Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“. : Broj 69.
ni $ da Ante Pečko ima svoju vlastitu kuću u sa devizom pravaštva i antiklerikalizma. Do-

Zadnji trzaji.
Ston, 27. kolovoza.

Bjesni dopisnik iz Stona (?) još bunda
po ,Pravoj“ i razmeće se pravaštvom Stona
i okolice, ebi reć preko noći uskrisiše jer
suša, pa ne vrijedi ona iznikoše kao gljive.
Jadan, nezna, da ,prije smrti nema vaskr-
senja“. Suviše ti piskarići bljuju nanovo
svoje klevete i laži, kojim se znaju pitati
samo oni, kao vođe tako zvanih naših pra-
vaša. Da, to im je donekle i potrebno, treba
da utješe sebe i svoje privrženike po onoj
»tko se topi, hvata se i za pjenu“. Zašto
taj nevrastenik, bolje očajnik, ne izađe svo-
jim potpisom, nego se krije pod krinkom
pravaša. Ne će, jer i sam zna, da njegovi
dopisi nijesu nego plod pokvarenih živaca.
Nije čudo, toliko noći sanjati kako će
fino zasjesti na općinu, pa nakon toliko
muke naći uzalud načelnika, nedorasla taj-
nika, čauša, sve novo, a pod lozinkom, ,,nek
so ruši“. Pa sami se srušiti?! To je zbilja
grozno! A sad da vidimo kako postaše' ti
njegovi svijesni pravaši, kojima se bolesni
dopisnik toliko razmeće i koliko ih je? U
doba izbora za cesarevinsko vijeće naši fa-
mozni popovi poslužiše se svojom poznatom
lukavštinom, te izniješe za kandidata mješ-
Šanina Jerinića, jer su znali da za Drinko-
vića, niti za ikojeg drugog pravaša neće
nikoga zagrijati. Za Jerinića, kao za svog
mješćanina, pristali su' i neki wiđeniji, ali
ovi ubrzo uviđeše da to nije drugo, nego
popovska mahovra. I zbilja, evo nam pred
same izbore Jerinićeva proglasa, kojim nam
u ime vjere i morala mješte sebe dariva
Drinkovića, a za zasljepljenike to je bilo
dosta. Nu, ali koliko ih je! To su im naj-
bolje dokazale brojke za vrijeme izbora, pa
i ti sada svojim vođama dovikuju: » Vrag
će više igda s vami, dva ste nas puta vo-
dili i obmamili, da smo sigurni pobjedi, a
kad tamo oba puta slavno. ljosnusmo“. Još
se sanio koprcaju te exvođe, davajući si
oduška sa svojim milozvučnim akordima po
ulicama i po ,Pravoj Crvenoj“, a u toj im
raboti pomaže poznatom sposobnošću i mi-
lozvučnim baritonom i vječiti pravnik na-
ručen iz Dubrovnika, koji za skrpati im
utok proboravio je ovamo cijelu sedmiću
dana. Za to su ga baš i onako dobro go-
stili. Pa i pravo je, jer im je koristio i u
doba izborne agitacije. On će se uvijek ra-
dosno, pardon žalosno sjećati Lisca, gdje
mu je kost od kokoši u grkljanu ostala, a
i drugih naših kršnih primorskih sela, o
koje pravaši zaman zub svoj krše. Njemu
preporučujemo da dođe kao postfestum u
Ston kad se bude otakati novo vino, jer
znamo da mu to ide u čeif.

Blgovor. na laži ,Prave Crvene Hrvatske“,
Crnagora, 17 kolovoza
U dopisu iz Stonu pod rabrikom , Izborni

vu jolpaursmah sko sar va
škandal je onaj dopisnik) pošteni i
hvata se i mojeg imena, za kojeg yeli da
nepostojim. Vrstni dopisnik hoće da lažima
gavara široku javnost t. j. onoga kome pri-
like nijesu poznate ter prikazuje da se je
glasovalo sa punomoći Ante Pečko a da
isti ne postoji i: nazivlje me čudnovatim
bićem. Kukavni dopisniče da te stjeram u
laš koja so je valjda ugnijezdila u tebi i
tvojem fartimaštva pitam te jeli poznato
tebi i cjelom Stonu pa i vrapcima na krovu

jednoj glavnoj ulici Stona i da je ista unaj-
mljena braći Milović za držanje gostionice
gdje i ti vrijedni dopisniče često zalaziš
pohoditi Vinka Lozića? Znao si pametni
dopisniče za jednu sitnu pogrješku, koja je
bila u listinama. Mjesto Ante Pečko u Pu-
tnikoviću stavljeno je pomutnjom valjda
Brijesta. Selo Brijesta i Putniković spada
pod Župu Crnegore i stoga eto nastala je
ta pogreška. Kao g. dopisniku tako i župniku
dobro je poznato da sam ja jedini poreznik
u općini Stona iz Crnegore. Dakle čemu
smiješna Župska svjedočba Crnegore u kojoj
veli da nepostoji A. Pečko. Nuti vraga ma
gosp. župnik isti, koji je izdao tu lažnu
svjedožbu, znade za moje ime i mene naći
kad se pobire župski dohodak žita, ulja,
vina itd. Znao je dakako za tu pogrešku
ali na zapovjed valjda ili za da pogodi svojoj
braći moralo se kazati ,on u opće ne postoji“
Krupna i smiješna laž nu žalibože istinita.
Bog grijehe prašća — neću dalje.

Što se tiče općinske svjedočbe općine
Janjina istu nije izdao načelnik ni prvi
prisjednik već također njihova braća kleri-

\ kalci od 3 do 4 prisjednika. Sve naručeno.

Ovo sam iznio dva retka, da prikažem
koiiko ima istine u rečenom članku, toliko
će biti laži i za drugo skovano i izmišljeno
— Baš po furtimašku! Sve naše pravaše—
furtimaše—klerikalce peče ime Crnegore, jer
tu nema mjesta stanovitoj kliki. Tu postoji
čista narodna misao. Pošto sam ja iz Crne-
gore nieču, da u opće postojim. Jer ja sam
isti onaj, koji sam glasovao i a našoj općini
Janjini i goapoda od pravaške komisije za-
nijekaše mi istovjetnost, rekoše mi da ja
nijesam Pečko već nadjenuše mi neko drugo
ime, kojega sam već zaboravio. Da se vidi
kakova je ta komisija bila zna se po tome
da je mojih sumješćana bilo odbiveno preko
30 zanijekavši im istovjetnost.

Pozivljem te na ždrijelo pošteni furti-
maški dopisniče junače i delijo.

Ante Pečko.

*

Poskupac : Jutros smo primili i ovu
kratku vijest iz Stona: Težak Stjepan Gjur-
gjević glasovao je pri posljednjim općinskim
izborima za predloženike udruženih

šeprtlje bijesni na ovog poštenog seljaka.
On bio dužan braći Medi u Stonu 1200 K
ovi odmah tužbu, da im tu svotu isplati.
Sreća da ovaj čestiti naš čovjek ima radi-
šnog sina, pa ovaj odmah isplatio očev dug,
samo da ne ima posla sa raznim neprijate-
ljima puka i pučke muke.

Ovakovih slučajeva su nam više pripo-
vidjeli, A i drugijeh. 'Tako o jednom sve-
ćeniku, koji je nagovarao ženu proti mužu,
a kćer proti majci. Izgubili su glavu. Neka
samo ovako dalje nastave, pa će ih ostaviti
svak, komu vrane nisu mozak ispile.

Gradska kronika.

Smrt čestite gospođe. U nedjelju je
umrla u 54. godini ugledna i čestita supruga
profesora Frana Radića Adelina rođena Os-
tojić.: Sprovod pokojnice bio je u ponedjeljak
prije podne uz saučešće prijatelja i znanaca.

 

. Pokoj vječni pokojnici, a ucviljenoj obitelji
naše saučešće

, Mladohrvatski zbor. U subotu i ne.
djelja držao se u sokolani zbor omladine,

koja se nazivlje mladohrvatskom. Došli su

duše to je u današnje vrijeme neshvatljivo.
No oni vele, da su uvjereni antiklerikali.
Dapače su se u svojoj brošuri usudili na-
pisati, da katoličku omladinu smatraju je-
dnako tako pogibeljnom kao i naprednjačku.
Što sa pak vijećali na svom sastanku, mi
ne znamo jer nas nisu pozvali, da prisu-
stvajemo njihovim sjednicama. Čuli smo
samo to, da dok se je vikalo proti napred-
njacima, proti Srbima i klicalo pravaštvu,
da se nije mi spomenuo klerikalizam niti je
pao i jedan poklik proti njemu. Ta i nara-
vno je tako. Bili su naime gostovi popova
i popovaca, Mi smo ipak kod ovakove vmla-
dine predpostavljali malo više samostalnosti
i samosvijesti. Dobro smo rekli, da je spu-
tana raznim obzirima — da se ne zna oso-
viti na vlastite noge.

Naši se popovi modernizuju. Čo-
vjek gotovo ne bi vjerovao. A ipak je tako.
Dolaze u naš grad pravaški omladinci —
razvikani antiklerikali. 'To popove ne smeta,
da im u svom organu posvete pozdravni
uvodni članak, pravi hvalospjev. I to je još
napisao jedan pop. Ni to nije dosta. Otišli
su i korak dalje. Poslali su im i svoju po-
povsku muziku, da im hrvatskom pjesmom
razveseli i onako vesela srca. Ali sad dolazi
najljepša. Popovska muzika, jao, udara da-
pače i revolucionarnu pjesmu. Koju? Ta-
man marsiljezu. Pa da nisu naši popovi
postali moderni. Malo po malo odvrnuti će
se oni i od Rima. Omladina ih odvrće od
generala, da ne budu generalaši, a oni im
udaraju za uzvrat marsiljeza. Taman po
pravašku. Bez jedinstva misli, načela, po-
gleda i nazora nalaze se skupa, a samo za
to jer ih spaja jedno ime — pravaš — koje
već sada neima nikoje sadržine, a prazninu
svak napunja, kako hoće.

Kotarska bolesnička blagajna i
pobožne želje ,Prave“. Već u dva na-
vrata osvrće se , Prava“ na nekakve škan-
dale u mjesnoj kotarskoj bolesničkoj bla-
gaini. Informirali smo se, pa smo došli do
uvjerenja, da sadanja uprava vrši svoje da-
žnosti i da ne čini ništa, što ne bi smjela.
Onda smo se stali čuditi, zašto je ,Prava“
baš sada udarila u onake žice, Na pameti
nam je, da se skoro imaju obaviti novi iz-
bori kod bolesničke blagajne. Izgledalo nam
je odmah na prvi mah, da to mora biti u
nekom savezu. I zbilja smo dobili obavijesti,
koje karakterišu sadanje »Pravaše“, Oni ho-
će po što po to, da dođu na upravu ove
blagajne i da s njom pašuju po miloj volji.
Sami naravno do toga nikako i u niko-
jem slučaju ne mogu doći. Dadoše
u uperen proti Srbima i
onim Hrvatima, koji ne pušu u njihov
rog, to su se stali ogledati za socijalistima.
I naši popovci, klerikali, koji nadjenuše
pravaško ime, traže pomoć socijalista. Ras-
vili su upravo nečuvenu akciju, trče amo
tamo. Oblijetaju okolo pojedinih radničkih
socijalističkih radnika, a pogotovo okolo nji-

i ne možemo ni
u snu misliti, da će doći do ove nezdrave
aleanse i da će se naši socijaliste dati pre-
variti od popovskih agenata i na koncu
konca postati ništa drugo nego izvršitelji
popovske volje u bolesničkoj blagajni. Jer
onaj dio uprave, koji bi ,pravaši“ prepus-
tili socijalistima ne bi bio ništa drugo nego