Strana 2.

Konflikat između odvjetničke komore u
Spljetu | vrhovnog sudišta. U zadnje su doba,
osobito u djelokrugu spljetske odvjetničke
komore, učestali slučajevi, da su sudski sa-
vjetnici, osigurav sebi priličnu mirovinu,
istupili iz državne službe i posvetili se od-
vjetništvu u onom istom mjestu, gdje su
služili kao suci u času umirovljenja. Gospoda
su to poduzimala bez dvojbe u svrhu, da
povećaju, dapače da podvostruče izvor svo-
jih prihoda, služeći se pri tome prijašnjim
svojim položajem i izdavajući se kao ,sa-
vjetnik-odvjetnik“.

Ovakovi uskoci izazivahu, a to je sa-
sma shvatljivo, sve to veće nezadovoljstvo
u odvjetničkom staležu, koji nije mogao hla-
dnokrvno trpiti prodiranje skroz stranih i
imkopatibilitelnih osoba u vlastiti krug. Kad
je s toga zadnji od ovih bivših savjetnika
zatražio svoj upis u imenik odvjetnika, bio
je od odbora komore odbijen. Odbor je ovaj
svoj zaključak obrazložio time, da ako za
dotičnika opstoji fizična nesposobnost za dr-
žavnu službu, onda ta ista nesposobnost op-
stoji, i za odvjetničko zvanje i s njime spo-_
jene profesionalne terete; a ako ta fizična'
nesposobnost ne opstoji, da onda istup iz
službe, u naponu snage, nije ništa drugo,
nego lažna isprika upotrebljena ,u svrhu na-
maknuća dvostrukog prihoda putem odvjet-
nikovanja u onom mjestu, u kojem je dotič-
nik službovao kao sudac, isprika koja vrijeđa
ugled staleža.

Prositelj je proti ovoj odluci odbora,
uložio utok na komoru, koja je jednoglasno
odobrila odborovu odluku i prosvjedovala
najodlučnije proti nedozvoljenom djelovanju
ovog bivšeg savjetnika, koji se — kao na-
dripisar — bavio odvjetništvom još prije
nego je dobio umirovljenje i poslije nego
mu je upis u listinu bio zanijekan davši po-
voda i tužbi jedne oštećene stranke, koji je
na nedolikujući način snubio sebi klijente i
kojemu s toga fali subjektivno moralno jam-
stvo da štiti čast i ugled staleža.

Vrhovno 'sudište, kojemu se je bivši
savjetnik bio utekao, preinačio je odluku
komore i naredio odboru da ga odmah upiše,
a da se nije ni bavio svim onim veoma te-
škim razlozima u odluci iznesenim.

 

CRVENA HRVATSKA“

Uslijed ovoga se je odbor komore odre-
kao, a članovi iste, koji nijesu mogli dozvo-
liti, da im Vrhovno Sudište svojom vlašću
nametne za člana jednoga, koga su oni sma-
trali sebi nedoličnim, prihvatiše, na zadnjoj
sjednici jednoglasno odborovo odreknuće te
odlučiše, da ne će birati novog odbora, već
da uzimaju kao komora sebi natrag sve
ovlasti i poslovanje dane odboru, odrediv
da najstariji član preuzme spise a da će
vlasti i poslovanje odbora vršiti zajednički
kao komora. Odlučiše napokon jednoglasno,
da usprkos nalogu Vrhovnog Sudišta, ne će
upisati u imenik odvjetnika bivšeg savjet-
nika.

Ova odluka naše komore, u kojoj se
solidarni nađoše odvjetnici najrazličitijih mi-
Išjenja, stvara zanimiv i ozbiljan konflikat,
o kojem već govore talijanske i njemačke
novine. — Mi ćemo daljni tok stvari redo-
vito pratiti.

Nova emislja dionica Jadranske banke u
Trstu. Upozoravamo na današnji inserat
glede povišenja dioničke glavnice Jadranske
banke u Trstu od K 3.000.000 na 4.000.000,
kao što i na to, da Jadranska banka prima
već od danas prijave za dionice nove emi-
sije. Potanji uvjeti subskripcije navedeni su
u spomenutom inseratu.

Barčićeva 80-godišnjica. Javljaju iz Za-
greba, da se u tamošnjim zastupničkim kru-

govima radi o tome, da se što dostojnije
proslavi 80-godišnjica života narodnog za-
stupnika Erazma Barčića, a tom bi se pri-
likom ujedno proslavila 50-godišnjica nje-
govog parlamentarnog rada. K proslavi imao
bi se pozvati jedini još živi jubilarčev za-
stupnički drug od šesdesetih godina zast.
Dr. Polit-Desančić, da se na taj način ma-
nifestira narodno jedinstvo.

Gradnja hotela u Dalmaciji. Gosp. Schax-
fetter iz Beča priopćuje, da će što skorije
biti konstituirano društvo ,,Dalmatinische
Bau- und Betriebs-Aktien Gesellschaft fitr
Hotel und Kuraulangen“ sa glavnicom od
250.000 lira šterlina, a glavnica je engleska
i austrijska. Predsjednikom je društva N. V
Hugo knez Windischgraetz, drugi predsjed.
nik gosp. Dr. V. Ivčević.

Broj 351.

mz s =——===uam m ——m=usmm=——m=mmam—am—aa—=—mumu = =mu—m =a mm =—m—m—————"€<==a<—m=—mEaammmmmtamummammmammmm=m=mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm m

Desetgodišnjica umjetničkog rada. Sutra
17. o. mj. kako nam javljaju iz Spljeta slavi
desetgodišnjicu svoga djelovanja u ta.nošnjem
diletanskom klubu poznati glumac Mato
Bonačić. Njegovo djelovanje opsiže najrazno-
likije momente dramatske produkcije. On
uživa u svojoj užoj domovini veliku popu-
larnost, a poznat je i dalje, jer je gostovao
u Zagrebu i u Trstu i svuda stekao sveop-
ćeg priznanja. Vrijednom jubilarcu čestitamo.

Zasjedanje carevinskog vljeća. U če-
tvrtak dneva 14. ov. mj. nastavilo se zasje-
danje carevinskog vijeća prekinuto radi us-
krsnih- praznika. Loša situacija koja je bila
pred uskrsne ferije  rekbi da je sada
još i gora, kad se uzme u obzir, da
su državne blagajne gotovo prazne, a par-
lamenat odgađa i još će odgađati, ako se
situacija u prilog Slavenima ne riješi, ras-
pravu o državnim financijalnim osnovama i
o zajmu od 182 milijuna. Sadašnja politička
situacija u Austriji gotovo je potpuno slična
onoj prije pada ministra predsjednika Kor-
bera. Položaj je baruna Bienertha vrlo težak
i do skrajnosti kritičan. — U vladinim se
krugovima govori, da će pred ,Slavensku
Jednotu“ i Nijemci iznijeti konkretne pred-
loge glede rekonstrukcije kabineta i nekojih
nacijonalno-političkih pitanja  njemačko-če-
skoga spora. Vlada se nada, da će joj us-
pjeti na taj način stvoriti jednu parlamen-
tarnu većinu, s kojom će se moći raditi. U
protivnom slučaju izbit će kriza na sav mah.
Hoće li onda nadjačati vlada ili parlamenat,
to je pitanje možda najskorije budućnosti.

Tomašić putuje. Kako se iz Zagreba ja-
vlja, ban Tomašić će slijedećih dana otpu-
tovati u Peštu, da s ministrom predsjedni-
kom konferira o izbornoj reformi. Iza usta-

novljenja osnove poći će u Beč, da dobije
za nju od kralja predsankciju.

Zadruga opć. činovnika u Dalmaciji imala
je otrag nekoliko dana svoju glavnu skupštinu
u Spljetu. Na skupštinu je pristupio lijepi
broj općinskih činovnika, a oni, koji nijesu
mogli lično prisustvovati, pridružili su se
zuključcima skupštine brzojavno ili pismeno.

Iza iscrpivog izvješća sa strane pred-
sjednika o današnjem radu zadruge, bi ime-

a m —m—>m—=—m—m—m<m=m>=mm m —m —m—m—==—====—=—=========—=—=======—===—==========sSs=

(Qi11y Dias: Lidijin lubaonik.

Gospođa je Lidija Mirelli bila one ve-
čeri neobično dobre volje. Priredilaj je večeru
u svojoj vili, na terasi, u vrtu sasvojom ži-
vahnom i zamamnom iskrenošću; govorila
je i smijala se toliko, da se je činilo, kao
da se iz svakog kutića razlijega jčka onoga
,plemenitoga i dražesnoga smijeha.

Sada je ona na terasi sa Emilijem Landi,
zadnjim od svojih pozvanika.

Naslonjena rukama na balaustru motrila
je more; on pak stajaše pokraj nje, mu-
čaljiv.

Noć je bila blaga, nebeski svod je trep-
tio nebrojnim zvijezdama, gdjekoji svijetnjak
letio je dolje u vrtu, gdjekoje jedro gubilo
se u daljini.

Najednom Lidija prošapće kao u snu:

— Pala je jedna zvijezda ..

— Mogli ste zaželjeti Me, .,.
reče Emilijo Landi, sjećajuć se narodne tra-
dicije, po kojoj bi se svaka želja izražena
dok zvijezda pada, imala isponiti.

— Upravo sam nešto zaželjela od zvi-
jezde .. . . odgovori Lidija.

 

— Što?
— Zaželjela sam, da bi me ti volio . ..
— Ja te volim — reče on poslije kratke

neodlučnosti.

— Ne, ne, ne.... — usprotivi se ona
ponosito spuštajući plavu glavica.
— Lidijo!.... — reče on.

Toliko žalosti bijaše u njegovom glasu,
da je ona odmah umukla.

Emilijo Landi baci pogled na krasni
lik, nježan i lak, Odjednom iznutra se za-
čuje glas njezina muža, koji je davao neke
naloge svojim slugama.

— Lidijo, ti si dobro znala, da te ja
nijesam mogao ljubiti onoliko koliko ti za-
služuješ . . . . i baš sam te na to upozorio
Je li istina?

— Jest.

— Onda?

— Nadala sam se, ali čemu sam se na-
dala?.... Kad se ljubi, uvijek se nada.

Ja sam čovjek, koji sam mnogo prepa-
tio i pretrpio . . ... Nijeste me imali ljubiti,
a još manja nadati se......

— Ne govori tako, ne govori tako . . .
saklinjala. ga je ona, lamajaći rukama.

, On umakne, a ona slijedeći njegovu
naprasitu narav, opet ga upita:
— Što dakle osjećaš za me?
— Volim te.... eto: dobra si, mila
si mi....
— Ali, to je ljubav! poviče ona trg-
nuvši se.

— Ne; nije ljubav .... i ti to znaš —
prošapće on nepouzdano.

— Dakle me ne ljubiš?

— Ne ljubim te.... koliko ki zaslu-

žila. 2.2... koliko bi možda htio — nadoda
on okrutnom iskrenošću.

— Oh, Bože! zacvili ona gledajući di-
vni noćni prizor pun ljepote i mira.

— Jesam li ti možda rekao kadgod,
da te ljubim ?

— Doista, to mi nijesi nikada rekao.

Umukoše, promatrajući zvijezde a u toj
tišini začuje se glas njezina muža nedaleko
od niih ....

— Nijeste li, gospođo, bili. veoma veseli
večeras ?

Ola počeka, di jej še zanš udalji i ćiho
progovori; kao da moru šapće:

re; Sh. aji kim: pladje

a»

% v
KRENETE I E osta. GE