Strana 2. CRVENA HRVATSKA“, Broj 18. NEEE E_mmmmmnamtitaammmmmsncrttnnkihihjhnmsnnsmimsikintkikkkelassmummkmnsrusssmmmsiiitilšio daa Bosna i frializam pred mustrijskom delegacijom. U ponedjeljak je pred plenumom au- strijske delegacije započela rasprava o pro- računu zajedničkog ministarstva financija, u čiju kompetenciju spada i uprava Bosne i Hercegovine. Tom je prilikom palo značaj- nih izjava o Bosni kao i u opće o južnosla- venskom pitanju. Trializam je opet igrao u austrijskoj delegaciji ulogu. Ovdje dona- šamo samo izvještaj o toj sjednici, dočim naše opaske izrazujemo na uvodnom mje stu današnjega broja. Prvi je govorio hrvatski delagat iz Dalmacije Dr. Ante Tresić- Pavišić. On je među ostalim rekao : Potaknuto je pitanje revizije ustava za Bosnu i Hercego- vinu, na što je zajednički ministar financija odgovorio, da još za to nije vrijeme, i da se mora prije vidjeti, kako će se stvari raz- viti u bosanskom saboru. Bosanski sabor je već jednoglasno pokazao, da želi reviziju i proširenje ustava i to rezolucijom primlje- nom u sjednici od 23. juna 1910., u kojoj se tuži, da je saboru dan preuzak djelokrug. To dokazuje, da bosanski sabor zaslužuje proširenje autonomije. Ako i nastadoše u zadnje doba u bosanskom saboru razmirice, to nije nikakvo čudo, jer se samo izkustvom postizava politička zrelost. U bosanskom sa- boru ima inteligentnih zastupnika, koji bi i u delegacijama mogli igrati lijepu ulogu i nitko bolje od njih ne bi ovdje mogao za- stupati njihove interese. S toga govornik predlaže resoluciju, da zajedničko ministar- stvo financija, dogovorno sa bosanskim sa- borom, što prije izradi promijenu ustava i utanači način, kako će Bosna i Hercegovina biti zastupane u delegacijama. Govori zatim o gospodarskim pitanjima, najviše o željezničkom pitanju, na što pre- lazi, da govori o trializmu i o političkoj bu- dućnosti Bosne i Hercegovine. Obara se na mađarizaciju Bosne. T\uži se, što se hrvatski činovnici umirovljuju, a na njihovo mjesto tarskih predstojnika, dočim Hrvati samo če- tiri. Mađari već dižu u Bosni pučke škole, izdavaju svoj list ,Bosuyak Hirlap“, koji vojuje za ugarsko državno pravo na Bosnu. I ponijemčivanje ide usporedo. Zastupnik Oberleitner je navalio u od- boru na trijalističku ideju, a da posla ne razumije. Ne čudi se njemu, koliko zastup- niku Kramarža, koji je izjavu srpskog kluba u bosanskom saboru nazvao mudrim drža. vničkim korakom. Kramarž bi bolje učinio, da se u naše poslove ne pača. Mi ne tre. bamo njegove pomoći, ali barom neka naše poslove ne kvari. Ni sami Srbi ne će biti zahvalni za njegov govor, kada hvali Bu- rianovu uprava i kaže, da je promijenio Kallayev pravac. Izjava srpskog kluba bila je jedna velika pogrješka, koju će oni skupo okajati, kada jednom uvide, da je dualizam ubitačan ne samo za Hrvate, nego i za Srbe. Oni su sjegurno nasjeli kojoj tajnoj maki- naciji. Sada nije bilo vrijeme za takovu iz- javu, jer pitanje trijalizma nije aktuelno. Nitko ih za mnijenje nije pitao, niti su Hr- vati to pitanje potakli. Srbi su nasjeli poli- tici Mađara i Nijemaca. Nevjerojatno je, da Srbi mogu hvaliti dualizam, pod kojim nji- hova braća u Ugarskoj listom propadaju, a slabo je i Hrvatskoj i Dalmaciji. Ni Bosni, u njoj ne cvatu ruže, Ne može se razumjeti, kako Srbi stavljaju za uvjet sloge sa Hr- vatima, da se odreknu trijalističke ideje. 'To znači, ubijte se, pak ćemo se složiti. To znači i više: ubijte Srbe u Hrvatskoj i Dal- maciji, postanite svi skupa robljem Mađara i Nijemaca. Moguće, da je i neopreznost hr- vatskih zastupnika na bosanskom saboru, ako ne prouzročila, a ono dala povoda ona- kovoj pogubnoj izjavi srpskih zastupnika. Iza dra. Tresića ustao je del. Goll, koji ističe veliku važnost aneksije Bosne, kojoj s austrijske strane nije dano nikakvo obraz- loženje, dočim s madžarske strane navađalo se pravo kralja Ugarske na tu zemlju. Po- vjest dokazuje, da ako je Ugarska imala kakovih veza sa Bo;nom, bilo je pieko Hr- vatske. Te veze nijesu bile jake, nego intrigi- ugarskoga kralja, imao je izravnih [odnošaja i veza sa knezovima u Bosni, dočim ugar- ski kralj nije nikada izravno općio s Bosnom. Sada taj svoj položaj Ugarska izrabljuje i poziva se na svoje pravo prema Bosni. Bude li se bosansko pitanje riješavalo, u Austriji će se nećkati, da ju prime navađa- jući (s njemačke strane), da je i onako od- više Slavena u Austriji, pa pošto se Bosnu ne može opet dati Turskoj, dati će ju susjedi Ugarskoj, neka se ona s njom nateže. Još sa govorili delegati Seliger i Ober- eithner na što je držao govor knez Sehwar- zenberg, koji je rekao između ostaloga i ovo; Razne izjave delegata Kramarža nukaju me da uzmem riječ u jednom važnom pitanju. On je mnogo govorio o velikosrpskoj lideji, no ja držim, da ta ideja kao ni velikotali- janska ni velikonjemačka nema tolike zama- šitosti, kolika joj se pripisuje. 'To su ideje nastojanje pojedinih narodnosti oko njihovog kulturaog ujedinjenja, pa zato mora požaliti što se tako malo govori o velikoaustrijskoj ideji. Prelazi na pitanje trijalizma i dualizma koje se u zadnje doba mnogo ali sa premalo odlučnosti spominje. Del. Kramarž zauzeo se je u velike za Srbe, dok je na Hrvate, koji pokazuju toliko sklonosti prema Austriji skoro zaboravio. Glede dualizma i trijalizma rekao je ministar Burian, da on u Bosni trializam ne može podupirati. A što si u opće gospo- din ministar misli, što je to trializam. Ja držim da je trializam Bosne već sam po sebi proveden ili da je bar za njega stvorena jaka podloga Naravni razvoj Bosne i Her- cegovine mora gravirati sonu stranu Save. To doduše sada još nije aktuelno pitanje, pa ga treba pustiti u miru njegovom razvoju ali vlada treba za to sve pripreme, da ju njegovo ostvarenje ne zatekne nespremnu. Zastupnik Tresić iznio je ovdje rezoluciju, kojoj se ne mogu priključiti i čudim se, da je on kao Hrvat iznio predlog, koji je prirodno protivan hrvatskom stanovištu. (Del. Tresić: Toga u mojoj rezoluciji nema) Ali smisao je takav! On obzirom na Bosnu postavljaju Mađari, koji danas imadu 14 ko- rajuće. Hrvatski ban, koji nije činovnik i Hercegovinu mora ustvrditi, da na zemlje ru mNImtmm=mmmmm=innmsise—Nm=ztimenmsEmmšščN=nmuummsmsjems= 0, Dračevac: Pobjeda [Mjubaol. (Pripovijest iz života južnodalmatinskih otočana). (nastavak) (5) — Kaliko si uzeo cukara upita Ivana Kate, njegova supruga, žena možda u četr- desetim godinama, sveđ blijeda i upala lica te si odmah upoznao, da je mnogo pretrpjela. — Dvjesta kila — odvrati on — A gdje ćeš ga jadan čovječe toliko prodat? Nu jeli te tkogod vidio, da te ne prijave financi, jer smo mi i tako sretni — Čini mi se da nije nitko drugi, ako no bude ,baba“ Dome, jer, vrag je htio, da baš ona izađe iz kuće, kad sam prenosio zadnju vrećicu. Brzo sam pretrčao, nu bit ćeme isto viđela. U toliko nije potreba o Petar je samo slušao i mučao. On nije htio da utječe u govor roditelja. Digao se je, rekao, da ide na more, a Ivan i Kate oštadoše tu još sami. = :_ — Baš kad si spomenuo babu Domu, rekla mi je, da ima nešto sad s nama govo- / rit? iza kratke će stanke Kate. Pak neka dođe. A što će govorit s nama. ki — Ja neznam, nije mi rekla ništa, vi- đet ćemo Stajali su još neko vrijeme sjedeći i razgovarajući se o ovomu ili oh onomu, kad netko stupi na kućna vrata i gotovo poviče: — Hvaljen Isus — — Vazda budi, baba Dome — odvrate zajedno Ivan i Kate, koja se digne i ponudi ababi“ Domi da sjede uz stol kod njih. — Uf vruće li ti je' moja čeljadi! — ,sva se zapjehana stane tužiti ,baba“ Dome; izvadi rubac, otare s njim znoj, pak se stane okrajkom pregače mahati. — Jest baš ove godine, ko nikada — odvrati Kate; nalije čašu s vinom i po sta- rom adetu ponudi ,babu“ Domu da pije. Ona se bogme nije ustručavala, jer joj je bila draga kapljica, a kući je nije bilo, ako nebi kadkada kupila ili se gdjegod na dobre ljudi namjerila. Iskapi čašu, otare se, pak odmah stane govoriti : — Jučer sam rekla Kati, da ću doć, pak me evo. Noću da vam iz daleka počnem reći ća vam u malo sve, zašto sam došla, Ja sam, kako vidite, već stara, a i blizu groba, jer se ćutim slaba, pak mislim, da neću za dugo. Iza mene će ostati ona jadna i moja sirota, sama bez igdje ikoga. Ko iz- gubljena bi se, dok bude moći, potucala amo, tamo, a poslije kako bi joj bilo. Stoga bih je željela prije svoje smrti viđeti usre- čenu i sigarnu, pak bih tako lakše pošla s ovog svijeta — To je lijepo ,baba“ Dome. Svak želi, da njegovim poslije svoje smrti bude dobro — umetne Kate. — Jest meja Kate, tako je, ali čujte me. Ja sam s vašim pokojnim starim i sta- rom uvijek bila u dobrim odnošajima, a ti se Bogu hvala, nijesu ni do danas promije- nuli. Mi smo prijatelji, a meni se čini, da ste mi srcu kao susjedi baš najbliži, pak mislim da bi najbolje bilo, da se vaša i moja\krv pomiješa, — Kako to? — ko da nije razumjela upita Kate. : — Vi ga avjetojte, da je uzme. Ona je dobra, lijepa i valjana, pak bi oni dvojica dobro živjeli. A, kad bi to bilo, vjerujte mi bila bih sretna.