E U DUBROVNIKU, 27. aprila 1910. CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DUBROVNIK I ZA AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO M 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA _bošasTO POLUGODIŠTE. Nei. o 1 IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Novi biskupi. ZAGREB, 27. — ,Narodne No- vine“ objelodanile su imenovanje Krapca za djakovačkog biskupa, a Vučića za biskupa senjskog. Izbori u Hrvatskoj. KARLOVAC, 27, — Za načel- nika je izabran Dr. Vinković, ZAGREB, 27. — Jučer su u na- knadnim izborima za sabor izabrani zastupnicima prama paktu Chavrak i Sipuš. Ban Tomašić ide na saslušaj. ZAGREB, 27. — Ban Tomašić konferira :na Semeringu s Khuenom. Zajedno idu u Peštu, a odatle će Tomašić u Beč, gdje će biti primljen na saslušaj vjerojatno u utornik. Nadvojvoda Leopold Salvator u Hrvatskoj. ZAGREB, 27. — U kolovozu do- lazi ovamo nadvojvoda Leopold Sal- vator da pregleda vojništvo. S Balkana. BEOGRAD, 27. — Doskora će kralj Petar otići u pohode svomu svaku kralju Emanuelu. Posjet će biti u Rimu. SOLIN, 27. — Čuje se, da zbog arbanaškog ustanka prijeti pogibao rata na Balkanu. ANNU + Qicko MI. Umro nam Milić! S njime se uma- njio opet za jedan broj naših ,sta- rih“, kojih pretrpljene borbe za na- rodno osviještenje ulijevahu u nas neko osobito, često puta neodređeno čuvstvo poštovanja, koje je kadikad bilo jače i od poznijih razočaranja. Jer između tih starijih“ bilo ih je, koji nijesu opravdali nade, što su ih u njih postavljali. Ili su se u borbi za narod istrošili i — izgubili, ili ih je njihova ćud dovela u pot- punu oprjeku sa svim onim, za što su se u mlađim danima oduševljavali, Malo ih je bilo, koji su sve do stare starosti znali sačuvati onaj sveti za- nos za narodnu stvar 60-tih godina, Malo ih je bilo, a za to su nam i draži, Oni su onaj čvrsti vez, koji nas sa prošlosti veže, oni su za nas ne samo tradicija stranke, već i utjelovljena ona misao, koja nam je vodilja u radu za narod. Jedan od tih ,rijetkih“ bio je i Vicko Milić, Pišući kao da vidimo pred sobom lice, na komu se prelijeva posmijeh blage ironije u ozbiljnost čovjeka, koji je mnogo vidio a mno- go i preživio, pa zna žaliti, ali zna i opraštati; vidimo ga u časovima zanosa, kad bi mu se zacaklila suza na oku, a vidimo ga i u časovima patriotskog gnjeva, koji bi mu iz usta izvabio riječi, što: bi se doji- male i protivnika, .Njegovo lice bila je otvorena knjiga, iz: koje je svak mogao čitati iskrenost osjećaja. 'To je bila i tajna njegovih uspjeha. Uz taj dar, kojim ga je priroda nadarila u bogatoj mjeri, Milića je resilo i rijetko pravničko znanje. On je za naša državopravna pitanja bio prava riznica iz koje je svak mogao po miloj volji crpsti, On sam je i ne- hotice prenašao načela, koja su ga proslavila kao neporočnog sudiju, i na politički život, kao da je ovaj produkt zakonskih norma, a ne pro- izvod dnevnog života i njegovih: potreba, koje te norme stvaraju. To ga je n. pr, činilo ,prijateljem“ Ugarske i onda, kad je narodom zavladalo uvjerenje, da je nagodba možda put, koji će najkasnije dove- sti do aneksije, On nije mogao ni zamisliti, kako bi to moglo biti, da se u jednoj pravnoj državi zakoni ne vrše, te je kadgod mu se dala prigoda, to svoje uvjerenje i isticao. Nu nije bio samo ,pravnik“ u poli- tici, ,pravnik“ je bio i u drugim pita- niima, Za njega n, pr. seljačko pi- tanje u Dalmaciji nije postojalo, jer je građanskim zakonikom riješeno. To je on govorio razložeć svoje stanovište tako bistro, tako oštro- umno i takim poznavanjem stvari, g E < su Elaz KICA da su ga zanimanjem slušali i oni, koji su bili uvjereni da je se- ljačko pitanje socijalno pitanje, koje se ne može riješiti kodeksom u ruci. Slušalo ga sve, a slušati ga značilo je nešto naučiti, ko bi mu pak u tim časovima u lice gledao, taj je vidio, da taj Milić, koji tako grmi proti tomu, da se ko usuđuje dirati u pri- vatno pravne odnošaje između seljaka i gospodara, nije nipošto tako ,,stra- šan“, i da kad bi bilo došlo do toga, njegovo pravničko znanje služilo bi u prvom redu seljaku. I on bi to bio uradio možda radije nego išta drugo, jer niko nije kao on osjećao da taj spor veže ruke njegovu mi- lome Spljetu. Sličan je bio i u drugim politič- kim pitanjima. Gdje nije bio složan, on bi svoje uvjerenje branio tako ustrajno, da je izgledalo tvrdokornost, a kad bi se riješilo, pa kakogod se riješilo, bio je vas sretan i blažen. Nigda nijesmo čuli iz njegovih usta: »govorio sam ja, da se tako ne čini“, premda je često puta bilo dosta ra- zloga, da to reče. Uz ovo imao je i jedno drugo dobro svojstvo, a to je njegova ra- dinost, Nije nikakva tajna, da bi u službi kao sudac radio za četvoricu, a kad je otišao u mirovinu, otišao je namjerom da vrijeme što mu je zobao ured, posveti napretku rodnog grada. Zaludu smo g& onda u Du- brovniku zadržavali, njega je srce vuklo u Spljet, u njegov Spljet, ko- jemu je bio tim vjerciji, što je bio njim nezadovoljniji. Vjeran Spljetu, vjeran Dalmaciji, vjeran narodu svomu do zadnjeg | časa svoga legao je on u grob opla- kivan od svakoga, koji je imao sreću da ga pozna. Spljet mu je iskazao počasti koje čovjeka, kao što je on, idu, a cijela se Dalmacija šalosti pridružila. I mi plemeniti starče, pridružu- jemo se iz Dubrovnika općoj tuzi. Kad si nas ostavio, osjetili smo, da te više među nama nema, ali znali smo, da čemo se u svakoj potrebi nači, znali smo da druga: em fageliki_ u. oaodisint NOINA SRAMA a rje. i Be. \ž : ARKANA: i i viii već ai