,

+
k

Strana 2.

\

i 3 brod: došao pred Agadir, da kupi hrana,

aii pajviše kokoši i jaja. SM. st ovaj reslog

ne može uzeti iljno, jer je poznato, da
su životne namirnice a osobito perad i jaja
u Agadiru skuplje nego i u kojem  maroč-
| kom gradu. Razlog mora da je drugi, a to
= je tim vjerojatnije, što je to teć drugi mis-
teriozni španjolski ratni brod pred Agadirom,
koji se usidrio nedaleko njemačkog krstaša
Berlin“. Sutradan španjolski se ratni brod
-dao na put i odplovio neznanim smjerom.

Priznata republika Portugal. Gotovo su

sve države priznale novu portugalsku repu-
bliku. Pred malo dana su službeno priznale
republiku sliedeće države: Austro-Ugarska,
Italija, Engleska, Njemačka i Španjolska.
Naprotiv Francuska i Brazil priznale su Por-
tugal već davno republikom. Tako su skoro
sve države priznale konačno republiku u
Portugalu, uključivo i naša monarhija.

Za novu gimnazilsku zeradu.“)

Velečasnoj gospodi Dum Juri Biankinu
i Dru. Melku Čingriji, zastupnicima na

Carevinskom Vijeću.

* Potpisani kao građanin i kao otac djece
koja su pohađala e. k. Veliku Gimnaziju u
ovome gradu, uzimam slobodu, Velečastna
+ Gospodo, da se ovim putem na V. V. gg.

obratim.
Najprva mi je dužnost zahvaliti Vama

Velečastni Biankini, da ste se već bili svojski
zauzeli i podigli Vaš glas u zastupničkoj
bečkoj kući, da se jednom odvaži Visoka
Vlada graditi novu zgradu za ovomjestnu
gimnaziju.

Vi ćete me ispričati Velečastna Go-
spodo, da, kao bivši učitelj pri ovoj Gimna-
ziji, podižem svoj glas i na Vas gospodo
apelujem da oba t. j. prvi kao zastupnik
dubrovačko-korčulanskog izbornog kotara a
drugi kao sin ovog: grada, svim silama

*, Velecijenjeni g. uredniče! Molim da izvolite
dati tiskati u Vašem cijenjenom listu ovo otvoreno

pismo. Ostajući vam zahvalan, Vaš odani
Prof, Kosto Kulišić,

 

CRVENA HRVATSKA“,

zauzmete se, da naša mladež, naša uzdanica
oslobodi se što prvo ove trošne, vlažne i
nečiste zgrade.

Podovi su trošni, popođeni daskama
(šticama) već gnjilim, učenici su u pogibelji
da slome nogu, a upravitelj više puta mora
preko škol. godine da dade krpiti taj trošni
pod, jer se učenicim ispod nogu uz njihovu
veliku pogibelj lome gnjile i trošne daske.
A može li biti gore školovanje nego, kad
vidiš da učenici, strpani kao srđele u buretu
jedan drugega laktom gura?! Može li se
zamisliti gore školovanje, kad u nekim raz-
redima neima nego jedan prozor (a gdje su
dva, maleni su) te oskudjeva potrebita svi-
jetlost, a kad je daždlili oblačina, nemoguće
je učenicima pismene radnje izrađivati.
Pomislite još da su nuždnici po najstarijem
sustavu, a iz njih još neprijatan dah dopire
do razreda, usprkos raskuživanja, koje se
poduzimlje. A gdje je prah, koji s& iz troš-
nih tavana podiže kao oblak te ubitačno
djeluje na zdravlje učenika i učitelja! Barem
da školska Visoka Vlast pruži dovoljno
sredstava upravitelju, da može podove po-
desnim uljem mazati i da kupi prostirke,
da se' stave pred glavne ulaze i pred vrata
razreda, da obriša od blata'i nečisti obuću.
Prošle školske godine (1910—11) slučaj je
bio da su ućenici u VIII. raz. morali otva-
rati štitove proti kiši preko poučavanja da
ih kiša uslijed starih i trošnih prozornih
okvira ne prska po glavama. Prvi podvornik
koji stanuje na njegovu nesreću u ovoj
vlažnoj zgradi, obolio je i on i porodica i
morao je kod neke svojte porodicu slati
u Sarajevo da mu tamošnju gimnaziju djeca
pohađaju, jer siromah uveo je da mu
vlažna zgrada ruši zdravlje 'cijele porodice.
Pitam ja je li ugodno da u starim ventilatu-
rima u proljeće laste prave gnjezda pa slasti-
ćima armonično prate poučanje u razredu
uz veselost učenika!

Ovdje je nemoguće vjerovati da školske
starješine kao Presvjetla gospoda Dr. Amb,
barun Marojčić i Miho vit. Zavadlal o ovome
nijesu dovoljno obavješteni, jer drugi skor>
svake godine pohađa kao nadzornik ovdašnji

 

Broj 7%.

 

zavod a bio je više godišta i upravitelj istog
zavoda a prvi bio je poglavar također više
godišta ovog kotara i dolazio je više puta
kao školski izvjestitelj pa i ove godine ure-
dovnim putem baš radi zgrade ovog zavoda
te cijenim da im je dužnost bila izvjestiti
se dobro i izerpno o stanju pomenute zgrade
u toliko više što je prošlog zimnog semestra
bio štrajk u #VII. raz. baš radi studeni i
propuhivanja kroz prozore.

Velečastna gospodo zastupnici, Vi se
ne ćete začuditi, ako ću ovdje podviknuti,
jesmo li u Europi, jesmo li u prosvjećenoj
ustavnoj i moćnoj Austriji!? Može li se i
dalje u ovakovoj zgradi školovati na uštrb
i pogibeli zdravlja učeće mladeži i njihovih
učitelja ? i

Na Vas, Velečastni zastupnici, apelujem
kad drugi-neimaju srca, da se svojski za-
uzmete, da se školska zgrada ove gimnazije
u koliko je moguće popravi, dok ne bude
gotova nova, jer računam, ako budu kao
dosad teći stvari, da nova neće biti gotova
ni za jedan decenij.

Oprostite na ovolikoj slobodi i primite
izraz mog dubokog štovanja.

Dubrovnik 15. septembra 1911.

prof. Kosto Kulišić

 

Domaće vijesti,

Tko će biti Tomašićev nasljednik? Ban
Dr. Nikola pl. Tomašić nalazi se na dopu-
stu. Govori se, da se više ne će povratiti
na svoje mjesto, već čim mu isteče dopust,
da će predati demisiju. To naravno još nije
stalno, ali mu se ipak već imenuju nasljed-
nici. Najviše se pronose glasovi, da bi mo-
gao postati namjesnikom banske časti sa-
danji podban Chavrak ili biskup Drohobecki.
Drugi vele, da će odmah doći stalna vlada
sa banom grofom Erdody a sa podbanom
D.rom Šumanovićem. Spominju se i imena
Czernkovich, Cuvaj, Amruš.

Sjednica svepravaškog vljeća. Pravaške
novine donose slijedeće saopćenje: Pošto su

se svo pravaške pokrajinske organizacije oda-

 

 

Olga Fostrova: Pred općinskom kavane. "

Danas je svetkovina Velike Gospe, kako
ovdje zovu Djevicu Mariju ,majku božiju“.
Sjedim pred općinskom kavanom i ručam ; sa
svih zvonika mi k tomu igraju zvona, silna
dubrovačka zvona, čiji se zvuk slijeva u har-
moničke akorde i kao da odzvanja u neodre-
đenoj klicajućoj melodiji. Ravno preda mnom
je crkva sv. Vlaha, na desno stara kovaonica
novca, elegantna gotička građevina s rasko-
šnim sjenovitim arkadama, ili tačnije peri-
stylom, koji kao da je stvoren k tomu, da
se u njem sjedi i sanja pri čašici dobre
kave, ali u kojeg je trijezveni austrijski erar
smjestio carinaru; na mojoj ljevici melanho-
tički drijema u sjeni kneževski dvor ili
polaša rektorova. Jadan dvor! Bahr, gleda-
jući na stare njegove zidove pred nekoliko

at i orn, ili zelen; danas ne bi već o

  

Sjedim dakle na taraci kavane pod
cvatućim oleandrama i gledam osobe koje
prolaze usred opisane dekoracije po velikim
četvorinama kaldrme. Konavoke idu iz crkve
u svojim tamnomodrim krojevima; na gla-
vama imaju preko malih crvenih kapica
umjetno vezane bijele rubce, fino plisovane.
I Hercegovke se miješaju po stradunu u
svojim dugim, bijelim dlakastim gunjevima
sa čipkastim bijelim velom na glavi. Oko
mreže Orlandovog stupa stoju ljudi u tamno-
crvenim jačermama, u izvezenim prslucima,
u širokim hlačama s okruglim kapicama ili
tamnocrvenim fesovima bez kitice na glavama.

Lijepi jedri puk! Osobito su oči žena
krasne, iskrene, nevine, bezazlene, duboke
kao zdenac. Prođe i jedan Crnogorac visok
vitak čovjek u svijetloj crvenoj kratkoj
surci, zlatom izvezenoj — a razumije se

oružja. Svoj revolver, bez kojega ne ide u

& vojnici koracaju savjestno po taktu. ,Habt
acht!“ raskrivi se najednom“ častnik, koji
koraca na čelu. ,Links schaut!“ A mili
momci, kao da su se prestrašili, ukočili se,
nogama pobrzaju, oči izbeću na gospodu sa
zlatnim ovratnikom, koja kod mene na
taraci ručku.

Svetac je Gospe. A Dubrovčani ljube
Majku Božiju, jer ona ljubi njih, kao što
dokazuju mnoge slike u hodočastničkoj cr-
kvi ,Gospe od Milosrđa«, koja stoji osamljena
na Lapadskom poluotoku. Kad je dubrovač«
kim mornarima bilo najgore, kad je bura
bacala njihove lađe, kad je, svako ljudsko
nastojanje i sav rad za spasavanje već bio
uzaludan, zvali su svetu Djevu i zvali su
ie u pomoć. A njihova ih vjera nije varala,
utekli su često i najstrašnijoj pogibelji. Iz
zahvalnosti su iza toga dali slikati svoje
lađe i vješali ih Gospi od Milosrđa u crkvicu
Visi ih tamo mrdgo redova, tih slika, starih
iz stoljeća sedamnaestoga i osamnaestoga i