Strana 2. No pred nekoliko dana ratni ie ministar na temelju krivih informacija poduzeo jedan korak, koji je bio direktan affront prama prijestolonasljedniku. Kada je prijestolonas- ljednik za sve ovo obaznao, otišao je u Isehl k vladaru te mu svjetovao, da otpusti ministra rata. Kralj odmah nije htio na ovo pristati, no konačno je pristao i to uz uvjet, ako se protiv ove demisije ne stavi prigo- vor niti sa strane austrijske niti sa strane ugarske vlade. Kad su oba šefa austrijske i ugarske vlade izjavili, da su sa ovim spo- razumni, tek onda je uslijedio zaključak krune. Demisija se očekuje za konac ovoga mjeseca. Makarsko primorje, 3. kolovoza. (Bđav pastir). U Podaci, selu makar- skoga primorja je župnikom nešto fratra imenom fra Stipan Šulenta. Taj je božji ugodnik na glas izišao najviše lani na okru- žnom sudu u Splitu, gdje ga je Jedan ma- loljetnik, pa i njegov odvjetnik, molio za oproštenje, ali dakako uzalud, jer valjda po primjeru Čengić-age : Stoji fratar, ljuto zv'jere, Gvozden stupac, kamen tvrdi i sve gledajuć isped sebe odgovaraše: ne opraštam! Taj je ,nasljednik Hristov“ u svom selu osnovao i neko mladenačko društvo u kojem on odgaja mladež n kršćanskom duhu — po primjeru svetoga Torquemade. Da je njegov trud urodio željenim plodom svjedoči i to, da kroz selo Podacu ne smije ni proći nitko, koji nije od , fratarske stranke“ jer bi ga fra Šulini pitomci mogli lako za. suti kamenjem, kako što se je dogodilo i jednomu učitelju, kojemu je u dlaku ostalo da nije izgubio glavu. I za zadnjih zastupničkih izbora loše sluge goreg gospodara, svim onim što gla- sovaše za dičnoga Melka Čingriju osvetiše se baš po evanđeosku; mazgama i magarcima poodsjecaše uši i repove, a i oči jadnoj živini oslijepiše živim vapnom. Pa da fratri nijesu prosvjetlili narod! Mi smo uvjereni da će se u Podaci pod Olga Fostreva: NARODNI ORNAMENAT U MODI | U ŽENSKIM RUČNIM RADNJAMA.+) Prigodom rimske svjetske izložbe ove godine govori se i piše opet mnogo o po- kušajima talijanskih dama, da se stvori na- rodna moda talijanska. 'Ti pokušaji potječu još od god. 1906. kad je talijanska umjet- nica-krojačica Rosa Genoni počela da pro- paguje talijansku narodnu modu Stvorila je modele k društvenim toillst- tam po uzoru. starinskih rimskih nošnja ; bogate odjeće dvorjanika iz prvih stoljeća po Isukrstu inspirovale su joj modele k ve- černjim plištevima za gospođe; kostime za šetnju je stvorila na temelju talijanskih na- rodnih krojeva, a sportovne kostime ćak po staroegipatskim uzorima (!) O tome, da li se mogu smatrati uspje- lim ovi pokušaji, i da li će moći biti isti- , snuta međunarodna pariška moda narodnim modama, izrazila sam nedavno svoje skro- mao mnijenje u jednom feuilletonu. Ps DODA Zone od saših učitelje O CRVENA HRVATSKA“, dresiranjem ovakoga pastira događati i go- rih zločina, te tvrdo vjerujemo Diderot-u. kad kaže: Redovnička haljina ne može da krije nego ili licumjera ili fanatika“, ili pak kod ljudi kao što su neki naši fratri jedno i drugo. Makarsko primorje, 3 kolovoza (Nečuvena pravaška mafija proti jednom učitelju). Selo Zaostrog je majtvrđa fra- tarska kula u makarskomu primorju. Tu uz svoj prebogati manastir imaju fratri mul, blagajnu, mline itd. dok je i najveći dio sela njihovo vlasništvo, što im kmeti obra- đuju. Narod dresirou od fratara kroz stotine godina, došao je dotle, da je na mig fratrov spreman oduševljenjem učiniti najveći zločin. U selu je uvijek bilo sve složno za fratre. Lani na pr. za općinskih izbora iz svega sela bio sam glavar proti crnačkoj stranci, zato su mu doduše svu kuću obnoć izrazbijali i htjeli ga ubiti na veliko veselje crnaca. Nazad dvije godine došao je u mjesto za stalnoga nadučitelja također zaostrožanin Stipan Banović. Videći fratri da ne puše u njihov rog i bojeći se, da s vremenom ne odvrne od njih zavarani narod, navališe na nj sredstvima, kakvih oči nijesu viđele ni uši čule. Denuncirali su ga usmeno i pis- meno i brzojavno do najstarijih školskih vlasti; pobunili djecu i selo, da je on bez- božac, demokrat, koji ne prima svetih sa- kramenata, pa da će snjega krupa obiti vinograde, doći kolera itd. Napokon n crkvi i pred crkvom staše javno pozivati narod da mu ne šalju djece u školu. Članove mje- snog šk. vijeća nagovoriše da udare na nj na sjednicama ne bi li na Vijeće ne dolazio i tako ga prisilili da se odreče mjesta ili da ga premjeste. Kad ni to ne pomoglo po«vao župnik s oltara seljane da dođu u njega potpisati tužbu proti učitelju nek se digne iz sela. Pošto se nadučitelj nikako ne htjede predati ni uplašiti, započnu oni na drugi način: jednom ga četa sa fratrom na čelu susrela u putu, napadoše na nj nogama, kamenjem i razbiše mu glavu batinom od Danas bi se rado porazgovarala sa svo- jim čitateljicama specijalno o tom, kakova se budućnost može prorokovat ponovnom uskrsnuću umjetnosti narodnih ručnih radnja, osobito čipaka i veziva. Učiteljice dubrovačke, hoteći doći u su- sret svojim češkim kclegicam koje su po- sjetile koncem srpnja Dubrovnik, prirediše izložbu pučkih škola dubrovačkih. Te radnje nijesu po šabloni pleteni uzori i bječve, koje — žalibože — straše po našim pučkim školama, već bude u djevoj- čicam smisao za rinrodni ornamenat i ljubav k njemu. A postigle su i krasnih uspjeha ; vozena pokrivala i jastuci, sve ukrašeno u narodnom dvhu, svjedoče nam da rad tih učiteljica nije bio uzaludan. Da uzmognu u tom smjeru radit, sa- kupljale su učiteljice, osobito učiteljica gđica Miš, već godine stare narodne ručne radnje u okolici Dubrovnika, osobito po selima Ko- navala i sastavile su krasnu zbirku veziva i čipaka. Ta. zbirka sačinjava najkrasniji i temeljni dio spomenute školske izložbe. Qso- bito je dragocjen album starih čipaka sa- stavljen i skupljen od gđice Miš, to su one J 64. pet kilograma, te si je spasio život samo najvećim bijegom. Drugi put žasjedoše obnoć na dva-kraja i sasuše na nj tuču kamenica teških 3—4 kg po komadu, od kojih ga srećom ni jedna pravo ne pogodi. i Naravno, da se nigda ne može doznati tko je, jer u svemu selu ne će niti smije svjedoćiti nitko, a fratar će ili na ispovijedi odriješiti, pa će Bog oprostiti. Zadnjih parlamentarnih izbora uza svu silu, prijetnje, mito i proklestvo s oltara osmjeli se ipak nadučitelj Banović sa svojim ukućanim i s glavarom, te još su šest ljudi — ukupno desetorica, što je za one prilike najveće čudo — da glasuje za dra. M. Čin- grija. Sad istom mafija poče raditi, Dogo- voriše se da će ga na Tijelovo kad bude u korporativnoj procesiji oko manastira, ubiti. Nego on od svojte obaviješćen baš iz pro- cesije umakne, te mjesto njega isprebijaše do mrtva nekoliko drugih naših pristaša. Videći da učitelja radi njegove velike opre- znosti ne mogu uloviti latiše se zadnjega sredstva: optužiše ga preko voditelja M. da je mitio njihove ljude, naravno sve glavne bunitelje sela od kojih su četiri već kažnjena radi zločina i nereda. Ostali su dužnici blagajne. Njih: svih deset naravno svjedoči da ih je učitelj mitio, nudio im novaca za otkup blagajne, kojega bi moralo biti više tisuća forinti, — više nego imaju svi učitelji dalmatinski. Naravno ih učitelj nije mitio tajno već pred najvećim agitatorima fratarskim, a oni se nijedan ne dadoše pod- mititi. Svjedoci su dapače došli na sud — valjda da razvesele pravaša suca Hektora Dabinovića — sa kokardama: , Slava Star- čeviću“. Krasno reče Tacit: Prirođeno je duhu ljudskomu mrziti onoga, koga si uvrijedio. S napetošću se očekuje svršetak ove parnice da vidimo hoće li himba zločinaćka nadvle- dati pravdu ljudsku. Ston, 10 kolvoza. Općinski izbori u Stonu. Svijet će se čuditi kako i čemu, ali ipak je tako — pred malo dana stonski pravaši osvanuše sa zaht- krasne čipke iz« Dubrovnika a i iz Paga, koje su bile tako obljubljene u Versaillesu za vremena Ljudeviti, da je time bio ugro- žen i sam francuski čiparski obrt. Stručnja- kinje dobro. poznadu karakterističke ravne uzorke dubrovačke, veoma distingvovane i elegantne. Listajuć taj album sjetila sam se ovogodišnjeg bečkog karnevala, te se nije- sam mogla uzdržati od čuvstva iskrenog sa- žaljenja. Te dubrovačke čipke su imale sreću ; jedna austrijska nadvojvotkinja ih je u naj- novije doba zavoljela i nakanila ih je uvesti u modu. U Beču je bio odmah priređen ples, na kojem su se članovi najviše aristo- kracije pojavili u dragocjenim kostimima na- kićenim dubrovačkim čipkama. Mimo tih uzoraka staroga narodnoga umjeća bile su razvješene po zidovima i razložene po stolovima i njihove moderne imitacije, ,ručni radovi u narodnom slogu“ : jastuci, pokrivala, čipke. Pri njihovom p'i- gledanju su mi lećele glavom iste misli, što i pri prigledanju srpske i bugarsko izložbe u Pragu, to jest: do koje mjere se možemo nadat ponovnom uskrsnuću obamrlog naro- dnog umjeća, je li to umjeće sposobno .da-