CRVENA HRVATS

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE,
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI iz RAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA,

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 1+0.— I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO
NE VRATI LIST — KAD MU PRETPLATA
MINE — SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE. 86EE8&E3GG

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE

= =mSu==
az

MH | | |
OODOOCQ O

ga .a POJEDINI BROJ 10 PARA &988
IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

 

 

 

 
 
 

 

 

God. XXI.

Poslije bitke.

Izbori su napokon u našoj pokra-
jini svršili te sada možemo hladno
i mirno, da prosudimo borbu i sred-
stva, kojima se ta borba vodila t6
možemo izreći i svoj sud o ispadu
izbora.

 

Za površnog motrioca političkih
prilika u našoj pokrajini, kad pogleda
na konačni rezultat izbora, izgledati
će da se nije ništa promjenilo, da
je sve ostalo pri starom. Stranke
su, doduše uz najveću borbu, sačuvale
svoj posjed.

Tko tako sudi, taj se silno vara.
O stranačkom posjedu i uzdržanju
istoga kod ovih :izbora ne može biti
ni govora. Mi u ovoj izbornoj borbi
nismo imali na jednoj strani hrvatsku
i  maprednu stranku, a_na drugoj
strani stranku prava.

Kod ovih izbora imali smo na
jednoj strani. kompaktnu organizaciju
katoličkog svećenstva počam od za-
darskog nadbiskupa, pa do zadnjeg
kapelana i fratra u samostanu. Ta
jaka organizacija vodila je borbu u
ime vjere sa križem u ruci. Služila
se oltarom, propovijedaonicom i ispo-
vijedaonicom. Ta je organizacija po-
digla pravi sredovječni rat proti
svakomu, tko nije htio prignuti šiju
i pokloniti se sebičnim i nedičnim
ciljevima te organizacije. Ta je or-
ganizacija okupila okolo sebe sve
špekulante i bankrotirane elemente.
Uzela je kesu u ruke, točila je vino,
te sa pijanom, podmićenom i naoru-
žanom ruljom učinila juriš na Dal-
maciju. Šiju su prignuli mnogi, ali
svi ne. Ostala je ipak četa neustra-
šivih boraca, koja je doviknula tim
ljudima; Ne damo Dalmacije, ne damo

njenog poštenja i ponosa.

I borba se zavrgla, Na jednoj
strani četa ponosnih ljudi, koji ne
htjedoše prignuti šiju pred najezdom
crnog klerikalizma, a na drugoj
katoličko svećenstvo uz blagonaklo-
nost vlade sa svim mogućim terorom
i korupcijom. Osim terora i korupcije
poslužiše se vjerom. Tko nije bio

ia

DUBROVNIK, 1. JULA 1911.

 

s njima, taj je bio bezvjerac. Ne samo
to, upotrebiše oltar, ispovijedaonicu
i propovijedaonicu, da širu najgnjus-
nije laži, kao da smo mi protivnici
svake vjere, da ćemo porušiti crkve,
da ćemo rastaviti žene od muževa.

Kad to držimo na umu, tko onda
može reći, da se borila hrvatska
stranka protiv stranke prava. Hrvat-
ska stranka imala je u svojoj orga-
nizaciji mnogo svećenika, koji su
imali i vidniji položaj u stranci. Ti
su sada svi, gotovo bez iznimke
okrenuli leđa stranci i iskukuljili se
kao ,pravaši“. Jedan je bio, koji
nije htio prignuti šiju, pa je udaren
suspensijom.

Borba kod ovih izbora nije se
vodila na temelju stranačkih progra-
ma. Na našoj strani istakla se misao
slobode i napretka, misao liberalnih
načela, misao slobode čovjeka kao
pojedinca. Na protivnoj strani igrala
je jedinu ulogu vjera. Srazila su se
dva svijeta misli i načela.

Ova je borba bila nejednaka. Mi
smo uza se imali samo snagu naše
ideje, a protivnici? Zar ćemo pono-
viti sve ono što smo ove dane ista-
kli. Suvišno bi bilo. Odzvanjaju nam
još u ušima sve one laži i izmišljo-
tine, koje su se u ime vjere sa kri-
žem u ruci širile. Kao karakteristiku
istaknuti ćemo dva slučaja, kojih
smo sami svjedokom bili. U jednom
selu u Neretvi rođaci dočekuju svoga
rođaka sa krštenom vodom i krste
se pred njim kao pred Antikrstom.
U Stonu stric ne će da primi poz-
zdrav vlastitog nećaka, jer da on
nije više u njegovoj. vjeri.

Dalje neidemo. Ove činjenice do-
voljno kažu, kakova se haranga mo-
rala podići, kakove su se laži mo-

rale širiti i od kuda i na koji način

su se morale širiti, da proizvedu
ovake posljedice.

Uočivši sve ovo, pa onda kad
znamo, koliko naš narod drži do
svoje vjere, pitamo mi bili bilo čudo,
da nijesmo u nijednom kotaru po-
bijedili. A pobijedili smo u pet ko-
tara. Većina hrvatske Dalmacije nije

Broj 52.

 

podlegla, nije marila ni za suspen-
sije biskupa. ni za himbene propo-
vijedi fanatičnih popova.

U naravi klerikalizma, a to nas
povjest uči, stoji, da se on nikada
ne jača. On tajno rovari i plete mreže,
da onda najedanput zaskoći i učini
juriš. Ono što osvoji drži, dok mu
narodna svijest i to ne otme, dalje
se više. ne širi. Klerikalizam u našoj
zemlji učinio je svoj juriš i bio je
poražen i ako je došao iz nebuha,
iz zasjede, čemu se ni nadali nismo,
pa ni dovoljnu kontraakciju nismo
udesili,

Jedna napredna Belgija morala
je do nedavna trpjeti klerikalnu ve-
činu. Pa i Talijani, koji slove kao
nešto napredniji od nas, izabrali su
u ovoj monarhiji većinu klenkalnih
zastupnika.

Dalmacija, ta zapuštena i siro- .
mašna zemlja, osvijetlala je ovih iz-
bora svoje lice. Bitku je dobila. Sada ki
ide naprijed da osvoji i ono, što crna Rz
internacionala drži u svojim rukama.
Nad ispadom izbora možemo biti po-
nosni.

Dalmacija je odgovorila Šuster-
šiću, da nema toga mita, kojim bi
ju se moglo kupiti, a uzalud je svaki
trud, da se od: Dalmacije učini
Kranjsku.

Sa onima, što podlegoše kranj-  *
skome mitii; bistar um i oštro oko
kršnog dalmatinskog seljaka brzo će
obračunati. Misao slobode je dobila
bitku, a sada će pobjedonosno iči
naprijed, dok istrijebi iz ove naše
zemlje i zadnje tragove mitom oka:
ljanih individua.