' Broj 26. Str. 2 »CRVENA HRVATSKA“ mmEEmmmmmmmmmmmmmummjememmmmmnnTmmČmdmNMnnsmmsmsmmnzuEmmmmmismzzmzmmmunsmsssmmpssimsištsumnsnjsnusnkumikm» što su brze pruge Lloydove dobile, to su dalmatinska društva i Ugar.- hrvatsko izgubili. O trgovačkom pro- metu nije pak potreba mnogo riječi gubiti, da koga uvjerimo, e je i taj bio jednak pređašnim godinama. Znamo koje industrije ima Dalma- cija, znamo čime se trguje, a prije- voz trgovine osim redovitih paro- broda obavljaju i izvanredni, Dakle dalmatinska društva ne mogu ni od te grane prometa očekivati svog spasa. Žrtva dakle domaćih parobrodar- skih društava ne će donijeti velikog ploda Dalmaciji, dočim će dalmatin- ska parobrodarska poduzeća pretr- pjeti golem udarac, ako im se ne pruži druge pomoći, Neka u Beču znadu, da ovi izdatci koji će se i opet upisati na račun unapređivanja Dalmacije, ne idu za gospodarstveno podignuće njezino, jer za uništavanje ovako znatnih domaćih poduzeća na račun nama tuđih ne će im u Dal- maciji niko biti zahvalan, pa makar se još toliko novih pruga uvelo. Trebalo bi dakle da upozore oni, kojim je to dužnost, vladu da ako hoće pretjerati stvarajuć nove pruge, nek to ne čini na račun unapređi- vanja Dalmacije, kako je već to uči- nio Dr. M. Čingrija u industrijalnom vijeću. Dalmaciji treba postepenog razvitka i podupiranja domaćih in- dustrija a ne proširivanja i uvađanja tuđih poduzeća. Dg. Domaće vijesti, Dr. Pero Čingrija o iseljivanju Musli- mana. Na ponuku srpske i muslimanske narodne akademske omladine izjavio je du- brovački načelnik Dr. Pero Čingrija slijedeće o iseljivanju Muslimana, koje je opet počelo u velikim dimenzijama : Bosansko-hercegovačke prilike, i ako živim na granici tih zemalja, radi poznatih iznimnih okolnosti, što ondje vladaju nijesu mi tako tačno poznate, da bi mogao, pot- punim znanjem potankosti baviti se o stvari, vrh koje ste zatražili moje mnijenje. Držim, da sklonost Muslimana na selenje ima svoj razlog poglavito u vjerskim predsudama i u izgubljenom nekadašnjem povlastnom polo- žaju, što ih čini nezadovoljnim sa današnjim stanjem. Ali to ne bi bilo još dostatno, da se protumači taj žalostni učin, koji se ne bi dao izvesti bez osobito u tu svrhu organi. zovane agitacije sa stanovite strane, što sa svakojakim neispunjivim blistavim obećanji- ma potječe od ljudi, da sele iz svoje domo- vine tamo gdje -— kako nas iskustvo uči — čekaju ih gorka razočaranja i svaka . bijeda. Svakako selenje sa nacijonalnoga gle- dišta, bez ikakve sumnje za naš je narod od velike štete, te za to treba učiniti sve moguće, da mu se stane na put i da ga se zapriječi. Štetno je nadasve u političkom pogledu, jer slabi narodni živalj na korist tuđinskoga, što sve većma preotimlje mah. To, da o drugom ne govorimo najbolje nam svjedoče njemačke škole; a sada i madžar- ske. Tako ove zemlje između Nijemaca i Madžara, koji i ako su u sukobu među so- bom, oba rade na štetu narodnog elementa, postale su neki unicum u Europi. A to ka- žem, jer dok je za nas sasvim obična stvar, da jedan strani jezik nameće se raznim na- rodima svakim protuzakonitim sredstvima ; da se nameću dva, to je nešto, što sada stopram doživljujemo. Da se tomu bar donekle odoli i neiz- bježive teške posljedice takvog rada zapriječe, trebalo bi, da pučanstvo drugih vjera, u ovim krajevima učini sve, što je do njega, da se muslimanima obzirom na njihovu pro- šlost olahkoti današnji njihov nezavidni po- ložaj, pak da skupa s njima svi, sjedinjenim radom i silama ištu spasiti, što se u narod- nom pogledu spasiti još može u današnjim teškim prilikama. 'To treba, jer inače lako bi moglo nadoći doba, ako ne potpune na- rodne propasti, pošto narodi dandanas mučno propadaju, ali ipak potpunog robstva i po- niženja do skrajnosti. Dubrovačka &imnazija. Cijenimo, da ne treba dokazivati, kako u našim školskim naucima ne ide sve onako .u redu kako bismo željeli. Bit će tomu mnogo uzroka, ali je po našem mišljenju svakako poglaviti, što naše škole nijesu pri- lagođene potrebama Dalmacije. Zadatak gimnazija bio bi dati učenicima srednji nekakav: odgoj, koji bi ih usposobio za više nauke, Prama tomu je i udešena nastavna osnova gimnazija. Učenici ne uče da nešto temeljito nauče, već da steku nekakav opći odgoj, koji će ih spre- miti za specijalne nauke, kojima će se kasnije posvetiti. Kad učenici svrše gimnazijske nauke, oni dobiju svjedodžbu, da su zdreli, da nastave nauke — na universi. U tomu je svrha gimnazija, a u tomu i njihova pogrješka, koja se nadasve osjeća ondje, gdjeje samo jedna opća srednja škola, kao n. pr. u nas u Dubrov- niku, te gimnaziju posjećuju .i oni, koji mogu, i oni, koji se ne mogu na+ dati, da će ikad vidjet sveučilište. Ove, kad svrše gimnazijske nauke, čeka svijet i borba, a primljen odgoj samo im je usadio u srce želju za višim naukama. To je uzrok, da se u Dalmaciji množi neprestano broj t. zv. duše- vnog proletarijata, kojega ne treba tražiti samo u nesvršenim uriversi- tarcima, već možda još više po na- pisari ili najviše činovnici nižeg reda, i gledaju gdje im negdašnji drugovi, koji su imali sredstava da dalje, uče, pokrivaju u državnoj službi sva bolja i unosnija mjesta, dok oni ne znadu, hoće li imati sutra zalogaj kruha. Istina je, svi ne mogu biti mini- stri, treba da bude i viših i nižih, a tu će uvijek odlučivat uz osobnu va- ljanost i sreća i imućstvo, ali osuditi jednoga mladića, puna nade u život, na niski čin u uredu, jjer drugomu se, kad svrši gimnazije, ne može po- svetiti, to je ipak malo odviše, tomu treba naći lijeka. Ako ga ćud i druge prilike zovu za činovnika, neka mu bude, ali mi mu barem dajmo zgode, da ako ushtije, mogbude se okgenuti i na drugu stranu. To ne zahtijeva samo od nas humanost, već i vlastiti interes, jer je opća tužba, da u Dal- maciji nema mladića, koje bi škola usposobila, da se posvete trgovini i prometu, a takova nam podmlatka, ako ikad, treba sada, kad Dalmacija hoće da kroči stazom napretka. Dosad se mislilo, da bi toj po- trebi doskočile najbolje specijalne škole. To je istina, a odaziv, koji je trgovačka škola usavršivanja imala u Dubrovniku, pokazuje, kako je za nas prijeka potreba jedna redovita škola te vrsti, i to nadasve za onu mladost, koju obiteljske prilike već u mladim godinama upućuju na trgovinu, Nego po našem mišljenju to nije dosta. I našu gimaziju moglo bi se preustro- jiti tako, da bude više odgovarati potrebama grada. Mislimo na t. zv. reformnu gi- mnaziju. Takvih gimnazija ima već u našoj monarhiji, a kažu da uspi- jevaju. Uveo ih je, ako se dobro sje- čamo ministar Marchet. Reforma sa- stoji u tomu što se u nižoj gimnaziji uče jedino realni .predmeti i živi je- zici, a u višoj gimnaziji latinski, a kao neobvezni predmet i grčki, Zašto ne bismo mi u Dubrovniku tražili, da našu gimnaziju zamijeni jedna takova reformna gimnazija? Kad bi se građanstvo obratilo op- ćinskom vijeću, a ovo zatražilo od vlade tu reformu, mislimo da ne bi bilo vele poteškoća, "da takovu. gi- mnaziju i dobijemo. Mi smo dapače uvjereni, da bismo je vrlo lako do- bili, Samo bi trebalo da se ko ma- kne i pitanje pokrene. Mjesni li- stovi trebalo bi da otvore svoje stupce i onim, koji bi eventualno bili tomu protivni, i onim, Si imo; za- varali. Izmjena u. tomu glodu bila bi korisna, a ne' bi suvišno, ni kad bi se građanstvo sa- stalo, te “u. pitanje pretreslo, Više oči bolje vidi. i M. \