CRVENA HRVATSKA« SMJEROVA: či IH ki Č Strana 3. \ Broj 80. M. Baće, J. Milić, L. Millin, E, vić. Don Petković, Don I. Radimiri, Šp. Vlašić, Don M. Vučković; po K 1.60: R. Mišetić; po K 1.50: I. Bebić; po K 1: N. N., A. Radimir, M. Kurjal, Bužančić, P. Wick, J. Marinović, I. Petrović.Poljak, I. Radić, Fr. Hlušička, E. Mandel, A. Kalebota, N. N., R. Fiorelli, D. Hajduković, T. Fiori, M. Smodlaka, M. Prevalil, J. Mileta, I, Mrndže, F. Grgurević, Gj. Oparenović, Jakoubek, Čenić, B. Radimir, M. Karaman, N. N., J. Čičin, J. Antunović, Ostojić, M. Buj, D. Spalatin, R. Gjuranović, St. Ćirković, Gj. Ćirković, M. Kaluđerović ; po para 60 : Braća Matković, I. Poduje; po para 50: R. Homen, R. Svaičik, Fr. Šmidt, A. Tomas, J. Tomas, T. Tomas; N. N. para 40; A. Janković para 30. Svim plemenitim darovateljima odbor najljepše zahvaljuje. Qdbor za poslavu narodnog blagdana u Kotoru. Naš? dopisi Plat u Župi, 1. oktobra 1911. (Za gradnju pristaništa u Župi). Južno istočni dio Župe Dubrovačke je strašno za- nemaren; gore nego da je u Turskoj, jer osim glavne ceste nema ovdi ni puta niti pristaništa. A osobito bi ovo bilo veoma potrebito, jer sela od Mlina sve do Cavtata ležu na obronku prama moru a pošto seljani nemaju nego posve mclo zemlje — to se većina bavi ribanjem i brodarstvom. Ali kako rekoh nemaju nigdje ni naj- manjeg pristaništa, te moraju skakati po hridima i kršima za doći na kraj. Boreći se s valovima za oteti im lađe i izvući ih u hridi i ljuti, nalaze se u neprestranoj po- gibelji života. Č A ima dosta malih i velikih brodarica, među ostalijem tri šabake svjećarice i jedna migavica, koje plaćaju dosta poreza a ne- maju nikakovih blagodati. Stanovnici Plata i ostalijeh sela su više puta na ovo obraćali pažnju našijeh zastu- pnika, toliko onijeh na carevinskom vijeću koliko onijeh na dalmatinskom saboru — a molili upravno e, k. Pomorsku Vladu u Tr- stu, da im se sagradi ne porporela, ne diga, koje bi slotine tisuća proždrle, nego samo prosto pristanište, gdje bi mogli staviti nogu na kraj bez pogibelji života. Oni to od preko 20 godina vape i prose ali te su njihove dosadašnje. melbe | bile »glas vapijućega u pustinji“, te se zato pu- tem vašeg cijenjenog lista obraćaju na naše cijenjene zastupnike, koji su obećali da će se za nas zauzimati da ulože svoj upliv neka se jednom više ispuni naša opravdana i te- meljita želja — ana e, k. pomorsku vladu u Trstu molbu, da bude prama svijem ne- pristrana, milostiva a ne prama jednim ra- sipnica majka a prama drugim okrutna ma- ćeha. % Kotor, 30. septembra. (Kleritalna propaganda u Kotoru). Crna internacijunala traži terena. Inaugurisala je redove, te se njezini planovi počeše ovamo u djelo sprovađati. Klerikalizam je naše naj- veće marodno zlo; svaki naš napredak u njemu nalazi najveći otpor. Slobodna misao, harakteristika nove dobe i moderne civili- zacije, u klerikalizmu vidi svog najvećeg neprijatelja. Ta je bolest ovamo počela zaražavati puk, te moramo odlučno, da je u zametku ugušimo. Dolaze razni sumnjivi elementi, da vode propagandu, a u tome im osobitu po. moć pružaju neki kotorski gimnazijalci. Ne smijemo dopustiti, da klerikalizam osvoji našu Boku, jer Boki, koja se nalazi u kul- menu bijede i propasti, otud stalna kata- strofa. Ova je najezda uništila mnoge zemlje, sve, kuda je harala, te je red, da joj zakr- čimo put, Apelujemo na sve rodoljube i slobodne mislioce, nek ozbiljno porade, jer ćemo inače, kad jasno osjetimo klerikalni žalac, teško moći, da savladamo sve zapreke i da istrijebimo iz naše sredine taj nesretni kukolj. Sveta dužnost ima biti svakog Bokelja, komu na srcu leži dobro svoje otadžbine, da energično stane na put prodiranju kleri« kalizma. Neki ćks-laik jučer je držao na . Mula predavanje. Taj se pogubni rad širi, te stojimo pred gotovom činjenicom. Uvje- ren sam, ako odmah sada ozbiljno ne stz- bijemo svaki i malen klerikalni korak, da ćemo klerikalnom pašovanju naći velikog otpornika i najvećeg našeg domaćeg i soci- jalnog neprijatelja. Slobodni mislilac, Kotor, 1. oktobra. (Boka na rubu ekonomske i moralne propasti). Od srca mi se svaka ova riječ kida, krvlju je pišem, jer srce svakog pa- triote mora da krvari nad nesretnim stanjem svoje domovine, a pogotovo svakog Bokelja, kad se sjeti svoje sjajne prošlosti, kad je Boka, u jeku svoje moći« i slave, uživala velik ugled i slovila kao jak faktor. Teško je nanizati sve bijede, koje tište ovaj čaroban naš kraj. Jadan je seljak spao na najviše grane siromaštva, te je upućen na očajnu borbu za svoj opstanak. Boka nema ničega, što bi je odavalo, kulturnom, naprednom. Oskudijeva najbitnijim uvjetima, koji su potrebni za razvitak svake zemlje. Na njezinom čelu udaren je žig nazatka. Ima li Bola ma u jednom pogledu ispoljeni žilav ekonomski rad? Zar propale one dvije tvornice u Tivtu označuju razvitak i napre- dak njezin? Teško je, kad se prolazi Bokom, te vidi njezine krasote, gledati, kako je za- puštena! Boka bi mogla prednjačiti i Bo- sforu i Lemantskom jezeru u svakom po- gledu! Krasan je njezin položaj! Ipak niko se ne zauzimlje, sve spava. Nema ni svije- snih, odlučnih sinova njenih, a ni drugih, koji bi se snažno latili posla, da je unaprede i prokrče joj put k napretku. Da je Boka svojina kojeg drugog naroda, cvala bi, 4 njezina bi krasota na daleko bila poznata. Kako bi onda Bokom križali parobrodi, kako bi trgovina cvala! Svaki bi predjel bio obra- đen, sjajile bi se pri moru prekrasne vile i velike tvornice! Priznajem, malen smo na- rod, ali znam, da bi smo i mi žilavim i us- trajnim radom mnogo mogli učiniti. u==m=————————————uummuEmmEm=—==——==—m—====m=m=z—mm«e——— =. —————muzw7———————aum— = Jesi li ikada razmišljao o onom što ženska zove: pisat pismo? Ti misliš da ona uzme — jednostavno ko ti — papira, da zamoči pero u crnilo, te da piše kako misli, sretna (kako i ti) ako izrazi dobro svoje mišljenje, ako odašalje «u pismu sebe ona- kovu kakva je? Sve protivno! Kako hoćeš, da jedno biće koje ima toliko smjelosti da ne pokaže tvojim očima kad je gledaju nego samo minimum njene realnosti, kako ćeš da ovo biće odjednom pokaže golu svoju dušu? Ova*forma što je ti voliš, sastavljena je, više nego za polovicu od kombinovane ele. gance, od veoma dobro promišljenog vještač- kog uređenja, veoma skupocjenog, koji *se sistomatično postavlja između tebe i nje: je li vjerojatno, ti sam sudi, :da stvoriteljica djela tako velikog umjeća, ne nosi u svemu svoj instinkt, svoje znanje, svoje navike sistematične deformacije? U svemu, a oso- bito u izražaju onoga, što ona drži većom tajnom nego li svoje tijelo: u izražaju svo- jih misli. / Slučaj. Pusti satovi, dok čekaš pismo jedne ženske, neka ti posluže da razmiš- bude njezin pravi objekt. Žena se služi pismom isto kao što se služi pogledom, posmijehom, toaletom, govorom, — u dobro određenoj svijesnoj namjeri, ma veoma raz- ličito od normalne upotrebe. Zar ženski klobuk služi ženi da joj pokrije glavu? Zar ženski suncobran treba ženi da je obrani od sunca? Zar ženske ure služe ženi da joj kažu satove? Zar cipele jedne žene služe za hodanje? Zašto tražiš da pismo ženske ima da prenese njenu pravu misao k dotičnom adresatu, isto kao što pismo jednog poštenog trgovca u kojem piše: ,Šaljem Vam 10 kg kafe“ jer u istinu 6n i šalje 10 kg kafe? .. s se dakle da nećeš naći u fra- zama, što ćeš ih primit nekakvu direktnu manju, o čeljadi s kojom opći, o njenim budeš, W$ neku količinu sreće, što ti je ona dopušta x količinu tjeskobe što ima da upotpuni režim tvog života. Drugim riječima žensko pismo što ti želiš, imat će dobro određeni predmet: bit će promišljeni čin vaše dvolične historije ;. ma predmet neće bit onaj kako bi to iz riječi izgledalo; sam čin neće imati nego neki tajinstveni odnošaj sa sadržajem. Kada si ti njoj pisao, tvoja je briga bila da sebe opišeš, ili bolje, da sebe odašalješ. Da ne bude u nikojoj opasnosti briga je njenog odgovora da sebe rezervira da potamni tvoj dobar pogled. 3 Svaka se žena služi pismom, ako ne kao maskom, a ono barem k0 nekim velom. ._ +. . * \ A ipak iz svakog ženskog lista otskače sve ono što bi ona htjela da sakrije; ali ona. i je : i vještom EEE ERE RASNE