Cijena je listu unaprijed Neusples! frunkovštine. Na stanicama putnik sustaje i osvrće se, da vidi, koliko je puta prevalio, i koliko mu još ostaje da prevali. I nama je dopušteno, dapače često puta je .i dobro, zaustaviti se i osvrnuti se, da vidimo što smo uradili. Tako se najbolje vide po- grješke, a i spozna dobre strane sva- čijega rada. Hrvati u Dubrovniku podijelili su se u dva tabora g. 1905., a uzrok je bio t. zv: novi smjer hrvatske po- litike. Jedni su ostali da gude staru pjesmu, a mi smo rekli: Hrvati smo za to, da se borimo za hrvatsku mi- sao i da tražimo pute, da nešto u tom smislu postignemo. Za nas ne će mislit Beč, on ima svoga posla, već treba da mišlimo mi. Tako je došlo do one politike, koja je.s naše strane našla izraza u pristajanju uz riječku tivne strane u onomu, što naš svijet krsti frankovštinom. Nemojmo pitati, s koje je strane da je jako jeftino biti frankovac. Eno n. pr. u Zagrebu su četiri Franka četiri odvjetnika, a domoljubi treba da se potucaju po zemlji, kao kon- cepisti i sretni su ako im nakon godina seljenja uspije dobiti stallum agendi. Kako je u banovini, tako je donekle i u Dalmaciji. Žrtva i fran- kovluk ne može se složiti. Ali na tim ličnim uspjesima pojedinaca na račun naroda sve je i svršilo. Fran- kovština se no može pohvaliti pređ narodom nikakovim: uspjehom, koji bi bio opće naravi, svakomu koristan. Pa ne samo to. Frankovluk se ne može pohvaliti nikakvim uspje- hom ni u narodu. Kad bi bilo istina, što Frankovci tvrde, da je njihov program sinteza svega 'što se narodu hoče, tad treba reći da 8 e s ž a 3 S e 8 = o == s U DUBROVN a: sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino smstvo 10 K i poštarski troškovi. K » ns vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se Om. predbrojen xa došasto polugodište. sdavastelj i odgovorni urednik Dr. Milorad Medini. Za = Štamparija DeGiulli i dr. resoluciju i zadarski sporazum, & s pro-, bilo više žrtava, jer to svi znamo, ' IKU, 5. januara 1910. Broj 2. eu mm===== uslužnija od Franka. Program dakle s jedne strane, s druge bečka i pe- štanska milost, ali uza sve to obilje narod nije uz njih, on ih ne će da slijedi, već ustraje uz koaliciju. Zašto? — Jer narod nije. toliko glup, koliko frankovci misle da je, i zna jako dobro razlikovati ljude, koji mogu u najboljem slučaju ko- ristiti pojedincima, od onih koji svoju ličnu korist žrtvuju za dobro naroda. On znade, da bez žrtava nema po-. bjede, i da baš ono blago“ što mu frankovstvo nosi, nije drugo nego: prah u oči onim, koji povjeruju. On znade, da se iza blistavila fraza i svakovrsnog bečkog i peštanskog na- kita, krije trulež i prijevara. Svi dakle t. zv. uspjesi frankov- ski nijesu imali drugih posljedica nego da su otvorili još bolje narodu oči, a da su uvjerili iv i: zv. » više faktore“, da se frankovstvom ne rje- šava hrvatskog pitanja. Tim ne ka- žemo, da je frankovstvo u hrvatskom narodu zakopano. Njega će biti do- kle god bude na svijetu ljudi, koji budu htjeli graditi na ludosti i zloći. Frankovstvo je pojav, kakav bilježe sva vremena i svi narodi, ali ovoga su ga puta sredstva izdala, ono je bilo nemoćno pred narodnom svijesti. m ,Veleizdalnici“ na slobodu. Prošlog petka javio nam je brzojav, da su ,veleizdajnici“ svi pušteni na slobodu, osim braće Pribičevića, koji su kako je po- znato bili osuđeni od MTarabocchina suda na _ tamnicu višu od 10 godina. Tom odlukom višeg sada popravljena je samo djelomice. teška nepravda učinjena ljudima, od kojih veći dio ne zna još ni sada, s česa su bili suđeni 1: osuđeni. Njih jetlo iznijeti svačiju zaslugu i krivinu. Nje- zine osude nije se bojati Pribičevićima, a na njihove progonitelje upirat će povjest prstom kao na zlotvore naroda Vrijeme liječi, pa će izliječiti mnoge boli, i zacijeliti mnoge rane, ali je dužnost onih, za koje su ,veleizdajnici“ to postali, da spori rad vremena pospiješe. Svi znamo, da su oni bili u tamnici, isto kako je mogao biti svaki od nas. Trebalo je da se nađe veleizdajnike“ i našli su ih, gdje im se slučilo: na puta, na ralu, u školi, u dućanu, u crkvi. Sada su ti ljudi opet na slobodi. Okupimo se oko njih i činimo da što brže zaborave pretrpljene jade. Ne pustimo, dai njih zadesi udes junaka Lazarevićeve crtice: ,Sve će to. narod. pozlatiti“. Nastojmo ba- rem to, da nas njihov primjer očeliči za borbe, koje nas još čekaju. Žrtve njihove ne će bit uzaludne,. ako.iz njih narod bude crpsti nauke, da je sve ovo bilo moguće samo za to, što su se tuđinci bili naučili na naše za- vade, te su cijenili, da će i ovoga puta pla- šilom , veleizdaje“ omesti slogu, od koje .se boje, jer znadu da u tom znaku sviće zora, bolje budućnosti Hrvatima i Srbima. \ mm ————m—m—<m—<uĐrz——————= UGARSKA. Preko božićnih svetaca politika obično miruje. Nu ovoga puta kao da političari ni- jesu imali vremena da u miru blaguju. I, Beč i Pešta i Zagreb dočekali su ove dane. u tjeskobi pred događajima, koje svak na- slućaje i kao da ih neki udes nemilosno prama njima godi. U Ugarskoj je bio designiran za ministre. predsjednika Ladislav Laukacs. On se je na- dao da će moć sklonuti Justha da pristane na jednu formulu za riješenje krize, koja je sastojala u tomu, da se pitanje samostalne . banke za sad izluči, neodvisna, stranka zadovolji ,dobrim intencijama“ novog mini- starstva, a pređe odmah naizbornu reformu u.duhu općeg jednakog izravnog prava gla- sovanja. Da ga učini mekšim, doveo je Lu- kacs Justha na saslušaj: kod kralja, ali je Justh prijedloge odbio. Tako se sada Ugar- ska nalazi u krizi, iz koje niko ne vidi iz- laska, a mnogi nagoviještaju prijelaznu vladu pod ministrom predsjednikom Khuen He- dervaryjem. | HRVATSKA. Ai Pod nestalnosti prilika u U su I p g ae Adria e orač _ imena: Pribišaviće, Oreščeniae-ivdrogih ma» : te sh Rancho MENI reklo bi se da se još u Beču ne ufaju rije- šiti krisu u Hrvatskoj, zahtijevala, pa govore & omiko kako bi privda a >