Strana 2. ,CRVENA HRVATSKA“, Broj 48. Kandidatura Jurja Biankini. Prekosutra je Dubrovnik; pozvan, da zajedno sa Korčulom bira jednog zastupnika za carevinsko vijeće, Hrvatske liberalne stranke kandidiraju u ovom kotaru Jurja Biankini, dosadanjeg zastupnika ovog iz- bornog kotara. Proti njemu su naši popov- ski pravaši istakli kandidaturu nekog liječ- nika iz Lumbarde sa Korčule, Taj čovjek nije nikomu poznat sa nikoje zasluge; je- dina mu je zasluga, da ima vitku šiju, koja se može pregibati onako kako to bude crna internacionala htjela. Popovi su kroz čitav kotar razvili najžešću agitaciju, što se dade zamisliti. I u ovom kotaru služe se vjerom i crkvom, služe se svakim sredstvom, samo da ometu izbor našeg dičnog kandidata Ju- rja Biankinia. No posao im slabo uspi- jeva. Njihov kandidat doživljuje neprestano poraz za porazom. Tako i u Konavlima, gdje su se nadali bilo kojem uspjehu, doži- vili su neuspjeh. Naprotiv naš kandidat, koji je jučer došao u Dubrovnik, već bere uspjeh za uspjehom. Evo niže donosimo vi- jesti iz ovog izbornog kotara: Pišu nam iz Orebića. Barem smo mi amo mirni. U nas neima pravaša; nije tlo. pa kao neurođena biljka nemogu se primiti. Orebić. Podgorje, Kučište, Viganj, Mokalo, Stanković, — to vam je kao jedan čovjek za Biankina. Zadnji put je Liepopili u na- šoj općini skupio 8 glasova; ako ih toliko skupi i Cviličević neka zalivali Bogu. A što ćete: kad mi nismo ni pravaši ni klerikalci. Živio Biankini! Pišu nam iz Račlšća, 12 tek. Jučer je bila zakazana javna pravaška skupština u Pupnatu, pak na taj glas pohrlila nas jedna stotina da dočekamo pravašku gospodu. Do malo bane u naše kolo i g. nar. zastupnik Ivo F. Lupis sa g. Ivom Tvrdeićem svrš. pravnikom iz Žrnova, te g. P. starim pri- jateljem pupnaćana, koji dođoše da čuju šta će pravaši narodu kazivati, i da ih na nji- hovoj vlastitoj skupštini pobijaju. Čekali smo do četiri popodne ali gospoda pravaši ne dođoše. To smo predviđali, čim dobismo vijest da ni u Žrnovo ne dolaze. Pa da nije istinita ona: nemo propheta in patria, Međutim naš vrijedni pravnik Lovro Botica, sa spomenutom gospodom čarkaše se cijelo predpodne sa popom, koji je, ma- ravno, za pravaša i ,za svetu vjeru“. Na- ravno da je pop izvukao vrlo tanak kraj. Neprestano se klicalo Biankinu, što je popa strašno ljutilo, tako da je cijelu propovjed — u Pupnatu! — ispunio protiv liberala. Kao da pupnaćani mare za popove ,,libe- rale“ i ,klerikale“ — dok ostaju vjerni pri- staše ,hrv. stranke“. Pišu nam iz Korčule 14. tek, Amo su Iz Korčule su potpisali proglas sama dvojica ; iz Žinova: niko; iz Lumbarde: niko; iz Račišća, istina figure deset potpisa, ali isla trojice, svi falsifikovani. Namjesto krivotvorit potpise Račišćana, koji nisu nji- hovi pristaše, mogli su iz Žrnova potpisat . . . Boža Jeričevića, i bez pitati ga. Sicomah! Malo te nije u Žrnovu dobio batina, što je išao prilijepljivati pravaške proglase, a oni mu niti ime nestaviše na proglas. A on je ipak jedini njihov pristaša u , sari Poskorupimo: u cijeloj Korčulanskuj op- ćini samo dva prava pravaška potpisa, a od toliko najavljenih niti jedna skupština. Kor- čulanska općina će i ovog puta osvijetlati obraz glasujuć za Biankini. Popovska skladnost. Pišu nam iz Kor- čule 12, tek. Kad se jučer naši povratiše iz Pupnata, pripovjedahu ovaj događaj. Rači- šćani, čim došli u Pupnat, prilijepili plakate hrv. stranke. To razljutilo Don Marina Le- šića, paroka, i on ti uzmi nožić, i rasparaj jedan plakat u blizini svoje kuće. Račišćani se smijali gdje se Don Marin ljuti, a jedan izmed njih dovikne paroku: , Živio Biankini! parajte vi plakat, ali mi ćemo ga isto iza- brat!“ — ,Hoćete — odgovori Don Marin u prisustvu mnogobrojnog muškog i ženskog prostodušnog naroda — izabrat ćete ga k...6!! I onda će se ova čeljad doći tu- žiti da ,,liberalci“ ruše ugled svećenicima ! Mistifikacija. Proglas Dra Balda Cvili- čevića na izbornike dubrovačko korčulanskog sreza prosta je mistifikacija, kao što je misti- fikacija cijela pravaška stranka u klerikalnoj kabanici. Čitajuć njegov proglas jednom postarijem lumbarđaninu (Dr. Cviličević je liječnik u Lumbardi) kad dođoh na ono mjesto gdje se kaže, da su se ,,naši neprijatelji udružili protiv vjere naših otaca“ moj ti lumbarđanin opazi : »Aha, on će branit našu viru! Mi lumbardjani, Bogu hvala svi idemo u crikvu ali tamo još nismo vidili našega likara.“ Ali pravaški popovi za to ne haju. Oni su isto za Dra Cviličevića, a proti sveće- niku Biankinu, koji se u cijelom svom par- lamentarnom radu, ni u saboru ni u parla- mentu nikad nije ogriješio o vjeru. A ako se niko nije izgovorio za gradnje i popravke crkava i župničkih stanova, zaista jest Biankini. Ako su taj rad zaboravili popovi sij narod, i zato će naš narod koji vjerujo za ,nevjernika“ Biankinia a popovi će za »dobrog katolika“ Cviličevića, Svaka tica svome jatu! U proglasu se još veli da će se Dr. Cviličević tako junački zauzimati za domovinu pomoću božjom) bio izabran, neka znate, da ću se odma zahvalit!“ On je dakle tako odlučan raditi za domovinu, pardon, i za vjeru, da ako bude izabran odma će se zahvalit. A iz proglasa "bi se reklo da će zadavit barem pet-šest ministara, i uništit sve nas-odmetnike do- movine i vjere. Kakve ludosti čovjek mora pokrivati svojim imenom kad se dade na zanat za koji nije; kako mora da bude farizej kad zađe u kolo u koje nespada! Amošnji narod sve to vidi i zna, i zato će listom glasovati za Jurja Biankinia, za kojega zna, da kad ga izabere neće se junački .,.. zahvalit, nego kao i dosad = radit. Zlikovci krivotvoritelji potpisa. Pišu nam iz Račišća 12 tek. Sinoć, kad se povorka Račišćana vratila iz Pupnata, otišla je da demonstrira pred stanove Martina Gugića i Joza Borovea, radi njihova potpisa na pra- vaškom proglasu koji je izašao u ,Pravoj Crv. Hrvat.“ Račišćani su poznavali spome- nute sumještane kao pristaše ,hrv. stranke“ pak im predbaciše izdajstvo. Ljudi se našli uvrijeđeni — a račiška je krv vruća — i odgovoriše demostrantima da lažu. Nasta prepirka, koja umalo nedovede do krvi, dok netko iz društva neizvadi , Pravu“ i pokaže Gugiću i .Borovcu njihova imena ,lmate braćo pravo da su tu naša imena, ali mi nismo izdajice, jer to je neki lopov potpisao nas bez našega znanja“ odgovoriše Gugić i Borovac. Gugić i Borovac odoše odma u popa čas. Don Iva Sladovića, da pitaju je li om uoblastio potpis njihovih imena, koji dade poštenu riječ da nije, Valjalo mu je vjerovat Ali pitanje je: ko je potpisao Jozu Borovca i Gugića? Mi se ravno obraćamo Dra Cvi- ličeviću da nam 0n odgovori, jer on mora znati — ta to je njegov proglas — da nam oda ime toga poštenjačine a neučini li to držati ćemo, da je to on uradio glavom. I ako nije — kao što mi vjerujemo da nije — ali on odgovara. Dukle g. doktore da vaša politička karijera nebude već u početku zamrljena: van s imenom vašeg falsifikatora ! Račišćani su siromasi ali nedaju obraz ni za glavu. U savezu s gornjim možemo vam i to javiti: Kad su pravaši falsifikovali potpis Borovca i Gugića vrlo je vjerojatno da su falsifikovali i onaj Nikole Unković-Meića, koji je uvijek bio, a i danas je pristaša hrv. stranke. što nam je u slučajnu razgo- voru, ne kašnje od jučer potvrdio. Izim poštara Borovca, koji za vrijeme izbora geto? šestok pravaš, a kad prođu izbori se ulizivati boj e o okolo zastupnika hrv. ooo neima u Račišću pravaša izim tro- jice zavedene svojte Borovčeve. Danas vam ovo pišemo u ge naknadno ćemo vam javiti da li ima BA krivih imena iz Račišće na pravaškom proglasu. nemati Cviličevića u zadnjoj ,Pravoj“ odma