>

   

sla ičim Di U

 

K 20 | POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

"o : O E AN
POJEDINI BROJ 10 PARA.

Brzojavne vijesti.

Kralj u Bosni.

BUDAPEST, 11. — Njeg. Velič.
odlazi koncem ovog mjeseca službeno
u Bosnu u pratnji zajedničkih mini-
stara te oba ministra predsjednika.

ZAGREB, 11. — Supilo je u
petak (?) interpelirao vladu, zašto
ne će i hrvatski ban pratiti kralja
na njegovu polasku u Bosnu.

 

 

 

E JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK I ZA |

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA =
|

 

Iz hrvatskog sabora.

ZAGREB, 1l. — Jučer je Supilo
stavio predlog povodom banove pri-
jetnje da će raspustiti sabor prigodom
Starčevićeva otkrića o Kršnjavom i
Accurtiu u veleizdajničkoj parnici,
da sabor izjavi da je ban odgovoran
saboru. te da njegove prijetnje ne će
uplivati. Danas se o njemu glasuje.

Danasje na dnevnom redu pretresanje
izborne reforme.

Stadler u Rimu.

SARAJEVO, 11. — Nadbiskup
Stadler otputovao je u Rim _k papi.
Ne će biti prisutan dočeku kralja.

Izbori u Ugarskoj.

BUDAPEST, 11, — Bivši mini-
star Andrassy odstupio je od kandi-
dature. Sutra se sastaje ministarsko
vijeće glede izbora.

Čim se tješe.

Onomadne je bečka ,,Pressa“ pi-
sala, koju znamenitost ima more za
našu državu, Prigodu joj je za to
dalo pisanje svjetskih listova o grad-
nji austrijskih Dretnota, U njezinu
odgovoru nalazi se stavka: ,Kad bi
naša zastava bila protjerana iz ja-
dranskih luka, kad Trst, Pulj, Rije-
ka i zatoni Dalmacije ne bi više pri-
padali monarhiji, tada bi ona (mo-
narhija) morala izgubiti svaku sa-
mostalnost i ne bi mogla više svoj
vlastiti narod hraniti“.

Ovo je »priznanje“ — takovim
ga smatra ,Hrvatska Riječ“ — za-
vrtjelo glavom piscima oko toga lista.
To najbolje pokazuje, koliko su ti
ljudi svijesni svoga razvikanog ,pra-
vaštva“ i kako se ni u čem ne ra-
zlikuju od pristaša Josefa Franka.

 

 

 

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :
ANTON |. ŠAPRO.

Taj čovjek u časovima, koji da
je bilo sreće, morali su naći sve
Hrvate i Srbe na okupu, znao je
svoje pristaše zavesti t. zv. garanci-
jama na političke intrige, koje su imale
osujetiti svaku samostalnu hrvatsku
akciju. Proti tomu je u svoje doba
znala ustati i ,Hrvatska Riječ“, ali
ko bolje pogleda, vidjet će da je i
vjeri u Frankove garancije i njezinu
veselju zbog pisanja; bečke , Presse“,
temelj isti. 1 edno | drug izvire iz
pogriješene pretpostavke, da nama
valja da bude bolje za to, što smo
državi za njezin velevlasni položaj
potrebni. Ono što neki u svojoj glavi
misle, cijene da moraju misliti i drugi.

Istina je naprotiv sve protivno.
Iz toga što su naše zemlje — a
ne mi — drugim potrebne, razborit
čovjek mora izvoditi samo to, da će
taj ,drugi“_ upotrijebiti sve i sva, da
ih za sebe zadrži. U tomu je baš
glavna zaprjeka našem ujedinjenju,
jer kad bi se ujedinili, te zemlje ne
bi bile ,drugih“, nego ,naše“, a to
se ne će ni u Beču ni u Pešti.

Svakomu je slobodno misliti, da
je jedan ili drugi put najprikladniji
da se ta zaprjeka ukloni. To je na-
pokon pitanje taktike. Za to mi ne
možemo zamjeriti pravašima, što ci-
jene da se nagodbu ne smije prizna-
vati. To bi bila taktika pasivne
oporbe. Samo da budu u tom nepri-
znavanju konsekventni! Ali ono što

'ne možemo uopće shvatiti, pa po

tome ni odobriti, to je njihov eksklu-
zivisam, koji dovađa već i do toga
da stvaraju dva naroda, ondje gdje
je priroda dala samo jedan. Jer to
bi barem moralo biti svakomu očito,
da tu zaprjeku možemo svladati je-
dino  suprotstavljajući volji drugih
jedinstvenu narodnu volju svih nas,
Hrvata i Srba, Svaka akcija u smi-
slu ujedinjenja bez toga preduvjeta
mora ostati bez uspjeha.

To je naše vjerovanje, a bilo je
doba, kad se i ,Hrvatska Riječ“ za-
nosila idejom jedne takove koopera-
cije svih narodnih stranaka. Sada je
drukčije. Sada je ona uzela posao
za glavu da proglasi izdajicom i pro-
dancem svakoga, koji se njezinu pra-

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

 

 

PRETPLATA I OGLAS+ ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

M E.

 

 

   
    
    

vaštvu ne klanja ; od ideje narodne
kooperacije spala je na to, da oče-
kuje spas Hrvatske od kojekakvih
ishitrenih kombinacija i od garancija,
koje samo služe za zaglupljivanje
našega naroda.

Promjena na engleskom prijestolju.

U subotu u noći preminuo je engleški
kralj Eduard VII. Vijest dolazi nenadno,
jer se nije znalo, da kralj bolaje. U tri dana
podlegao je zapali pluća.

S Eduardom VII nestaje sa svjetske
pozornice čovjeka, koji je kroz dosta kratko
vrijeme svoga vladanja bio stekao toliki
upliv u svomu narodu a toliki ugled pred
svijetom, da neki ovi zadnji decenij zovu
vijekom Eduardovim. Nije se ništa u Evropi
dogodilo, a da se u pozadini nije vidio lik
ovog najpopularnijeg engleškog kralja. On
je bio onaj koji je izveo Englešku iz »Splen-
did isolation“, koja joj je bila postala teška.
On je sklopio sporazum s Franceskom i sa
Rusijom, a ponovo učvrstio sveze s Italijom
te tako suprotstavio trojnom savezu spora-
zum zapadnih vlasti i Rusije. A da to po-
stigne, trebalo je da svlada tolike poteškoće
da ga već to tura u redove prvih diploma-
tičara naših vremena. Jer svi su ti spora-
zumi nastupili iza takovih zapletaja, da je
bilo smjelo i pomisliti ma mogućnost nji-
hovu. Izgleda čudnovato i sada, da se je
poslije  Fašode mogla izmiriti Franceska
s Enggleskom, a poslije rata s Japanom Rusija.

 

 

Svi ti sporazumi bili su upereni proti
Njemačkoj, koje je moć bila postala Engle-
zima zazornom. Pridružilo se k tomu i osobno
neprijateljstvo između Eduarda i Vilhelma.
Eduard je htio zadobiti za svoje planove i
našu monarkiju, ali mu to nije uspjelo. Ona
je ostala vjerna trojnom savezu, a ovaj se
u odlučnom času pokazao tako jak, da se
je Eduardo moro povući.

To je bilo lani prigodom aneksijg Bosne.
Austrija videći što se sprema požurila se
bila aneksijom, dok se glavni saveznik
Engleške Rusija ne ojača. Tako je aneksija
zatekla protivnike trojnog saveza nepripravne.
Austrija i Njemačka mogle su pokazati na
tri milijuna vojnika, a ruska vojska nije se
bila još oporavila, u Franceskoj nije bilo
volje za rat, & u samoj Engleškoj bili su
mu protivni viši financijalni krugovi.

Poslije toga poraza nije se čulo ništa iv
o Eduardu. Možda ga je u snovima o od- A
mazdi zatekla umrt.