Strana 2.

CRVENA HRVATSKA«,

Broj 40.

 

S, smnja — hrvatski narodni blagdan
Hrvati!

Družba sv. Čirila i Metoda za Istru
pozivlje Vas ponovno na proslavu narodnog
blagdana. Njezin je glas svaki put do sada
našao u Vama jaka odaziva. Srce nam kaže:
taj će glas ove godine odjeknuti još življe,
još dublje. Slavimu svece, koji su nas prvi
naučili slovu, koji su nam u amanet pre-
dali zublju, da njome svijetlimo u vijeko-
vima budućim! Oci naši prihvatili su svetu
i divnu njihovu misao, a naša družba, be-
dem hrvatskog imena u Istri, oživjela je
njihov blagoslovljeni spomen i pod njihovim
blagim okriljem započela svoje blagotvorno
djelo spasavanja.

Išli smo njihovim tragom i ubrali plod,
ubrali uspjeh. Sreća, sloboda naroda nije
daleko: to nam govore razblažena srca puna
one vjere i nade, što su ju u svijesti našoj
razpirili veliki apostoli naši.

Hrvati! Poklonimo 'se vjesnicima svi-
jetla! Neka dan njihovog spomena bude
dan narodnog mira, srdačnoga bratstva i
mirne sabranosti blage hrvatske duše. Neka
u taj dan zamukne u nama sve, što nije
ljubav i dobrota!

A sva ta ljubav i dobrota neka se u
taj dan usredi oko imena naše malene zemlje,
našeg lijepog istarskog zavičaja. Mnoga naša
brda i doline ječe još uvijek od zveketa
Metodijevih lanaca. Mnogim našim draga-
ma i uvalama prijeti more, koje je naše ro-
djeno, ali mu tudji dušmanski dah diže
valove, da nas njima za navijek poklopi.
Unatoč tomu istarske će prsi uz pomoć
dobroga naroda suzbiti svaku neprijateljsku
navalu. Družba sv. Ćirila i Metoda, podu-
prta hrvatskom desnicom, jačat će ugrožene
istarsko krajeve, ona će s brojnom četom
svojih vrlih učitelja i dalje prkositi našim
zlotvorima i polagano,. ali postojano krčiti
put onoj našoj velikoj hrvatskoj nadi, koja
nam je u teškoj borbi bila i ostala jedinim
svijetlim putokazom.

Hrvati! Oživljujte u nama tu nadu, ne
dajte joj ugasnuti nikada! Pružite pomoć

Sastanku je sudjelovao dr.

našoj družbi, posvetite joj dan hrvatske slave,
dan naših svetih apostola. Ona će pak na
uzdarje Vama i našoj lijepoj domovini sa-
čuvati hrvatskoj kruni sjajan biser za kojim
sežu mnogi neprijatelji naše časti i našeg
hrvatskog imena. Naprijed za Družbu.
Ravnateljstvo družbe sv. Ćirila i Metoda

za Istru.
Opatija u svibnju 1911.

izborna Kronika.
Randidatura Dra. Melka Čingrije.

Proglašenje kandidature Dra. Melka
Cingrije u primorsko neretvanskom kotaru
odjeknulo je diljem čitavog kotara najpovolj-
nije, što je u opće moglo. Među pristašama
hrvatske i napredne stranke Čingrijina kandi-
datura proizvela je pravo oduševljenje. Sve se
listom izajavljuje za Dra. Čingriju. Usljed
toga su silno zbunjeni pravaši i popovi.
Drinković doživljuje diljem kotara poraz za
porazom te već misli na to, da povuče
svoju kandidaturu. Danas ćemo samo u kratko
donijeti vijesti, koje smo dobili iz raznih
mjesta neretvanskog kotara.

Skupština u Metkovićima. Primamo: U
nedjelju je bio ovdje sastanak pouzdanika
Hrvatske stranke iz cieloga izbornog kotara.
Sve su općine bile zastupane osim one u
Stonu, jer nije bilo parobrođarske sveze.
Trumbić kao
odaslanik upravnog odbora, a prisustvovao
je također i dr. Smodlaka, predstavnik Hrv.
p. nap. stranke. Na sastanku bila su raz-
pravljena i stavljena na čisto sva pitanja,
koja se odnose na ovaj izborni kotar, te su
svi prisutni jednoglasno zaključili da će
predložiti upravnom odboru Hrvatske stran-

 

ke kao kandidata d.ra Melka Čingriju. Sa- i

stavljen je zapisnik na komu su podpisani
svi prisutni: Vid Gluščević i Dragoni iz
Metkovića, I. Šarić i Oman iz Opuzena, na-
čelnik Vid iz Trpnja, načelnik Lukšić iz
Kune, dr. Bjelovučić iz Janjine, Poljanić iz
Trstenika, načelnik Andrijašević iz Gradca,
Antičić, Mihotić i Nonković iz općine Ma-

karske i načelnik Martinac iz Vrgorca. Na-
knadno je, odobravajići zaključak, podpisao
zapisnik i Nikola Jović u Dragljani, koji je
najupliviji faktor u biralištu Kozice. Izbor
je dr. M.- Čingrije posve siguran.

Glasovi iz Vrgorca. Piše nam iz Vr-
gorca: Ovamo su boravili Dr. Trumbić i Dr.
Smodlaka pri polasku i pri povratku iz Met-
kovića. Pričekali smo ih svečano i odušev-
ljeno. Izašli su im na susret; Hrvatsko rad-
ničko društvo pod trobojnicom, Hr. čitaoni-
ca, općinsko zastupstvo i cijelo pučanstvo.
Djevojčice su ih posipale cvijećem. Mi smo
svi složni kao jedan čovjek pristaše Hrv.
stranke i Hrv. pučke nap. stranke, te ćemo
glasovati za kandidata Hrvatske stranke
Dr. Melka Čingriju, što ga je jednodušno
predložio sastanak u Metkovićima. S nami
je sva varoš, a protivnika nema ni koliko
je prsti jedne ruke. Naša će se općina is-
taknuti na osobiti način.

Iz Trstenika smo primili brzojav pot-
pisan od načelnika Sugje te uplivnih izborni-
ka Joza Ivanovića, Poljanića, Šarića, Brzo-
javljaju: Pristaše hrvatske stranke u ovoj
općini radosno pozdravljaju kandidaturu Dra.
Melka Čingrije. Svi smo oduševljeni radi
njegove kandidature. Svi smo snjime. Us-
pjeh siguran.

Iz Trpnja smo primili od uglednog pris-
taše naše stranke Miha Belina slijedeći br-
zojav: Veseli nas prihvaćenje kandidature
sa strane D.ra Melka Čingrije. Ovamo smo
svi za njega. Uspjeh siguran.

Poraz Drinkovićev u Igranama. Na 17 o.
mj. na večer primili smo iz Igrana slijedeći
brzojav : Ovamo Drinković svojim komeša-
njem doživio potpuni fiasko. Svi smo listom
za Čingriju. Živio naš budući zastupnik Dr.
Melko Čingrija.

Još o Drinkovićevu porazu. Živogošće 17.
svibnja. Primamo ovaj dopis o Drinkovićevu
porazu: Fratarski kandidat Dr. Mate Drinko-
vić došao je u ovaj izborni srez dne 14.
tekućega. Bio je vrlo hladno primljen u
Brelima i Baškojvodi, gdje su se tobožnji
pravaši ćutili najjačim. U Makarskoj je

 

0. Dračevac: Pobjeda ljubavi.
(Pripovijest iz života južnodalmatinskih otočana).
(svršetak) (16)

— Ivan Vicić? — upita

— Da, on — potvrdi župnik

Obojica na to umukoše i čudno se ne-
ko vrijeme gledahu, baš ko da jedan od
drugoga očekuje osudu. Iza duže stanke
napokon stane opet govoriti župnik:

— Ivane! Pogledaj onoga gori na kri-
žu i pokaže prstom na propelo — Tko je
to? — Isus, Bog naš, Bio je raspet među
dva prosta razbojnika, koji su ga za života
neprestano vrijeđali. Jedan se od njih ipak
pokaje i zaželi da se smiri sa svojim Bo-
gom te pri času smrti srcem punim kajanja
i pouzdanja upravi na visećega Sp
riječi; — — Gospodine, spomeni se mene, kad

nrama vasionom svijetu. On, Bog naš opro-
sti onomu prašku i zaboravi na sve ono,
što mu je za života na žao učinio. . Evo ti

divnog primjera, prama kojemu mora da
se i mi u životu vladamo. . . Ivane! Vicićem
si u zavadi!, On je spravan, da se s tobom
izmiri . . Ded dakle, zagrlite se zagrljajem mi-
ra i ljabavi te budite od sada braća. Učini,
Ivane, po primjeru Spasiteljevom, pomiri
se, da ne zazivlješ na: sebe njegovu srdžbu,
kad ga moliš: — i otpusti nami duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnikom našim. —
Glavar ganut župnikovim riječima, sav raz-
dragan jedva čekaše dok svrši, pak veselo
usklikne :

— Praštam — praštam ! —

— Još nešto! — zanosnije nastavi žup-
nik — Ti prijećiš do obiteljske sreće dva
mlada bića, koja su se na amrt i život za,
ljubila. . Marija je to, tvoja kći i Petar, Vi-
cićev sin. Pusti dakle, nek i oni osjete ono
sveto stanje obiteljskog mira, ljubavi i sre-
će, nek kušaju život, Zadovolji ih Ivane i
daj im svoj očinski blagoslov, jer je grijeh,
teški grijeh priječiti dvoje, i srca uza-

— suze mi gotovo na oči naviru slušajući
vaše krasne riječi i ne mogu, a da ih ne
poslušam. Nu ipak promišljam, da mi nebi-

sto sa tako iskrenim, očinskim riječima go-
vorili, da vas nije plemenita duša Ilvana
Vicića zanijela. Štujem ga od sada, a kao
zalog naše buduće neprekidne ljubavi, mira,
i poštovanja, nek je slobodan vez Petra
s Marijom. Blagosivljam ih evo pred Vama
svojim očinskim blagoslovom premda ne
prisutne, a činim to još spremnije, kad
se sjetim, da me je proti svemu tomu neg-
da najviše nagovarala ,kuma“ Mare.. Bili
sretni, & na umu, reći ću im, nek uvijek
imadu, da ih je zajedno združila bratska
kršćanska ljubav, te zajednički rad zavađenih
njihovih roditelja oko spasavanja sirotin-
skog dobra. —

Župnik sav razdragan skoči k Ivana,
srdačno ga zagrli a suze su obojici s odu-

- ševljenja na zemlju padale... Ne prođe ni

pol sata, a dva Ivana pružiše u župničkom
stany pomirnice ruke, ogrliše se i doše
od toga časa ko rođena braća...

Mare je Baluh s mužem bila osuđena
na mnogogodišnji zatvor i više se nije ni-