Broj 36. nosilo potpis osiječkoga zastupnika D.ra Pa- pratovića. Uzalud je Dr. Papratović tvrdio da pismo nije njegovo. Polonyi je interpe- lirao i dao povoda da se opet raspravlja o osvetljivoj ćudi bana D.ra Tomašića, nepo- pravljivoga madžarončine, koji je uplivao na minlstra Lukacsa neka iz Varaždina pre- mjesti 12 hrvatskih činovnika, jer nijesu glasovali za Tomašićeva kandidata. Sada se otkrila tajna onoga pisma. Dr. Josip Belović financijalni tajnik u Vukovaru, priznao se piscem onoga pisma koje je nosilo Papra- tovićevo ime. Papratoviću odlanulo da se siloviti Tomašić ne bi na nj ozbiljno razljutio. Dr. J. Belovića je neka moralna skrupolo- znost nagnala da učini što je učinio i da se zahvali na službi. Ova afera je pomogla oprovrgnuti sve Tomašićeve i Lukacseve izlike, a dokazala da zakon o, čistoći izbora i sloboda glasovanja ne bivaju u Hrvatskoj poštovani. I još se ban Tomašić brani i hvali kao da Hrvatska ne vide boljega gla- vara od njega! Gradska kronika. Blagdan sv. Križa pao je u srijedu i tim je povodom bila crkvena svečanost u Gružu. Mnoštvo dubrovačkih i hrvatskih zastava na gruškoj crkvi i na stupovima uzduž obale davaše mjestu vrlo prijatan iz- gled. Kao svake godine, u crkvi su oba- vljene bile prigodne funkcije, ali nije došlo mnogo svijeta iz grada ni iz susjednih mje- sta. Prijašnjih godina bio je običaj da dođe muzika iz grada i da zabavlja izletnike, a ovoga je puta izostalo, može se reći, i jedno i drugo. Možda za to što je bio radni dan, a valjda još više jer vrijeme bijaše promi- jenljivo i nesigurno. Njemačka škola. Pokrajinska štampa posvećuje sve više pažnju atentatu što nam se sprema premještenjem t. zv. vojničke, zapravo njemačke, pučke škole iz Zadra u naš grad. Koliko je malo služila ta škola u Zadru, neka posluži ova zbijena statistika: U nioj je 280 učenika, 9 učiteljskih sila, Oni, što nas vazda samo psuju... Našom glazbom svijet osvojite ! Pjevajte nam pjesme pune moći, Prošaptane zlatu na -osami, I glasove, što u noćnoj tami Samo pjesnik čuje u samoći, Kad mu srce sve tegobe duše I ne štede ni jednoga cvijeta, Ko da nose tugu svega svijeta Preko saga razastrte duše!.., Sve utvare najviših duhova Do ćutil& svedite nam, vrli, Da se s njima naša dušg grli Na krilima ritma i zvukova. Pjevajte nam, što kliče Ljepota; Šapat snova, što ih zora krade; . Obećanja i Vjere i Nade; Sve glasove Smrti i Života! Pojte muke, što nam narod more, / A što nitko od nas ne zna reći; ,CRVENA HRVAŠSKA“. svake godine proždire dol#0.000 K,-a od vojničkih obitelji bilo jemo 10 (deset) djece! Ako dakle za otuđeni Zadar ne vri- jedi ništa. još manje vrijedi za jedan skroz nacijonalan grad kakav je paš. Prenijeli smo onomađiie što je o ovom teškom atentatu pisao Bčki Novi List. Ovaj put ćemo zabiiježiti inišljenje Narod- noga Lista, koji je ovoj jiteozbiljnoj stvari posvetio jedan razborit čl ' »Od ukupnog stanovilištva naše monar- hije dobra polovina su Slišveni, a niti če- tvrtina Nijemci. Ako je vojnička uprava prema svima narodima piišvedna i jednako raspoložena — što ona dođuše tvrdi, ali što na žalost nije — onda i kod vojničkog či- novništva i častništva mopao bi da vlada isti razmjer narodnosti. Kš&ko se nadalje po- dudara sa toliko naglasivahom nacionalnom neutralnošću i pravednošću vojničke uprave, da ona za njemačku manjinu častništva i činovništva otvara o svom trošku škole u nenjemačkim krajevima?! Je li vojnička vlast igdje otvorila koju a za svoje sla- venske namještenike? U Beču ima primje- rice sigurno dvadeset puta toliko českih voj- ničkih činovnika, častnika i podčastnika, koliko njemačkih wu u i Dubrovniku. Kad bi se postupalo po istom kriteriju, mo- gli bi ovi jednog lijepog jutra od vojničke uprave zatražiti, da za njihovu djecu otvori u tom gradu česku školu. Što li bi njihove preuzvišenosti gospoda ministri rata i ze- maljske obrane na to raskol oči !“ Na kraju veli Nar. L, da je njemačka škola u Dubrovniku za nas sve j i završuje : »Narodi monarhije 4 bremenom nesnosnih - vojnić _ vojnička vlast, mjesto da razboritom šted- njom što moguće više olakša te terete, ona razbacnje novac, podržavajući za desetak vojničke djece u Zadru ogromnu školu sa toliko učitelja i učiteljica i sprema se, da isto učini i u Dubrovniku. , »Njemački častnici vrijeđaju mašu ze- mlju i cio narod, a da ostaju nekažnjeni; otvaraju se ,vojničke“ njemačke škole, a Mrzi uzdu, pa i zlatna bila! Dižite nas iz ovoga kala, Gdje i zlata već se rđa hvata, Jer će nestat' Srbi i Hrvat Bez poleta i bez ideala! A. Kriletić, _ Sretoh se s njime do tri puta. Prvi put kod ministarskoga savjetnika g. Urpany, . Strans 3. uza sve to se onda. još veli, da su pred vojskom svi narodi jednaki, da ona poštuje što je čije i da — ne širi germanštinu !“ . Preminuli. Dne 2. o. mj. preminuo je nakon duge i mučne bolesti naš sugra- đanin Marko Rašica u 65. godini života. U četvrtak po podne bio mu je lijep sprovod. — U noći od 3. i 4. o. mj. preminuo je u Komolcu (u Rijeci dubrovačkoj) poslije kratke bolesti, u 63. godini života, trgovac Pero Kolić. — I jednoj i drugoj obitelji naše učešće ! Iz Bahrova feljtona. Kako je poz- nato, njemački pisac Hermann Bahr boravio je nedavno u našem gradu i to mu je dalo prigode da se u feljtonu bečke ,, Neue Freie Presse“ opet sjeti Dubrovnika. Bahr oštro opaža sve što fali našim |krajevima i umije da fino bocne vladu za njezin poznati ne- mar prema našem primorju. U nečem pak, osobito u opisima, ide kadkad predaleko, ali pjesniku se ne da zamjeriti. U svom po- sljednjem feljtonu ,Ein Tag in Ragusa“ sjeća se naših nautičkih škola, mjesne i one u Kotoru, pa se ruga kakove su te nautike koje nemaju ni školski brod, dakle ono naj- važnije. Baha možda ne zna za hrvatsku nautiku u Bakru, a da znade, sigurno bi bio napomenuo da prezrena hrvatska nau- tička škola u Bakru ima krasan školski brod, kakvoga možda nema ni jedan slični zavod na svemu Jadranu. I sada neka spljetsko »N. Jed.“ opet napiše da-je Hrvatima pod bečkom vladom i u ovom bolje nego u Hr- vatskoj ! neke posebne mjere sigurnosti protiv sla- čaja požara. Još lani je stručna oblasna ko- misija pregledala kazališne prostorije i kon- statirala sve njihove nedostatke, “Dok se ti nedostatci ne nadomjeste, Bondin teatar 06- taće po svoj prilici zatvoren. Sada vlasni- i i E H št i ; i iii 1“ — Mislite li, gospara, brzo u