' CRVENA HRVATSK |) CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA'GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-' BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. God. XXI. ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE i GB - = i | | & 1 1 | ik nI Li! | zouzm————————————— gase POJEDINI BROJ 10 PARA 83892 DUBROVNIK, 7. OKTOBRA 1911. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz RAZ- MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Broj 80. Tripolitanija.) Meni se čini, gosp. uredniče, da u ko- liko su naše novine nosilice javnog mnije- nja, ovo je potonje i ovoga puta na krivoj stazi. | U borbi izmed Italije i Turske ka» da se naginje ovoj. Ja doista ne mogu da dokučim tome razloga. Ne razloga iz sentimentalnosti, ne razloga iz političkih obzira. Najprvo se politika ne ravna po senti- mentalnim obzirima, a to mi maleni najbo- lje okušavamo na vlastitoj koži. Pogotovu to ne vrijedi u kolonijalnoj politici. Odnosni se nazori u novije doba pod- vrgnuše posvemašnjoj reviziji. Jednoč se govorilo: otkud pravo jed- noj evropskoj vlasti da zabada nos n. pr. u afričke posle; otkud joj pravo da čak pri- svoji milom ili silom koji afrički teritorij ? Danas se više tako ne misli, barem ne u krugovima koji odlučuju — jer se obra- tmo govori ovako: civilizovana država ima pravo da digne i jača svoje blagostanje i blagostanje ostaloga svijeta a to čini proši- rajuć mrežu svojih komunikacija, prevažuć u najdalnje krajeve proizvode svojeg obrta, hraneć sva svjetska tržišta bogatstvom svoje industrije, koje oblakšava svim ljudima teško ovo breme života. Ovakova država širi znanje i prosvjetu te dava i najdivljem narodu priliku, ako samo hoće, da se oko- risti, ojača, obogati svim najnovijim izna- šašćima i pobjedama jedne visoke naobrazbe i jedne uzvišene umjetnosti. 'To nijesu riječi jer bacite oko na kartu, pa recite što je izgubio Alžir odkad je došao jod Francesku ili što nije dobio T u- nis u ovo kratko doba? — Od opustošena lonizaciono preduzeće, a mogu također da služe svjetlim izgledom i po kojoj evropskoj velevlasti o načinu kako da se upravlja pa i s tuđom zemljom. Nu, mi idemo i dalje pa ćemo uprijeti prstom na još nedavno junačkom krvi na- kvašeni Transwal i Oranje, pak ćemo: Dewett, koji su cijelo svoje znanje ujedno sa cijelom svojom krvi posvetili svojoj de- movini te glavu svoju nebrojeno puta izno- sili na bojna polja (a ne na kojekakove ko- merse ili pijače), kad se ovaki ljudi, rekoh, prignuli te udostojali se primiti od dojuče- rašnjeg krvnog neprijatelja vlast u svoje ruke, tad mislim da imam pravo da tvrdim, da je Engleska u Transwaalu stvorila visoko kulturno djelo. Danas, dakle, nije istina što se jednoč za istinu držalo, te nije najskoli istinito, da evropska koja vlast nema pravo da vidi kako se i u Africi upravlja, pa do potrebe i intervenira. Kad vidiš, da se tamo upravlja nikako, da bogate zemlje u pitomoj klimi a u op- segu od gotovo jednog milijuna klm? ne- mdgu da uzdržavaju ni jedan milijun sta- novnika; kad vidiš da u takovoj zemlji si- stematično s godine u godinu neumoljiv glad kosi na tisuće života a da se taj upra- vitelj ni najmanje ne ćuti zvanim da ikoliko priteče u pomoć; kad vidiš da je ta zemlja vječitim leglom nemira, vječitim ognjištem kužnih bolesti; kad vidiš da se onima izmeđ naših ljudi koji uz životnu opasnost hoće da tamo unesu trgovinu, obrt a s time i prosvjetu dok ne pokazuju ničim da hoće da tegnu ni u narodnu ni u vjersku osje- tljivott urođenika, kad vidiš da se njima sa strane upravitelja odgovaraj veksacijama i šikanacijama, ja mislim da se tu može da opravda i oboružano posredovanje. S toga, dakle, gledišta mi ne ćemo si- gurno da žalimo one Berbere i Arape, koji će ako nas sva ipredviđenja ne prevare, spa- sti pod Italiju jer tvrdo ufamo da će ova od svoje starije latinske sestre biti naučila da se kolonije moraju u prvom redu da upravljaju na korist samih urođe nik4, a ne na isto toliko bezdušnu koliko štetnu eksploatacija u samu korist kojeg gramzljivog špekulanta. Ili zar da Turke žalimo? Dopuštamo, da su Turci u ovoj prilici Krv je ljudska hrana naopaka, »Na nos vam je počela da skače“. Ili zar da žalimo današnje moderne Turke, one koji nam gnjave našu braću u Maćedoniji, u Staroj Srbiji, u Novom Pazaru, ili one koji se obraćaju za pomoć njemačkom Berlinu ? Zar one, koji nakon proglasa i uve- denja konstitucije, zatvaraju srpske škole u svojoj carevini? Ili one što kolju Maćedonce, kad pitaju da im se udijele najelementarnija ljudska prava? Nu, ostavimo za čas naše slavenske rane, govorimo kao kulturni ljudi. Zar Turci imadu pravo da ištu kakovih simpatija protiv italijanske ,otimačine“. A što je sva njihova c&4revima ako nije otimačina. Neka slobodno pokažu jednu ze- mlju osvem svoje seldžučke postojbine koja nije bila oteta na sablji i na topuzini? Govorimo još kao ljudi i pitajmo: a imadu li prava Turci da se s njima postupa kao sa kulturnim elementom ? Što su učinili dobra: u toliko stoljeća ? — kojim su iznašašćima obogatili znanost, koje su žrtve doprinijeli općem napretku ? — Gdje su im znanstvenjaci, gdje pjesnici, gdje umjetnici, gdje dobrotvorci ? Ništa i ništa, sve pusto to plemenito polje u njih. Nekoliko vojskovođa i to je sve njihovo znanje, sva njihova kultura. Gdje su bile plodne ravnice ostavili su tvrdu ledinu, a mješte ponosite aleksandrin- ske knjižnice posadili konja Buraka.' Kud su god prošli ostavili su trag pusti. " Pustoš učena Grčka, pustoš poletna Ansbija. Carigrad, taj grad nad gradovima eto je i danas leglo gladne paščadi i bakšiških Ili nije čas da rečemo: ako je to po- četak raspadanju onake carevine, dobar po- četak ? Ili nije u horu da rečemo sa sv. Pi- smom : Ko sabljom siječe, od sablje i pogine Dakle za Talijane? . Otvoreno ću reći: za Talijane.