Strana 2. »CRVENA HRVATSKA“. : Broj 69. ni $ da Ante Pečko ima svoju vlastitu kuću u sa devizom pravaštva i antiklerikalizma. Do- Zadnji trzaji. Ston, 27. kolovoza. Bjesni dopisnik iz Stona (?) još bunda po ,Pravoj“ i razmeće se pravaštvom Stona i okolice, ebi reć preko noći uskrisiše jer suša, pa ne vrijedi ona iznikoše kao gljive. Jadan, nezna, da ,prije smrti nema vaskr- senja“. Suviše ti piskarići bljuju nanovo svoje klevete i laži, kojim se znaju pitati samo oni, kao vođe tako zvanih naših pra- vaša. Da, to im je donekle i potrebno, treba da utješe sebe i svoje privrženike po onoj »tko se topi, hvata se i za pjenu“. Zašto taj nevrastenik, bolje očajnik, ne izađe svo- jim potpisom, nego se krije pod krinkom pravaša. Ne će, jer i sam zna, da njegovi dopisi nijesu nego plod pokvarenih živaca. Nije čudo, toliko noći sanjati kako će fino zasjesti na općinu, pa nakon toliko muke naći uzalud načelnika, nedorasla taj- nika, čauša, sve novo, a pod lozinkom, ,,nek so ruši“. Pa sami se srušiti?! To je zbilja grozno! A sad da vidimo kako postaše' ti njegovi svijesni pravaši, kojima se bolesni dopisnik toliko razmeće i koliko ih je? U doba izbora za cesarevinsko vijeće naši fa- mozni popovi poslužiše se svojom poznatom lukavštinom, te izniješe za kandidata mješ- Šanina Jerinića, jer su znali da za Drinko- vića, niti za ikojeg drugog pravaša neće nikoga zagrijati. Za Jerinića, kao za svog mješćanina, pristali su' i neki wiđeniji, ali ovi ubrzo uviđeše da to nije drugo, nego popovska mahovra. I zbilja, evo nam pred same izbore Jerinićeva proglasa, kojim nam u ime vjere i morala mješte sebe dariva Drinkovića, a za zasljepljenike to je bilo dosta. Nu, ali koliko ih je! To su im naj- bolje dokazale brojke za vrijeme izbora, pa i ti sada svojim vođama dovikuju: » Vrag će više igda s vami, dva ste nas puta vo- dili i obmamili, da smo sigurni pobjedi, a kad tamo oba puta slavno. ljosnusmo“. Još se sanio koprcaju te exvođe, davajući si oduška sa svojim milozvučnim akordima po ulicama i po ,Pravoj Crvenoj“, a u toj im raboti pomaže poznatom sposobnošću i mi- lozvučnim baritonom i vječiti pravnik na- ručen iz Dubrovnika, koji za skrpati im utok proboravio je ovamo cijelu sedmiću dana. Za to su ga baš i onako dobro go- stili. Pa i pravo je, jer im je koristio i u doba izborne agitacije. On će se uvijek ra- dosno, pardon žalosno sjećati Lisca, gdje mu je kost od kokoši u grkljanu ostala, a i drugih naših kršnih primorskih sela, o koje pravaši zaman zub svoj krše. Njemu preporučujemo da dođe kao postfestum u Ston kad se bude otakati novo vino, jer znamo da mu to ide u čeif. Blgovor. na laži ,Prave Crvene Hrvatske“, Crnagora, 17 kolovoza U dopisu iz Stonu pod rabrikom , Izborni vu jolpaursmah sko sar va škandal je onaj dopisnik) pošteni i hvata se i mojeg imena, za kojeg yeli da nepostojim. Vrstni dopisnik hoće da lažima gavara široku javnost t. j. onoga kome pri- like nijesu poznate ter prikazuje da se je glasovalo sa punomoći Ante Pečko a da isti ne postoji i: nazivlje me čudnovatim bićem. Kukavni dopisniče da te stjeram u laš koja so je valjda ugnijezdila u tebi i tvojem fartimaštva pitam te jeli poznato tebi i cjelom Stonu pa i vrapcima na krovu jednoj glavnoj ulici Stona i da je ista unaj- mljena braći Milović za držanje gostionice gdje i ti vrijedni dopisniče često zalaziš pohoditi Vinka Lozića? Znao si pametni dopisniče za jednu sitnu pogrješku, koja je bila u listinama. Mjesto Ante Pečko u Pu- tnikoviću stavljeno je pomutnjom valjda Brijesta. Selo Brijesta i Putniković spada pod Župu Crnegore i stoga eto nastala je ta pogreška. Kao g. dopisniku tako i župniku dobro je poznato da sam ja jedini poreznik u općini Stona iz Crnegore. Dakle čemu smiješna Župska svjedočba Crnegore u kojoj veli da nepostoji A. Pečko. Nuti vraga ma gosp. župnik isti, koji je izdao tu lažnu svjedožbu, znade za moje ime i mene naći kad se pobire župski dohodak žita, ulja, vina itd. Znao je dakako za tu pogrešku ali na zapovjed valjda ili za da pogodi svojoj braći moralo se kazati ,on u opće ne postoji“ Krupna i smiješna laž nu žalibože istinita. Bog grijehe prašća — neću dalje. Što se tiče općinske svjedočbe općine Janjina istu nije izdao načelnik ni prvi prisjednik već također njihova braća kleri- \ kalci od 3 do 4 prisjednika. Sve naručeno. Ovo sam iznio dva retka, da prikažem koiiko ima istine u rečenom članku, toliko će biti laži i za drugo skovano i izmišljeno — Baš po furtimašku! Sve naše pravaše— furtimaše—klerikalce peče ime Crnegore, jer tu nema mjesta stanovitoj kliki. Tu postoji čista narodna misao. Pošto sam ja iz Crne- gore nieču, da u opće postojim. Jer ja sam isti onaj, koji sam glasovao i a našoj općini Janjini i goapoda od pravaške komisije za- nijekaše mi istovjetnost, rekoše mi da ja nijesam Pečko već nadjenuše mi neko drugo ime, kojega sam već zaboravio. Da se vidi kakova je ta komisija bila zna se po tome da je mojih sumješćana bilo odbiveno preko 30 zanijekavši im istovjetnost. Pozivljem te na ždrijelo pošteni furti- maški dopisniče junače i delijo. Ante Pečko. * Poskupac : Jutros smo primili i ovu kratku vijest iz Stona: Težak Stjepan Gjur- gjević glasovao je pri posljednjim općinskim izborima za predloženike udruženih šeprtlje bijesni na ovog poštenog seljaka. On bio dužan braći Medi u Stonu 1200 K ovi odmah tužbu, da im tu svotu isplati. Sreća da ovaj čestiti naš čovjek ima radi- šnog sina, pa ovaj odmah isplatio očev dug, samo da ne ima posla sa raznim neprijate- ljima puka i pučke muke. Ovakovih slučajeva su nam više pripo- vidjeli, A i drugijeh. 'Tako o jednom sve- ćeniku, koji je nagovarao ženu proti mužu, a kćer proti majci. Izgubili su glavu. Neka samo ovako dalje nastave, pa će ih ostaviti svak, komu vrane nisu mozak ispile. Gradska kronika. Smrt čestite gospođe. U nedjelju je umrla u 54. godini ugledna i čestita supruga profesora Frana Radića Adelina rođena Os- tojić.: Sprovod pokojnice bio je u ponedjeljak prije podne uz saučešće prijatelja i znanaca. . Pokoj vječni pokojnici, a ucviljenoj obitelji naše saučešće , Mladohrvatski zbor. U subotu i ne. djelja držao se u sokolani zbor omladine, koja se nazivlje mladohrvatskom. Došli su duše to je u današnje vrijeme neshvatljivo. No oni vele, da su uvjereni antiklerikali. Dapače su se u svojoj brošuri usudili na- pisati, da katoličku omladinu smatraju je- dnako tako pogibeljnom kao i naprednjačku. Što sa pak vijećali na svom sastanku, mi ne znamo jer nas nisu pozvali, da prisu- stvajemo njihovim sjednicama. Čuli smo samo to, da dok se je vikalo proti napred- njacima, proti Srbima i klicalo pravaštvu, da se nije mi spomenuo klerikalizam niti je pao i jedan poklik proti njemu. Ta i nara- vno je tako. Bili su naime gostovi popova i popovaca, Mi smo ipak kod ovakove vmla- dine predpostavljali malo više samostalnosti i samosvijesti. Dobro smo rekli, da je spu- tana raznim obzirima — da se ne zna oso- viti na vlastite noge. Naši se popovi modernizuju. Čo- vjek gotovo ne bi vjerovao. A ipak je tako. Dolaze u naš grad pravaški omladinci — razvikani antiklerikali. 'To popove ne smeta, da im u svom organu posvete pozdravni uvodni članak, pravi hvalospjev. I to je još napisao jedan pop. Ni to nije dosta. Otišli su i korak dalje. Poslali su im i svoju po- povsku muziku, da im hrvatskom pjesmom razveseli i onako vesela srca. Ali sad dolazi najljepša. Popovska muzika, jao, udara da- pače i revolucionarnu pjesmu. Koju? Ta- man marsiljezu. Pa da nisu naši popovi postali moderni. Malo po malo odvrnuti će se oni i od Rima. Omladina ih odvrće od generala, da ne budu generalaši, a oni im udaraju za uzvrat marsiljeza. Taman po pravašku. Bez jedinstva misli, načela, po- gleda i nazora nalaze se skupa, a samo za to jer ih spaja jedno ime — pravaš — koje već sada neima nikoje sadržine, a prazninu svak napunja, kako hoće. Kotarska bolesnička blagajna i pobožne želje ,Prave“. Već u dva na- vrata osvrće se , Prava“ na nekakve škan- dale u mjesnoj kotarskoj bolesničkoj bla- gaini. Informirali smo se, pa smo došli do uvjerenja, da sadanja uprava vrši svoje da- žnosti i da ne čini ništa, što ne bi smjela. Onda smo se stali čuditi, zašto je ,Prava“ baš sada udarila u onake žice, Na pameti nam je, da se skoro imaju obaviti novi iz- bori kod bolesničke blagajne. Izgledalo nam je odmah na prvi mah, da to mora biti u nekom savezu. I zbilja smo dobili obavijesti, koje karakterišu sadanje »Pravaše“, Oni ho- će po što po to, da dođu na upravu ove blagajne i da s njom pašuju po miloj volji. Sami naravno do toga nikako i u niko- jem slučaju ne mogu doći. Dadoše u uperen proti Srbima i onim Hrvatima, koji ne pušu u njihov rog, to su se stali ogledati za socijalistima. I naši popovci, klerikali, koji nadjenuše pravaško ime, traže pomoć socijalista. Ras- vili su upravo nečuvenu akciju, trče amo tamo. Oblijetaju okolo pojedinih radničkih socijalističkih radnika, a pogotovo okolo nji- i ne možemo ni u snu misliti, da će doći do ove nezdrave aleanse i da će se naši socijaliste dati pre- variti od popovskih agenata i na koncu konca postati ništa drugo nego izvršitelji popovske volje u bolesničkoj blagajni. Jer onaj dio uprave, koji bi ,pravaši“ prepus- tili socijalistima ne bi bio ništa drugo nego