Strana 2.

Na 24 i 25 mjeseca srpnja vodili
su se u Zagrebu pregovori između
milinovaca i frankovaca, a u prisu-
stvu dalmatinskih ,pravaša“ i bo-
sanskih ,udrugaša“. Posljedica“ tih
konferencija je bila ta, da je zaklju-

čeno osnovati jednu jedinstvenu stran-

ku prava u svim hrvatskim zemljama.
U zaključcima je naglašeno, da
stranka ostaje na svom dosadanjem
programu kao čisto državopravna
stranka i da kao takovoj njen pro-
gram označuje njezino stanovište
prama svakoj nagodbenoj vladi. Obje-
lodanjeni zaključci ne kažu ništa
konkretno, a još manje što detaljno.

Prama tomu te zaključke pravaša
ne možemo ni podvrgnuti kritici. Mi
konstatiramo samo fakat, da se Dr.
Mile Starčević i družina nalazi opet
u zagrljaju onih, iz čijeg su se
zagrljaja u jednom svijetlom momentu
bili otrgli i probudili velike nade u

hrvatskoj javnosti. Na nesreću hrvat: .

skoga naroda i te nade moraju sada
izčeznuti, a pomirenu braću zdraviji
dio hrvatskog naroda smatrati će
onakom, kako su frankovce Dr. Mile
Starčević i družina smatrali u razdob-
lju od raskrštenja do ovih zaključaka.

Svemu smo se nadali, ali da će
se pod frankovačka kola opet ujarmiti
Dr. Mile Starčević, a pogotovo Pa-
velići i jedan Dr. Živko Petričić,
tomu se nismo nadali. A dug je bio
put, dok je do toga došlo.

Pokret mlađe generacije u Hrvat-
skoj, koji je išao za tim, da na osnovu
bratske sloge Hrvata i Srba vode
politiku slobodnih ruka za slobodu
naroda baš onako, kako je to Ante
Starčević naučao i proti Beču i proti
Pešti, ali razumno i proračunano,
naišao je na veliki otpor sadanjih
vlastodržaca. Jer smo htjeli slobodnu
Hrvatsku, Hrvatima i Srbima, koji
su provodili te ideje, nametnuta je
velika borba, na Hrvatsku su došla
iskušenja. Počeli su progoni, otvarale
su se tamnice, da prime nevine ljude
za koje su i vješala već bila pripre-
mna. Akcija za slobodu Hrvatske
bila je dobro smišljena, i ako, pri-
znajemo, nije bila uvijek najbolje
vođena.

Bečka kamarila, koja skuplja sve
niti politike monarhije u svojim ru-
kama, kad je vidila, da progonima,
vješalima i ukidanjem ustava ue
može da slomi ovaj zdravi pokret u
hrvatskom narodu segnula je za
drugim sredstvima. Kada je viđela
da preko Pešte ne može skršiti otpor
hrvatskog naroda, kada nisu pomogli
ni Rakodezay, ni Rauch, ni Tomašić

Hrvatskoj bila vođena od

»CRVENA HRVATSKA“,

ni Frank, ni Krapac i. Posilosić sa
jezuitima, onda je *segnula za jednim
drugim čovjekom, ovejanim ernožutim
Šušteršićem. Plan je bio lijepo udešen.
Kao što se je Dr. Erank uvijek raz-
mećao velikim radikalizmom i nepo-
puštanjem ni za dlaku od trializma,
a kako je pri tome mislio najbolje
su nam ocrtali Dr. Mile Starčević
i Dr. Drinković, tako se sada naje-
danput i Dr. Šušteršić izjavio za
trializam, makar je pred malo godina
u bečkom parlamentu glasovao za
austro-ugarsku nagodbu. Ona uloga,
koju u Hrvatskoj i u hrvatskom naro-
du nisu mogli provesti agenti bečke
kamarile i njezine ekspoziture u Pešti,
povjerena je Dru Šušteršiću. On je
odjedanput počeo govoriti o svojim
simpatijama prama Hrvatima; izjavio
za se trializam. Htio je najprije dobiti
za sebe hrvatske zastupnike u care-
vinskom vijeću. I dobio je naše ,, prava-
še“. Onda je s njima učinio juriš na
Dalmaciju. Usprkos prosutoga novca
Dalmacija je časno iz nametnute joj
borbe izišla, i ostavila ljagu na
Šušteršićevim pravašima, No ove je
baš za to uz njega još više privezala.
Oni su postali prosto oruđe u njego-
vim rukama. Stadlerovci u Bosni su
pak od uvijek bili sa frankofurtima-
šima i sa Šušteršićem kao nokat i
meso.

Sada je trebalo još predobiti
Milinu grupu u Hrvatskoj. Znali su,
da će tamo najteže ići. Ali se tamo
za to najviše i radilo. Šegvić, koji
je bio istupio iz redakcije , Hrvatske
Slobode“, udesilo se, da stupi opet
unutra. Zagorac, koji je poznat sa

svojih mešetarenja, činio je opet svoju..

Da se kapacitira Pavelića, Šušteršić
je komandirao u Zagreb prijesnog
mu prijatelja. još iz djačkog vremena
Dra Krstelja iz Šibenika. I Pavelić
se najviše otimao. Nije htio ići niti
na pregovore. No zaprijetio je Zago-
rac, da istupa iz stranke, govoreći,
da ih ima još za sobom takovih.
Aranžirala se večera kod Pavelića.
Nešto Šegvić, nešto Zagorac a naj.
više Dr Krstelj pri čaši šampanjca
u Pavelićevoj kući na večeri ovoga
nagovoriše i on je popustio.

Tako je došlo do pravaške sloge,
U. koju svrhu? Treba li još govoriti ?
Stvar je jasna, da ne može biti
jasnija.

Do sada je politika tuđinska u
raznih
Franka, Horvata i Milobara. Sada
će tu tuđinsku politiku nositi na
svojim leđima ljadi imena Starčevi-
ćeva i Pavelićeva. I na to su oni
spali!! Žalosno ali istinito, s:

 

Broj 61.
em rm

Lijepi spomenici. '

(Dojmovi iz stonske općine).

Izborna trzavica buknula u punom jeku
— rasplela se i po tihim primorskim selima
pa mami, obećaje i zavodi. Niska ambicija
1 želja za zvonkom kovi dolazi tražiti po-
moći u seosku kolibu. Staro općinsko vijeće
umire a razbjesnjelo strančarstvo na nj se
baca pogrdama i objedama. Otrag šest go-
dina pozdravio sam ga iz dna duše kao
pravo pučko vijeće, jer tad su se združili
seoski ljudi sa gospodom, koji zbilja demo-
kratski osjećaju, tada je prvi put stonjska
općina demokratizirana. Bijaše tad u cijeloj
općini jedna jedina pučka škola — danas
svaka stonjska župa ima svoju školu osim
jedne, gdje su lokalne zadjevice zategnule
taj posao. Uz strančarsku dreku i viku
umire eto staro -općinsko vijeće i ostavlja
za sobom šest pučkih škola — spomenike
svoje. Lijepi su to i dični spomenici da ih
sebi boljih ni ljepših ne može nijedan
patriota podignuti; oni su na vječna vremena
usađeni u srcu roditelja i djece i odatle ne
će nikad izčeznuti imena gospode: P. Vićan
M. Perić, A. Bandur, koji su se najvišo

" tradili oko tog plemenitog posla.

Danas su u strančarskom metežu ispli-
vali na površinu ljudi, koji su otrag nekoliko
vremena principielno bili protiv pučkih škola
jer da narod još nije zrio za škole. Čovjek
bi se smijao, kad ne bi znao da danas ti
isti ljudi imaju smjelosti stavljati veto naj-
zaslužnijim i najvrijednijim vijećnicima jer
inače će oni u protivničku stranku. Zar
nije takovo političko uvjerenje dovoljno da
od tih ljudi napravi političke mrtvace? Zna-
čajna i utješna crta u ovomu, da je primorski
seljak ostao ogromnom većinom nepristupan
sićušnim borbama, što ih izazivlje ambicija
i interes. Taj mukotrpni narod i sad jasno
pokazuje, da je svojom tradicijonalnom kul.
turom daleko nad duševnom razinom nekih
špekulanata. Svijesti toga naroda, što ga je
jad odgojio a bijeda zadojila, njegovu zdravu
i nepomućenu shvaćanju ima se zahvaliti
ako išta demokratskog ostane u stonjskoj
općini.

U takovim okolnostima umire prvo
puško stonjsko općinsko vijeće a prati ga
zahvalnost cijelog naroda i želja da i u
ovim izborima strančarstvo i odvr$tne oso-
bnosti pobijedi demokratizam i ljubav prema
narodu. —ić

Gradska kronika.

Promaknuće, Dosadašnji kr. vice-
konsul talijanski u gradu. g. Emilio adv.
Axserio, bio je im>novan konsulom.

Položili ispite, G. Melko grof Gozze
položio je sudstveni ispit na sveučilištu u
Zagrebu, a g. Antun Buconić politički ri-
goroz na istom sveučilištu, oba dobrim us-

pjehom. Čestitamo.

Dalmatinskim naprednim akade-
mičarima. Pošto su nam akademska napr.
društva iz Zagreba, Beča i Praga najavila
svoj dolazak na sastanak 10. i*11. kolovoza
u Splitu, umoljavamo ovime sve napredne
akademičare diljem Dalmacije neka dođu na
sastanak u što voćem broju. — Č. odbor
h. s n. 0. u Dalmaciji. * d

Hrvatski Soko. Pozivlju se braća iz-

 

- vršujući članovi da bezuvjetno pohađaju

vježbe bez razlike, da li vježbaju proste vjež-
be ili ne. Početak tačno u 8/2 sti.