God. XX.

U DUBROVNIKU, 12. marta 1910.

 

i

wnik i za Austro-Ugarsku na godinu 10 K. Zeaino
kad mu pretplata mine, smatra se
predbrojen sa avšasto polugodište. ===

 

Oljena je listu unaprijeda: za Dubro
smetvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ns vrati list,

 

 

 

  

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE — == ===
== POJEDINI BROJ 10 PARA

 

 

Tzdavstelj i odgovorni urednik Anton I. Šapro.

 

 

Štamparija DeGiulli i dr.

Pretplata i oglasi šalju se
plaća se 40 para po retku,

 

upravi, a dopisi uredništvu lista. Za izjave, priopćene sak v
a za oglase 80 para. Oglasi, koji se više puta štampaju pop

godbi us rasmjeran popus Nefrankirana pisma ne primaju se.

 

 

=== R1 stmmsmmmmnnimunsleamemmnattimsnpnits m"

 

0 ka doma i ve poe

Oblaci, koje je aneksija Bosne i
Hercegovine bila skupila nad Bal-
kanom, kao da još nijesu iščeznuli.
Svako malo vremena izbije na javu
nov događaj, koji pokazuje, da su
odnošaji između  velevlasti sasvim
drugo nego normalni. Izgleda dapače
da je Rusiji uspjelo diplomatski izo-
lirati i Njemačku i Austro-Ugarsku.
Italija poslije sastanka u Racconigi
naglasuje svoju vjernost trojnom
savezu, ali joj niko ne vjeruje,
jer svak znade, da su nje-
zini ciljevi na Balkanu u mnogom
pogledu sasvim oprječni ciljevima
naše monarhije. Srbija, Bugarska i
Crnagora drže složno s Rusijom, u
Petrogradu su dapače smatrali po-
trebnim da tu zajednicu interesa na-
glase baš u času, kad je Austrija
kušala da se Rusiji približi, Način,
kako je Milovanović bio dočekan u
Carigradu, pokazuje, da se ozbiljno
radi o približenju Turske balkanskim
državama. Nadodaš li tomu nemire
u . Grčkoj, . staru napetost. između
Londona i Berlina, i neutaživu po-
hlepu za odmazdom u Franceskoj,
treba kazati, da slika stanja u Eu-
ropi nije nimalo ugodna, i da svaki
čas možemo doživjeti iznenađenja. |

Ovoj pogibelji za europski mir tra-
žiti je uzroka u oprjeci između Rusije
i Austrije. Ta oprjeka baca pak sjenu
i na odnošaje u unutarnjošti monar-
hije, I stanje u ugarskoj polovini i
stanje u austrijskoj pokazuje u ljudi
na upravi neku čudnu nervoznost,
koja je opet očiti znak da ne znadu,
na koju bi stranu.

Vjernaje slika tomu kolebanju Bie-
nerthovo ministarstvo. Ono je u prvom
sastavu bilo njemačko-centralistično,&
sada koleba na desno i na lijevo, čas bi
se željelo primaći Slavenskoj Jednoti,
.a domalo opet izgleda kao da od
Slavena zazire.

U ovoj nesigurnosti odnošaja u
Europi leži možda i uzrok, zašto su
Madžari najedanput postali dobri,
Boje se, da ne bi se europejska kon-

stelacija promijenila tako, da oni.

vana položaja, što ga u monarhiji
uživaju, Jer je preduvjet za to op-
stanak i snaga trojnog saveza, a re-
klo bi se.da ovaj ako nije uzdrman,
a ono se u Beču barem ne smatra
više dostatnim da osigura državi
mjesto u Europi, koje će joj omogu-
ćiti, da dovoljno i bez oružja u ruci
brani svoje raznovrsne interese.

Sve dakle, što vidimo, upućuje
na nesređenost odnošaja između evro-
pejskih država, ali ne treba biti pre-
već optimisti te se nadati da će se
ti odnošaji urediti tako, da bi eo ipso
slavenski narodi zauzeli u državi
onaj položaj, koji ih po pravu ide.
Bilo bi više nego se smijemo nadati i
onda, kad bi se stanje promijenilo
samo toliko, da bude moguće Sla-
venima  takmiti se 0 prvenstvo
s Nijemcima i s Madžarima, a da
samo to takmenje ne bude lju-
dima na vlasti zazorno. Jer treba
držati na umu da su pristaše troj-
nog saveza u samoj monarhiji mnogo
moćniji nego se obično misli. Za nj
su svi oni, koji od njega imadu ka-
kvu korist. ,Neue Freie Presse“ pi-
sala je osvrćuć se na govor Tiszin o
propadanju(?) Nijemstva u Austriji,
da je tomu prvi uzrok, što se An-
strija odijelila od njemačkog carstva.
Tim je kazala i to, za čim Nijemci
idu, i u čemu su svi složni. S lju-
dima, koji tako misle, borba o trojni
savez znači borbu na smrt i život.
Oni pak imadu saveznike u Madža-
rima, koji trojnomu savezu treba, do-
sta da zahvale, pa i u Poljacima,
koje nesretna zavada s Rusima tjera
u naručaj Nijemaca.

Uz takove prijatelje troinog sa-
veza u monarhiji ludo bi se bilo na-
dati na nenadnu promjenu političkog
tečaja u monarhiji, koji bi iznio Sla-
vene iz pozadine. Dosta bi i odviše
za naše prilike bilo i onda, kad bi se
ona prestala smatrati njemačkom

državom, u kojoj nenjemački narod

treba samo da muče i slušaju.

pt Dg 22,

*preko noći ne budu lišeni privilego-

dno da mu oda onaku počast, kakvu je i
zaslužio.

Može se bit protivnik politike Luege-
rove, ali nema protivnika koji mu veličinu
ne bi priznao. Onakih ljudi vijekovi ne rode
često. Kud stopom u Beču stupiš, sve ti
pripovijeda o njegovu administrativnom ge-
niju, njemu Beč duguje skoro sve moderne
stečevine. Cijeli je Beč njegov spomenik. ;

Nu njegova smrt nije samo nenadokna-
divi gubitak za grad, komu je bio načelni-
kom, već i znameniti politički događaj, jer
onaj upliv, koji je kao administrator uživao
u svomu gradu, uživao je kao političar u
čitavoj zemlji, pa i u državi. Stranka, kojoj
je on bio na čelu, duguje njemu svoj op-
stanak i svoj razvitak. Stranka je bio on,
zamjenika mu se ne može naći.

Nije nikakva tajna, da je u austrijskih Ni-
jemaca narodno čuvstvo tako jako da oni
više gledaju na interese nijemstva nego na
probitak države. Jedini Lueger znao je dr-
žati na okupu stranku, kojoj je jedina mi-
sao bila Beč. Njega su za to smatrali stu-
pom austrijske misli, i ne bez razloga. On
je u svakoj prigodi tu naustrijanštinu“ isti-
cao i branio, Pri tomu nije ni Ni-
jemstvo zlo prolazilo, ono dapače mora dosta
Luegeru da zahvali, što je do ovoga časa
moglo uzdržati svoj položaj u državi, ali
koliko je bio protivnik Slavena, toliko nije
trpio ni pangermana. On je bio u duši prvo
svega Bečanin, i razumio je da napredak
njegov zavisi u prvom redu od toga, da
ostane glavni grad monarhije. A

. U tomu krugu ideja nikla je i misao

prijatelja svim narodima, a dušmaninom Ugar-
ske. Oko Beča imali su se po njegovu miš-
ljenju okupiti svi, i i