'

Broj 26.

Str. 2 »CRVENA HRVATSKA“
mmEEmmmmmmmmmmmmmummjememmmmmnnTmmČmdmNMnnsmmsmsmmnzuEmmmmmismzzmzmmmunsmsssmmpssimsištsumnsnjsnusnkumikm»

što su brze pruge Lloydove dobile,
to su dalmatinska društva i Ugar.-
hrvatsko izgubili. O trgovačkom pro-
metu nije pak potreba mnogo riječi
gubiti, da koga uvjerimo, e je i taj
bio jednak  pređašnim godinama.
Znamo koje industrije ima Dalma-
cija, znamo čime se trguje, a prije-
voz trgovine osim redovitih paro-
broda obavljaju i izvanredni, Dakle
dalmatinska društva ne mogu ni od
te grane prometa očekivati svog
spasa.

Žrtva dakle domaćih parobrodar-
skih društava ne će donijeti velikog
ploda Dalmaciji, dočim će dalmatin-
ska parobrodarska poduzeća pretr-
pjeti golem udarac, ako im se ne
pruži druge pomoći, Neka u Beču
znadu, da ovi izdatci koji će se i
opet upisati na račun unapređivanja
Dalmacije, ne idu za gospodarstveno
podignuće njezino, jer za uništavanje
ovako znatnih domaćih poduzeća na
račun nama tuđih ne će im u Dal-
maciji niko biti zahvalan, pa makar
se još toliko novih pruga uvelo.

Trebalo bi dakle da upozore oni,
kojim je to dužnost, vladu da ako
hoće pretjerati stvarajuć nove pruge,
nek to ne čini na račun unapređi-
vanja Dalmacije, kako je već to uči-
nio Dr. M. Čingrija u industrijalnom
vijeću. Dalmaciji treba postepenog
razvitka i podupiranja domaćih in-
dustrija a ne proširivanja i uvađanja
tuđih poduzeća. Dg.

Domaće vijesti,

Dr. Pero Čingrija o iseljivanju Musli-
mana. Na ponuku srpske i muslimanske
narodne akademske omladine izjavio je du-
brovački načelnik Dr. Pero Čingrija slijedeće
o iseljivanju Muslimana, koje je opet počelo
u velikim dimenzijama :

Bosansko-hercegovačke prilike, i ako
živim na granici tih zemalja, radi poznatih
iznimnih okolnosti, što ondje vladaju nijesu
mi tako tačno poznate, da bi mogao, pot-
punim znanjem potankosti baviti se o stvari,
vrh koje ste zatražili moje mnijenje. Držim,
da sklonost Muslimana na selenje ima svoj
razlog poglavito u vjerskim predsudama i u
izgubljenom nekadašnjem povlastnom polo-
žaju, što ih čini nezadovoljnim sa današnjim
stanjem. Ali to ne bi bilo još dostatno, da
se protumači taj žalostni učin, koji se ne bi
dao izvesti bez osobito u tu svrhu organi.
zovane agitacije sa stanovite strane, što sa
svakojakim neispunjivim blistavim obećanji-
ma potječe od ljudi, da sele iz svoje domo-
vine tamo gdje -— kako nas iskustvo uči

 

— čekaju ih gorka razočaranja i svaka .

bijeda.

 

Svakako selenje sa nacijonalnoga gle-
dišta, bez ikakve sumnje za naš je narod
od velike štete, te za to treba učiniti sve
moguće, da mu se stane na put i da ga se
zapriječi. Štetno je nadasve u političkom
pogledu, jer slabi narodni živalj na korist
tuđinskoga, što sve većma preotimlje mah.
To, da o drugom ne govorimo najbolje nam
svjedoče njemačke škole; a sada i madžar-
ske. Tako ove zemlje između Nijemaca i
Madžara, koji i ako su u sukobu među so-
bom, oba rade na štetu narodnog elementa,
postale su neki unicum u Europi. A to ka-
žem, jer dok je za nas sasvim obična stvar,
da jedan strani jezik nameće se raznim na-
rodima svakim protuzakonitim sredstvima ;
da se nameću dva, to je nešto, što sada
stopram doživljujemo.

Da se tomu bar donekle odoli i neiz-
bježive teške posljedice takvog rada zapriječe,
trebalo bi, da pučanstvo drugih vjera, u
ovim krajevima učini sve, što je do njega,
da se muslimanima obzirom na njihovu pro-
šlost olahkoti današnji njihov nezavidni po-
ložaj, pak da skupa s njima svi, sjedinjenim
radom i silama ištu spasiti, što se u narod-
nom pogledu spasiti još može u današnjim
teškim prilikama. 'To treba, jer inače lako
bi moglo nadoći doba, ako ne potpune na-
rodne propasti, pošto narodi dandanas mučno
propadaju, ali ipak potpunog robstva i po-
niženja do skrajnosti.

Dubrovačka &imnazija.

Cijenimo, da ne treba dokazivati,
kako u našim školskim naucima ne
ide sve onako .u redu kako bismo
željeli. Bit će tomu mnogo uzroka,
ali je po našem mišljenju svakako
poglaviti, što naše škole nijesu pri-
lagođene potrebama Dalmacije.

Zadatak gimnazija bio bi dati
učenicima srednji nekakav: odgoj,
koji bi ih usposobio za više nauke,
Prama tomu je i udešena nastavna
osnova gimnazija. Učenici ne uče da
nešto temeljito nauče, već da steku
nekakav opći odgoj, koji će ih spre-
miti za specijalne nauke, kojima će
se kasnije posvetiti. Kad učenici
svrše gimnazijske nauke, oni dobiju
svjedodžbu, da su zdreli, da nastave
nauke — na universi. U tomu je
svrha gimnazija, a u tomu i njihova
pogrješka, koja se nadasve osjeća
ondje, gdjeje samo jedna opća srednja
škola, kao n. pr. u nas u Dubrov-
niku, te gimnaziju posjećuju .i oni,
koji mogu, i oni, koji se ne mogu na+
dati, da će ikad vidjet sveučilište.
Ove, kad svrše gimnazijske nauke, čeka
svijet i borba, a primljen odgoj samo
im je usadio u srce želju za višim
naukama.

To je uzrok, da se u Dalmaciji
množi neprestano broj t. zv. duše-
vnog proletarijata, kojega ne treba
tražiti samo u nesvršenim uriversi-
tarcima, već možda još više po na-

 

pisari ili najviše činovnici nižeg reda,
i gledaju gdje im negdašnji drugovi,
koji su imali sredstava da dalje,
uče, pokrivaju u državnoj službi sva
bolja i unosnija mjesta, dok oni ne
znadu, hoće li imati sutra zalogaj
kruha.

Istina je, svi ne mogu biti mini-
stri, treba da bude i viših i nižih, a
tu će uvijek odlučivat uz osobnu va-
ljanost i sreća i imućstvo, ali osuditi
jednoga mladića, puna nade u život,
na niski čin u uredu, jjer drugomu
se, kad svrši gimnazije, ne može po-
svetiti, to je ipak malo odviše, tomu
treba naći lijeka. Ako ga ćud i druge
prilike zovu za činovnika, neka mu
bude, ali mi mu barem dajmo zgode,
da ako ushtije, mogbude se okgenuti
i na drugu stranu. To ne zahtijeva
samo od nas humanost, već i vlastiti
interes, jer je opća tužba, da u Dal-
maciji nema mladića, koje bi škola
usposobila, da se posvete trgovini i
prometu, a takova nam podmlatka,
ako ikad, treba sada, kad Dalmacija
hoće da kroči stazom napretka.

Dosad se mislilo, da bi toj po-
trebi doskočile najbolje specijalne
škole. To je istina, a odaziv, koji je
trgovačka škola usavršivanja imala u
Dubrovniku, pokazuje, kako je za nas
prijeka potreba jedna redovita škola te
vrsti, i to nadasve za onu mladost,
koju obiteljske prilike već u mladim
godinama upućuju na trgovinu, Nego
po našem mišljenju to nije dosta. I
našu gimaziju moglo bi se preustro-
jiti tako, da bude više odgovarati
potrebama grada.

Mislimo na t. zv. reformnu gi-
mnaziju. Takvih gimnazija ima već
u našoj monarhiji, a kažu da uspi-
jevaju. Uveo ih je, ako se dobro sje-
čamo ministar Marchet. Reforma sa-
stoji u tomu što se u nižoj gimnaziji
uče jedino realni .predmeti i živi je-
zici, a u višoj gimnaziji latinski, a
kao neobvezni predmet i grčki,

Zašto ne bismo mi u Dubrovniku
tražili, da našu gimnaziju zamijeni
jedna takova reformna gimnazija?
Kad bi se građanstvo obratilo op-
ćinskom vijeću, a ovo zatražilo od
vlade tu reformu, mislimo da ne bi
bilo vele poteškoća, "da takovu. gi-
mnaziju i dobijemo. Mi smo dapače
uvjereni, da bismo je vrlo lako do-
bili, Samo bi trebalo da se ko ma-
kne i pitanje pokrene. Mjesni li-
stovi trebalo bi da otvore svoje stupce
i onim, koji bi eventualno bili tomu
protivni, i onim, Si imo; za-

varali. Izmjena u. tomu
glodu bila bi korisna, a ne' bi
suvišno, ni kad bi se građanstvo sa-
stalo, te “u. pitanje pretreslo, Više
oči bolje vidi. i M.

\