€ . “ Strana 2. CRVENA HRVATSKA“ Broj 22. slažu deset puta veća utopija. I to se zove onda realna politika, to se zove voditi ra- čuna o prilikama i o mogućnostima. To po našem mišljenju znači biti bolestan ne od malog već od prevelikog šovinizma. Mi ćemo biti mnogo jasniji nego ,Du- brovnik“, pa ćemo u tom pogledu kazati slijedeće suglasno sa našim dojakošnjim pi- sanjem. Prije svega ističemo, kad govorimo o trializmu, da ne mislimo tim, da se Aa. stro-Ugarska monarhija raspane u tri drža- vna dijela. To je jedno ime, pod kojim mi shvaćamo udovoljenje našim narodnim aspi- racijama. Ne treba da to bude baš triali- zam. Austro-Ugarska monarkija se može preurediti i na drugi način, može recimo doći i do tetralizma ili pentolizma ili do potpunog federalizma. No mi kao jedinstveni hrvatski (ili srpski) narod u ovoj monarkiji moramo težiti i boriti se i voditi takovu politiku, kako će nam biti omogućen sa- mostalni i gospodarski i politički i kulturni razvitak. Kao realni političari moramo u našim političkim borbama i težnjama pu- stiti s vida onaj dio našeg naroda, koji je izvan monarkijskog sklopa. Mi pak u mo- markiji, baš za to jer su svi sadanji mjero- davni faktori monarhije protiy nas i protiv našeg napretka, jer napredak naš ne ide u račun politici monarkije, moramo voditi je- dinstvenu politiku na svim linijama, kojom ćemo državnu mašineriju uvijek smetati i zaustavljati i tako ovo nepravedno stanje, pod kojim tako teško trpimo, dovesti do apsurda. Kad dovedemo jedan put to stanje do apsurda, onda smo mi postali faktor, koji može da diktira uslove. Ti pak uslovi nijesu ništa drugo, nego naš program. Hoćemo, da živimo u monarhiji na jedinstvenom terito- riju, pod jednom našom upravom, predsta- vljeni u jednom saboru, koji će imati šva obilježja, pravog i slobodnog parlamenta te koji će sam neodvisno uređivati odnošaj u zemlji. Kako ćemo mi taj odnošaj urediti to je naša stvar. Čim budemo zreliji, ure- diti ćemo pametnije, Mislimo, da ovomu bar komentara ne treba, : 0. Dračevac: Pobjeda lJubavi. (Pripovijest iz života južnodalmatinskih otočana). (nastavak) (7) — Marijo, jesi li ti pomislila na Boga, “ ma dušu? Zar nijesi čula prošle nedjelje propovjed o životu ljudskomu? Ta borba je on i vječna borba... U glavi mi još zvuče one lijepe riječi našeg paroka, koje je nami mladosti upravio. Sječaš li se da je rekao: — Nijeste vi mladosti još stupili v oz- biljun život. Vi još mislite, da će taj biti nestašan i bezbrižan, kao što vam je sada. O ne, neće!.., Bit će pun gorkosti i jala, nu ne bojte se! Na prvu poteškoću u životu nemojte sustati, već napredujte uvijek na- prijed i borite se, jer je borba život i steći «eto pobjedu“ .., Umiri se i ti draga i nemoj klonuti duhom — * | Ona ga je uz to mirno slušala i suznim očima upirala pogled u njegovo prestrašeno Položa! u Itrt, | Hrvatsko-slovenski zastupnici na istar- skom saboru obdržavali su dne 6. ožujka u Trstu klubsku sjednicu, kojoj prisustvovaše također većina načelnika onih općina Istre, kojima bje od zemaljskog odbora u Istri protuzakonito uskraćeno pravo pobiranja op- ćinskih nameta za godinu 1911. Na toj sjednici izvjestiše načelnici po- jedinih općina o gospodarstvenom stanju potonjih usljed naeođobrenih proračuna. Iz ovih izvješća crpiše prisutni osvjedočenje, da atentat istarskih Talijana na gospodar- stveno stanje hrvatsko-slovenskih općina u Istri ne će imati zlih posljedica, nego da će se naprotiv naše općine usprkos tome pro- tuzakonitom postupku talijanskih prisjednika u zemaljskom odboru Istre, naći pokrića za redovite svoje izdatke u godini 1911. U ime odbora za podnešenje pritužaba proti istaknutom nezakonitom postupku ta- lijanskih prisjedmika izvijestio je zastupnik Dr. Gj. Červar a) da su glede svih op- ćina, kojima bijaše uskraćeno odobrenje pro- računa za godinu 1911., podnešene radi toga protuzakonitog uskraćenja pritužbe na e. k. upravno sudište, b) da su takove pri- tužbe bile podnešene također proti nezako- nitom odobrenju proračuna onih talijanskih općina, u kojima nije jošte riješeno viseće pitanje ustrojenja hrvatske odnosno sloven- ske pučke škole, usprkos zakonitim predu- vjetima. Proračune ovih općina jesu najme talijanski prisjednici odobrili u odsuću hr- vatsko-slovenskih prisjednika i time prekr- šili jasnu ustanovu $ 42 zem. reda za Istru, po kdjoj se opć. proračuni mogu valjano odobriti samo ako pri tome sudjeluje bar jedan od slavenskih prisjednika u zemalj- skom odboru Istre, c) da je tada negda c. k, vlada poduzela korake da spriječi istarske Talijane u daljnjem kršenju zakona te uskra- tila zemaljskom odboru za lstru sa 1/3/11 pobiranje zemaljske pristojbe na pivo. Zastupnici općina i članovi kluba pri- mili su ovo izvješće do znanja i odobrili ga u cijelosti te se jednodušno zaključilo : maštvo je nije tištilo već je živila lagodno i bezbrižno, a sada na jedanput, kad je mislila najljepše dane svoga života proći, nailazi na neprilike, Hoće li ona život u takovim borbama moći provesti? Zar neće prije ili poslije smalaksati? Tko će joj dati jakosti da ustraje? — I tu se sjeti svoga ljubljenog Petra. Njezino set srce sasvim promijeni, zače u duši, da će se boriti i ustrajati kao što je i prije mislila, a ljubav joj je, koju je prama Petru gojila, davala nade u pobjedu. Imala je stalan cilj, prama. kojemu će urediti borbu života, a taj je bio — liubav . .. — Bože, Bože! — usklikne i pane na koljena — evo me u tvojim rukama. Ti, koji si pripovijedao ljubav, pomozi me, jer radi nje evo ulazim u tu strašnu borbu ži- vota — i brizne u plač digne se i opet se baci u naručaj Petrov. — Marijo, umiri se, ne boj se. Molim te za našu ljubav, poslušaj me — stane je miriti on: \ Ona prešta plakati i htjede miu nešto reći, ali ug to dopre do njihovih ušiju jaki glas, osovi s6'i htjede odmah pobjeći, nu Petar e malo zaustavi i reče joj: zvao Mariju kući. Ona se prene - 1) da se c. k. središnjoj vladi u Beču preda spomenicu u kojoj hrvatsko-slovenski zastupnici na istarskom saboru najodlučnije prosvjeduju proti beskrajnom i bezočnom kršenju zakona sa strane talijanskih prisjed- nika u zemaljskom odboru Istre i zem. ka- petana Dr. Rizzi; 2) posredovati kod c. k. centralne vlade u Beču da na temelju opstojećih zakona prisili istarske Talijane, da poštuju zakonom zajamčena prava istarskih Hrvata i Slove- naca i da vrše postojeće zakone. ' 3) pritužiti se kod viših oblasti proti po- stupku c. k. namjestništva i c. k. financi- jalnog ravnateljstva u Trstu radi .podijelje- nja dozvole za utjeranje općinskih nameta u onim općinama glede kojih bijahu od ze- maljskog odbora za Istru protuzakonito odo- breni proračuni za godinu 1911. 4) ustrajati do kraja u borbi nametnutoj istarskim Hrvatima i Slovencima nepraved- nim i protuzakonitim postupkom istarskih Talijana. Ujedno bje izražena nada, da će c. k. vlada i prama istarskim Talijanima htjeti i i znati energično štititi zakon i svoj aukto- ritet, te najstrožim mjerama prisiliti ih da ispune svoju napram c. k. vladi u pogledu hrvatske pučke škole u Puli preuzetu ob- vezu, neispunjenje koje je evo izazvalo u pokrajini Istri potpunu anarhiju. Trst, dne 6, ožujka 1911. Klub hrvatsko-slovenskih zastupnika na istarskom saboru : Tajnik: Dr. Poščić. Predsjednik: Spinčić. da budućnost našega grada. Velecijenjeni g. Uredniče! Pod gornjim naslovom bio je štampan u prošlom broju Vašeg cij. lista članak, koji se bavi pitanjima, što interesuju naš grad, a napose sa prometom stranaca i gradnjom novih zgrada na Pločama. Što pisac veli o prometu stranaca, to može svak potpisati u cjelini. Ali ako je taj promet za naš grad od onakove zama- — Čuj, budi jaka!... Ljubim te pre- goriti te ne mogu. Zbogom! I odijeliše se. Marija je trčala uz ulicu do kuće, a Petar je žalosnim srcem neko vrijeme za njom gledao, pak zamišljen pohrli uz obalu da dostigne na vrijeme lađu dunda Vicka, s kojom je imao večeras ići na ribanje . . VI. Odkad je baba Dome otišla od Ivana Vicića izjalovljenih nada, snovala je nepre- stano, kako će se Petrovim roditeljima osve- titi. Znala je ona, da Ivan običava kadkada kriomice kupiti na kojem trgovačkom brodu po koju vreću sladora ili kav», a prošli ga je put viđela, gdje je preko njezina dvorišta prolazio noseći vreću na ramenu. Nikad bolje — isklikne i veselo prihvati ona tu misao. Kuma Mare je prijateljica sa šbirima jer, kadgod dođu u selo, kod nje odajednu pak će mi ona rado pomoći. I čvrsto odluči izvesti taj svoj naum. * / Bilo je baš jedne večeri pri svrsi lipnja. Zdrava Marija bijaše već odavna zvonila i vani je bilo sasvim mračno, a kiša je pomalo padala. Najednom netko zakuca na vrata kume Mare, KO.