God. XX. U DUBROVNIKU, 29. januara 1910. Broji 9. gmrmrmoInm=mmmmmEEDDOOO-OQOOOOnnnEO Cijena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Za ino mstvo 10 K i poštarski troškovi. K > na srati list, kad mu pretplata mine, smatra se suzrzzil===== predbrojen sa došasto polugodište. mmzm=m=mTTITIIII IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE —=— === POJEDINI BROJ 10 PARA Izdavatelj i odgovorni urednik Anton OOO meme mn Štamparija DeGiulli i dr. “mmm———————————m———— čaznazmammm————————> ———m———mmm—m—m<—amv_m——————— Pretplata i oglasi šalju se upravi, & dopisl uredništvu lista. Za izjave. priopćens zabtv plaća se 40 para po retku, a za oglase 30 para, Oglasi, koji se više puta štampaju po po godbi us razmjeran popus .Nefrankirana pisma ne primaju se. Opsirukcija prevašu, Brzojav nam je prošle srijede ja- vio, da su pravaši započeli opstruk- ciju, da osujete ovjerovljenje izbora zastupnika Ribičića. Kazao nam je i kojim uspjehom. Uz svu vrisku, buku i zvonjavu sjednica je bila na- stavljena i iscrpljen dnevni red. Iz- bor Ribičićev bio je poslan na veri- fikacijoni odbor. Prijedlog zemalj- skog odbora bio je da se ovjerovi izbor. Pravaši bi dakle bili po tomu ipak nešto postigli. A nadamo se da će tim pa i malim uspjehom biti zadovoljni. Opstrukciju je teško opravdati i onda, kad su po srijedi veliki na- rodni interesi, a još teže begenisati opstrukciju onda, kad je potekla iz političkih, i to skroz stranačkih mo- tiva, kako u ovom slučaju. Koliko smo mi naime obaviješteni radi se o izboru, kod kojeg je već po tomu, što je samo jedan glas odbijen, i to s toga jer mu je otac u imeniku bi- rača bio označen mrtav, a on živi, očita nezakonitost a priori isključena. Tu ne može dakle biti govora o po- vrijedi nekih prava, koja su svakomu sveta, pa je dužnost svakomu da ih štiti, pa u slučaju na silu, odgovori silom. Tada bi naime svaki prijeporni izbor morao dovesti do opstrukcije a onda ne bismo iz nje nikad izašli. Pravaši se tuže, da su od većine prevareni, jer da im je Mihaljević obećao, da će se Ribičić odreći, i da su oni samo zbog toga obećanja u . zadnjem zasjedanju pristati na pri- jedlog, da se konačno riješenje od- godi. Dr. Mihaljeviću kao da je su- đeno, da se njegovo ime čuje, svugdje gdje se što grubo dogodi, ali zašto se pravaši ne hvataju u koštac s nji- me i s Vukovićem, koji je tomu obe- ćanju kumovao, nego 8 čitavim sabo- rom, to ne razumijemo. Ako je klub »Hrvatske Stranke“ učinio verifika- ciju Ribičićeva izbora klupskim pita- njem, ako su uza sve to Mihaljević i Vuković izašli s takovim prijedlo- zima, pred prevaše, tad cijenimo da ih ne bi imali štediti ni pravaši ni klub Hrvatske Stranke. Ali iz toga izvoditi za sebe pravo, onemogućiti svaku djelatnost sabora, to cijenimo da se nije smjelo. To pravo ne smiju sebi dozvoliti pravaši ni s obzira na pokrajinu, koja od sabora očekuje više rada a manje vike. Djelokrug sabora dosta je za- konom skučen, ali s njegovim djelo- vanjem ipak su skopčani veliki inte- resi zemlje a i naroda. Zasjedanje saborsko među ostalim, jedna je pri- lika, da se naši ljudi iz cijele zemlje skupe i povazgovore o potrebama i prilikama našim. A da je taj razgo- vor potrebit, pokazuje da ne idemo natrag vele daleko one dvije godine što se sabor nije sazivao i politički kaos, koji je tada zavladao u zemlji, Tad se stopro osjetila u svoj snazi potreba redovita saborisanja, a mora se svakoga bolno dojmiti, kad čuje, da se je jedna stranka našla, koja to saborisanje silom hoće da omete. Uvjereni smo da tomu nije kriva isključivo pravaška stranka i da se je u poslu Ribičićeva izbora griješilo i s druge strane. U samoj stvari možda pravaši imadu i pravo, ali kad se to pravo hoće dokazati op- strukcijom, tad pravo postaje krivo te su sve stranke dužne i zvane, da tomu prekoračenju samoobrane stanu na put. To zahtijevaju od njih inte- resi zemlje i dostojanstvo kraljevine Dalmacije. l9ru se oldl. Ko prati Khuenov istup u Ugarskoj, lako mu je razabrati, kako on ide za tim, da političke stranke ili uspava obećanjima ili prestraši strašivom neizvjesnosti onoga, što će doći, ako ga ne posluže onako kako on hoće. On za sve i za svakoga ima lijepe riječi i za gospodarsku samostalnost Ugar- ske i za madžarske aspiracije u duhu prag- matične sankcije, i za socijalne demokrate i za ustavnjake, nazočne i nenazočne, i za litički poklidi, u == o ou o oo u ——————————————==u:<: tjecali kao gavrani svi oni ,narodni“ zastu- pnici, koji su preko noći, a većina ih ne zna ni kada ni kako, zasjeli na obudovjela sjedala starih liberalaca, Da svrše ti pokladi, zadovoljni smo svi ali niko još ne zna, što će nam donijeti duga korizma poslije njih. Za sada se samo opaža ona stara igra uspa- vljivanja, za koju mi Hrvati dobro znamo, da je po narodne aspiracije najpogibeljnija. Njoj treba Khuen da zahvali svoje ne- kadašnje uspjehe u Hrvatskoj, a hoće li se moći i sada pohvaliti, to će zavisiti o tomu, hoćemo li znati tačno vršiti prilike, koje su za nas nastale poslije Friedjungova procesa. U tomu procesu uspjelo je koaliciji do- kazati, da su sve objede podignute proti njoj crpane iz dokumenata falsificiranih, i to falsificiranih na takav način, da se uz malo pažnje moglo to razabrati. Tu pažnju nije se upotrijebilo s jednostavnog razloga, što su dokumenti bili jako dobro došli, da se obrazloži prama vanjskom svijetu anek- sija Bosne. Ko je tim otkrićem pogođen. Spominje se sad jedna, sad druga osoba, ali u sebi pogođen je samo sistem, a taj sistem samim Friedjungovim procesom nije uništen, i sa- svim je prirodno očekivati, da će on poku- šati sve i sva, da se na naš račun i nadalje održi. Možemo ići i dalje pa kazati, da su baš one osobe, koje su pripomogle da se sistem obruči, neka na posljetku nijesu drugo radile, nego branile sama sebe od osvada, sistemu najomraženije, i da će sistem ura- diti sve moguće, da pri riješavanju spora te osobe mimoiđe. Da se zatim ide, dokazuju i pregovori, koji se vode u Pešti. Posrednik su između Khuena i koalicije Tomašić i Šumanović, a u toliko u Hrvatskoj Rauch i nadalje pri- pravlja ,izbore“ t. j. prekraja i prenačinja izborne listine na način, da budu spravne za svaku eventualnost. Ljudi, koji se pro- daju, ima ih svugdje na svijetu pa ih ima i u Hrvatskoj, drugi će pak za svaki slučaj dovesti u ime ,patriotizma“ Frank. Dosta je dakle, da Khuenu uspije koaliciju rastep- sti, pa k sebi koju stranku privući, tako da se pred narodom uzmogne sakriti za ljudima, kojima je prošlost čista. 'To bi bio kvasac, koji pomnjivo zapreten u brašno, koje je Rauch pripravio, mogao bi dati hrvatskom narodu pogaču, sličnu onoj, koju mu je kroz tridesetak godina Khuen dobio, Ta bi po- gača bila i Beču veoma mila, jerbo ne bi mu bilo potreba ni Supila, ni Pribičevića ni svih onih, na koje se sada srdi, što ih nije mogao kupiti. 'To po našemu mišljenju znači uskrsnuće od mrtvih Tomašića i Šumanovića. Ide se . zatim, da se Hrvatskoj nametne opet režim,