Cijena je listu unaprijed

 

Neusples! frunkovštine.

Na stanicama putnik sustaje i
osvrće se, da vidi, koliko je puta
prevalio, i koliko mu još ostaje da
prevali. I nama je dopušteno, dapače
često puta je .i dobro, zaustaviti se
i osvrnuti se, da vidimo što smo
uradili. Tako se najbolje vide po-
grješke, a i spozna dobre strane sva-
čijega rada.

Hrvati u Dubrovniku podijelili
su se u dva tabora g. 1905., a uzrok
je bio t. zv: novi smjer hrvatske po-
litike. Jedni su ostali da gude staru
pjesmu, a mi smo rekli: Hrvati smo
za to, da se borimo za hrvatsku mi-
sao i da tražimo pute, da nešto u
tom smislu postignemo. Za nas ne će
mislit Beč, on ima svoga posla, već
treba da mišlimo mi. Tako je došlo
do one politike, koja je.s naše strane
našla izraza u pristajanju uz riječku

tivne strane u onomu, što naš svijet
krsti frankovštinom.
Nemojmo pitati, s koje je strane

da je jako jeftino biti frankovac.
Eno n. pr. u Zagrebu su četiri Franka
četiri odvjetnika, a domoljubi treba
da se potucaju po zemlji, kao kon-
cepisti i sretni su ako im nakon
godina seljenja uspije dobiti stallum
agendi. Kako je u banovini, tako je
donekle i u Dalmaciji. Žrtva i fran-
kovluk ne može se složiti. Ali na
tim ličnim uspjesima pojedinaca na
račun naroda sve je i svršilo. Fran-
kovština se no može pohvaliti pređ
narodom nikakovim: uspjehom, koji
bi bio opće naravi, svakomu koristan.
Pa ne samo to. Frankovluk se
ne može pohvaliti nikakvim uspje-
hom ni u narodu. Kad bi bilo istina,
što Frankovci tvrde, da je njihov
program sinteza svega 'što se narodu
hoče, tad treba reći da

8
e
s
ž
a
3
S
e
8
=
o
==
s

 

U DUBROVN

a: sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino
smstvo 10 K i poštarski troškovi. K » ns vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se

Om. predbrojen xa došasto polugodište.

sdavastelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini.
Za = Štamparija DeGiulli i dr.

 

resoluciju i zadarski sporazum, & s pro-,

bilo više žrtava, jer to svi znamo, '

IKU, 5. januara 1910.

Broj 2.

 

 
 

 

 

 

 

 

 

eu mm=====

 

uslužnija od Franka. Program dakle
s jedne strane, s druge bečka i pe-
štanska milost, ali uza sve to obilje
narod nije uz njih, on ih ne će da
slijedi, već ustraje uz koaliciju.

Zašto? — Jer narod nije. toliko
glup, koliko frankovci misle da je,
i zna jako dobro razlikovati ljude,
koji mogu u najboljem slučaju ko-
ristiti pojedincima, od onih koji svoju
ličnu korist žrtvuju za dobro naroda.
On znade, da bez žrtava nema po-.
bjede, i da baš ono blago“ što mu
frankovstvo nosi, nije drugo nego:
prah u oči onim, koji povjeruju. On
znade, da se iza blistavila fraza i
svakovrsnog bečkog i peštanskog na-
kita, krije trulež i prijevara.

Svi dakle t. zv. uspjesi frankov-
ski nijesu imali drugih posljedica
nego da su otvorili još bolje narodu
oči, a da su uvjerili iv i: zv. » više
faktore“, da se frankovstvom ne rje-
šava hrvatskog pitanja. Tim ne ka-
žemo, da je frankovstvo u hrvatskom
narodu zakopano. Njega će biti do-
kle god bude na svijetu ljudi, koji
budu htjeli graditi na ludosti i zloći.
Frankovstvo je pojav, kakav bilježe
sva vremena i svi narodi, ali ovoga
su ga puta sredstva izdala, ono je
bilo nemoćno pred narodnom svijesti.

m

,Veleizdalnici“ na slobodu.

Prošlog petka javio nam je brzojav, da
su ,veleizdajnici“ svi pušteni na slobodu,
osim braće Pribičevića, koji su kako je po-
znato bili osuđeni od MTarabocchina suda na

_ tamnicu višu od 10 godina.

Tom odlukom višeg sada popravljena
je samo djelomice. teška nepravda učinjena
ljudima, od kojih veći dio ne zna još ni
sada, s česa su bili suđeni 1: osuđeni. Njih

   

 

 

    
 

jetlo iznijeti svačiju zaslugu i krivinu. Nje-
zine osude nije se bojati Pribičevićima, a
na njihove progonitelje upirat će povjest
prstom kao na zlotvore naroda

Vrijeme liječi, pa će izliječiti mnoge
boli, i zacijeliti mnoge rane, ali je dužnost
onih, za koje su ,veleizdajnici“ to postali, da
spori rad vremena pospiješe. Svi znamo, da
su oni bili u tamnici, isto kako je mogao
biti svaki od nas. Trebalo je da se nađe
veleizdajnike“ i našli su ih, gdje im se
slučilo: na puta, na ralu, u školi, u dućanu,
u crkvi. Sada su ti ljudi opet na slobodi.
Okupimo se oko njih i činimo da što brže
zaborave pretrpljene jade. Ne pustimo, dai
njih zadesi udes junaka Lazarevićeve crtice:
,Sve će to. narod. pozlatiti“. Nastojmo ba-
rem to, da nas njihov primjer očeliči za borbe,
koje nas još čekaju. Žrtve njihove ne će
bit uzaludne,. ako.iz njih narod bude crpsti
nauke, da je sve ovo bilo moguće samo za to,
što su se tuđinci bili naučili na naše za-
vade, te su cijenili, da će i ovoga puta pla-
šilom , veleizdaje“ omesti slogu, od koje .se

boje, jer znadu da u tom znaku sviće zora,

bolje budućnosti Hrvatima i Srbima.

\

mm ————m—m—<m—<uĐrz——————=

UGARSKA.

Preko božićnih svetaca politika obično

miruje. Nu ovoga puta kao da političari ni-

jesu imali vremena da u miru blaguju. I,
Beč i Pešta i Zagreb dočekali su ove dane.

u tjeskobi pred događajima, koje svak na-
slućaje i kao da ih neki udes nemilosno
prama njima godi.

U Ugarskoj je bio designiran za ministre.

predsjednika Ladislav Laukacs. On se je na-
dao da će moć sklonuti Justha da pristane
na jednu formulu za riješenje krize, koja je

sastojala u tomu, da se pitanje samostalne .

banke za sad izluči, neodvisna, stranka
zadovolji ,dobrim intencijama“ novog mini-
starstva, a pređe odmah naizbornu reformu
u.duhu općeg jednakog izravnog prava gla-
sovanja. Da ga učini mekšim, doveo je Lu-
kacs Justha na saslušaj: kod kralja, ali je
Justh prijedloge odbio. Tako se sada Ugar-
ska nalazi u krizi, iz koje niko ne vidi iz-
laska, a mnogi nagoviještaju prijelaznu vladu
pod ministrom predsjednikom Khuen He-
dervaryjem.

| HRVATSKA. Ai
Pod nestalnosti prilika u U su
I p g ae

Adria e orač
_ imena: Pribišaviće, Oreščeniae-ivdrogih ma» : te sh Rancho MENI

reklo bi se da se još u Beču ne ufaju rije-
šiti krisu u Hrvatskoj,
zahtijevala, pa govore &

omiko kako bi privda
a

>