> sla ičim Di U K 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. "o : O E AN POJEDINI BROJ 10 PARA. Brzojavne vijesti. Kralj u Bosni. BUDAPEST, 11. — Njeg. Velič. odlazi koncem ovog mjeseca službeno u Bosnu u pratnji zajedničkih mini- stara te oba ministra predsjednika. ZAGREB, 11. — Supilo je u petak (?) interpelirao vladu, zašto ne će i hrvatski ban pratiti kralja na njegovu polasku u Bosnu. E JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA | AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA = | Iz hrvatskog sabora. ZAGREB, 1l. — Jučer je Supilo stavio predlog povodom banove pri- jetnje da će raspustiti sabor prigodom Starčevićeva otkrića o Kršnjavom i Accurtiu u veleizdajničkoj parnici, da sabor izjavi da je ban odgovoran saboru. te da njegove prijetnje ne će uplivati. Danas se o njemu glasuje. Danasje na dnevnom redu pretresanje izborne reforme. Stadler u Rimu. SARAJEVO, 11. — Nadbiskup Stadler otputovao je u Rim _k papi. Ne će biti prisutan dočeku kralja. Izbori u Ugarskoj. BUDAPEST, 11, — Bivši mini- star Andrassy odstupio je od kandi- dature. Sutra se sastaje ministarsko vijeće glede izbora. Čim se tješe. Onomadne je bečka ,,Pressa“ pi- sala, koju znamenitost ima more za našu državu, Prigodu joj je za to dalo pisanje svjetskih listova o grad- nji austrijskih Dretnota, U njezinu odgovoru nalazi se stavka: ,Kad bi naša zastava bila protjerana iz ja- dranskih luka, kad Trst, Pulj, Rije- ka i zatoni Dalmacije ne bi više pri- padali monarhiji, tada bi ona (mo- narhija) morala izgubiti svaku sa- mostalnost i ne bi mogla više svoj vlastiti narod hraniti“. Ovo je »priznanje“ — takovim ga smatra ,Hrvatska Riječ“ — za- vrtjelo glavom piscima oko toga lista. To najbolje pokazuje, koliko su ti ljudi svijesni svoga razvikanog ,pra- vaštva“ i kako se ni u čem ne ra- zlikuju od pristaša Josefa Franka. IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. Taj čovjek u časovima, koji da je bilo sreće, morali su naći sve Hrvate i Srbe na okupu, znao je svoje pristaše zavesti t. zv. garanci- jama na političke intrige, koje su imale osujetiti svaku samostalnu hrvatsku akciju. Proti tomu je u svoje doba znala ustati i ,Hrvatska Riječ“, ali ko bolje pogleda, vidjet će da je i vjeri u Frankove garancije i njezinu veselju zbog pisanja; bečke , Presse“, temelj isti. 1 edno | drug izvire iz pogriješene pretpostavke, da nama valja da bude bolje za to, što smo državi za njezin velevlasni položaj potrebni. Ono što neki u svojoj glavi misle, cijene da moraju misliti i drugi. Istina je naprotiv sve protivno. Iz toga što su naše zemlje — a ne mi — drugim potrebne, razborit čovjek mora izvoditi samo to, da će taj ,drugi“_ upotrijebiti sve i sva, da ih za sebe zadrži. U tomu je baš glavna zaprjeka našem ujedinjenju, jer kad bi se ujedinili, te zemlje ne bi bile ,drugih“, nego ,naše“, a to se ne će ni u Beču ni u Pešti. Svakomu je slobodno misliti, da je jedan ili drugi put najprikladniji da se ta zaprjeka ukloni. To je na- pokon pitanje taktike. Za to mi ne možemo zamjeriti pravašima, što ci- jene da se nagodbu ne smije prizna- vati. To bi bila taktika pasivne oporbe. Samo da budu u tom nepri- znavanju konsekventni! Ali ono što 'ne možemo uopće shvatiti, pa po tome ni odobriti, to je njihov eksklu- zivisam, koji dovađa već i do toga da stvaraju dva naroda, ondje gdje je priroda dala samo jedan. Jer to bi barem moralo biti svakomu očito, da tu zaprjeku možemo svladati je- dino suprotstavljajući volji drugih jedinstvenu narodnu volju svih nas, Hrvata i Srba, Svaka akcija u smi- slu ujedinjenja bez toga preduvjeta mora ostati bez uspjeha. To je naše vjerovanje, a bilo je doba, kad se i ,Hrvatska Riječ“ za- nosila idejom jedne takove koopera- cije svih narodnih stranaka. Sada je drukčije. Sada je ona uzela posao za glavu da proglasi izdajicom i pro- dancem svakoga, koji se njezinu pra- IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. PRETPLATA I OGLAS+ ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. M E. vaštvu ne klanja ; od ideje narodne kooperacije spala je na to, da oče- kuje spas Hrvatske od kojekakvih ishitrenih kombinacija i od garancija, koje samo služe za zaglupljivanje našega naroda. Promjena na engleskom prijestolju. U subotu u noći preminuo je engleški kralj Eduard VII. Vijest dolazi nenadno, jer se nije znalo, da kralj bolaje. U tri dana podlegao je zapali pluća. S Eduardom VII nestaje sa svjetske pozornice čovjeka, koji je kroz dosta kratko vrijeme svoga vladanja bio stekao toliki upliv u svomu narodu a toliki ugled pred svijetom, da neki ovi zadnji decenij zovu vijekom Eduardovim. Nije se ništa u Evropi dogodilo, a da se u pozadini nije vidio lik ovog najpopularnijeg engleškog kralja. On je bio onaj koji je izveo Englešku iz »Splen- did isolation“, koja joj je bila postala teška. On je sklopio sporazum s Franceskom i sa Rusijom, a ponovo učvrstio sveze s Italijom te tako suprotstavio trojnom savezu spora- zum zapadnih vlasti i Rusije. A da to po- stigne, trebalo je da svlada tolike poteškoće da ga već to tura u redove prvih diploma- tičara naših vremena. Jer svi su ti spora- zumi nastupili iza takovih zapletaja, da je bilo smjelo i pomisliti ma mogućnost nji- hovu. Izgleda čudnovato i sada, da se je poslije Fašode mogla izmiriti Franceska s Enggleskom, a poslije rata s Japanom Rusija. Svi ti sporazumi bili su upereni proti Njemačkoj, koje je moć bila postala Engle- zima zazornom. Pridružilo se k tomu i osobno neprijateljstvo između Eduarda i Vilhelma. Eduard je htio zadobiti za svoje planove i našu monarkiju, ali mu to nije uspjelo. Ona je ostala vjerna trojnom savezu, a ovaj se u odlučnom času pokazao tako jak, da se je Eduardo moro povući. To je bilo lani prigodom aneksijg Bosne. Austrija videći što se sprema požurila se bila aneksijom, dok se glavni saveznik Engleške Rusija ne ojača. Tako je aneksija zatekla protivnike trojnog saveza nepripravne. Austrija i Njemačka mogle su pokazati na tri milijuna vojnika, a ruska vojska nije se bila još oporavila, u Franceskoj nije bilo volje za rat, & u samoj Engleškoj bili su mu protivni viši financijalni krugovi. Poslije toga poraza nije se čulo ništa iv o Eduardu. Možda ga je u snovima o od- A mazdi zatekla umrt.