" Mi re Ča NK A God. XX. predbrojen sa došasto polugodište. U DUBROVNIKU, 26. marta 1910. CRVENA HRVATSKA Oljena je listu unaprijeda: sa Dubrovnik i sa Austro-Ugarsku ne godinn.10 E. Za ino s netvo 10 K i poštarski troškovi. Ko ns vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE Broj 25. POJEDINI BROJ 10 PARA Isdavatelj i odgovorni urednik Anton I. Šapro. Dalmacija 1 banovine. Onomadne smo bili istakli boja- zan, da bi sadanje političko stanje u banovini moglo biti odlučno za pi- tanje aneksije Dalmacije. Članak je pobudio pažnju, dokaz je tomu što su ga neke novine banovinske pre- nijele u cjelini, ,Obzor“ pak reflekti- rao je na nj u oduljem uvodnom članku, koji je ,Narodni List“ pre- nio, a na koga se osvrnula i ,Slo- boda“, Izvodi ,Obzora“ zaslužuju svakako pažnju, a mi, koji smo ci- jelo ovo pitanje potakli, dužni smo također, da s njima upoznamo naše čitaoce. Obzor“ misli, da je pitanje ure- đenja odnošaja južnih slavenskih ze- malja aneksijom Bosne postalo za ci- jelu monarhiju aktuelno. I mi smo toga mišljenja, premda se inače s ,Obzorom“ ne možemo potpuno slo- žiti. Složili bismo se možda, kad bi u politici vrijedila logika, jer bi zbilja bilo logična posljedica svega onoga, što vidimo, to, da pi- tanje aneksije Dalmacije Hrvatskoj nađe u Pešti najodlučnijeg zagova- ratelja. Jer Ugarska se nalazi zbilja pred dilemom: ,ili pristati na to da se Dalmacija i anektirane zemlje pu- tem Hrvatske pripoje državnoj za- jednici, ili se uopće odreći aspiracija na te zemlje, te tako doprinijeti pr- vom zametku trializma u monar- hiji*, ali politika nije pitanje lo- gike nego pitanje snage, a ,Obzo- rov“ dilema to je dilema daleke budućnosti. - Između prvog koraka prama jednom od tih riješenja do samog riješenja ima toliko razmaka, da ne vjerujemo, da će se u Madžarskoj naći poliličara, koji bi se odlučio sada za takovo kona- čno riješenje. Narodi, koji su u po- sjedu nekih prava, tih prava pe pu- štaju za to, jer im daleka budućnost prijeti stanjem, koje za njih ne će biti povoljno; oni ne guraju, već se puštaju gurati, pa za to promjenu madžarskog stanovišta u pitanju aneksije Dalmacije mogli bismo pra- vom očekivati samo onda, ako s6 \ Štamparija DeGiulli i dr. Pretplata i oglasi šalju se upravi, a dopisi uredništvulista. Zaizjave,priopćena zahv prilike promijene tako, da inače Madžari ne uzmognu. Dok toga ne bude, za Madžare će sjedinjenje Dal- macije s Hrvatskom biti samo jača- nje Hrvatske, koje oni ne će dopu- stiti, jer bi to bila svrha madžarske imperije. U dubrovačkoj povjesti poznat je jedan dogođaj, koji ovdje vrijedi spo- menuti. G. 1413. dobili su Dubrov- čani otoke Korčulu, Brač i Vis od kralja Sigizmunda, a izgubili su ih 14 mjeseca kasnije. Za gubitkom nijesu žalili, jer su sami uvidjeli da oni snage nemadu da otoke zadrže, već su svu pažnju posvetili Kona- vlima, koji su im bili bliži. Malo go- dina kasnije zbilja im:je pošlo za rukom te su Konavle dobili — i za- držali sve pada republike. Dubrovčani su bili dobri politi- čari, a dobri su i Madžari, Za njih je Dalmacija, što za dubrovnik ona tri otoka. I to ne samo sada, oni nijesu imali snage da uzdrže Dalma. ciju ni u srednjem vijeku, isto. kao što nijesu imali snage, da vladaju Bosnom. Kraljevi Ugarske zadovo- ljavali bi se — većim dijelom — pustim naslovom i priznanjem svojih prava. Drukčije je bilo s Hrvatskom. Tu vlast ugarske krune nije bila fiktivna kao u Dalmaciji i Bosni. Hrvatska ima 800 godina da dijeli sudbinu Ugarske, a tijekom vremena veze su se dapače ojačale te je sada Hrvat- ska postala uvjet opstanka Ugarske. Ona je sada Ugarskoj put u Bosnu, proko nje ona opći sa svijetom. Ako je tako, tad ne možemo od Madžara očekivati da bi oni pustili Hrvatsku, a bilo bi za njih isto što i izgubiti Hrvatsku, kad bi pristali za njezino ojačanje. Promatra li se tako stvar, tad dolazimo do zaključka, da ako se ima mijenjati na sadašnjem polo- žaju, koji je za Ugarsku najpovolj- niji, Ugarska bi možda pristala ra- dije na aneksiju Dalmacije Bosni, nego na aneksiju Dalmacije Hrvat- skoj. To bi — kako ,Obzor* kaže — bila doista klica trializma, ali svakako jedno riješenje, koje ne pre- plaća se 40 para po retku, a sa oglase 30 para. Oglasi. koji se više puta štampaju pop godbi us rasmjeran popus Nefrankirana pisma ne primaju se. judicira ni pravima Ugarske, ni in- teresima Austrije, a za Hrvatsku ne će niko pitati, ako ne budu pitali Hrvati sami. Za to smo mi u članku, koji je dao povoda razlaganju ,Obzorovu“, izrazili bojazan, da bi pitanje anek- sije Dalmacije Hrvatskoj moglo zau- vijeke zaspati, ako ga sada u Hrvat- skoj ne probude. Jest, aneksija Bosne sili na jedno riješenje, ali to riješenje ne treba da bude onako ,konačno“, kako ga sebi ,Obzor“ predstavlja; ono može biti i provizorno, ali tako »provizorno“, da će barem za našu generaciju biti ,konačno“. Jer ne- mojmo se varati, jedan trializam u onom smislu, kakav ,Obzor“ dopušta u drugom dijelu dileme, koju je sta- vio Madžarima, bio bi takav, da bi se mogao uzdržati sve dotle, dok Beč i Pešta hoće. U tom pogledu nijesu nas dakle mogla umirit razjašnjenja , Obzorova“. Mi smo i poslije toga uvjereni, da bi misao aneksije bila pokopana, kad bi je bilo s kojeg uzroka sada u Zagrebu odgodili, pa za to veoma ' rado. bilježimo izjavu ,Obzorovu“, da se na to ne misli. On kaže: ,Hr- vatska politika ne samo da ne će napustiti zahtjeva sjedinjenja, već dapače očekuje od Dalmacije, koja ima pravo postavljati uvjete glede sjedinjenja, vrlo uspješnu pomoć u pregovorima glede revizije nagodbe, koji se imadu voditi sa specijalnim obzirom na to pravo Dalmacije“. Tu Obzor“ nagoviješta jednu akciju, koju bi svak u Dalmaciji najradosnije pozdravio i kojoj mi od svega srca želimo uspjeha, Ali ako se ,Obzor“ nada, da bi ta akcija uspjela, jerbo Madžari aneksiju mo- raju željeti, tad je to isto, kao onda, kad smo se čitave decenije nadali ostvarenju Velike Hrvatske, za to jer smo mi nalazili, da nju zahtije- vaju interesi monarhije. Nu nas niko ne će za skrbnika, i što m cijenimo. za drugoga dobrim, to ne drže oni. A u ovo četrdeset godina što po- stoji dualizam, imamo tako jasnih dokaza, da madžarski političari ne će sjeditijenje Dalmacije, da kad bi sada