OCIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 10.— I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST — KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PREDBROJEN ZA God. XXI. ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE nolocmIOOOOO UUUU U GULUUO DOŠASTO POLUGODIŠTE. 889936as8aE 8eR8B8 POJEDINI BROJ 10 PARA 8888 IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. DUBROVNIK, SM 1911. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU $E UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA. E IZDAJE E ŠTAMPARIJA D DE SRV I DR Preokret u firvatskoj Ima nekoliko, da su se stvari u Hrvatskoj počele razvijati na neki osobiti način, i ako svi znaci ne va- raju, regbi da će nastati jedan pre- okret na bolje. Pokret, koji je nastao prigodom glasova o odcijepljenju Rijeke od senjske biskupije, bio je jedna utješ- ljiva pojava. Vidjeli smo najednom sve stranke složne i to u jednom pitanju, koje je bilo napereno ipak proti vlastodršcima. Bujica narodnog pokreta povukla je u svoje kolo i one, koji valjda u drugim prilikama ne bi tamo došli, a sigurno su i ovaj put nerado tek silom prilika sudje- lovali u tom pokretu. Dobar znak. Dok se tako s jedne strane na- laze na okupu sve opozicionalne stranke, s druge se strane vladin blok raspada. Ban Tomašić i nje- gova vladavina doživljuje krah. Os- tavljaju ga najvijerniji prijatelji. S njime ostaje samo inventar svake vlade, s njime ostaju ljudi, koji se dadu upravljati bičem i zobi. U zadnjem broju našega lista bili smo brzojavno obaviješteni, d& središnji nezavisni klub t. j. t. zv. osječka grupa ostavlja Tomašića i prelazi u opoziciju. Ova osječka gru- pa bila je sastavni dio hrvatsko-srp- ske koalicije. Koaliciju je napustila u najsudbonosnijim časovima i tako spasila Tomašića, Vjerujemo, da su oni ljudi učinili taj korak u uvjere- nju, da će tako koristiti narodnoj stvari. Sebični ih motivi nisu pikako vodili. I baš za to, jer su se priklju- čili Tomašiću u uvjerenju, da će taj njihov korak donijeti koristi naro- dnoj stvari, sada su ostali užasno razočarani. Nijedna povreda nagodbe nije ukinuta, pa ni one, koje su se mogle administrativnim putem od- straniti. Hrvatska nije dobila ništa do pustih obećanja i lijepih riječi. A Tomašić je neprestano fiksirao. termine, do kojih će se učiniti i po- praviti ovo i ono. Pinterović i dru- žina uvidješe da su prevareni. Nji- hova imena i njihov. patriotizam imalo je služiti, da se u Hrvatskoj etablira režim Khwenovštine, sistem izrabljivanja i osiromašenja Hrvatske. Na njihovim leđima imao se podi- gnuti sistem bespravlja, bezakonja i korupcije. To su oni i ako prilično kasno uviđeli, pa su ostavili Toma- šića, prelaze u opoziciju, Ovim korakom Pinteroviča i družine nastaje druga politička situ- acija u Hrvatskoj. Tomašić je izgu- bio + ono malo oslona u narodu, što ga je imao preko t. zv. osječke gru- pe. Hrvatski sabor je posvema ne- sposoban za vladi skloni rad. Sada se i predsjedništvo sabora nalazi po- svema u opozicionalnim rukama, Predsjednik je naime mrtav, a prvi podpredsjednik Dr, Papratović je na peštanskoj konferenciji, gdje je došlo do preloma između bana i osječke grupe, najoštrije ustao proti sada- njoj politici zajedničke vlade. Drugi podpredsjednik Dr. Šuperina pripada seljačkoj stranci, koja je također odkazala ljubav banu Tomašiću. Neminovno slijedi, da mora doći do raspusta sabora. Novi izbori bi se imali obaviti početkom jeseni, ne- gdje u septembru ili u oktobru. Na tim izborima imala bi se izvojevati glavna bitka. Istup Pinterovića sa osječkom grupom iz Tomašićeva blo- ka može biti sudbonosan po eksi- stenciju Tomašića kao bana. Ako narodni ljudi u Hrvatskoj budu znali organizirati borbu i akciju, može ovaj istup biti i plodonosan za pri- like u Hrvatskoj. Preokret je tu, samo ga treba znati izrabiti u korist narodne po- litike. A ne hoće se ništa drugo, nego malo samoprijegora i zatomljenja li- čnih ambicija. Politika osobnih zadje- vica mora da prestane, ako hočemo da narodna politika ide naprijed. Na narodnim je ljudima u Hr vatskoj, da sadanju političku situa- ciju izrabe narodu u korist, Povolj- nijeg momenta u ovo zadnje doba teško da su imali, a teško će ga tako skoro i imati. Skrajnje je vrijeme, da pattičke bilješke latriganti. Tko je pročitao uvodnik u zadnjoj ,Pravoj Crvenoj Hrvatskoj“ morao se snebivati od čuda. Tamo se ni manje ni više nego jadikuje za tobožnjom propasti narodne stranke. Tako oni naime zovu hr- vatsku stranku. Tu sve vrvi od sa- vjeta, što je hrvatska stranka morala uči- niti, da u borbi ne podleže, da ne gubi pristaše itd. Tko ne pozna farizejštinu sta- novitih osoba, promislio bi, da neima većih prijatelja hrvatske stranke od njih. No hvala Bogu mi ih dobro poznamo. A pozna - ih svak u Dubrovniku. Sada može svak uviđeti koliko je njima i do vjere i do morala, kad ono stanu ferizejski jadikovati o rušenju vjere, ugleda svećenstva i slično, Inače koliko se iz onog konfuznog članka dade razabrati njih je vodila pri onoj pisa- niji i jedna nečista misao, koja je njima već u krvi, a to je intriganstvo. Govore o rivalitetu Trumbića i Smodlake, o spljetskom uplivu, o tomu, da Trumbić kopa Smodlaki jamu i obratno. A to sve pišu nekako bogobojazno, jezuvitski, kako to oni već umiju, Svrha: htjeli bi uvući malo nepovje- renja između gornja dva prvaka. Kada to bude, onda je njima široko polje. Doduše lijepo su oni to kombinarali, ali ni Trumbić ni Smodlaka nisu toliko naivni, da odu na lijepak takovim veličinama. Oni će se po- svaditi, ma zašto? Da učine puta klerikalnoj sebičnjačkoj skupini. Ma još ih nije ostavio zdrav razum. Da bodu uvjereni o najvećoj pokvare- nosti novog klerikalizovanog pravaštva i i oni, sanje, na što su sve spravni ljudi, koji - se narodu predstavljaju kao pioniri krvatskig državnog prava. Zadnja splitska ,Sloboda“ donosi slije- sa