E

U DUBROVNIKU, 27. aprila 1910.

 

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK I ZA
AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO

M 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
_bošasTO POLUGODIŠTE.

Nei. o 1

 

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

 

ODGOVORNI UREDNIK :

ANTON |. ŠAPRO.

PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-

RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

 

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

Novi biskupi.

ZAGREB, 27. — ,Narodne No-
vine“  objelodanile su imenovanje
Krapca za djakovačkog biskupa, a
Vučića za biskupa senjskog.

Izbori u Hrvatskoj.

KARLOVAC, 27, — Za načel-
nika je izabran Dr. Vinković,

ZAGREB, 27. — Jučer su u na-
knadnim izborima za sabor izabrani
zastupnicima prama paktu Chavrak
i Sipuš.

Ban Tomašić ide na saslušaj.

ZAGREB, 27. — Ban Tomašić
konferira :na Semeringu s Khuenom.
Zajedno idu u Peštu, a odatle će

Tomašić u Beč, gdje će biti primljen
na saslušaj vjerojatno u utornik.

Nadvojvoda Leopold Salvator u Hrvatskoj.

ZAGREB, 27. — U kolovozu do-
lazi ovamo nadvojvoda Leopold Sal-
vator da pregleda vojništvo.

S Balkana.

BEOGRAD, 27. — Doskora će
kralj Petar otići u pohode svomu
svaku kralju Emanuelu. Posjet će
biti u Rimu.

SOLIN, 27. — Čuje se, da zbog
arbanaškog ustanka prijeti pogibao
rata na Balkanu.

 

ANNU
+ Qicko MI.

Umro nam Milić! S njime se uma-
njio opet za jedan broj naših ,sta-
rih“, kojih pretrpljene borbe za na-
rodno osviještenje ulijevahu u nas
neko osobito, često puta neodređeno
čuvstvo poštovanja, koje je kadikad
bilo jače i od poznijih razočaranja.

Jer između tih starijih“ bilo ih
je, koji nijesu opravdali nade, što
su ih u njih postavljali. Ili su se u
borbi za narod istrošili i — izgubili,
ili ih je njihova ćud dovela u pot-
punu oprjeku sa svim onim, za što

su se u mlađim danima oduševljavali,
Malo ih je bilo, koji su sve do stare
starosti znali sačuvati onaj sveti za-
nos za narodnu stvar 60-tih godina,
Malo ih je bilo, a za to su nam i draži,
Oni su onaj čvrsti vez, koji nas sa
prošlosti veže, oni su za nas ne samo
tradicija stranke, već i utjelovljena
ona misao, koja nam je vodilja u
radu za narod.

Jedan od tih ,rijetkih“ bio je i
Vicko Milić, Pišući kao da vidimo
pred sobom lice, na komu se prelijeva
posmijeh blage ironije u ozbiljnost
čovjeka, koji je mnogo vidio a mno-
go i preživio, pa zna žaliti, ali zna
i opraštati; vidimo ga u časovima
zanosa, kad bi mu se zacaklila suza
na oku, a vidimo ga i u časovima
patriotskog gnjeva, koji bi mu iz
usta izvabio riječi, što: bi se doji-
male i protivnika, .Njegovo lice bila
je otvorena knjiga, iz: koje je svak
mogao čitati iskrenost osjećaja. 'To
je bila i tajna njegovih uspjeha.

Uz taj dar, kojim ga je priroda
nadarila u bogatoj mjeri, Milića je
resilo i rijetko pravničko znanje. On
je za naša državopravna pitanja bio
prava riznica iz koje je svak mogao
po miloj volji crpsti, On sam je i ne-
hotice prenašao načela, koja su ga
proslavila kao neporočnog sudiju, i
na politički život, kao da je ovaj
produkt zakonskih norma, a ne pro-

izvod dnevnog života i njegovih:

potreba, koje te norme stvaraju. To
ga je n. pr, činilo ,prijateljem“
Ugarske i onda, kad je narodom
zavladalo uvjerenje, da je nagodba
možda put, koji će najkasnije dove-
sti do aneksije, On nije mogao ni
zamisliti, kako bi to moglo biti, da
se u jednoj pravnoj državi zakoni
ne vrše, te je kadgod mu se dala
prigoda, to svoje uvjerenje i isticao.

Nu nije bio samo ,pravnik“ u poli-
tici, ,pravnik“ je bio i u drugim pita-
niima, Za njega n, pr. seljačko pi-
tanje u Dalmaciji nije postojalo, jer
je građanskim zakonikom riješeno.
To je on govorio razložeć svoje
stanovište tako bistro, tako oštro-
umno i takim poznavanjem stvari,

g

E < su Elaz KICA

da su ga zanimanjem slušali i
oni, koji su bili uvjereni da je se-
ljačko pitanje socijalno pitanje, koje
se ne može riješiti kodeksom u ruci.
Slušalo ga sve, a slušati ga značilo
je nešto naučiti, ko bi mu pak u tim
časovima u lice gledao, taj je vidio,
da taj Milić, koji tako grmi proti
tomu, da se ko usuđuje dirati u pri-
vatno pravne odnošaje između seljaka
i gospodara, nije nipošto tako ,,stra-
šan“, i da kad bi bilo došlo do toga,
njegovo pravničko znanje služilo bi
u prvom redu seljaku. I on bi to
bio uradio možda radije nego išta
drugo, jer niko nije kao on osjećao
da taj spor veže ruke njegovu mi-
lome Spljetu.

Sličan je bio i u drugim politič-
kim pitanjima. Gdje nije bio složan,
on bi svoje uvjerenje branio tako
ustrajno, da je izgledalo tvrdokornost,
a kad bi se riješilo, pa kakogod se
riješilo, bio je vas sretan i blažen.
Nigda nijesmo čuli iz njegovih usta:
»govorio sam ja, da se tako ne čini“,
premda je često puta bilo dosta ra-
zloga, da to reče.

Uz ovo imao je i jedno drugo
dobro svojstvo, a to je njegova ra-
dinost, Nije nikakva tajna, da bi u
službi kao sudac radio za četvoricu,
a kad je otišao u mirovinu, otišao
je namjerom da vrijeme što mu je
zobao ured, posveti napretku rodnog
grada. Zaludu smo g& onda u Du-
brovniku zadržavali, njega je srce
vuklo u Spljet, u njegov Spljet, ko-
jemu je bio tim vjerciji, što je bio
njim nezadovoljniji.

Vjeran Spljetu, vjeran Dalmaciji,

vjeran narodu svomu do zadnjeg |

časa svoga legao je on u grob opla-
kivan od svakoga, koji je imao sreću
da ga pozna. Spljet mu je iskazao
počasti koje čovjeka, kao što je on,

idu, a cijela se Dalmacija šalosti
pridružila.

I mi plemeniti starče, pridružu-
jemo se iz Dubrovnika općoj tuzi.
Kad si nas ostavio, osjetili smo, da
te više među nama nema, ali znali
smo, da čemo se u svakoj potrebi

nači, znali smo da druga: em
fageliki_ u. oaodisint NOINA SRAMA

a rje. i Be.

   

\ž : ARKANA:
i i viii već ai