Broj 100. i OOO novom i Strana 2. ; »CRVENA HRVATSKA«. :Diride et impera !) Da! tako je . . . odsjekoše obalu od matere zemlje, pa tako kraljevinu Dalmaciju u ostrvo pretvoriše, u ostrvo koje se od pravog samo tim razlikuje, da dok pravo more na sve strane svijetom spaja, Dalmacija je od cijelog svijeta otkinuta. Straga neprebrdive ustavne zidine, sprijeda njeno more, ali koje njeno ne smije da b ude, Dočekasmo okupaciju Bosne i Herce- govine, eda bi se, kako se onda kazivalo kraljevini Dalmaciji njeno naravno zalegie obezbijedilo. Blažen kraj, naše krvi i jezika, i nama po prirodi i tradiciji vezan, na nas po pri- vodi i budućnosti upućen, imao je da pod isto žezlo dođe. Srca 'mam jače zakucaše, ruke se same ispružiše, pa i ako znadosmo da nas tuga bije, svojoj braći doviknusmo ; dođite, skupa će nam svima biti bolje! Okupacija prođe, ali dobra ne doček:.. smo. Pa dođe i aneksija, ali ni tada dobro nam ne dođe. Kad je bilo da se na Bosnu ide, na- doše za zgodno da se hrvatskog generala na čelo vojske postavi i da mu se hrvatske činovnike dodijeli, ali netom okupacija minu, Nijemci i Magjari zapremiše glavna mjesta, a Hrvati moradoše da se isele. (Zastupnik Biankini: Crnac svoju učinio !). Da, tako nam je uvijek u Austriji bilo! Kad je bilo da se aneksija provede, opeta se Hrvat po- glavicom zemlje imenovao, ali netom se vali ponešto flegoše, što ih aneksija izazvala, morao je i on da oćuti tradicijonalnu ne- harnost. Mjerodavni naši faktori mjesto da pri- hvate zgodu aneksije, pa se dadu na pame- tno riješenje južnoslavenskog pitanja u me- narhiji, ne samo što propustiše zgodu, već još većma, ako je moguće odnose zamrsiše, A nije se prošlo na riješenje jednostavno s razloga, što se nije nikad ozbiljno i pošteno na to ni mislilo, lito tako ni Dalmaciji ni Hrvatskoj ko- risti od aneksije nema, ide se pače za tim da se anektirane zemlje sve više ovim kra- ljevinam otuđe, u svakom pogledu, bilo na- cijonalnom i kulturnom, bilo gospodarskom. Već smo gospodo dotle dotjerali, da trgo - vačka ruka u Dalmaciji slavi doba turskog zuluma u Bosni kao zlatno doba. (Tako je!) Da moja prispodoba ostrvom nije pre- tjerana, i da Dalmacija usprkos aneksije ne će zalođa imati, najbolji Vam dokaz gospodo, što je neko došao do sretne, baš austrijske misli, da mas preko mora željeznicom na |: đam sa carevinom sveže, tako da prigodom rasprave o dalmatinskim željeznicama, bivši upravitelj ministarstva željeznica gosp. Ral nije znao drugim da nas tješi, nego da nam priča: kako je vlada svrnala svoje oko ma taj spoj sa lađama pa namjerava da izvede i opći projekat na državne troškove. Dakle imalo bi se da se sveže uz dr- tijelo i jedna duša, željeznicom koja bi samo našoj plovidbi mogla da škodi. To bi bilo doista najveće bosu kada ne bi bila monstruozna politika. (Po- vlađiva nje). Jasnije i očevidnije ne može da se iz- nese nemjera da se naš narod politički drobi, Ja ne znam poštovana gospodo moja, da li vi cijelu tragiku što u ovim činjeni- cam leži, možete da osjetite, ali mi je ću- timo u svakoj našoj žili (Opće živo povla- divanje). . * Pa ako niko, ono naša poljačka braća, mogla bi da ovu tragiku shvate. U našim udesima ima neka žalosna aualogija, samo je njihov položaj prama našem još zavidan. Svaki komad njihove, među tri države ra- sječene domovine, može još da žive, mi smo nasuprot u atome razdrobljeni, te nacijonal- noj i gospodarskoj propasti u istoj državi posvećeni. Dakle: Dalmacija ostrvo, dok njemački kolos svoje noge u Adriji ne okupa; Hr. vatska madžarska satrapija; Bosna zemlja za njemačko i madžarsko haračenje, to je go- spodo moja riješenje južnoslavenskog pro- blema u ovoj monarhiji. Sve upućuje na to i sve vodi tamo. Ne ću da opisujem prilike u Bosni, ne ću ni da govorim o odnošajima u Hrvatskoj — toj sramoti i zazoru naše 1Monarkije i našega vijeka — ograničit ću se da_u velikim potezima osvijetlim politiku, koju državai faktori vode u ovoj poli a napose u Dal- maciji. Pravac politike u ovoj poli. Cijela politika ide za tim da osigura njemačko gospodstvo u nacijonalnom i eko- nomskom pogledu. Što se u Ugarskoj zove ,narodna kon- solidacija“ to se u Austriji nastoji da opravda fox mulom : uzdržavanja njemačkog posjeda“. Gospoda pri tom zaboravljaju da imade i neki posjed vi, elem et precario koji nije pravni posjed. Po toj formuli imađemo nepraved»i red, po toj formuli vrijedi kao pravilo kod nas, da samo Nijemci mogu da budu austrij- ski ministri, a ako pripadnik koje druge narodnosti postane ministrom, to je po nje- mačkom shvaćanju koncesi ja. Isto vrijedi za sva važnija činovaička mjesta ne samo kod centrala, već i u po- krajinama. Imenovanje namjesnika, osobito u Dalmaciji, u tom je pogledu vrlo poučno. Ovo opet zovu »gibanje činovništva“. Za sve znadu naći riječ. Naravno je da ovim protežiranjem Ni- jemaca prodire i njemači jezik i njemački duh. Što se u tom pogledu može da dogodi kad se o nama južnim Slavenima radi naj- bolje dokazuje ono što je kolega Ravnikar u ovoj kući iznio. Godine 1911, za vladanja općeg i jednakog prava glasa, usuđuje se predsjednik suda; u glavnom gradu jedne južno slovenske pokrajine u Ljubljani, da zabrani činovnicima da se u uredu sluše slovenačkim jezikom. M. P. gospodin mini- star pravde, zastupnik objektivnosti, našao je to objektivnim. Jadnog našeg pravosuđa pri takoj pravosudnoj politici! i Militarizam, koji biu A striji imao da bude anacijonalna iustitucija, postao je sinonim germanizma. Njemački jezik i njemački duh suvereno vladaju svuda gdje se radi o oružanoj sili, Ne pitajmo sada da li je za bojnu spremnost vojske potreban. zajednički zapovjedni jezik, i neki veći obzir na jedan jezik, ali čemu potpuno gospodovanje njemačkog jezika i o e E a E apsolutno biti govora primjera radi, potpuno vo njemačkog jezika kod oružništva? Sve prijave n. p. moraju biti njemački sastavljene, što gdjekad radi ne- poznavanja njemačkog jezika, upravo je za pravnu; sigurnost pogibeljno. (Zastupnik Dr. Okunewskij: 7 Galiciji može da bude i poljski !) Znam, G icija u tom bolje stoji, nadajmo se da ćemo svi to postići. Ne može se dakle opravdati ta germa- nizacija stvarnim razlozima, ona se paček vodi na štetu same stvari. Najtvrđi dokaz zlouporabe militarizma za germanizaciju, podaju nam njemačke škole, koje se pod izlikom časničke djece uvode. U Dalmaciji koja je autonomna u pučkom školstva vlada je otvorila vojničke njemačke pučke škole u Zadru, a sad pri- jeti da i u Dubrovniku otvori. 'To se zgađa kako rekoh, izgovorom da su njemačke škole potrebne za oficirsku djecu. Ali zar su austrijski oficiri Nijemci? Pa sve kad bi i to bilo, ne bi se postupanje moglo oprav- data Ali slučaj jače u lice bije, kad se sjetiš bruke što se pravi sada sa češkim školama u Beču. U glavnom gradu carevine. koji cvate i raste pomoću zasluga svih naroda, četiri stotine hiljada Ceha ne mogu da prime ni ono, što bi im bilo dozvoljeno u svakom velikom gradu svijeta već s pedagoških razloga. (Povlađivanje). Zar je zbilja tako klimava ta njemačka kultura? A kako nam je inače u pogledu škola? Analfabetizam i pomanjkanje svake stručne škole, to su stara pjesma. Isto tako školsko pitanje u 'Trstu, Kranjskoj, Štajerskoj i drugdje. No kako je poučna za pitanje na- cijonalnog universitetskog problema rasprava o talijanskom fakultetu št$ se u ovom zboru vodi a tek kako je poučno naše sveučilišno pitanje, priznanje ispita i diploma zagrebačke universe ! Politički je motiv u ovom pitanju oči- gledan: raskomadanje našeg naroda da se nijemčenje vrši. Pa da sumnje o tom ne bude gospodin kolega Dr. Waldner u bud- žetnom odboru javno je izrekao da mi južni Slaveni ne smijemo imati u Zagrebu svoje kulturno središte. Kako se postupa u opće sa sveučilišnim pitanjem, pravi dojam, da neko ovdje još nije zabacio misao o ma- njevrijednim narodima. Narodi kroče svojom stezom ne osvrćući se na te haluci- nacije, ali dok se takovim idejama trag ne zametne imat ćemo samo manjevrijednu ukupnu državu. (Odobravanje). Gospodarske prilike u Dalmaciji. Prolazeći na gospodarske odnošaje, mo- ram da započnem željeznicama. Visoka se je kuća o dalmatinskim željeznicama već toliko naslušala, da nekako već rad pristoj- nosti moram da je danas tim po mogućnosti poštedim. Da bi jednom i država bar s pri- stojnosti nama željeznice dala! Ja ću samo da konstatujem da nam glavne te žile ku- cavice modernog gospodarskog života fale. Ono što mi imamo to nijesu željeznice, ta mi nijesmo ni s najbližim svojim zaleđem spojeni, i da sada balkanske države sebi izlaz na Jadran probijaju preko Aibanije, dok smo mi od rimskih vremena naravni put na Balkan i s Balkana bili. Dosta je sjetiti se tisućljetnog saobraćaja između Dubrovnika i Balkana. Ja sam tvrdo uvjeren, gospodo je i dobijemo li že- toga Tarifalna politika pobrinut će se za to. A da ko ne misli da je moja tvrdnja možda presmiona, dozvolit ćete mi da dokažem,