OCIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU-
BROVNIKIZA AUSTRO-UGARSKU NA G0-
DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI-LIST KAD MU
PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-
BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE.

IZLAZI SVAKE SRIJEDE 1 SUBOTE.

 
 

Za budućnost našeon Qrada.

Mi smo u dva članka ocrtali

, prilike, u kojima se nalazimo obzi-

rom na budućnost naše djece, naše
mladeži. Konstatirali smo .neke vrlo
nepovoljne činjenice. Tako n. pr.
neizvjesnost, kojoj ide u susret ona
naša mladež te apsolvira gimnaziju.
Odgajamo pokoljenje bez inicijative.
Ono trgovačkog i poduzetnog duha
starog Dubrovnika u novom Dubrov-
niku nestaje; dapače budućnost je
tako crna, da će ga, potraju li sada-
nje prilike, posvema nestati,

Ne čemo ovdje opetovati ono,
što smo kazali, već idemo dalje,
Rekli smo između ostaloga, da nije
to samo nesreća, koja će se osvetiti
na budućnosti naše miadeži, već da
ta nesreća rađa drugu, goru. Kad
nam nestane ljudi bez vlastite inici-
jative, naša mladež će biti prisiljena
da služi za komad kruha fliđemu
kapitalu, tuđim potrebama i tuđim
interesima. Drugim riječima ovo pi-
tanje nije jedno obično pitanje kruha
već je to jedno vrlo važno pitanje
na polju narodne ekonomije. To je
pitanje, koje duboko zasijeca u čitav

naš život te ako ga povoljno ne.

rijašimo, svršiti ćemo tako, da ćemo
postati robovi u vlastitoj kući. O
tom pitanju baš sada naše građanstvo
bi? moralo najviše da razmišlja. Sada
kada Dubrovnik postaje liječilištem.
i kada će uslijed saobraćaja stranaca
biti potrebno, da se tim prometom oko-
ristimo mi, a ne drugi na naš račun,

Ako do sada nijesmo ništa učinili
to je baš nužda tim veća, da sada
upremo svim silama. Propustili smo
mnogo toga, od čega se sada moramo
kajati. Da su naši roditelji na ovo
prije mislili, Dubrovnik bi se bio
drugačije razvijao. Da je recimo pred
jedno trideset ili dvadeset godina u
Dubrovniku bila Čenovana realka,
inteligencija, koja bi proi iz te

škole, bila bi većim/sm&lom prosli-

jedila stopama starog Dubrovnika,
stopama svestrane trgovine i obrta.
Ona bi imala u svojim rakama sva

domaća poduzeća i novi bi osnovala. po 1000 mltdaj Sopota: \Sadanja

a He iki
PI : sa : 2 \ . 4
OTA tei tae us :

 

ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE

 

PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30. PARS
OOODOD a 0oOnO PS PRUv4 ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI |
U VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz

 

DUBROVNIK, 2

Treba li da spominjemo ludi:
Zar bi se električna centrala nalazila

u tuđim tukama? A izvor Rijeke?
Zar bi to onako ondje stajalo? Zar

se ne bi bila provela potpuna indu-

strializacija onog izvora na veliku
korist ne samo vlastaika, već na
korist cijeloga pučanstva ? Pa promet
stranaca! Za taj promet imali bismo
više, mnogo više smisla. Koliko bi
se od toga dalo koristi izvući! A
ako ovako dalje potraje, svu će ko-
rist iz toga vući opet kakvi stranci,

: a mi ne. Pa ovo naše parobrodar-

stvo. .Da imamo svojih sinova izu-

čenih u mehanici za brodarstvo, zar -

ne bi pod njihovim. nadzorom indu-
strija parobrodarstva bila u većem
stilu provedena, a. opet na sveopće
zadovoljstvo? No idimo dalje. Da
smo imali ljudi, moglo se je u Dubro-
vniku sa domaćim kapitalom osnovati
jedno dobro osiguravajuće društvo.
Koliko bi od toga same imali kofisti!
To' bi nam najbolje znali. kazati oni,
koji na tisuće i tisuće svoga novca
plaćaju na osiguravajuće premije na
parobrode, pa to sve ide u tuđi džep.
Da imamo pak jedno svoje takovo
društvo, to bi bilo od velike koristi
ne samo po domaći kapito, nego i
po domaću inteligenciju. Daljnje na-
brajanje nema smisla. U smislu prin-
cipa .o racionalnoj podjeli kapitala
bili bi domaći stručnjaci našli i druge
staze domaćom kapitalu na svim. mo-
gućim područjima. Tako u susjednoj
Bosni, a možda i Arbaniji, Ne bi
bili dopustili, da se u Bosni svak
okoristi, pa čak da i Talijani iz Ita-
lije dođu i pređu preko dubrovačkog
kapitala u Bosnu.

Da&  reasumiramo.

Trgovačkog

duha u Duhrovniku nestaje. Dubre |
'vački kapito jo iracionalno uložen,

Naši kapitaliste namiru svoj kapito
konsumentitna, a ne producentima.
kapitala. Takov kapito mora da pro-'
pane i ustupi nijesto drugomu, Uzrok.
svemu tome je nestašica škole, koja
bi nam odgojila ljude sa vlastitom
inicijativom. Dalje. Prilike s su u opće.

 

DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IŽI

MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA

e968a POJEDINI BROJ 10 PARA 608 a NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

IZDAJE STAMPARIJA 1 VE GIULLI. I DR.

5. OKTOBRA 1911.

 
  

gimnazija odgaja nam činovništvo, a
činovnička su mjesta popunjena. Još:
malo, pa čemo imati hiperprodukciju,
imati čemo inteligentni proletarijat.
Naša mladež sa ovakovim prilikama
ide u susret slaboj budućnosti, naš.
kapito još slabijoj. Pogibelj je, da
izgubimo i inteligenciju i kapito. Čas

je da zaustavimo ovaj nazadak i da.

počnemo ići naprijed. Stvorimo dakle
preduvjete, koji će nas-maknuti nap-
rijed. To možemo postići samo tako,
ako dobijemo škole, . koje ća nam
odgojiti pokoljenje vlastite inicijative,
U sadanjim prilikam& mogli bismo
postići jedino realnu gimnaziju. Preg-
nimo dakle svi oko toga, da je dobi«,
jemo.

Pri koncu još nešto. Mi smo iz-

.nijeli ovu stvar jedino u interesu ži

neše mladeži i u interesu našega grada.

Taj interes jedino nam je bio pred :
očima, Ovdje je svako drugo pitanje

isključeno, a osobito stranačko. Bilo
bi stoga poželjno, da se i drugi" lis-
tovi ovim pitanjem pozabave, a to
sve opet u interesu grada i naše
mladeži, Mi smo učinili, što smo mogli.
Neka učine: i drugi. Tko umije bolje,

široko mu. polje.

Svakako u ovom pitanju zvani su

srcu napredak i naše djece i našeg
grada a i našeg naroda. Mi ćemo
u dojdućem broju pokazati u glav-
nom, što bi se moralo učiniti, da se
ovo pitanje dovede do pobjede.