Broj 36.

nosilo potpis osiječkoga zastupnika D.ra Pa-
pratovića. Uzalud je Dr. Papratović tvrdio
da pismo nije njegovo. Polonyi je interpe-
lirao i dao povoda da se opet raspravlja o
osvetljivoj ćudi bana D.ra Tomašića, nepo-
pravljivoga madžarončine, koji je uplivao
na minlstra Lukacsa neka iz Varaždina pre-
mjesti 12 hrvatskih činovnika, jer nijesu
glasovali za Tomašićeva kandidata. Sada se
otkrila tajna onoga pisma. Dr. Josip Belović
financijalni tajnik u Vukovaru, priznao se
piscem onoga pisma koje je nosilo Papra-
tovićevo ime. Papratoviću odlanulo da se
siloviti Tomašić ne bi na nj ozbiljno razljutio.
Dr. J. Belovića je neka moralna skrupolo-
znost nagnala da učini što je učinio i da
se zahvali na službi. Ova afera je pomogla
oprovrgnuti sve Tomašićeve i Lukacseve
izlike, a dokazala da zakon o, čistoći izbora
i sloboda glasovanja ne bivaju u Hrvatskoj
poštovani. I još se ban Tomašić brani i
hvali kao da Hrvatska ne vide boljega gla-
vara od njega!

Gradska kronika.

Blagdan sv. Križa pao je u srijedu
i tim je povodom bila crkvena svečanost u
Gružu. Mnoštvo dubrovačkih i hrvatskih
zastava na gruškoj crkvi i na stupovima
uzduž obale davaše mjestu vrlo prijatan iz-
gled. Kao svake godine, u crkvi su oba-
vljene bile prigodne funkcije, ali nije došlo
mnogo svijeta iz grada ni iz susjednih mje-
sta. Prijašnjih godina bio je običaj da dođe
muzika iz grada i da zabavlja izletnike, a
ovoga je puta izostalo, može se reći, i jedno
i drugo. Možda za to što je bio radni dan,
a valjda još više jer vrijeme bijaše promi-
jenljivo i nesigurno.

Njemačka škola. Pokrajinska štampa
posvećuje sve više pažnju atentatu što nam
se sprema premještenjem t. zv. vojničke,
zapravo njemačke, pučke škole iz Zadra u
naš grad. Koliko je malo služila ta škola u
Zadru, neka posluži ova zbijena statistika:
U nioj je 280 učenika, 9 učiteljskih sila,

 

 

Oni, što nas vazda samo psuju...
Našom glazbom svijet osvojite !
Pjevajte nam pjesme pune moći,
Prošaptane zlatu na -osami,
I glasove, što u noćnoj tami
Samo pjesnik čuje u samoći,
Kad mu srce sve tegobe duše
I ne štede ni jednoga cvijeta,
Ko da nose tugu svega svijeta
Preko saga razastrte duše!..,
Sve utvare najviših duhova
Do ćutil& svedite nam, vrli,
Da se s njima naša dušg grli
Na krilima ritma i zvukova.
Pjevajte nam, što kliče Ljepota;
Šapat snova, što ih zora krade;
. Obećanja i Vjere i Nade;
Sve glasove Smrti i Života!
Pojte muke, što nam narod more, /
A što nitko od nas ne zna reći;

,CRVENA HRVAŠSKA“.

svake godine proždire dol#0.000 K,-a od
vojničkih obitelji bilo jemo 10 (deset)
djece! Ako dakle za otuđeni Zadar ne vri-
jedi ništa. još manje vrijedi za jedan skroz
nacijonalan grad kakav je paš.

Prenijeli smo onomađiie što je o ovom
teškom atentatu pisao Bčki Novi List.
Ovaj put ćemo zabiiježiti inišljenje Narod-
noga Lista, koji je ovoj jiteozbiljnoj stvari
posvetio jedan razborit čl '

»Od ukupnog stanovilištva naše monar-
hije dobra polovina su Slišveni, a niti če-
tvrtina Nijemci. Ako je vojnička uprava
prema svima narodima piišvedna i jednako
raspoložena — što ona dođuše tvrdi, ali što

na žalost nije — onda i kod vojničkog či-
novništva i častništva mopao bi da vlada
isti razmjer narodnosti. Kš&ko se nadalje po-
dudara sa toliko naglasivahom nacionalnom
neutralnošću i pravednošću vojničke uprave,
da ona za njemačku manjinu častništva i
činovništva otvara o svom trošku škole u
nenjemačkim krajevima?! Je li vojnička
vlast igdje otvorila koju a za svoje sla-
venske namještenike? U Beču ima primje-
rice sigurno dvadeset puta toliko českih voj-
ničkih činovnika, častnika i podčastnika,
koliko njemačkih wu u i Dubrovniku.
Kad bi se postupalo po istom kriteriju, mo-
gli bi ovi jednog lijepog jutra od vojničke
uprave zatražiti, da za njihovu djecu otvori
u tom gradu česku školu. Što li bi njihove
preuzvišenosti gospoda ministri rata i ze-
maljske obrane na to raskol oči !“

Na kraju veli Nar. L, da je njemačka
škola u Dubrovniku za nas sve j
i završuje :

»Narodi monarhije 4
bremenom nesnosnih - vojnić

_ vojnička vlast, mjesto da razboritom šted-
njom što moguće više olakša te terete, ona
razbacnje novac, podržavajući za desetak
vojničke djece u Zadru ogromnu školu sa
toliko učitelja i učiteljica i sprema se, da
isto učini i u Dubrovniku. ,

»Njemački častnici vrijeđaju mašu ze-
mlju i cio narod, a da ostaju nekažnjeni;
otvaraju se ,vojničke“ njemačke škole, a

  

  

Mrzi uzdu, pa i zlatna bila!
Dižite nas iz ovoga kala,
Gdje i zlata već se rđa hvata,
Jer će nestat' Srbi i Hrvat
Bez poleta i bez ideala!

A. Kriletić,

_ Sretoh se s njime do tri puta. Prvi put
kod ministarskoga savjetnika g. Urpany,

 

.

 

Strans 3.

uza sve to se onda. još veli, da su pred
vojskom svi narodi jednaki, da ona poštuje
što je čije i da — ne širi germanštinu !“

. Preminuli. Dne 2. o. mj. preminuo
je nakon duge i mučne bolesti naš sugra-
đanin Marko Rašica u 65. godini života. U
četvrtak po podne bio mu je lijep sprovod.
— U noći od 3. i 4. o. mj. preminuo je u
Komolcu (u Rijeci dubrovačkoj) poslije kratke
bolesti, u 63. godini života, trgovac Pero
Kolić. — I jednoj i drugoj obitelji naše
učešće !

Iz Bahrova feljtona. Kako je poz-
nato, njemački pisac Hermann Bahr boravio
je nedavno u našem gradu i to mu je dalo
prigode da se u feljtonu bečke ,, Neue Freie
Presse“ opet sjeti Dubrovnika. Bahr oštro
opaža sve što fali našim |krajevima i umije
da fino bocne vladu za njezin poznati ne-
mar prema našem primorju. U nečem pak,
osobito u opisima, ide kadkad predaleko, ali
pjesniku se ne da zamjeriti. U svom po-
sljednjem feljtonu ,Ein Tag in Ragusa“
sjeća se naših nautičkih škola, mjesne i one
u Kotoru, pa se ruga kakove su te nautike
koje nemaju ni školski brod, dakle ono naj-
važnije. Baha možda ne zna za hrvatsku
nautiku u Bakru, a da znade, sigurno bi
bio napomenuo da prezrena hrvatska nau-
tička škola u Bakru ima krasan školski brod,
kakvoga možda nema ni jedan slični zavod
na svemu Jadranu. I sada neka spljetsko
»N. Jed.“ opet napiše da-je Hrvatima pod
bečkom vladom i u ovom bolje nego u Hr-
vatskoj !

 

neke posebne mjere sigurnosti protiv sla-
čaja požara. Još lani je stručna oblasna ko-
misija pregledala kazališne prostorije i kon-
statirala sve njihove nedostatke, “Dok se ti
nedostatci ne nadomjeste, Bondin teatar 06-
taće po svoj prilici zatvoren. Sada vlasni-

 

i
i

E
H
št

i

;

i
iii
1“

— Mislite li, gospara, brzo u