Strana 2. Na 24 i 25 mjeseca srpnja vodili su se u Zagrebu pregovori između milinovaca i frankovaca, a u prisu- stvu dalmatinskih ,pravaša“ i bo- sanskih ,udrugaša“. Posljedica“ tih konferencija je bila ta, da je zaklju- čeno osnovati jednu jedinstvenu stran- ku prava u svim hrvatskim zemljama. U zaključcima je naglašeno, da stranka ostaje na svom dosadanjem programu kao čisto državopravna stranka i da kao takovoj njen pro- gram označuje njezino stanovište prama svakoj nagodbenoj vladi. Obje- lodanjeni zaključci ne kažu ništa konkretno, a još manje što detaljno. Prama tomu te zaključke pravaša ne možemo ni podvrgnuti kritici. Mi konstatiramo samo fakat, da se Dr. Mile Starčević i družina nalazi opet u zagrljaju onih, iz čijeg su se zagrljaja u jednom svijetlom momentu bili otrgli i probudili velike nade u hrvatskoj javnosti. Na nesreću hrvat: . skoga naroda i te nade moraju sada izčeznuti, a pomirenu braću zdraviji dio hrvatskog naroda smatrati će onakom, kako su frankovce Dr. Mile Starčević i družina smatrali u razdob- lju od raskrštenja do ovih zaključaka. Svemu smo se nadali, ali da će se pod frankovačka kola opet ujarmiti Dr. Mile Starčević, a pogotovo Pa- velići i jedan Dr. Živko Petričić, tomu se nismo nadali. A dug je bio put, dok je do toga došlo. Pokret mlađe generacije u Hrvat- skoj, koji je išao za tim, da na osnovu bratske sloge Hrvata i Srba vode politiku slobodnih ruka za slobodu naroda baš onako, kako je to Ante Starčević naučao i proti Beču i proti Pešti, ali razumno i proračunano, naišao je na veliki otpor sadanjih vlastodržaca. Jer smo htjeli slobodnu Hrvatsku, Hrvatima i Srbima, koji su provodili te ideje, nametnuta je velika borba, na Hrvatsku su došla iskušenja. Počeli su progoni, otvarale su se tamnice, da prime nevine ljude za koje su i vješala već bila pripre- mna. Akcija za slobodu Hrvatske bila je dobro smišljena, i ako, pri- znajemo, nije bila uvijek najbolje vođena. Bečka kamarila, koja skuplja sve niti politike monarhije u svojim ru- kama, kad je vidila, da progonima, vješalima i ukidanjem ustava ue može da slomi ovaj zdravi pokret u hrvatskom narodu segnula je za drugim sredstvima. Kada je viđela da preko Pešte ne može skršiti otpor hrvatskog naroda, kada nisu pomogli ni Rakodezay, ni Rauch, ni Tomašić Hrvatskoj bila vođena od »CRVENA HRVATSKA“, ni Frank, ni Krapac i. Posilosić sa jezuitima, onda je *segnula za jednim drugim čovjekom, ovejanim ernožutim Šušteršićem. Plan je bio lijepo udešen. Kao što se je Dr. Erank uvijek raz- mećao velikim radikalizmom i nepo- puštanjem ni za dlaku od trializma, a kako je pri tome mislio najbolje su nam ocrtali Dr. Mile Starčević i Dr. Drinković, tako se sada naje- danput i Dr. Šušteršić izjavio za trializam, makar je pred malo godina u bečkom parlamentu glasovao za austro-ugarsku nagodbu. Ona uloga, koju u Hrvatskoj i u hrvatskom naro- du nisu mogli provesti agenti bečke kamarile i njezine ekspoziture u Pešti, povjerena je Dru Šušteršiću. On je odjedanput počeo govoriti o svojim simpatijama prama Hrvatima; izjavio za se trializam. Htio je najprije dobiti za sebe hrvatske zastupnike u care- vinskom vijeću. I dobio je naše ,, prava- še“. Onda je s njima učinio juriš na Dalmaciju. Usprkos prosutoga novca Dalmacija je časno iz nametnute joj borbe izišla, i ostavila ljagu na Šušteršićevim pravašima, No ove je baš za to uz njega još više privezala. Oni su postali prosto oruđe u njego- vim rukama. Stadlerovci u Bosni su pak od uvijek bili sa frankofurtima- šima i sa Šušteršićem kao nokat i meso. Sada je trebalo još predobiti Milinu grupu u Hrvatskoj. Znali su, da će tamo najteže ići. Ali se tamo za to najviše i radilo. Šegvić, koji je bio istupio iz redakcije , Hrvatske Slobode“, udesilo se, da stupi opet unutra. Zagorac, koji je poznat sa svojih mešetarenja, činio je opet svoju.. Da se kapacitira Pavelića, Šušteršić je komandirao u Zagreb prijesnog mu prijatelja. još iz djačkog vremena Dra Krstelja iz Šibenika. I Pavelić se najviše otimao. Nije htio ići niti na pregovore. No zaprijetio je Zago- rac, da istupa iz stranke, govoreći, da ih ima još za sobom takovih. Aranžirala se večera kod Pavelića. Nešto Šegvić, nešto Zagorac a naj. više Dr Krstelj pri čaši šampanjca u Pavelićevoj kući na večeri ovoga nagovoriše i on je popustio. Tako je došlo do pravaške sloge, U. koju svrhu? Treba li još govoriti ? Stvar je jasna, da ne može biti jasnija. Do sada je politika tuđinska u raznih Franka, Horvata i Milobara. Sada će tu tuđinsku politiku nositi na svojim leđima ljadi imena Starčevi- ćeva i Pavelićeva. I na to su oni spali!! Žalosno ali istinito, s: Broj 61. em rm Lijepi spomenici. ' (Dojmovi iz stonske općine). Izborna trzavica buknula u punom jeku — rasplela se i po tihim primorskim selima pa mami, obećaje i zavodi. Niska ambicija 1 želja za zvonkom kovi dolazi tražiti po- moći u seosku kolibu. Staro općinsko vijeće umire a razbjesnjelo strančarstvo na nj se baca pogrdama i objedama. Otrag šest go- dina pozdravio sam ga iz dna duše kao pravo pučko vijeće, jer tad su se združili seoski ljudi sa gospodom, koji zbilja demo- kratski osjećaju, tada je prvi put stonjska općina demokratizirana. Bijaše tad u cijeloj općini jedna jedina pučka škola — danas svaka stonjska župa ima svoju školu osim jedne, gdje su lokalne zadjevice zategnule taj posao. Uz strančarsku dreku i viku umire eto staro -općinsko vijeće i ostavlja za sobom šest pučkih škola — spomenike svoje. Lijepi su to i dični spomenici da ih sebi boljih ni ljepših ne može nijedan patriota podignuti; oni su na vječna vremena usađeni u srcu roditelja i djece i odatle ne će nikad izčeznuti imena gospode: P. Vićan M. Perić, A. Bandur, koji su se najvišo " tradili oko tog plemenitog posla. Danas su u strančarskom metežu ispli- vali na površinu ljudi, koji su otrag nekoliko vremena principielno bili protiv pučkih škola jer da narod još nije zrio za škole. Čovjek bi se smijao, kad ne bi znao da danas ti isti ljudi imaju smjelosti stavljati veto naj- zaslužnijim i najvrijednijim vijećnicima jer inače će oni u protivničku stranku. Zar nije takovo političko uvjerenje dovoljno da od tih ljudi napravi političke mrtvace? Zna- čajna i utješna crta u ovomu, da je primorski seljak ostao ogromnom većinom nepristupan sićušnim borbama, što ih izazivlje ambicija i interes. Taj mukotrpni narod i sad jasno pokazuje, da je svojom tradicijonalnom kul. turom daleko nad duševnom razinom nekih špekulanata. Svijesti toga naroda, što ga je jad odgojio a bijeda zadojila, njegovu zdravu i nepomućenu shvaćanju ima se zahvaliti ako išta demokratskog ostane u stonjskoj općini. U takovim okolnostima umire prvo puško stonjsko općinsko vijeće a prati ga zahvalnost cijelog naroda i želja da i u ovim izborima strančarstvo i odvr$tne oso- bnosti pobijedi demokratizam i ljubav prema narodu. —ić Gradska kronika. Promaknuće, Dosadašnji kr. vice- konsul talijanski u gradu. g. Emilio adv. Axserio, bio je im>novan konsulom. Položili ispite, G. Melko grof Gozze položio je sudstveni ispit na sveučilištu u Zagrebu, a g. Antun Buconić politički ri- goroz na istom sveučilištu, oba dobrim us- pjehom. Čestitamo. Dalmatinskim naprednim akade- mičarima. Pošto su nam akademska napr. društva iz Zagreba, Beča i Praga najavila svoj dolazak na sastanak 10. i*11. kolovoza u Splitu, umoljavamo ovime sve napredne akademičare diljem Dalmacije neka dođu na sastanak u što voćem broju. — Č. odbor h. s n. 0. u Dalmaciji. * d Hrvatski Soko. Pozivlju se braća iz- - vršujući članovi da bezuvjetno pohađaju vježbe bez razlike, da li vježbaju proste vjež- be ili ne. Početak tačno u 8/2 sti.