Strana 2. U svim strukama se ide postepeno na pred, a sama je iznimka za općinske činov- nike i u slučaju nereda zove ih se odgo- vornim. Takovi činovnici isključivo bi od- govarali svrsi i svome zvanju. Ovako ure- đeni činovnici imali bi potpađati disciplinar- noj istrazi vođenoj po zemaljskome ođboru, a nipošto po općinskoj upravi. Ovo istaknusmo glede unutarnje, ili bolje da rečemo, uredovne organizacije či- novnika. Sva općinska upraviteljstva traže da či- novnici odnosni, budu na izgled narodu, bilo sa svojeg poštenja, bilo sa radinosti, u jednu riječ, bilo sa materijalnog i moralnog gledišta. To je uprav pohvalno od odnosnih upraviteljstva. Za imati takovih činovnika mora se iste i nagraditi i obezbjediti njihov položaj i starost im osjegurati. U današnje vrijeme svak je uređen. Činovnici i državni i pokrajinski, obrtnici i radnici pak i nosači iliti bremenari. Eto dr- žavni činovnici dobiše sniženje službe, za pokrajinske svako malo godina se zakoni u njiho u korist preinačuju, za učitelje svak se zauzimlje, za obrtnike, za radnike i t. d. eno kotarskih blagajnika, a za općinske či- novnike tko se zauzimlje? Nitko! a kad tamo od ovih zavisi napredak i boljak cijele zemlje. U saboru svi staleži su zastupani, po tom odobrava svak na obranu i korist svoje kaste svoju riječ diže, a tko je izostavljen ? Općinski činovnici. Imali smo u saboru jed- noga općinskoga tajnika, koji u istinu se zauzimao, a kadno je zakon o mirovini op- ćinskih činovnika stekao svoju pravovaljanost, otide u mirovinu, U koliko nam je poznato, dobar dio općinskih činovnika nije uređen, najme ne uživa pravo na mirovinu, a zašto ? Jer tako hoće dotični načelnici, prisjednici, vijećnici, ili odnosna njihova rodbina, nji- hove gospođe, pak i napokon njihova slu- žinčad, s toga još ovi nesretni vise o njiho- voj milosti. Ovo se zbiva u Dalmaciji, zemlji iznimaka, a u XX. vijeku. Donekle moramo i priznati, da krivnja nije u našim poslanicima, već majviše op- ćinski činovnici imadu kriviti apatiju, koja CRVENA HYVATSKA“ vlada na Zemaljskomu Odboru. Da, na Ze- maljskomu Odboru, jer ona gospoda malo haju za općinske činovnike, koji ipak pri ajihovomu izboru znali su ih pri biranju potpomagati. Ljudi na zemaljskom odboru da utaže općinske činovnike skrojili su zakon o mi- rovini (28. veljače 1899. p. z. l. br. 8) samo da bude crno na bijelu, jer u svemu je sa- kat. Opaziti će nam se na ovo, da mi či- novnici skrojimo drugi, i udesimo tako da nam bude koristniji. Istina, ali kad bi se to uradilo eto onih sa Zemaljskoga Odbora, da pripovjedaju, da se tim vrijeđa općinska au- tonomija. O autonomiji naših općina može se reći, da je na papiru, za općinske či- novnike, ona samo vrijedi za Zemaljski Odbor sa c. k. političkom vlasti, osobito na štetu naroda kada se radi. Sa današnjim zakonom o mirovini za općinske činovnike dotičnik poslije 40 go- dina mukotrpnog svojeg rada može cijelom plaćom koju je kod zadnje općine pobirao, umiroviti se. A zašto? Mi imademo umiro- vljenih činovnika su 3000 K i su 1000 K a jedan i drugi su služili kao općinski taj- nici, Velika i ogromna je to razlika u svoti, a u radnji? Nikakva. U istinu općinski taj- nici pri ovećim općinama imati će recimo nešto više posla, kažemo, recimo, jer ima uza se još činovnika, ali oni pri omanjim općinama imadu svu odgovornost na sebi, što prispodobljeno jedno s drugim, proizlazi da prva kategorija živi u svemu i po svemu mnogo bolje. Za čas ostavimo i rad i odgovornost, gle- dajmo na obiteljsku korist. Tajnik u gradu može sa neznatnim troškom odgojiti djecu svoju, a onaj na selu i varošu? ni psa vla- stita, već dosti mu je, i da Bogu zahvali, ako može da prehrani sebe i obitelj. Koje priznanje tajnicima u manjim općinama, ili da bolje rečemo, u seoskim i nekim va- roškim ?% Nikakovo. Jer teku li stvari u redu svak načelnika hvali, a ide li što naopako, eto Crucifigo tajnika. Tajnik u manjim mjestima mora da bude sve. Počam od načelnika, pak ćak do remete, inače od- mah na mjestu se govori: tko mam je za Broj 5. tajnika došao? neznalica, propalica itd. Taj- nik, pak je, u slučaju bolesti upropašćen. U manjim općinama neima liječnika, pak mora iz druge obližnje općine da ga digne, te za sami jedan posjet mora da potroši i više nego mu iznosi mjesečna plaća, ako pak u općini ima liječnika, isto mora da mu posjet plati, kao koji mu drago drugi gra- đanin. Sve što istaknusmo može se su malo dobre volje sprovesti, samo kada bi gospoda na Zemaljskom Odboru imala malo volje. Ta tko bi mogao bolje od g. Radića? Nje- ma imadu biti dobro poznate okolnosti opć. tajnika, jer on je te službu vršio za mnogo godina. Kada, kako rekosmo, bi se u krijepost stavila svaka po nami istaknuta i kada bi se općine porazdijelile u razrede, kako ćemo niže dokazati, eto svak zadovoljan i osje- garan. Općine bi bile sjegurne u činov niku a činovnik u općini. Po našem mnijenju imale bi se iste na slijedeći način porazdijeliti : I. razred: Općine su preko 10 tisuća stanovnika ; II. razred: Općine od 5 do 10 tisuća stanovnika ; III. razred: Općine od 2 do 5 stanovnika ; IV. razred: Općine ostale. Plaće: I. razreda: Blagajniku i tajniku po K 3600, pisaru K 1800, asistentu kancelarije K 1200; II. Blagajniku i tajniku po K 3000, pi- saru K 1400, asistentu kanc. K 1000; III. razredu : Tajniku-blagajniku K 2000, pisaru K 1200, asistentu K 900 ; IV. razredu; tajniku-blagajniku K 1600, pisara K 1000), asistentu K 800. Slobodno općinam imenovati dotične činovnike i utanačiti broj prama realnoj po- trebi, a ne kao neke što imadu i drže za luksus činovnika na pretek. Sa riječju ,asistent“ htjeli smo nazna- čiti one dnevničare, koji vrše praksu da se svojedobno, podvrgnu ispitima usposobljenja, kao što smo jur istakli. tisuća === ====mmmmm——mmmm-mnJl..mmmmm—mumuČNmmsmmsm Juha 1 lubav — Učinila si sramotu sebi i nami — govorila majka sva blijeda od jeda. — Sebi i nami — ponavljaše kako jeka otac, koji se nije obazirao na važnije raz- loge a uvijek u ozbiljnim časovima pripo- znavaše auktoritet svoje žene. Uopće nije nikad izmijenio posljednja slova svoje žene — uvijek bi samo ponovio nekoliko poslje- dnjih slova svoje žene a radi jačeg izražaja mahaše apatički rukom, u kojoj držaše lulu. — Reci mi, okle ti nešto sličnog palo na pamet? To je škandal! — Škandal! ponavljaš otac. — Juha presoljena, riba prekuhana, pe- čenka prigorjena s slatko .... sramota i govorit! — Sramota i govorit! — žensko jeka. — Kako si mogla to ponuditi onome %Novjeku, da jede? — Onome čovjeku i meni! sacvili otac & pri tome zamahne tako tragično lulom, da mu je ispala iz ruke & glas mu je dreš _ dao grozom i gnjevom. A bijaše zašto se gnjevati. Ta djevoj- čurina, ta, koja stoji pred njima crvenim obrazima, lukavim izrazom oči i zagonetnim smijehom na ružičastim usnama — ona je vlastoručno zgotovila kritični objed gosparu Panti Bukalu, kandidatu notarstva, koji je pred dva mjeseca došao u ovaj gradić i živo se zanimao za gospođicu Anu — On, par- tija veoma dobra! Pri prvom pozivu na objed nešto slič- noga! Sramota! Da ona ne umije kuhati! Ha — to bi bilo čudno, ali je ona to uči- nila umišljeno, iz prkosa. 'A zašto? Ili ga je htjela prestrašiti? Ili ga ne ljubi? Ta- kovi lijepi čovjek ! A k tomu treba još zmati, da joj je on spasio život pred nekoliko dana. Gospođica Ana bila s roditeljima u Varšavi, gdje je stanovala bogata tetka a jedno po- dne vozila se električnim tramvajem a Me. opomenu — i već, već bila bila bi smečena ovim velikim vozem, bila bi se oprostila s ovim krasnim svijetom, da nije prisustvo duha i snaga Pantina .... Opazivši pogi- belj, skoči poput blijesa mladić s voza, uhvati djevojče svojim silnim, sokolskim šakami i prije nego se dovezao tramvaj, bijahu na hodniku. Nekoliko časaka držaše je u naru- čju. Opazi, da je to veoma ugodno, ali to ćućenstvo skrivaše za sebe, a gospođicu prekvapenu, tresuću se i skoro plačuću od- vede k tetci do Mokotova. Tamo se pred- stavio teti — roditeljima bijaše poznat još od prije. Ova vijest prouzroči mnogo buke. Ljublježivi gospodin primi vruću zahvalu i izražaj udivljenja, a roditelji pozvaše ga u subotu na objed, koji će spraviti kćerka od njega pred smrti sahranjena, i to vlasti- tim rakama, Kako mu je zato odvratila ! — Ti si to namišljeno učinila, prikarala je majka. — Ali pripoviđi mi iskreno, no, zašto? disaj zatrese grudima. Prepadena majka a pokazala ocu, da je ta su- višan. no govoreći, ode, običan po-