Strana 2. Konflikat između odvjetničke komore u Spljetu | vrhovnog sudišta. U zadnje su doba, osobito u djelokrugu spljetske odvjetničke komore, učestali slučajevi, da su sudski sa- vjetnici, osigurav sebi priličnu mirovinu, istupili iz državne službe i posvetili se od- vjetništvu u onom istom mjestu, gdje su služili kao suci u času umirovljenja. Gospoda su to poduzimala bez dvojbe u svrhu, da povećaju, dapače da podvostruče izvor svo- jih prihoda, služeći se pri tome prijašnjim svojim položajem i izdavajući se kao ,sa- vjetnik-odvjetnik“. Ovakovi uskoci izazivahu, a to je sa- sma shvatljivo, sve to veće nezadovoljstvo u odvjetničkom staležu, koji nije mogao hla- dnokrvno trpiti prodiranje skroz stranih i imkopatibilitelnih osoba u vlastiti krug. Kad je s toga zadnji od ovih bivših savjetnika zatražio svoj upis u imenik odvjetnika, bio je od odbora komore odbijen. Odbor je ovaj svoj zaključak obrazložio time, da ako za dotičnika opstoji fizična nesposobnost za dr- žavnu službu, onda ta ista nesposobnost op- stoji, i za odvjetničko zvanje i s njime spo-_ jene profesionalne terete; a ako ta fizična' nesposobnost ne opstoji, da onda istup iz službe, u naponu snage, nije ništa drugo, nego lažna isprika upotrebljena ,u svrhu na- maknuća dvostrukog prihoda putem odvjet- nikovanja u onom mjestu, u kojem je dotič- nik službovao kao sudac, isprika koja vrijeđa ugled staleža. Prositelj je proti ovoj odluci odbora, uložio utok na komoru, koja je jednoglasno odobrila odborovu odluku i prosvjedovala najodlučnije proti nedozvoljenom djelovanju ovog bivšeg savjetnika, koji se — kao na- dripisar — bavio odvjetništvom još prije nego je dobio umirovljenje i poslije nego mu je upis u listinu bio zanijekan davši po- voda i tužbi jedne oštećene stranke, koji je na nedolikujući način snubio sebi klijente i kojemu s toga fali subjektivno moralno jam- stvo da štiti čast i ugled staleža. Vrhovno 'sudište, kojemu se je bivši savjetnik bio utekao, preinačio je odluku komore i naredio odboru da ga odmah upiše, a da se nije ni bavio svim onim veoma te- škim razlozima u odluci iznesenim. CRVENA HRVATSKA“ Uslijed ovoga se je odbor komore odre- kao, a članovi iste, koji nijesu mogli dozvo- liti, da im Vrhovno Sudište svojom vlašću nametne za člana jednoga, koga su oni sma- trali sebi nedoličnim, prihvatiše, na zadnjoj sjednici jednoglasno odborovo odreknuće te odlučiše, da ne će birati novog odbora, već da uzimaju kao komora sebi natrag sve ovlasti i poslovanje dane odboru, odrediv da najstariji član preuzme spise a da će vlasti i poslovanje odbora vršiti zajednički kao komora. Odlučiše napokon jednoglasno, da usprkos nalogu Vrhovnog Sudišta, ne će upisati u imenik odvjetnika bivšeg savjet- nika. Ova odluka naše komore, u kojoj se solidarni nađoše odvjetnici najrazličitijih mi- Išjenja, stvara zanimiv i ozbiljan konflikat, o kojem već govore talijanske i njemačke novine. — Mi ćemo daljni tok stvari redo- vito pratiti. Nova emislja dionica Jadranske banke u Trstu. Upozoravamo na današnji inserat glede povišenja dioničke glavnice Jadranske banke u Trstu od K 3.000.000 na 4.000.000, kao što i na to, da Jadranska banka prima već od danas prijave za dionice nove emi- sije. Potanji uvjeti subskripcije navedeni su u spomenutom inseratu. Barčićeva 80-godišnjica. Javljaju iz Za- greba, da se u tamošnjim zastupničkim kru- govima radi o tome, da se što dostojnije proslavi 80-godišnjica života narodnog za- stupnika Erazma Barčića, a tom bi se pri- likom ujedno proslavila 50-godišnjica nje- govog parlamentarnog rada. K proslavi imao bi se pozvati jedini još živi jubilarčev za- stupnički drug od šesdesetih godina zast. Dr. Polit-Desančić, da se na taj način ma- nifestira narodno jedinstvo. Gradnja hotela u Dalmaciji. Gosp. Schax- fetter iz Beča priopćuje, da će što skorije biti konstituirano društvo ,,Dalmatinische Bau- und Betriebs-Aktien Gesellschaft fitr Hotel und Kuraulangen“ sa glavnicom od 250.000 lira šterlina, a glavnica je engleska i austrijska. Predsjednikom je društva N. V Hugo knez Windischgraetz, drugi predsjed. nik gosp. Dr. V. Ivčević. Broj 351. mz s =——===uam m ——m=usmm=——m=mmam—am—aa—=—mumu = =mu—m =a mm =—m—m—————"€<==a<—m=—mEaammmmmtamummammmammmm=m=mmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm m Desetgodišnjica umjetničkog rada. Sutra 17. o. mj. kako nam javljaju iz Spljeta slavi desetgodišnjicu svoga djelovanja u ta.nošnjem diletanskom klubu poznati glumac Mato Bonačić. Njegovo djelovanje opsiže najrazno- likije momente dramatske produkcije. On uživa u svojoj užoj domovini veliku popu- larnost, a poznat je i dalje, jer je gostovao u Zagrebu i u Trstu i svuda stekao sveop- ćeg priznanja. Vrijednom jubilarcu čestitamo. Zasjedanje carevinskog vljeća. U če- tvrtak dneva 14. ov. mj. nastavilo se zasje- danje carevinskog vijeća prekinuto radi us- krsnih- praznika. Loša situacija koja je bila pred uskrsne ferije rekbi da je sada još i gora, kad se uzme u obzir, da su državne blagajne gotovo prazne, a par- lamenat odgađa i još će odgađati, ako se situacija u prilog Slavenima ne riješi, ras- pravu o državnim financijalnim osnovama i o zajmu od 182 milijuna. Sadašnja politička situacija u Austriji gotovo je potpuno slična onoj prije pada ministra predsjednika Kor- bera. Položaj je baruna Bienertha vrlo težak i do skrajnosti kritičan. — U vladinim se krugovima govori, da će pred ,Slavensku Jednotu“ i Nijemci iznijeti konkretne pred- loge glede rekonstrukcije kabineta i nekojih nacijonalno-političkih pitanja njemačko-če- skoga spora. Vlada se nada, da će joj us- pjeti na taj način stvoriti jednu parlamen- tarnu većinu, s kojom će se moći raditi. U protivnom slučaju izbit će kriza na sav mah. Hoće li onda nadjačati vlada ili parlamenat, to je pitanje možda najskorije budućnosti. Tomašić putuje. Kako se iz Zagreba ja- vlja, ban Tomašić će slijedećih dana otpu- tovati u Peštu, da s ministrom predsjedni- kom konferira o izbornoj reformi. Iza usta- novljenja osnove poći će u Beč, da dobije za nju od kralja predsankciju. Zadruga opć. činovnika u Dalmaciji imala je otrag nekoliko dana svoju glavnu skupštinu u Spljetu. Na skupštinu je pristupio lijepi broj općinskih činovnika, a oni, koji nijesu mogli lično prisustvovati, pridružili su se zuključcima skupštine brzojavno ili pismeno. Iza iscrpivog izvješća sa strane pred- sjednika o današnjem radu zadruge, bi ime- a m —m—>m—=—m—m—m<m=m>=mm m —m —m—m—==—====—=—=========—=—=======—===—==========sSs= (Qi11y Dias: Lidijin lubaonik. Gospođa je Lidija Mirelli bila one ve- čeri neobično dobre volje. Priredilaj je večeru u svojoj vili, na terasi, u vrtu sasvojom ži- vahnom i zamamnom iskrenošću; govorila je i smijala se toliko, da se je činilo, kao da se iz svakog kutića razlijega jčka onoga ,plemenitoga i dražesnoga smijeha. Sada je ona na terasi sa Emilijem Landi, zadnjim od svojih pozvanika. Naslonjena rukama na balaustru motrila je more; on pak stajaše pokraj nje, mu- čaljiv. Noć je bila blaga, nebeski svod je trep- tio nebrojnim zvijezdama, gdjekoji svijetnjak letio je dolje u vrtu, gdjekoje jedro gubilo se u daljini. Najednom Lidija prošapće kao u snu: — Pala je jedna zvijezda .. — Mogli ste zaželjeti Me, .,. reče Emilijo Landi, sjećajuć se narodne tra- dicije, po kojoj bi se svaka želja izražena dok zvijezda pada, imala isponiti. — Upravo sam nešto zaželjela od zvi- jezde .. . . odgovori Lidija. — Što? — Zaželjela sam, da bi me ti volio . .. — Ja te volim — reče on poslije kratke neodlučnosti. — Ne, ne, ne.... — usprotivi se ona ponosito spuštajući plavu glavica. — Lidijo!.... — reče on. Toliko žalosti bijaše u njegovom glasu, da je ona odmah umukla. Emilijo Landi baci pogled na krasni lik, nježan i lak, Odjednom iznutra se za- čuje glas njezina muža, koji je davao neke naloge svojim slugama. — Lidijo, ti si dobro znala, da te ja nijesam mogao ljubiti onoliko koliko ti za- služuješ . . . . i baš sam te na to upozorio Je li istina? — Jest. — Onda? — Nadala sam se, ali čemu sam se na- dala?.... Kad se ljubi, uvijek se nada. Ja sam čovjek, koji sam mnogo prepa- tio i pretrpio . . ... Nijeste me imali ljubiti, a još manja nadati se...... — Ne govori tako, ne govori tako . . . saklinjala. ga je ona, lamajaći rukama. , On umakne, a ona slijedeći njegovu naprasitu narav, opet ga upita: — Što dakle osjećaš za me? — Volim te.... eto: dobra si, mila si mi.... — Ali, to je ljubav! poviče ona trg- nuvši se. — Ne; nije ljubav .... i ti to znaš — prošapće on nepouzdano. — Dakle me ne ljubiš? — Ne ljubim te.... koliko ki zaslu- žila. 2.2... koliko bi možda htio — nadoda on okrutnom iskrenošću. — Oh, Bože! zacvili ona gledajući di- vni noćni prizor pun ljepote i mira. — Jesam li ti možda rekao kadgod, da te ljubim ? — Doista, to mi nijesi nikada rekao. Umukoše, promatrajući zvijezde a u toj tišini začuje se glas njezina muža nedaleko od niih .... — Nijeste li, gospođo, bili. veoma veseli večeras ? Ola počeka, di jej še zanš udalji i ćiho progovori; kao da moru šapće: re; Sh. aji kim: pladje a» % v KRENETE I E osta. GE