pravilan, a stihovi zvonki, savršeni
— prava orhestracija misli i čuvstava. , A
kad tako divnu i patriotičnu pjesmu kazuju
onadke tri dražesne i ugledne gospođice i
stasiti i simpatični potomak stare dubrova-
čke vlasteoske porodice, nije čuda da zanese
i najtvrđe srce. Pjesnik je uprav bio srećan
i u podjeli uloga. Svaka je priličila glasu,
ćudi i drugim izvrsnini osobnostima onoga,
tko ju je imao da kaže.

G.dica Ercegović (Istra) nije mogla bo-
lje da svojirti zvonkim i čuvštvenim glasom,
svojim izrazitim licem i pogledom i vrlo
vještim kretnjama iskaže iz početka bojazan
i neodlučnost Istre, a kasnije ponos, što joj
sunce svojim zarkim zrakama kaže da je
svi Slaveni straže; što je nebo kroz zvijezde
gleda i veli: eno slavškog čedi; što joj so-
kolovi govore, da se ne boji; što joj iz
grobova mučenici vapiju, da bi za nju dali
opet i sto života, samo da ostane naša; pa
kad je onako divno i zanosito kliknula nebu
zavjet sveti: il' hrvatska, ili mrijeti! .i mr-
tvim i živim Hrvatima, da ond gine za čini
i osli, svi sliškoci protriiiše od (ganuća. A
gotijiodica. Martecchini (Itillija) kako je vješto
umjela zatomiti svoja prirođena čuvstva kao
Hrvatica, pa amjetnički, zamamliivo, uprav

Broj 13.,

 
 

uvijek ljubav brižne majke, koja kao lavica
brani svoja djecu od tuđe pohlepe, pa je
svjetuje i završuje poukom divnom : ,,Nadajte
se, nd je otac rada; blago onom tko se
čvrsto riada!

Sve su divno izrekle, što su imale da
reku. Svi su se uprav divili i njihovim spo-
sobnostima i njihovoj pomnji i maru, tim
više, što im je to bilo prvi put da deklamaju
u javnosti. Tko piše ove retke slušao je
mnogo deklamacija, ali mu se još nije nikada
dogodilo što one večeri, da ne bi bio kadar
u ocjeni isporediti vrijedne deklamatorke i
istaknuti bilo u čem prednost jedne naprama
drugoj: tako su sve divno kazale ono, što
je od njih njihova uloga iziskivala. A to im
budi najbolja pohvala — kojn im nitko, tko
ih je čuo. jamačno poreći ne će. A budi
im pohvala i to, što je pjesnik one večeri
još prije njihova kazivanja bio tako stalan
o uspjehu da im je, iz zahvalnosti i pošto-
vanja, poklonio svakoj na uspomenu lijepu
kitu cvijeća.

I gospar Nikša pl. Ghetaldi prikazao je
s velikom vještinom svoju ulogu : staru slavu
grada Dubrovnika, koji je dovoljan samu
sebi. Sav ponos svih starih Dubrovčana, sav
prezir prama onima, koji hoće da nas ponize
nije se mogao da izreče bolje, nego je izre-
kao on i pogledom i kretom i svojim lije-
pim baritonskim glasom.

Poslije kazivanja predao je odbor svakoj

gospođici po kitu cvijeća, a gosp. pl. Ghe-
taldiju lovor-vijenac. 'Taki vijenac predan je
i pjesniku, koji je na silan zahtjev deklama-

+ torica i slušalaca morao da se prikaže na

pozornici.

Takav je dojam bio ove pjesme, da se je
one večeri rasprodalo nekoliko stotina pri-
mjeraka, a za večerom na ime odbora g.
savjetnik pl. Grisogono biranim riječima i
zanosnim načinom zahvali , pjesniku, gospo
đicama Welzek, Martecchini i Brcegović i
g. pl. Ghetaldiju na krasnom užitku, što su
slušaocima pribavili, i na pobuđenom zanosu
za našu tužnu Istru. Odgovori mu g. prof.
Kriletić pripisujući uspjeh ne toliko svojoj
pjesmi, nego lijepim, milim i rječitim astima,
koje su je iskazale. Njegov se govor s po-
hvale vještini kazivateljica / pretvori malo
po malo u odu cijelom ženskom rodu.

S ova vrlo uspjele svečanosti ponijeli
sto svi najljepšu uspomenu pravog umjet-
ničkog uživanja, na čemu velika hvala od-
boru i svijem, koji su se za nju zauzimali,
ali još jednom osobita hvala gospođicama
Ercegović, Martecchini i Welzek, koje su i
svojom milom pojavom i svojim divnim ka-
zivanjem bile uro& i milina ove naše zaliive
krasne. Slava njima! Živjela Istra! Živjela
Hrvatska ! '

t Stijepo Spiletak Gagre. Noćas je
umro u Postranju ovaj vrijedni Hrvat, koji
je uvjek stajao u prvim redovitha narodne
borbe. Ucviljenoj rodbini žiaše daučešće, a
pokojniku tječni pokoj!