U DUBROVNIKU, 25. aprila 1 1910.
RVENA HRVATS
uji Do SNI
(EE JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA
Brik iji
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
TI LIST, KAD
EDBROJEN ZA
K 20 I POŠTARSKI TROŠKOVI, KO NE V,
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE
DOŠASTO P POL vGODAŠTE.
ME: mz == e
__ POJEDINI BROJ 10 PARA.
Dužnosti stiborske većine.
Ne kažemo, da sabori naših ze-
malja, kako su sada sastavljeni i
s onim pravima, koja sada imadu,
odgovaraju našim potrebama. Cijela
naša borba ide dapače za tim, da
ovo stanje izmijeni, ali iz toga izvo-
diti za sebe pravo, da možeš sabor
od mjesta mirnog i trezvenog raspra-
vljanja o najvećim interesima naroda
pretvoriti u psovalište, to mogu sa-
mo ljudi, koji nemadu potpune svi-
jesti o dostojanstvu jednog zbora,
koji jedini ima pravo da govori u
ime naroda.
To pravo saboru ne može oteti
nikakva državopravna teorija. Hr-
vatski Sabor u Zagrebu, dalmatinski
u Zadru, bez obzira na njihova
stegnuta prava, ostaju uvijek sabori
hrvatskog naroda, pa iz toga nastaje
dužnost i narodu, da pazi koga u nj
šalje, i samomu saboru, da štiti svoj
ugled u slučaju, kad bi ga koji nje-
gov član povrijedio.
Istina je, demokratizacijom jav-
nog života demokratizirali su se i
naši sabori, moderni život traži i u
njima svoja prava, ali ono, što vi-
dimo da se događa u našim sabo-
rima, to nije demokratizovanje sabora,
već profanacija njegova, kojoj bi
trebalo u interesu naroda pa i samih
stranaka stati na put, Jer ko do-
pušta da se u sabor za dokaze ne-
zakonitosti jednog izbora upotreblja-
vaju nekažnjeno zvona i pištalice,
ko pušta da sveto pravo slobode
govora zlo = upotrebljuju ljudi u
svrhu, da ometu rasprave sabora,
komu ne smeta što se pravo inicija-
tive pojedinih zastupnika pretvorilo
u pravo opstrukcije, ko ne zaprje-
čuje da se u saboru iznose stvari,
koje teško vrijeđaju ljudske osje-
čaje ...... taj postaje sam sukri-
vac tomu ruglu i sramoti.
Čitamo pomnjom rasprave u hr-
vatskom saboru, Ne ćemo kazati da
se nije čulo govora, koji zaslužuju
ozbiljnu pažnju, ali denuncije Bo-
šnjaka, psovke Elegovićeve, uvrjede
Zatlukine i t, d,, daju cijeloj ra-
epravi obilježje jedne mrske novi-
Modi AK iii. a
IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.
ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON 1. ŠAPRO.
zla
PRETPLATA | OGLASI ŠALJU SB UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLAČE 80 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODB: JZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEPRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.
#4 ARH o O
IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.
narske prepirke, Dapače još i gore!
Jer neke riječi, koje su pale u sa-
boru, takove su, da su samo mogle
bit izrečene pod zaštitom imuniteta.
Došli smo dakle do toga, da
imunitet mješte .da štiti izjave poli-
tičkog uvjerenja, štiti navale na pošte-
nje ženskinja, denuncije, kojih bi se
svaki čovjek stidio, psovke, kojih se
dotičnik ne bi usudio izreći u pošte-
nu društvu. Sve to rečeno izvan sa-
bora, imalo bi za posljedicu, da bi
dotičnik na jedan ili drugi način
uvrijeđenomu odgovarao, jedino sa-
bor, koji je tim uvrijeđen u dosto-
janstvu svomu, ne bi imao po mi-
šljenju njekih pravo, da se od tih
nametnika štiti, već mora kao pa-
sivni motrilac da pušta nek se ti
ljudi igraju imenom i ugledom nje-
govim.
, Mi toga mišljenja nijesmo. Za-
priječiti slične pojave nije samo pravo
saborske većine već i njezina dužnost;
ne radeći to, đna drma sa temeljima
parlamentarizma, jer dopušta da se
manjina zlorabeći poslovnik nametne
cijelomu saboru.
Najbolji je primjer tomu zadnje
zasjedanje dalmatinskog sabora. Tu
nijedna grupa nije imala apsolutne
većine, pa je po tomu bilo isključeno i
majoriziranje pravaša. Kod izbora ze-
maljskog odbora n. pr. u dvije ku-
rije kandidati hrvatske stranke
nijesu imali apsolutne većine. Hr-
vatska Stranka u koaliciji sa Sr-
bima imala je tek toliko zastupnika,
da kad bi drugi bili izostali, sabor
bi bio mogao raditi jedino u nazoč-
nosti svih njezinih članova i svih
Srba. Ako to nije bio povoljan po-
ložaj za opoziciju, tad ne znamo
što se ima krstiti tim imenom, Pa
ipak se je Drinković latio op-
strukcije! Zašto?
O tomu smo više puta govorili,
a slučaj spominjemo za to, da se
vidi, kako može biti slučajeva, kad op-
strukcijanije naperena proti nasilju ve-
ćine, već je ona sama nasilje na većini.
Zapriječiti takovo nasilje nije samo
pravo već i dužnost većine, isto kako
je dužnost većine zapriječiti, da u
saboru ne dođe do sablažnjivih prizora
sličnih onima u zagrebačkom saboru.
Kako se to može postići, a da
se ne prijeđe u drugu skrajnost, te
manjinu prikrati u onim pravima,
koja je spadaju, to je teško pitanje,
ali ovako dalje ne može ići. Sabor
treba da bude sabor, a ne krčma.
Dubrovnik, 22. aprila 1910.
Po zagrebačkim novinama razmahala
se prepirka o zamašaju nekih imenovanja,
koja u isto doba,,kad pakt dovodi u sabor skoro
sve poglavice toliko puta u glasilima koa-
licije pokopane ,narodne stranke“, najupli-
vnija mjesta u upravi zemlje izručuju stu-
povima madžaronstva. Onomadne smo spo-
menuli da se svaki čas očekuje imenovanje
madžarončine Krapca biskupom djakovač-
kim, Dedović i Adamović imenovani su ve-
likim županima, a zadnja dolazi vijest da
je poznati Milobar imenovan profesorom
na universi. K tomu dodaj poznate ukaze
Amruševe, koji škole izručuju furtimašima.
To je dalo povoda ,Obzoru“, da spo-
čitne koaliciji da je propustila upotrebiti
svoj upliv, da se to ne dogodi. Po njegovu
mišljenju Tomašić ide za tim da koaliciju
zamijeni unionističkom klerikalnom stran-
kom. Čini nam se, da ovoga puta ,Obzor“
ima pravo. Mi iz daljega gledamo, te lakše
jednim pogledom možemo da obuhvatimo
sve, što se u banovini događa, jer nam ne
smetaju stranačke zadjevice. U toj slici
zaludu tražimo kakav konkretan uspjeh koa-
licije, izim onoga prvoga, što je Raucha
odalečila, Tomašić i narodna stranka može
naprotiv da bilježi mnogo — zaslugom
koalicije. Ona je upravu zemlje sasvim pre-
uzela u svoje ruke, a što je možda još po-
gibeljnije, njoj je uspjelo — opet zaslugom
koalicije — ući u samu koaliciju, gdje će
se njezini sad birani članovi pridružiti au-
tonomnom klubu, ako je ta vijest i istinita.
Posljedica je toga, da je narodna stranka
s Tomašićem na čelu postala opet politički
faktor u banovini. Kazat će nam, da nije
nikad ni prestala biti. To je donekle i istina
ali ona se poslije duljeg mira vraća u poli-
tičku orenu okružena aureolom patriotizma,
koji joj je sama koalicija surađujuć s njome
priznala. Takova stranka može biti koaliciji
kao stranačkoj grupi veoma pogibeljna.
Sve će biti dobro, ako svrši dobro,
Budućnost može dokazati da je sve ovo
bilo potrebno, ali svakako nema pravo ni
»Pokret“ ni ,Srbobran“ što se srde na one
koji u svemu ovome vide povratak na
staro. Ko ima pravo vidjet će se.
FILE mito mai aiiiččka
mj at >
.
"a :
tiši