CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA G?- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 10.— I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST — KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. 86346888 IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE m—————————_————«=«=€———— mmm ——————— saa POJEDINI BROJ 10 PARA &s8a8 DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA E IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI 1 DR. God. XXI. DUBROVNIK, 29. JULA 1911. Broj 60. pretplatnicima , Crvene Hrvatske“. Već je po godine izmaklo, a da mnogi nijesu namirili svoje pretplate za prvo ni za drugo polugodište. Molimo ih s toga ovim putem da to na vrijeme učine, jer opstanak na- šeg lista ovisi o redovitom plaćanju. Cijena je listu niska — 10 K na godinu — kao nijednom drugom u Dalmaciji. Uprava , Crvene Hrvatske“, Južni Slaveni u Beču. Po novinama se raspravlja o do- gođajima, koji su doveli do osnutka dalmatinskog kluba. Izgleda, kao da je javnost bila iznenađena, ali ako je što moglo iznenaditi, to.je samo postupanje istarskih zastupnika. Inače sve što se dogodilo, samo je posljedica političkih zgoda u prošlom zasjedanju parlamenta. To je zasjedanje podije- lilo južne Slavene, iliti bolje, ono je uništilo snove mnogih idealista, koji su mislili, da se u parlamentu može voditi južno slavenska politika neod- visno od stranačkih programa i pri- lika u pokrajinama, koje su poslanike birali. Ste strane se govorilo, a i još se pripovijeda, da kao što su sve česke i poljske stranke združene u jednom zastupničkom klubu, tako je i narodna misao morala združiti i sve južne slavenske zastupnike u jedan klub. Proti tomu nema prigo- vora, tako bi moralo biti, ali da to bude, treba da budu stranke barem u nečemu sporazumne. ,Češkoga kluba“ ne bi bilo, kad bi koja češka stranka zanijekala jedinstvo češkog naroda i odrekla se težnje za ujedi- njenjem Čeha u jednu kraljevinu. I »poljsko kolo“ postoji samo s toga, što su sve stranke složne u misli, da treba da uzdrže poljsku prijevlast u Galiciji i obrane autonomiju zemlje od svakog centralističkog nasrtaja. Toga jedinstva u misli između južnih Slavena nema, pa za to ni ne može doći do jedne trajne organizacije u bečkom parlamentu. «Trebalo bi za to kooperaciju najprvo stvoriti u našim zemljama preduvjete, a mješte da ih stvore stranke u međusobnom sporazumu, Šušteršić ih je išao da stvara sam sebi, hoteći da u izborima eleminira sve elemente, koji bi mu mogli smetati u njegovu gramzenju za ministarskom stolicom. Za to su se šiljali novci iz Ljub- ljane u Dalmaciju, za to se bila organizirala ona: ogavna hajka na sve, što u Dalmaciji slobodnije diše. A kad je Dalmacija taj napadaj od- bila, tad se opet hoće tobože u ime slavenske solidarno+ti da dalmatinski zastupnici zaniječu svoje birače i onu misao, koja ih je u parlamenat dovela, te dadu Luegerovu slaven- skom epigonu ono, što nije mogao dobiti na izborima. I u politici čuvstvo ima svojih prava, a ono, što se u Dalmaciji događalo prigodom izbora mora uz- buniti svaki ljudski osjećaj. Što su sebi dozvoljavali Šušteršićevi ljudi, to će se teško osvetiti stranci, koja je te rugobe htjela pokriti plaštem hrvatskog patriotizma. Zadaća je pak narodnih stranaka i njihovih zastup- nika zapriječiti, da se pravaško - po- povska stranačka bjesomučnost ne osveti narodu. I baš s toga dalmatinski zastupnici u Beču mijesu mogli ni smjeli pristati na Šušteršićeve osnove o onakovu jedinstvenom južno slavenskom klubu. Da je Šušteršićevo nastojanje bilo ostalo ograničeno na slovenske zemlje, dalmatinskoj javnosti ne bi bilo došlo ni na kraj pameti zavirivati u nje- govu političku kuhinju. Dalmatinci shvaćaju slavensku solidarnost tako, da svakomu narodu bude slobodno urediti svoje stranačke odnošaje, kako hoće, Ali Šušteršićevim presizanjem u Dalmaciju nije samo svaka suradnja postala nemoguća, nego je dalmatin- skim zastupnicima nastala dužnost, da se svim silama njegovu nastojanju opru te sačuvaju Dalmaciju hrvatskoj narodnoj misli. Jer koja bi bila posljedica, kad bi Šušteršić uspio? — Političko sre- dište Dalmacije prenijelo bi se u Ljubljanu. 'Tim činom izgubila bi Dalmacija onu političku neodvisnost, koja joj je obzirom na njezin neodre- đeni državopravni položaj potrebita. Predigru tomu imali smo u prvim sjednicama parlamenta. Otkad je narodna stranka dobila na izborima, dalmatinski zastupnici stupaju u bečki parlamenat dajući poznatu državo- pravnu ogradu. Zastupnici dalmatinski koji sjede u Šušteršićevu klubu, sje- "tili su se da dadu tu ogradu ovoga puta, tekar kad ih je državopravna ograda narodnih dalmatinskih zastup- nika toga sjetila. Protegne li se ta zaboravnost“ i na ostale dalmatinske zastupnike, hrvatska politika u Dalmaciji pripa- dat će povjesti, a mjesto. njezino zauzeti će nekakav politički bezbojan jugoslavizam, s ostrakizmom Srba, pod pokroviteljstvom rimsko-bečkih biskupskih političkih agentura, Ta- kova politika ne može usrećiti Dal- maciju, a ne će bojimo se ni Istru, koje su se zastupnici žalibože dali zavesti od Šušteršićeva bajanja o njegovoj moći. Pismo Iz Beču 26. jula 1911. Vijest da istarski i primorski slovenci nijesu sa dalmatinskim zastupnicima sastavili jedan klub, i tako ponovili svezu južnih Slavena, jamačno je iznenadila cijelu Dal- maciju. Ali najviše iznenađeni držanjem Is- trana i primorskih Slovenaca, bili su njihovi dalmatinski kolege u Beču, koje su oni onako ružno odbjegli. Netom su dalmatinski zastupnici stigli u Beč, razumjeli su po držanju Dr. Laginje i Dr. Rybarža, da ti ljudi hoće nešto na što oni nikako pristati ne mogu, a što je gore, dobili su dojam da su oni bili u dogovoru sa Šnsteršićem, prije nego su i govorili su svojim dosadašnjim klupskim kolegama. Dr. Laginja otvoreno je izjavio da je on za pristup u Šusteršicev klub, Dr. Ry- barž pak] kojekakovim izgovorima to je isto tražio. Međutim su stigli_i ostala go- spoda Dr. Gregorin, Mandić i Spinčić te i 4 e