CRVENA HRVATSKA«

SMJEROVA: či
IH ki

Č Strana 3. \

 

Broj 80.
M. Baće, J. Milić, L. Millin, E, vić.
Don Petković, Don I. Radimiri, Šp. Vlašić,
Don M. Vučković; po K 1.60: R. Mišetić;
po K 1.50: I. Bebić; po K 1: N. N., A.
Radimir, M. Kurjal, Bužančić, P. Wick, J.
Marinović, I. Petrović.Poljak, I. Radić, Fr.
Hlušička, E. Mandel, A. Kalebota, N. N.,
R. Fiorelli, D. Hajduković, T. Fiori, M.
Smodlaka, M. Prevalil, J. Mileta, I, Mrndže,
F. Grgurević, Gj. Oparenović, Jakoubek,
Čenić, B. Radimir, M. Karaman, N. N., J.
Čičin, J. Antunović, Ostojić, M. Buj, D.
Spalatin, R. Gjuranović, St. Ćirković, Gj.
Ćirković, M. Kaluđerović ; po para 60 : Braća
Matković, I. Poduje; po para 50: R. Homen,
R. Svaičik, Fr. Šmidt, A. Tomas, J. Tomas,
T. Tomas; N. N. para 40; A. Janković
para 30.

Svim plemenitim darovateljima odbor
najljepše zahvaljuje.

Qdbor za poslavu narodnog blagdana u Kotoru.

Naš? dopisi

Plat u Župi, 1. oktobra 1911.

(Za gradnju pristaništa u Župi). Južno
istočni dio Župe Dubrovačke je strašno za-
nemaren; gore nego da je u Turskoj, jer
osim glavne ceste nema ovdi ni puta niti
pristaništa.

A osobito bi ovo bilo veoma potrebito,
jer sela od Mlina sve do Cavtata ležu na
obronku prama moru a pošto seljani nemaju
nego posve mclo zemlje — to se većina
bavi ribanjem i brodarstvom.

Ali kako rekoh nemaju nigdje ni naj-
manjeg pristaništa, te moraju skakati po
hridima i kršima za doći na kraj. Boreći
se s valovima za oteti im lađe i izvući ih
u hridi i ljuti, nalaze se u neprestranoj po-
gibelji života. Č

A ima dosta malih i velikih brodarica,
među ostalijem tri šabake svjećarice i jedna
migavica, koje plaćaju dosta poreza a ne-
maju nikakovih blagodati.

Stanovnici Plata i ostalijeh sela su više
puta na ovo obraćali pažnju našijeh zastu-

 

pnika, toliko onijeh na carevinskom vijeću
koliko onijeh na dalmatinskom saboru — a
molili upravno e, k. Pomorsku Vladu u Tr-
stu, da im se sagradi ne porporela, ne diga,
koje bi slotine tisuća proždrle, nego samo
prosto pristanište, gdje bi mogli staviti nogu
na kraj bez pogibelji života.

Oni to od preko 20 godina vape i prose
ali te su njihove dosadašnje. melbe | bile
»glas vapijućega u pustinji“, te se zato pu-
tem vašeg cijenjenog lista obraćaju na naše
cijenjene zastupnike, koji su obećali da će
se za nas zauzimati da ulože svoj upliv neka
se jednom više ispuni naša opravdana i te-
meljita želja — ana e, k. pomorsku vladu
u Trstu molbu, da bude prama svijem ne-
pristrana, milostiva a ne prama jednim ra-
sipnica majka a prama drugim okrutna ma-
ćeha.

 

%
Kotor, 30. septembra.

(Kleritalna propaganda u Kotoru). Crna
internacijunala traži terena. Inaugurisala je
redove, te se njezini planovi počeše ovamo
u djelo sprovađati. Klerikalizam je naše naj-
veće marodno zlo; svaki naš napredak u
njemu nalazi najveći otpor. Slobodna misao,
harakteristika nove dobe i moderne civili-
zacije, u klerikalizmu vidi svog najvećeg
neprijatelja.

Ta je bolest ovamo počela zaražavati
puk, te moramo odlučno, da je u zametku
ugušimo. Dolaze razni sumnjivi elementi, da
vode propagandu, a u tome im osobitu po.
moć pružaju neki kotorski gimnazijalci. Ne
smijemo dopustiti, da klerikalizam osvoji
našu Boku, jer Boki, koja se nalazi u kul-
menu bijede i propasti, otud stalna kata-
strofa. Ova je najezda uništila mnoge zemlje,
sve, kuda je harala, te je red, da joj zakr-
čimo put, Apelujemo na sve rodoljube i
slobodne mislioce, nek ozbiljno porade, jer
ćemo inače, kad jasno osjetimo klerikalni
žalac, teško moći, da savladamo sve zapreke
i da istrijebimo iz naše sredine taj nesretni
kukolj.

Sveta dužnost ima biti svakog Bokelja,
komu na srcu leži dobro svoje otadžbine,

da energično stane na put prodiranju kleri«

kalizma. Neki ćks-laik jučer je držao na .

Mula predavanje. Taj se pogubni rad širi,
te stojimo pred gotovom činjenicom. Uvje-
ren sam, ako odmah sada ozbiljno ne stz-

bijemo svaki i malen klerikalni korak, da

ćemo klerikalnom pašovanju naći velikog
otpornika i najvećeg našeg domaćeg i soci-
jalnog neprijatelja.

Slobodni mislilac,

 

Kotor, 1. oktobra.
(Boka na rubu ekonomske i moralne
propasti). Od srca mi se svaka ova riječ
kida, krvlju je pišem, jer srce svakog pa-
triote mora da krvari nad nesretnim stanjem
svoje domovine, a pogotovo svakog Bokelja,
kad se sjeti svoje sjajne prošlosti, kad je
Boka, u jeku svoje moći« i slave, uživala
velik ugled i slovila kao jak faktor.

Teško je nanizati sve bijede, koje tište

ovaj čaroban naš kraj. Jadan je seljak spao
na najviše grane siromaštva, te je upućen
na očajnu borbu za svoj opstanak. Boka
nema ničega, što bi je odavalo, kulturnom,
naprednom. Oskudijeva najbitnijim uvjetima,
koji su potrebni za razvitak svake zemlje.
Na njezinom čelu udaren je žig nazatka.
Ima li Bola ma u jednom pogledu ispoljeni
žilav ekonomski rad? Zar propale one dvije
tvornice u Tivtu označuju razvitak i napre-
dak njezin? Teško je, kad se prolazi Bokom,
te vidi njezine krasote, gledati, kako je za-
puštena! Boka bi mogla prednjačiti i Bo-
sforu i Lemantskom jezeru u svakom po-
gledu! Krasan je njezin položaj! Ipak niko
se ne zauzimlje, sve spava. Nema ni svije-
snih, odlučnih sinova njenih, a ni drugih,
koji bi se snažno latili posla, da je unaprede
i prokrče joj put k napretku. Da je Boka
svojina kojeg drugog naroda, cvala bi, 4
njezina bi krasota na daleko bila poznata.
Kako bi onda Bokom križali parobrodi, kako
bi trgovina cvala! Svaki bi predjel bio obra-
đen, sjajile bi se pri moru prekrasne vile i
velike tvornice! Priznajem, malen smo na-
rod, ali znam, da bi smo i mi žilavim i us-
trajnim radom mnogo mogli učiniti.

u==m=————————————uummuEmmEm=—==——==—m—====m=m=z—mm«e——— =. —————muzw7———————aum— =

Jesi li ikada razmišljao o onom što
ženska zove: pisat pismo? Ti misliš da ona
uzme — jednostavno ko ti — papira, da
zamoči pero u crnilo, te da piše kako misli,
sretna (kako i ti) ako izrazi dobro svoje
mišljenje, ako odašalje «u pismu sebe ona-
kovu kakva je? Sve protivno! Kako hoćeš,
da jedno biće koje ima toliko smjelosti da
ne pokaže tvojim očima kad je gledaju nego
samo minimum njene realnosti, kako ćeš da
ovo biće odjednom pokaže golu svoju dušu?
Ova*forma što je ti voliš, sastavljena je,
više nego za polovicu od kombinovane ele.
gance, od veoma dobro promišljenog vještač-
kog uređenja, veoma skupocjenog, koji *se
sistomatično postavlja između tebe i nje: je
li vjerojatno, ti sam sudi, :da stvoriteljica
djela tako velikog umjeća, ne nosi u svemu
svoj instinkt, svoje znanje, svoje navike
sistematične deformacije? U svemu, a oso-
bito u izražaju onoga, što ona drži većom
tajnom nego li svoje tijelo: u izražaju svo-
jih misli. /

Slučaj. Pusti satovi, dok čekaš pismo

jedne ženske, neka ti posluže da razmiš-

bude njezin pravi objekt. Žena se služi
pismom isto kao što se služi pogledom,
posmijehom, toaletom, govorom, — u dobro
određenoj svijesnoj namjeri, ma veoma raz-
ličito od normalne upotrebe. Zar ženski
klobuk služi ženi da joj pokrije glavu? Zar
ženski suncobran treba ženi da je obrani
od sunca? Zar ženske ure služe ženi da
joj kažu satove? Zar cipele jedne žene služe
za hodanje? Zašto tražiš da pismo ženske
ima da prenese njenu pravu misao k dotičnom
adresatu, isto kao što pismo jednog poštenog
trgovca u kojem piše: ,Šaljem Vam 10 kg
kafe“ jer u istinu 6n i šalje 10 kg kafe? ..

s se dakle da nećeš naći u fra-
zama, što ćeš ih primit nekakvu direktnu
manju, o čeljadi s kojom opći, o njenim

budeš, W$ neku količinu sreće, što ti je ona
dopušta x količinu tjeskobe što ima da
upotpuni režim tvog života. Drugim riječima
žensko pismo što ti želiš, imat će dobro
određeni predmet: bit će promišljeni čin
vaše dvolične historije ;. ma predmet neće
bit onaj kako bi to iz riječi izgledalo; sam
čin neće imati nego neki tajinstveni odnošaj
sa sadržajem. Kada si ti njoj pisao, tvoja je
briga bila da sebe opišeš, ili bolje, da sebe
odašalješ. Da ne bude u nikojoj opasnosti
briga je njenog odgovora da sebe rezervira
da potamni tvoj dobar pogled. 3
Svaka se žena služi pismom, ako ne
kao maskom, a ono barem k0 nekim velom.

._ +. .
* \
A ipak iz svakog ženskog lista otskače
sve ono što bi ona htjela da sakrije; ali ona.
i je : i vještom

 

EEE ERE RASNE