CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA G?-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 10.— I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO
NE VRATI LIST — KAD MU PRETPLATA
MINE — SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE. 86346888

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE

m—————————_————«=«=€————
mmm ———————

saa POJEDINI BROJ 10 PARA &s8a8

 

 

DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE,
PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA
PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RAZ-
MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA
NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

E IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI 1 DR.

 

God. XXI.

DUBROVNIK, 29. JULA 1911.

Broj 60.

 

pretplatnicima , Crvene Hrvatske“.

Već je po godine izmaklo,
a da mnogi nijesu namirili
svoje pretplate za prvo ni za
drugo polugodište. Molimo ih
s toga ovim putem da to na
vrijeme učine, jer opstanak na-
šeg lista ovisi o redovitom
plaćanju. Cijena je listu niska
— 10 K na godinu — kao
nijednom drugom u Dalmaciji.

Uprava , Crvene Hrvatske“,
Južni Slaveni u Beču.

Po novinama se raspravlja o do-
gođajima, koji su doveli do osnutka
dalmatinskog kluba. Izgleda, kao da
je javnost bila iznenađena, ali ako je
što moglo iznenaditi, to.je samo
postupanje istarskih zastupnika. Inače
sve što se dogodilo, samo je posljedica
političkih zgoda u prošlom zasjedanju
parlamenta. To je zasjedanje podije-
lilo južne Slavene, iliti bolje, ono je
uništilo snove mnogih idealista, koji
su mislili, da se u parlamentu može
voditi južno slavenska politika neod-
visno od stranačkih programa i pri-
lika u pokrajinama, koje su poslanike
birali.

Ste strane se govorilo, a i još
se pripovijeda, da kao što su sve
česke i poljske stranke združene u
jednom zastupničkom klubu, tako je
i narodna misao morala združiti i
sve južne slavenske zastupnike u
jedan klub. Proti tomu nema prigo-
vora, tako bi moralo biti, ali da to
bude, treba da budu stranke barem
u nečemu sporazumne. ,Češkoga
kluba“ ne bi bilo, kad bi koja češka
stranka zanijekala jedinstvo češkog
naroda i odrekla se težnje za ujedi-
njenjem Čeha u jednu kraljevinu. I
»poljsko kolo“ postoji samo s toga,
što su sve stranke složne u misli,
da treba da uzdrže poljsku prijevlast
u Galiciji i obrane autonomiju zemlje
od svakog centralističkog nasrtaja.

 

Toga jedinstva u misli između južnih
Slavena nema, pa za to ni ne može
doći do jedne trajne organizacije u
bečkom parlamentu. «Trebalo bi za
to kooperaciju najprvo stvoriti u
našim zemljama preduvjete, a mješte
da ih stvore stranke u međusobnom
sporazumu, Šušteršić ih je išao da
stvara sam sebi, hoteći da u izborima
eleminira sve elemente, koji bi mu
mogli smetati u njegovu gramzenju
za ministarskom stolicom.

Za to su se šiljali novci iz Ljub-
ljane u Dalmaciju, za to se bila
organizirala ona: ogavna hajka na
sve, što u Dalmaciji slobodnije diše.
A kad je Dalmacija taj napadaj od-
bila, tad se opet hoće tobože u ime
slavenske solidarno+ti da dalmatinski
zastupnici zaniječu svoje birače i
onu misao, koja ih je u parlamenat
dovela, te dadu Luegerovu slaven-
skom epigonu ono, što nije mogao
dobiti na izborima.

I u politici čuvstvo ima svojih
prava, a ono, što se u Dalmaciji
događalo prigodom izbora mora uz-
buniti svaki ljudski osjećaj. Što su
sebi dozvoljavali Šušteršićevi ljudi,
to će se teško osvetiti stranci, koja
je te rugobe htjela pokriti plaštem
hrvatskog patriotizma. Zadaća je pak
narodnih stranaka i njihovih zastup-
nika zapriječiti, da se pravaško - po-
povska stranačka bjesomučnost ne
osveti narodu.

I baš s toga dalmatinski zastupnici
u Beču mijesu mogli ni smjeli pristati
na Šušteršićeve osnove o onakovu
jedinstvenom južno slavenskom klubu.
Da je Šušteršićevo nastojanje bilo
ostalo ograničeno na slovenske zemlje,
dalmatinskoj javnosti ne bi bilo došlo
ni na kraj pameti zavirivati u nje-
govu političku kuhinju. Dalmatinci
shvaćaju slavensku solidarnost tako,
da svakomu narodu bude slobodno
urediti svoje stranačke odnošaje, kako
hoće, Ali Šušteršićevim presizanjem
u Dalmaciju nije samo svaka suradnja
postala nemoguća, nego je dalmatin-
skim zastupnicima nastala dužnost,
da se svim silama njegovu nastojanju

opru te sačuvaju Dalmaciju hrvatskoj
narodnoj misli.

Jer koja bi bila posljedica, kad
bi Šušteršić uspio? — Političko sre-
dište Dalmacije prenijelo bi se u
Ljubljanu. 'Tim činom izgubila bi
Dalmacija onu političku neodvisnost,
koja joj je obzirom na njezin neodre-
đeni državopravni položaj potrebita.
Predigru tomu imali smo u prvim
sjednicama parlamenta. Otkad je
narodna stranka dobila na izborima,
dalmatinski zastupnici stupaju u bečki
parlamenat dajući poznatu državo-
pravnu ogradu. Zastupnici dalmatinski
koji sjede u Šušteršićevu klubu, sje-

"tili su se da dadu tu ogradu ovoga
puta, tekar kad ih je državopravna

ograda narodnih dalmatinskih zastup-
nika toga sjetila.

Protegne li se ta zaboravnost“
i na ostale dalmatinske zastupnike,
hrvatska politika u Dalmaciji pripa-
dat će povjesti, a mjesto. njezino
zauzeti će nekakav politički bezbojan
jugoslavizam, s ostrakizmom Srba,
pod pokroviteljstvom rimsko-bečkih
biskupskih političkih agentura, Ta-
kova politika ne može usrećiti Dal-
maciju, a ne će bojimo se ni Istru,
koje su se zastupnici žalibože dali
zavesti od Šušteršićeva bajanja o
njegovoj moći.

Pismo Iz Beču
26. jula 1911.

Vijest da istarski i primorski slovenci
nijesu sa dalmatinskim zastupnicima sastavili
jedan klub, i tako ponovili svezu južnih
Slavena, jamačno je iznenadila cijelu Dal-
maciju. Ali najviše iznenađeni držanjem Is-
trana i primorskih Slovenaca, bili su njihovi
dalmatinski kolege u Beču, koje su oni
onako ružno odbjegli.

Netom su dalmatinski zastupnici stigli
u Beč, razumjeli su po držanju Dr. Laginje
i Dr. Rybarža, da ti ljudi hoće nešto na što
oni nikako pristati ne mogu, a što je gore,
dobili su dojam da su oni bili u dogovoru
sa Šnsteršićem, prije nego su i govorili su
svojim dosadašnjim klupskim kolegama.

Dr. Laginja otvoreno je izjavio da je
on za pristup u Šusteršicev klub, Dr. Ry-
barž pak] kojekakovim izgovorima to je
isto tražio. Međutim su stigli_i ostala go-
spoda Dr. Gregorin, Mandić i Spinčić te
i 4

 

e