CRVENA HRVATS PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI iz RAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA, CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 1+0.— I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST — KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. 86EE8&E3GG IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE = =mSu== az MH | | | OODOOCQ O ga .a POJEDINI BROJ 10 PARA &988 IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. God. XXI. Poslije bitke. Izbori su napokon u našoj pokra- jini svršili te sada možemo hladno i mirno, da prosudimo borbu i sred- stva, kojima se ta borba vodila t6 možemo izreći i svoj sud o ispadu izbora. Za površnog motrioca političkih prilika u našoj pokrajini, kad pogleda na konačni rezultat izbora, izgledati će da se nije ništa promjenilo, da je sve ostalo pri starom. Stranke su, doduše uz najveću borbu, sačuvale svoj posjed. Tko tako sudi, taj se silno vara. O stranačkom posjedu i uzdržanju istoga kod ovih :izbora ne može biti ni govora. Mi u ovoj izbornoj borbi nismo imali na jednoj strani hrvatsku i maprednu stranku, a_na drugoj strani stranku prava. Kod ovih izbora imali smo na jednoj strani. kompaktnu organizaciju katoličkog svećenstva počam od za- darskog nadbiskupa, pa do zadnjeg kapelana i fratra u samostanu. Ta jaka organizacija vodila je borbu u ime vjere sa križem u ruci. Služila se oltarom, propovijedaonicom i ispo- vijedaonicom. Ta je organizacija po- digla pravi sredovječni rat proti svakomu, tko nije htio prignuti šiju i pokloniti se sebičnim i nedičnim ciljevima te organizacije. Ta je or- ganizacija okupila okolo sebe sve špekulante i bankrotirane elemente. Uzela je kesu u ruke, točila je vino, te sa pijanom, podmićenom i naoru- žanom ruljom učinila juriš na Dal- maciju. Šiju su prignuli mnogi, ali svi ne. Ostala je ipak četa neustra- šivih boraca, koja je doviknula tim ljudima; Ne damo Dalmacije, ne damo njenog poštenja i ponosa. I borba se zavrgla, Na jednoj strani četa ponosnih ljudi, koji ne htjedoše prignuti šiju pred najezdom crnog klerikalizma, a na drugoj katoličko svećenstvo uz blagonaklo- nost vlade sa svim mogućim terorom i korupcijom. Osim terora i korupcije poslužiše se vjerom. Tko nije bio ia DUBROVNIK, 1. JULA 1911. s njima, taj je bio bezvjerac. Ne samo to, upotrebiše oltar, ispovijedaonicu i propovijedaonicu, da širu najgnjus- nije laži, kao da smo mi protivnici svake vjere, da ćemo porušiti crkve, da ćemo rastaviti žene od muževa. Kad to držimo na umu, tko onda može reći, da se borila hrvatska stranka protiv stranke prava. Hrvat- ska stranka imala je u svojoj orga- nizaciji mnogo svećenika, koji su imali i vidniji položaj u stranci. Ti su sada svi, gotovo bez iznimke okrenuli leđa stranci i iskukuljili se kao ,pravaši“. Jedan je bio, koji nije htio prignuti šiju, pa je udaren suspensijom. Borba kod ovih izbora nije se vodila na temelju stranačkih progra- ma. Na našoj strani istakla se misao slobode i napretka, misao liberalnih načela, misao slobode čovjeka kao pojedinca. Na protivnoj strani igrala je jedinu ulogu vjera. Srazila su se dva svijeta misli i načela. Ova je borba bila nejednaka. Mi smo uza se imali samo snagu naše ideje, a protivnici? Zar ćemo pono- viti sve ono što smo ove dane ista- kli. Suvišno bi bilo. Odzvanjaju nam još u ušima sve one laži i izmišljo- tine, koje su se u ime vjere sa kri- žem u ruci širile. Kao karakteristiku istaknuti ćemo dva slučaja, kojih smo sami svjedokom bili. U jednom selu u Neretvi rođaci dočekuju svoga rođaka sa krštenom vodom i krste se pred njim kao pred Antikrstom. U Stonu stric ne će da primi poz- zdrav vlastitog nećaka, jer da on nije više u njegovoj. vjeri. Dalje neidemo. Ove činjenice do- voljno kažu, kakova se haranga mo- rala podići, kakove su se laži mo- rale širiti i od kuda i na koji način su se morale širiti, da proizvedu ovake posljedice. Uočivši sve ovo, pa onda kad znamo, koliko naš narod drži do svoje vjere, pitamo mi bili bilo čudo, da nijesmo u nijednom kotaru po- bijedili. A pobijedili smo u pet ko- tara. Većina hrvatske Dalmacije nije Broj 52. podlegla, nije marila ni za suspen- sije biskupa. ni za himbene propo- vijedi fanatičnih popova. U naravi klerikalizma, a to nas povjest uči, stoji, da se on nikada ne jača. On tajno rovari i plete mreže, da onda najedanput zaskoći i učini juriš. Ono što osvoji drži, dok mu narodna svijest i to ne otme, dalje se više. ne širi. Klerikalizam u našoj zemlji učinio je svoj juriš i bio je poražen i ako je došao iz nebuha, iz zasjede, čemu se ni nadali nismo, pa ni dovoljnu kontraakciju nismo udesili, Jedna napredna Belgija morala je do nedavna trpjeti klerikalnu ve- činu. Pa i Talijani, koji slove kao nešto napredniji od nas, izabrali su u ovoj monarhiji većinu klenkalnih zastupnika. Dalmacija, ta zapuštena i siro- . mašna zemlja, osvijetlala je ovih iz- bora svoje lice. Bitku je dobila. Sada ki ide naprijed da osvoji i ono, što crna Rz internacionala drži u svojim rukama. Nad ispadom izbora možemo biti po- nosni. Dalmacija je odgovorila Šuster- šiću, da nema toga mita, kojim bi ju se moglo kupiti, a uzalud je svaki trud, da se od: Dalmacije učini Kranjsku. Sa onima, što podlegoše kranj- * skome mitii; bistar um i oštro oko kršnog dalmatinskog seljaka brzo će obračunati. Misao slobode je dobila bitku, a sada će pobjedonosno iči naprijed, dok istrijebi iz ove naše zemlje i zadnje tragove mitom oka: ljanih individua.