Oljena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku ns godinu 10 K. Zaino zsustvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ns vrati list, kad mu pretplata mine, smatra st === = predbrojen sa daošasto polugodište, === Izdavatelj i odgovorni urednik Anton I. Šapro. Bosanski ustav. Još prije nego se i slutiti moglo, da će naša monarhija onako naglo anektirati Bosnu i Hercegovinu, bili smo time na čistu, da kako stvari stoje, svaki bi Hrvat morao željeti, da Bosna dobije autonomiju što širu i potpuniju. Već je onda bilo jasno, da u slučaju aneksije, Bosna ne će pripasti Hrvatskoj a u Frankovu svo- jatanju Bosne svaki je razborit ro- doljub. bio razabrao tuđinsku rabotu. Bilo je s toga sasvim prirodno, da se u hrvatskom narodu pojavila struja, koja je išla za tim, da kad ne može _ Hrvatima, Bosnu barem osigura Bo- sancima, puštajući vremenu i samom razvitku da oni učine svoju i prije- dine Bosnu onim zemljama, kamo i spada. To nije značilo biti malodušni, već poznavati svoj položaj: Naši su ljudi trčali za Velikom Hrvatskom isto kao djeca za mjehurima od sa- puna, a nijesu opažali,. da dok oni gledaju u vis, drugi lukaviji otimlje im tle ispod noga, pa da će se prije ili poslije morati nači i bez male i bez velike Hrvatske. Zato smo naj- radosnije pozdravili t. zv. politiku novoga smjera, koja je sebi stavila zadaću, da Malu Hrvatsku ojača te da se tako stvori čvrsta podloga, na kojoj će pokoljenja moći raditi boljom srećom nego što smo mi radili na onoma, što su nam djedovi ostavili. Za to što smo to propovijedali, proglasili su nas ,čisti“ hrvatski pa- triote izdajicama Hrvatske.. S te strane upotrijebila su so sva, dopu- štena i nedopuštena sredstva, da se omete ljude, koji nijesu ništa drugo htjeli, nego da spase autonomiju hr- vatsku od madžarske pohlepe. Bolje svjedodžbe nije trebalo tim pregao- cima, ali na žalost treba priznati i to, da je ova vika na t. zv., rezolu- cijonaše imala za posljedicu to, da baš časovi, kad je trebalo da Hr vatska bude po mogućnosti jedna, našli su je podijeljenu u dva logora. I ono snage, što je mogla upotrebiti, da se njezin glas čuje, otišlo je iz- Štamparija DeGinulli i dr. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopis) uredništvv lista. Za izjave. priopćena sahv plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi. koji se više puta štampaju pop === godbi us rasmjeran popus Nefrsnkirana pisma ne primaju se. gubljeno u stranačkom trvenju na- ručenu iz tuđine. ' Preko Hrvatske i protiv Hrvatske odigrali su se tako svrhom 1908. do- gođaji, koji su za nas sudbonosni, a da konac bude dostojan djela, da- rovali su sada Bosni i Hercegovini ustav, koji od Bosne i Hercegovine stvara novu pepeljugu u našoj mo- narhiji. Jer blistavilo fraza o slo- bodi, ne može zabašuriti činjenicu da onakav ustav, kakav je Bosna dobila, služi samo Beču i Pešti, da sebi osiguraju u tim zemljama prije- vlast u svakom obziru. Upozorujemo samo na jedno. Svaki zakon glasovan od sabora bo- sanskog ne će se moći podvrći sank- ciji vladarevoj prije nego ga odobre bečko i peštansko ministarstvo. Mi u Dalmaciji, a nijesmo nego provincija, općimo s krunom samo preko jednog - ministarstva, a Bosna i Hercegovina općiti će preko tri, bečkog, peštan- skog i zajedničkog. To najbolje po- kazuje, koliko u sebi vrijedi ta bo- sanska autonomija, kad trojica mogu staviti veto na svaki saborski zaklju- čak. Ona je na papiru prilično ve- lika, jer je saboru n. pr. pridržano i pravo proračuna, ali sve je to tako fino uređeno, da nema nikakva straha, da bi Beč i Pešta mogli doći u ne- priliku s onoga, što Bosna bude htjela. Glas Bosne ne će se pak ni čuti u svim zajedničkim poslovima, jer su ti i nadalje pridržani delega- cijama, u koje Bosna svoga zastup- nika ne će slati. Ne kažemo, da je bolji nikakav ustav nego onaj, koji je Bosna do- bila, ali hoćemo da upozorimo, na čemu su svršila sva ona pusta Fran- kova obećanja u pogledu Bosne. Ona je sada hrvatska manje nego je prije bila, a nije ni bosanska ono- liko, koliko bi u interesu Hrvatske morala da bude. Jer ovakav ustav, kakav je Bosna dobila, može samo biti zaprjeka da se jednom Bosna i Hrvatska sjedine. On je skrojen na sličan način, kao što. i. nagodba ugarsko-hrvatska, pa kako nagodba priječi Hrvatskoj da se: ojača toliko, da bi mogln igrati nekakvu ulogu, tako i bosanski ustav ne pruža ni- kakve garancije da će se Bosna sa- mostalno moći razvijati, a bez pa- ralelnog ojačanja Bosne i Hrvatske sjedinjenja nema, jer su jedna i druga prem slabe, da bi ga mogle provesti. Dubrovnik, 22. februara 1910, Blatski sud. — Blato ima svoj sud. Koliko se za to htjelo! A ipak bilo je tako pravo, tako prirodno, da sud ima jedna va- roš, koja je jedna od najnapučenijih u Dal- maciji i koja s dana na dan sve više raste i napreduje. Nego kako sve kod nas, tako i u ovom slučaju pitanje skroz ekonomsko i pitanje pravednosti, postalo je malo pitanje politi- čko. Sudom htjele su se nagraditi političke usluge, koje Blaćani nijesu htjeli učinit. Tim je pitanje suda, koje je izgledalo riješeno, opet bilo pokrenuto pod izlikom, da se ima riješiti, hoće li sud biti smješten u_Veleluku ili u Blato. Sabor, koji. je već. dvaput bio dao svoj glas u prilog Blatu, morao je da se opet tim sporom - bavi. To je izmotavanje i intrigiranje bilo već pre- vršilo svaku mjeru, i izazvalo je i kod naj- flegmatičkijih reakciju, i to tim više što se iz samih saboru podastrtih' spisa vidjela 'skrajna lakoumnost, da ne' tečemo drukčije, onih, koji su bili pozvani da o stvari reku svoj sud. Da jedan primjer navedemo, spomi- njemo, kako su preko noći i.viši i niži su- dovi bili promijenili svoje mišljenje, pa kako su se nekoliko godina prije bili izjavili za sud u Blatu, sada su se izjavili za sud u Ve- lojloci. Sada je više stvar svršila i bogu hvala, da je svršila. Rasprava o napadaju na Masovčića. — Već se nekoliko dana vodi na zadarskom sudištu rasprava proti nekim tuženim, da su učestvovali u svoje doba napadaju na . Masovčića. Politički napadaj žalostan je, ali