Strana 2.

,CRVENA HRVATSKA“,

Broj 48.

 

Kandidatura Jurja Biankini.

Prekosutra je Dubrovnik; pozvan, da
zajedno sa Korčulom bira jednog zastupnika
za carevinsko vijeće, Hrvatske liberalne
stranke kandidiraju u ovom kotaru Jurja
Biankini, dosadanjeg zastupnika ovog iz-
bornog kotara. Proti njemu su naši popov-
ski pravaši istakli kandidaturu nekog liječ-
nika iz Lumbarde sa Korčule, Taj čovjek
nije nikomu poznat sa nikoje zasluge; je-
dina mu je zasluga, da ima vitku šiju, koja
se može pregibati onako kako to bude crna
internacionala htjela. Popovi su kroz čitav
kotar razvili najžešću agitaciju, što se dade
zamisliti. I u ovom kotaru služe se vjerom
i crkvom, služe se svakim sredstvom, samo
da ometu izbor našeg dičnog kandidata Ju-
rja Biankinia. No posao im slabo uspi-
jeva. Njihov kandidat doživljuje neprestano
poraz za porazom. Tako i u Konavlima,
gdje su se nadali bilo kojem uspjehu, doži-
vili su neuspjeh. Naprotiv naš kandidat,
koji je jučer došao u Dubrovnik, već bere
uspjeh za uspjehom. Evo niže donosimo vi-
jesti iz ovog izbornog kotara:

Pišu nam iz Orebića. Barem smo mi
amo mirni. U nas neima pravaša; nije tlo.
pa kao neurođena biljka nemogu se primiti.
Orebić. Podgorje, Kučište, Viganj, Mokalo,
Stanković, — to vam je kao jedan čovjek
za Biankina. Zadnji put je Liepopili u na-
šoj općini skupio 8 glasova; ako ih toliko
skupi i Cviličević neka zalivali Bogu. A što
ćete: kad mi nismo ni pravaši ni klerikalci.
Živio Biankini!

Pišu nam iz Račlšća, 12 tek. Jučer je
bila zakazana javna pravaška skupština u
Pupnatu, pak na taj glas pohrlila nas jedna
stotina da dočekamo pravašku gospodu. Do
malo bane u naše kolo i g. nar. zastupnik
Ivo F. Lupis sa g. Ivom Tvrdeićem svrš.
pravnikom iz Žrnova, te g. P. starim pri-
jateljem pupnaćana, koji dođoše da čuju šta
će pravaši narodu kazivati, i da ih na nji-
hovoj vlastitoj skupštini pobijaju. Čekali

smo do četiri popodne ali gospoda pravaši
ne dođoše. To smo predviđali, čim dobismo

vijest da ni u Žrnovo ne dolaze. Pa da
nije istinita ona: nemo propheta in patria,

Međutim naš vrijedni pravnik Lovro
Botica, sa spomenutom gospodom čarkaše
se cijelo predpodne sa popom, koji je, ma-
ravno, za pravaša i ,za svetu vjeru“. Na-
ravno da je pop izvukao vrlo tanak kraj.
Neprestano se klicalo Biankinu, što je popa
strašno ljutilo, tako da je cijelu propovjed
— u Pupnatu! — ispunio protiv liberala.
Kao da pupnaćani mare za popove ,,libe-
rale“ i ,klerikale“ — dok ostaju vjerni pri-
staše ,hrv. stranke“.

Pišu nam iz Korčule 14. tek, Amo su

Iz Korčule su potpisali proglas sama
dvojica ; iz Žinova: niko; iz Lumbarde:
niko; iz Račišća, istina figure deset potpisa,
ali isla trojice, svi falsifikovani. Namjesto
krivotvorit potpise Račišćana, koji nisu nji-
hovi pristaše, mogli su iz Žrnova potpisat . . .
Boža Jeričevića, i bez pitati ga. Sicomah!
Malo te nije u Žrnovu dobio batina, što je
išao prilijepljivati pravaške proglase, a oni
mu niti ime nestaviše na proglas. A on je
ipak jedini njihov pristaša u , sari

Poskorupimo: u cijeloj Korčulanskuj op-
ćini samo dva prava pravaška potpisa, a od
toliko najavljenih niti jedna skupština. Kor-
čulanska općina će i ovog puta osvijetlati
obraz glasujuć za Biankini.

Popovska skladnost. Pišu nam iz Kor-
čule 12, tek. Kad se jučer naši povratiše iz

Pupnata, pripovjedahu ovaj događaj. Rači-
šćani, čim došli u Pupnat, prilijepili plakate
hrv. stranke. To razljutilo Don Marina Le-
šića, paroka, i on ti uzmi nožić, i rasparaj
jedan plakat u blizini svoje kuće. Račišćani
se smijali gdje se Don Marin ljuti, a jedan
izmed njih dovikne paroku: , Živio Biankini!
parajte vi plakat, ali mi ćemo ga isto iza-
brat!“ — ,Hoćete — odgovori Don Marin
u prisustvu mnogobrojnog muškog i ženskog
prostodušnog naroda — izabrat ćete ga
k...6!! I onda će se ova čeljad doći tu-
žiti da ,,liberalci“ ruše ugled svećenicima !

Mistifikacija. Proglas Dra Balda Cvili-
čevića na izbornike dubrovačko korčulanskog

sreza prosta je mistifikacija, kao što je misti-
fikacija cijela pravaška stranka u klerikalnoj
kabanici.

Čitajuć njegov proglas jednom postarijem
lumbarđaninu (Dr. Cviličević je liječnik u
Lumbardi) kad dođoh na ono mjesto gdje
se kaže, da su se ,,naši neprijatelji udružili
protiv vjere naših otaca“ moj ti lumbarđanin
opazi :

»Aha, on će branit našu viru! Mi
lumbardjani, Bogu hvala svi idemo u crikvu
ali tamo još nismo vidili našega likara.“

Ali pravaški popovi za to ne haju. Oni
su isto za Dra Cviličevića, a proti sveće-
niku Biankinu, koji se u cijelom svom par-
lamentarnom radu, ni u saboru ni u parla-
mentu nikad nije ogriješio o vjeru. A ako
se niko nije izgovorio za gradnje i popravke
crkava i župničkih stanova, zaista jest
Biankini. Ako su taj rad zaboravili popovi
sij narod, i zato će naš narod koji vjerujo

za ,nevjernika“ Biankinia a popovi će za
»dobrog katolika“ Cviličevića, Svaka tica
svome jatu!

U proglasu se još veli da će se Dr.
Cviličević tako junački zauzimati za domovinu

pomoću božjom) bio izabran, neka znate,
da ću se odma zahvalit!“

On je dakle tako odlučan raditi za
domovinu, pardon, i za vjeru, da ako bude
izabran odma će se zahvalit. A iz proglasa

"bi se reklo da će zadavit barem pet-šest

ministara, i uništit sve nas-odmetnike do-
movine i vjere.

Kakve ludosti čovjek mora pokrivati
svojim imenom kad se dade na zanat za
koji nije; kako mora da bude farizej kad
zađe u kolo u koje nespada!

Amošnji narod sve to vidi i zna, i zato
će listom glasovati za Jurja Biankinia, za
kojega zna, da kad ga izabere neće se
junački .,.. zahvalit, nego kao i dosad =

radit.

Zlikovci krivotvoritelji potpisa. Pišu nam
iz Račišća 12 tek. Sinoć, kad se povorka
Račišćana vratila iz Pupnata, otišla je da
demonstrira pred stanove Martina Gugića i
Joza Borovea, radi njihova potpisa na pra-
vaškom proglasu koji je izašao u ,Pravoj
Crv. Hrvat.“ Račišćani su poznavali spome-
nute sumještane kao pristaše ,hrv. stranke“
pak im predbaciše izdajstvo. Ljudi se našli
uvrijeđeni — a račiška je krv vruća — i
odgovoriše demostrantima da lažu. Nasta
prepirka, koja umalo nedovede do krvi, dok
netko iz društva neizvadi , Pravu“ i pokaže
Gugiću i .Borovcu njihova imena ,lmate
braćo pravo da su tu naša imena, ali mi
nismo izdajice, jer to je neki lopov potpisao
nas bez našega znanja“ odgovoriše Gugić i
Borovac.

Gugić i Borovac odoše odma u popa
čas. Don Iva Sladovića, da pitaju je li om
uoblastio potpis njihovih imena, koji dade
poštenu riječ da nije, Valjalo mu je vjerovat
Ali pitanje je: ko je potpisao Jozu Borovca

i Gugića? Mi se ravno obraćamo Dra Cvi-

ličeviću da nam 0n odgovori, jer on mora
znati — ta to je njegov proglas — da nam
oda ime toga poštenjačine a neučini li to
držati ćemo, da je to on uradio glavom. I
ako nije — kao što mi vjerujemo da nije —
ali on odgovara. Dukle g. doktore da vaša
politička karijera nebude već u početku
zamrljena: van s imenom vašeg falsifikatora !
Račišćani su siromasi ali nedaju obraz ni
za glavu.

U savezu s gornjim možemo vam i to
javiti: Kad su pravaši falsifikovali potpis
Borovca i Gugića vrlo je vjerojatno da su
falsifikovali i onaj Nikole Unković-Meića,
koji je uvijek bio, a i danas je pristaša
hrv. stranke. što nam je u slučajnu razgo-
voru, ne kašnje od jučer potvrdio. Izim
poštara Borovca, koji za vrijeme izbora
geto? šestok pravaš, a kad prođu izbori

se ulizivati boj e o okolo zastupnika hrv.
ooo neima u Račišću pravaša izim tro-
jice zavedene svojte Borovčeve. Danas vam

ovo pišemo u ge naknadno ćemo vam
javiti da li ima BA krivih imena iz Račišće

na pravaškom proglasu.

nemati

Cviličevića u zadnjoj ,Pravoj“ odma