CRVENA OIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 10.— I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST — KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. 88EEERSG E IZLAZI SVAKE SRIJEDE God. XXI. Rusijo, Austriju te Je natkrilila. Tko ne vidi na svoje oči i ne čuje na svoje uši, što se sve u ovom našem pitomom gradu događa, nije mu moguće vjerovati. Sve ono, što se po našim novinama od nazad ne- koliko vremena piše o cvijetanju Ba- chove patente i užasnog policajnog sistema, nije niti jedna blijeda slika prave istine. Da tražimo zgoduiju ri- ječ, kojom bismo današnje odnošaje u Dubrovniku karakterizirali, ne bi- smo ih mogli bolje karakterizirati, nego ovako kako smo stavili naslov ovom članku. Ni u Rusiji se više ne može dogoditi nekakovih stvari, koje se u Austriji eto u najmirnijem gra- du na slavenskom jugu događaju. Trepovi, Azevi i kako se sve zove ona plejada prototipa ruskog poli- cajnog sistema, mogli bi i u Dubro- vniku nači poduke a i uzora, kako se.bez razloga postupa proti prave- dnim ljudima. Dubrovnik više ne izgleda ono što jest. Tko ne pozna Dubrovnika i njegovih građana, mislio bi, da je ovo leglo ili pravih razbojnika ili najvećih buntovnika i veleizdajnika. A nema mirnijeg građanstva do du- brovačkog. Pa ipak ovdje sve. vrvi od detektiva i detektivića. Malo je koje veče, da ne vidimo žandarsku patrulu; kako šeta sa nataknutim bodovima mirnim ulicama našega grada. Izgleda kao da nešto traži, što ovdje ne može naći, pa onda kada toga nema, nastoji ga sama stvoriti. I ova sramota nad sramotama morala je zadesiti naš grad baš u času, kada na namjesničkoj stolici u Zadru sjedi jedan ,domaći“ čovjek, dapače još više — jedan Dubrovča- nin. I za ironiju sudbine izgleda, kao da je baš njemu bilo suđeno, da ro- dni grad obruka ovakom brukom. Ali što mu je za miloga Boga ovaj naš mirni grad učinio, da od njega pusti praviti ono, što mu ne bi ni najljući dušmanin učinio? ! Mi naime ne možemo nikako predpostaviti, da za sve one provo- I SUBOTE. s DUBROVNIK, 19. JULA 1911. katorne, nepravedne i bezrazložne čine svojih podčinjenih organa ne zna dalmatinski namjesnik. A kad zna, kako to opravdava? Tu oprav- danja nema. Mi imamo da samo konstatiramo jednu žalosnu činjenicu, da nas upropašćuju najviše baš naši domaći ljudi. Oni su najbolje oruđe u rukama Austrije. Ono što Austrija nije mogla postići |preko svojih ge- nerala i drugih činovnika, koje nam je iz svoje sredine poslala, to posti- zava preko naših domaćih ljudi. Jer treba zabaciti svaki sram ljudski i treba ne imati ništa čovječnoga u sebi, da se može činiti ono, što se čini, Švabe, kakovi god bili, ipak su imali nešto ljudskoga u sebi i nisu se toliko ponizivali, da bace sve pod noge. To mogu učiniti samo neki na žalost naši ljudi. I za %o su oni naj- bolje oruđe u rukama Austrije. Ovdje se na silu hoće stvoriti nešto, čega nema. Dosta je konsta- tirati onaj fakat, što se je dogodio u subotu prigodom večere abiturije- nata, o čemu govorimo na drugomu mjestu, pa da odmah shvatiš, kakov vjetar duva. Hoće se od mirnog gra- đanstva na silu stvoriti nezadovolj- nike. i nemirnjake, da se onda mogu opravdati neke mjere, koje bi se tada uvele. I za to je sva sila ovih de- tektiva svake vrsti u našem gradu. Za to se oni onako i ponašaju. Či- tavo njihovo ponašanje nije ništa drugo nego pravo agent-provokater- stvo. Vrše ulogu Azeva i sličnih. No dok još donekle možemo ra- zumjeti pojavu ma kako sramotnu jednoga Azeva u Rusiji, ove naše Nikoliće i slične ne možemo nikako razumjeti, Dok je naime Azev vršio svoju sramotnu službu ipak na ko- rist službene Rusije u toliko, da joj pronađe elemente, koji su bili pa i izdaleka pogibeljni vladajućem si- stemu, dotle u čiju korist ovako po- stupa Nikolić i družina? Što on ima . da učini? Od mirnog građanstva ne- zadovoljnike? Ili ne vidi, a nije ni čudo da on ne vidi, ali kako ne vide drugi, da se tim postupkom bet s ui PN. krfvsiyi JA M DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA 10 PARA &8 88 NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Broj 54. vlastiti državljani uzgojiti do najve- ćih neprijatelja države!? Pa to je na koncu konca njihova stvar! Naši dopisi Vrgorac, 15. srpnja. (Popi fratri i naše učiteljstvo). Famozni fratar, 'Barbarić, koji je bolje versiran u kaznenom zakoniku nego li u svetom pismu, redovito je denun- cirao bilo kuriji bilo nadležnim školskim vlastima čestitoga učitelja Antičića, kojega kao takova pozna cijela Dalmacija, Kad je potonjemu ipak bilo dosta fratrova zuluma, predade ga u ruke suda, da nastupi dokaz istine, kao da ga istodobno i pouči, da se neda igrati tuđim poštenjem i ugledom ,baš tako lake ruke. Već godinu dama traje ta parba koja je i svoje sedamnaesto ročište pred sudom imala. Stvar je ,sub judice“ i mi čekamo osudu, koja neće Barbarića nikako; mimoići. “ Famozniji pop Ivanišević brat preminu- loga zastupnika don Frane ne pušta ma ni za cigli čas odahnuti učitelje: Mihotića, Devčića i Bana. Tužba leti za tužbom. I čestiti naši učitelji koji se jedini bore u selima protiv ovoga zuluma, polag svoga ' teškoga zvanja već se ogledaju izmoreni i martirizirani za zaštitom sa strane zastupnika i naše sveukupne javnosti diljem Dalmacije o čemu ćemo već izaći na java opširno na svoje vrijeme. : Nije tomu dugo, što su potonju trojicu učitelja podgorski popi optažili, da su ih učitelji htjeli tvorno napasti, da su se zarekli da će baciti Isukrsta iz škole i sve dalje to vrvi bujnijom romantikom, nego što je ona u tekstu ,Tisuću i jedne noći“.. Dok mi pišemo ove redke pop se Dragošević krade Ravčom u tdruštvu s glavarom, da mami od neuka svijeta potpise protiv čestitoga učitelja Stojkovića, Ta cijela krajina pozna ovoga čovjeka kao uzor učitelja i do skraj- nosti skrupolozna čovjeka pri izvršivanju vlastitih dužnosti. I mi se unaprijeda radu- jemo popu Dragoševiću, što se je namjetio baš na stanac kamen, koji će sve od šale PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVAI, N