OCIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- BROVNIKIZA AUSTRO-UGARSKU NA G0- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI-LIST KAD MU PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. IZLAZI SVAKE SRIJEDE 1 SUBOTE. Za budućnost našeon Qrada. Mi smo u dva članka ocrtali , prilike, u kojima se nalazimo obzi- rom na budućnost naše djece, naše mladeži. Konstatirali smo .neke vrlo nepovoljne činjenice. Tako n. pr. neizvjesnost, kojoj ide u susret ona naša mladež te apsolvira gimnaziju. Odgajamo pokoljenje bez inicijative. Ono trgovačkog i poduzetnog duha starog Dubrovnika u novom Dubrov- niku nestaje; dapače budućnost je tako crna, da će ga, potraju li sada- nje prilike, posvema nestati, Ne čemo ovdje opetovati ono, što smo kazali, već idemo dalje, Rekli smo između ostaloga, da nije to samo nesreća, koja će se osvetiti na budućnosti naše miadeži, već da ta nesreća rađa drugu, goru. Kad nam nestane ljudi bez vlastite inici- jative, naša mladež će biti prisiljena da služi za komad kruha fliđemu kapitalu, tuđim potrebama i tuđim interesima. Drugim riječima ovo pi- tanje nije jedno obično pitanje kruha već je to jedno vrlo važno pitanje na polju narodne ekonomije. To je pitanje, koje duboko zasijeca u čitav naš život te ako ga povoljno ne. rijašimo, svršiti ćemo tako, da ćemo postati robovi u vlastitoj kući. O tom pitanju baš sada naše građanstvo bi? moralo najviše da razmišlja. Sada kada Dubrovnik postaje liječilištem. i kada će uslijed saobraćaja stranaca biti potrebno, da se tim prometom oko- ristimo mi, a ne drugi na naš račun, Ako do sada nijesmo ništa učinili to je baš nužda tim veća, da sada upremo svim silama. Propustili smo mnogo toga, od čega se sada moramo kajati. Da su naši roditelji na ovo prije mislili, Dubrovnik bi se bio drugačije razvijao. Da je recimo pred jedno trideset ili dvadeset godina u Dubrovniku bila Čenovana realka, inteligencija, koja bi proi iz te škole, bila bi većim/sm&lom prosli- jedila stopama starog Dubrovnika, stopama svestrane trgovine i obrta. Ona bi imala u svojim rakama sva domaća poduzeća i novi bi osnovala. po 1000 mltdaj Sopota: \Sadanja a He iki PI : sa : 2 \ . 4 OTA tei tae us : ODGOVORNI UREDNIK : IVO ARSETE PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 30. PARS OOODOD a 0oOnO PS PRUv4 ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI | U VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI uz DUBROVNIK, 2 Treba li da spominjemo ludi: Zar bi se električna centrala nalazila u tuđim tukama? A izvor Rijeke? Zar bi to onako ondje stajalo? Zar se ne bi bila provela potpuna indu- strializacija onog izvora na veliku korist ne samo vlastaika, već na korist cijeloga pučanstva ? Pa promet stranaca! Za taj promet imali bismo više, mnogo više smisla. Koliko bi se od toga dalo koristi izvući! A ako ovako dalje potraje, svu će ko- rist iz toga vući opet kakvi stranci, : a mi ne. Pa ovo naše parobrodar- stvo. .Da imamo svojih sinova izu- čenih u mehanici za brodarstvo, zar - ne bi pod njihovim. nadzorom indu- strija parobrodarstva bila u većem stilu provedena, a. opet na sveopće zadovoljstvo? No idimo dalje. Da smo imali ljudi, moglo se je u Dubro- vniku sa domaćim kapitalom osnovati jedno dobro osiguravajuće društvo. Koliko bi od toga same imali kofisti! To' bi nam najbolje znali. kazati oni, koji na tisuće i tisuće svoga novca plaćaju na osiguravajuće premije na parobrode, pa to sve ide u tuđi džep. Da imamo pak jedno svoje takovo društvo, to bi bilo od velike koristi ne samo po domaći kapito, nego i po domaću inteligenciju. Daljnje na- brajanje nema smisla. U smislu prin- cipa .o racionalnoj podjeli kapitala bili bi domaći stručnjaci našli i druge staze domaćom kapitalu na svim. mo- gućim područjima. Tako u susjednoj Bosni, a možda i Arbaniji, Ne bi bili dopustili, da se u Bosni svak okoristi, pa čak da i Talijani iz Ita- lije dođu i pređu preko dubrovačkog kapitala u Bosnu. Da& reasumiramo. Trgovačkog duha u Duhrovniku nestaje. Dubre | 'vački kapito jo iracionalno uložen, Naši kapitaliste namiru svoj kapito konsumentitna, a ne producentima. kapitala. Takov kapito mora da pro-' pane i ustupi nijesto drugomu, Uzrok. svemu tome je nestašica škole, koja bi nam odgojila ljude sa vlastitom inicijativom. Dalje. Prilike s su u opće. DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IŽI MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA e968a POJEDINI BROJ 10 PARA 608 a NE PRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZDAJE STAMPARIJA 1 VE GIULLI. I DR. 5. OKTOBRA 1911. gimnazija odgaja nam činovništvo, a činovnička su mjesta popunjena. Još: malo, pa čemo imati hiperprodukciju, imati čemo inteligentni proletarijat. Naša mladež sa ovakovim prilikama ide u susret slaboj budućnosti, naš. kapito još slabijoj. Pogibelj je, da izgubimo i inteligenciju i kapito. Čas je da zaustavimo ovaj nazadak i da. počnemo ići naprijed. Stvorimo dakle preduvjete, koji će nas-maknuti nap- rijed. To možemo postići samo tako, ako dobijemo škole, . koje ća nam odgojiti pokoljenje vlastite inicijative, U sadanjim prilikam& mogli bismo postići jedino realnu gimnaziju. Preg- nimo dakle svi oko toga, da je dobi«, jemo. Pri koncu još nešto. Mi smo iz- .nijeli ovu stvar jedino u interesu ži neše mladeži i u interesu našega grada. Taj interes jedino nam je bio pred : očima, Ovdje je svako drugo pitanje isključeno, a osobito stranačko. Bilo bi stoga poželjno, da se i drugi" lis- tovi ovim pitanjem pozabave, a to sve opet u interesu grada i naše mladeži, Mi smo učinili, što smo mogli. Neka učine: i drugi. Tko umije bolje, široko mu. polje. Svakako u ovom pitanju zvani su srcu napredak i naše djece i našeg grada a i našeg naroda. Mi ćemo u dojdućem broju pokazati u glav- nom, što bi se moralo učiniti, da se ovo pitanje dovede do pobjede.