Strana 2.

No pred nekoliko dana ratni ie ministar na
temelju krivih informacija poduzeo jedan
korak, koji je bio direktan affront prama
prijestolonasljedniku. Kada je prijestolonas-
ljednik za sve ovo obaznao, otišao je u
Isehl k vladaru te mu svjetovao, da otpusti
ministra rata. Kralj odmah nije htio na ovo
pristati, no konačno je pristao i to uz uvjet,
ako se protiv ove demisije ne stavi prigo-
vor niti sa strane austrijske niti sa strane
ugarske vlade. Kad su oba šefa austrijske
i ugarske vlade izjavili, da su sa ovim spo-
razumni, tek onda je uslijedio zaključak
krune. Demisija se očekuje za konac ovoga
mjeseca.

Makarsko primorje, 3. kolovoza.

(Bđav pastir). U Podaci, selu makar-
skoga primorja je župnikom nešto fratra
imenom fra Stipan Šulenta. Taj je božji
ugodnik na glas izišao najviše lani na okru-
žnom sudu u Splitu, gdje ga je Jedan ma-
loljetnik, pa i njegov odvjetnik, molio za
oproštenje, ali dakako uzalud, jer valjda po
primjeru Čengić-age :

Stoji fratar, ljuto zv'jere,

Gvozden stupac, kamen tvrdi

  

 

i sve gledajuć isped sebe odgovaraše: ne
opraštam!

Taj je ,nasljednik Hristov“ u svom
selu osnovao i neko mladenačko društvo u
kojem on odgaja mladež n kršćanskom
duhu — po primjeru svetoga Torquemade.
Da je njegov trud urodio željenim plodom
svjedoči i to, da kroz selo Podacu ne smije
ni proći nitko, koji nije od , fratarske stranke“
jer bi ga fra Šulini pitomci mogli lako za.
suti kamenjem, kako što se je dogodilo i
jednomu učitelju, kojemu je u dlaku ostalo
da nije izgubio glavu.

I za zadnjih zastupničkih izbora loše
sluge goreg gospodara, svim onim što gla-
sovaše za dičnoga Melka Čingriju osvetiše
se baš po evanđeosku; mazgama i magarcima
poodsjecaše uši i repove, a i oči jadnoj
živini oslijepiše živim vapnom.

Pa da fratri nijesu prosvjetlili narod!
Mi smo uvjereni da će se u Podaci pod

Olga Fostreva: NARODNI ORNAMENAT U
MODI | U ŽENSKIM RUČNIM RADNJAMA.+)

Prigodom rimske svjetske izložbe ove
godine govori se i piše opet mnogo o po-
kušajima talijanskih dama, da se stvori na-
rodna moda talijanska. 'Ti pokušaji potječu
još od god. 1906. kad je talijanska umjet-
nica-krojačica Rosa Genoni počela da pro-
paguje talijansku narodnu modu

Stvorila je modele k društvenim toillst-
tam po uzoru. starinskih rimskih nošnja ;
bogate odjeće dvorjanika iz prvih stoljeća
po Isukrstu inspirovale su joj modele k ve-
černjim plištevima za gospođe; kostime za
šetnju je stvorila na temelju talijanskih na-
rodnih krojeva, a sportovne kostime ćak po
staroegipatskim uzorima (!)

O tome, da li se mogu smatrati uspje-
lim ovi pokušaji, i da li će moći biti isti-

, snuta međunarodna pariška moda narodnim

modama, izrazila sam nedavno svoje skro-
mao mnijenje u jednom feuilletonu.

 

Ps DODA
Zone od saših učitelje O

 

 
 

CRVENA HRVATSKA“,

dresiranjem ovakoga pastira događati i go-
rih zločina, te tvrdo vjerujemo Diderot-u.
kad kaže: Redovnička haljina ne može da
krije nego ili licumjera ili fanatika“, ili pak
kod ljudi kao što su neki naši fratri jedno
i drugo.

Makarsko primorje, 3 kolovoza

(Nečuvena pravaška mafija proti jednom
učitelju). Selo Zaostrog je majtvrđa fra-
tarska kula u makarskomu primorju. Tu
uz svoj prebogati manastir imaju fratri mul,
blagajnu, mline itd. dok je i najveći dio
sela njihovo vlasništvo, što im kmeti obra-
đuju. Narod dresirou od fratara kroz stotine
godina, došao je dotle, da je na mig fratrov
spreman oduševljenjem učiniti najveći zločin.

U selu je uvijek bilo sve složno za
fratre. Lani na pr. za općinskih izbora iz
svega sela bio sam glavar proti crnačkoj
stranci, zato su mu doduše svu kuću obnoć
izrazbijali i htjeli ga ubiti na veliko veselje
crnaca.

Nazad dvije godine došao je u mjesto
za stalnoga nadučitelja također zaostrožanin
Stipan Banović. Videći fratri da ne puše
u njihov rog i bojeći se, da s vremenom ne
odvrne od njih zavarani narod, navališe na
nj sredstvima, kakvih oči nijesu viđele ni
uši čule. Denuncirali su ga usmeno i pis-
meno i brzojavno do najstarijih školskih
vlasti; pobunili djecu i selo, da je on bez-
božac, demokrat, koji ne prima svetih sa-
kramenata, pa da će snjega krupa obiti
vinograde, doći kolera itd. Napokon n crkvi
i pred crkvom staše javno pozivati narod
da mu ne šalju djece u školu. Članove mje-
snog šk. vijeća nagovoriše da udare na nj
na sjednicama ne bi li na Vijeće ne dolazio
i tako ga prisilili da se odreče mjesta ili da
ga premjeste. Kad ni to ne pomoglo po«vao
župnik s oltara seljane da dođu u njega
potpisati tužbu proti učitelju nek se digne
iz sela.

Pošto se nadučitelj nikako ne htjede
predati ni uplašiti, započnu oni na drugi
način: jednom ga četa sa fratrom na čelu
susrela u putu, napadoše na nj nogama,
kamenjem i razbiše mu glavu batinom od

Danas bi se rado porazgovarala sa svo-
jim čitateljicama specijalno o tom, kakova
se budućnost može prorokovat ponovnom
uskrsnuću umjetnosti narodnih ručnih radnja,
osobito čipaka i veziva.

Učiteljice dubrovačke, hoteći doći u su-
sret svojim češkim kclegicam koje su po-
sjetile koncem srpnja Dubrovnik, prirediše
izložbu pučkih škola dubrovačkih.

Te radnje nijesu po šabloni pleteni
uzori i bječve, koje — žalibože — straše po
našim pučkim školama, već bude u djevoj-
čicam smisao za rinrodni ornamenat i ljubav
k njemu. A postigle su i krasnih uspjeha ;
vozena pokrivala i jastuci, sve ukrašeno u
narodnom dvhu, svjedoče nam da rad tih
učiteljica nije bio uzaludan.

Da uzmognu u tom smjeru radit, sa-
kupljale su učiteljice, osobito učiteljica gđica
Miš, već godine stare narodne ručne radnje
u okolici Dubrovnika, osobito po selima Ko-
navala i sastavile su krasnu zbirku veziva
i čipaka. Ta. zbirka sačinjava najkrasniji i
temeljni dio spomenute školske izložbe. Qso-
bito je dragocjen album starih čipaka sa-
stavljen i skupljen od gđice Miš, to su one

J 64.

 

pet kilograma, te si je spasio život samo
najvećim bijegom.

Drugi put žasjedoše obnoć na dva-kraja
i sasuše na nj tuču kamenica teških 3—4
kg po komadu, od kojih ga srećom ni jedna
pravo ne pogodi. i

Naravno, da se nigda ne može doznati
tko je, jer u svemu selu ne će niti smije
svjedoćiti nitko, a fratar će ili na ispovijedi
odriješiti, pa će Bog oprostiti.

Zadnjih parlamentarnih izbora uza svu
silu, prijetnje, mito i proklestvo s oltara
osmjeli se ipak nadučitelj Banović sa svojim
ukućanim i s glavarom, te još su šest ljudi
— ukupno desetorica, što je za one prilike
najveće čudo — da glasuje za dra. M. Čin-
grija. Sad istom mafija poče raditi, Dogo-
voriše se da će ga na Tijelovo kad bude u
korporativnoj procesiji oko manastira, ubiti.
Nego on od svojte obaviješćen baš iz pro-
cesije umakne, te mjesto njega isprebijaše
do mrtva nekoliko drugih naših pristaša.
Videći da učitelja radi njegove velike opre-
znosti ne mogu uloviti latiše se zadnjega
sredstva: optužiše ga preko voditelja M.
da je mitio njihove ljude, naravno sve
glavne bunitelje sela od kojih su četiri već
kažnjena radi zločina i nereda. Ostali su
dužnici blagajne. Njih: svih deset naravno
svjedoči da ih je učitelj mitio, nudio im
novaca za otkup blagajne, kojega bi moralo
biti više tisuća forinti, — više nego imaju
svi učitelji dalmatinski. Naravno ih učitelj
nije mitio tajno već pred najvećim agitatorima
fratarskim, a oni se nijedan ne dadoše pod-
mititi. Svjedoci su dapače došli na sud —
valjda da razvesele pravaša suca Hektora
Dabinovića — sa kokardama: , Slava Star-
čeviću“.

Krasno reče Tacit: Prirođeno je duhu
ljudskomu mrziti onoga, koga si uvrijedio.
S napetošću se očekuje svršetak ove parnice
da vidimo hoće li himba zločinaćka nadvle-
dati pravdu ljudsku.

Ston, 10 kolvoza.

Općinski izbori u Stonu. Svijet će se
čuditi kako i čemu, ali ipak je tako — pred
malo dana stonski pravaši osvanuše sa zaht-

krasne čipke iz« Dubrovnika a i iz Paga,
koje su bile tako obljubljene u Versaillesu
za vremena Ljudeviti, da je time bio ugro-
žen i sam francuski čiparski obrt. Stručnja-
kinje dobro. poznadu karakterističke ravne
uzorke dubrovačke, veoma distingvovane i
elegantne. Listajuć taj album sjetila sam se
ovogodišnjeg bečkog karnevala, te se nije-
sam mogla uzdržati od čuvstva iskrenog sa-
žaljenja. Te dubrovačke čipke su imale sreću ;
jedna austrijska nadvojvotkinja ih je u naj-
novije doba zavoljela i nakanila ih je uvesti
u modu. U Beču je bio odmah priređen
ples, na kojem su se članovi najviše aristo-
kracije pojavili u dragocjenim kostimima na-
kićenim dubrovačkim čipkama.

Mimo tih uzoraka staroga narodnoga
umjeća bile su razvješene po zidovima i
razložene po stolovima i njihove moderne
imitacije, ,ručni radovi u narodnom slogu“ :
jastuci, pokrivala, čipke. Pri njihovom p'i-
gledanju su mi lećele glavom iste misli, što
i pri prigledanju srpske i bugarsko izložbe
u Pragu, to jest: do koje mjere se možemo
nadat ponovnom uskrsnuću obamrlog naro-

dnog umjeća, je li to umjeće sposobno .da-