GOD. XX..

U DUBROVNIKU, 18. maja 1910.

BROJ 40.

 

AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO
K 120 I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD
MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA
DOŠASTO POLUGODIŠTE.

 

 

] CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA

 

 

ETE

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

 

ODGOVORNI UREDNIK :

ANTON |. ŠAPRO.

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE

SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA.
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE-
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

 

 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. [

 

Brzojavne vijesti,

Izborna reforma.

ZAGREB, 18. — U saboru se

živahno pretresa o izbornoj reformi.
Tri paragrafa su primljena, a kon-
cem ove sedmice biti će sva riješena.
Zatim ban putuje u Peštu da traži
sankciju.

ZAGREB, 18. — Sabor če zasi-
jedati još ovaj mjesec, a onda će bit
odgođen do jeseni.

Iz Ugarske.

BUDAPEST, 18. — Jučer se sa-
stalo zajedničko ministarsko vijeće,
te se zaključilo da se sazovu dele-
gacije za jesen. Predsjedao je min.
vanjskih posala grof Aehrental.

Djakovački biskup u Beču.

BEČ, 18. — Novoimenovani dja-
kovački biskup Krapac došao je ova-
mo radi kanonizacije,

Aneksija Koreje.

TOKIO, 18. — Japan će doskora
proglasiti aneksiju Koreje.

A gdle Je firoatska?

Nj. Vel. ide u Bosnu. Vijest ne

 

dolazi nenadano, Znalo se da je da- .

vna kraljeva želja pohoditi zemlje,
s udesom kojih je tako usko skop-
čano njegovo vladanje, Ako to do-
sada nije uradio, uzrok je bio u ne-
sređenom državo-pravnom odnošaju
tih zemalja. Sada ide tamo kao od
svih priznati suveren, a ide k narodu,
koji je u zadnje doba imao više nego
jednom prigode da naglasi svoju lo-
. jalnost.

Tako će Bosna i Hercegovina
prvi put pozdraviti svoga vladara na
svomu zemljištu. To je za njih hi-
storijski dan ali historijski dan je
posjet vladarev za cijelu monarhiju,
a napose pak za hrvatski narod. On
se naime događa uz okolnosti, koje
najbolje osvjetljuju* sadanje neraču-

kako bi bilo

nanje hrvatskim narodom, Sve je
udešeno tako, da bude svakomu očito,
kako Hrvatska u Bosni nema što da
traži.

Vladar kreće u Bosnu iz Budim-
pešte — tim se indirektno priznaju
Ugarskoj ona prava, koja u koliko
ih ima, stekli su ih nosioci Ugarske
krune samo kao kraljevi hrvatski. U
pratnji Nj. Vel. nalaze se zajednički
ministri i oba ministra predsjednika
— tim je zadovoljeno zahtjevima
sadanjega provizornog stanja. A sve
ostalo uređeno je tako, da se izbije
Hrvatima iz glave svaka nada, da
se misli na prijedinjenje Bosne Hr-
vatskoj. Ne samo što bana hrvatskog
nema u kraljevoj pratnji, već neka
put vodi preko Hrvatske, kralj ne
će imati prigode ni da primi poklo-
ne Hrvata. Iz Pešte. ide ravno u
Bosnu, a iz Bosne ratno u Beč,

Svi znadu za naše stanovište u
pitanju sjedinjenja Bosne s Hrvat-
skom. Za nas će tomu kucnuti čas
tek onda, kad se Bosna, prirodnom
evolucijom, prikloni sama toj misli.
Sada, kad četiri petine pučanstva o
sjedinjenju ne če da čuje, govoriti o
njemu znači samo odalečivati narod
od realnog rada, dovađajuć mu pred
oči zamamne slike nečesa, što nije na
dohvatu. Ako uza sve to: ipak spo-
minjemo ovu epizodu, činimo to zbog
ljudi, kojima se cijeli rad zadnjeg
vremena sastojao u varanju naroda,
da aneksija Bosne znači ostvare-
nje Velike Hrvatske. Hoćemo da
na te ljude upremo :prstom, nek
nam kažu, gdje su te njihove toliko
puta spominjano garancije u ime
kojih vodili su svoje pristaše u bra-
toubilački rat na one, koji su imali
srčanosti da i u najtežim časovima
kažu narodu: ,Ne uzdaj se u niko-
ga, tvoj je spas jedino u tebi sa-

momu, u tvojoj otpornaj snazi“.

Ko je imao pravo, pokazalo. se
prem brzo za one, koji hoče da
zbilji pogledaju u oči, ali na žalost

osviještenje iz one pogubne hipnoze,
koja je bila predvladala hiljadama .

ne ide onako brzo,
ti, Ta ii on.

našega

prošle sedmice imali smo prigode
čitati u jednim domaćim novinama
čitav članak o bilješci jednog bečkog
dnevnika, gdje se govorilo kako su

ove zemlje monarhiji potrebne. Kad
je to dosta, da se političar koji hoće
da ga drugi ozbiljno uzmu, ushiti
toliko, da ne vidi drugo pred očima,
tad smo zaista zdreli za — bate.

A ne varajmo se, spremaju nam
ih. Sve što se poslije aceksije događa,
sve je to Aehrenthal udesio tako,
da od pobjede prošle zime uzima
svu korist Beč i Pešta, Hrvatska
imala bi da se zadovolji ustavnosti,
koja nije ustavnost, i za svaki slu-
čaj stati spremna, da opet uzmogne
vršiti onu ulogu, koja joj je od pan-
tivijeka namijenjena. Ponavlja se ono,
što se dogodilo u doba okupacije.

Ali, ako smo onda mogli sami
sebe ispričati sa ,nijesmo znali“, sada
ta isprika ne vrijedi, jer smo imali
znati. U politici se osvećuje i jedna
pogrješka, a ko dvaput isto pogri-
ješi, taj nema pravo tužiti se što se
na njega ne obaziru.

Gdje je pak ta kobna pogrješka,
to je lako uvidjeti. Hrvatska danas -
čini utisak zadovoljne zemlje, Preko
te zadovoljne zemlje jurit će carski
vlak vođen od Aehrenthala, Khuena
i Bienerthau i austrijsku i madžarsku
i zajedničku i svačiju samo ne hr-
vatsku Bosnu, Ta ,zadovoljna“ ze-
mlja ne smije da kralja na putu u
Bosnu pozdravi, priječe joj taj akt
lojalnosti interesi madžarski i bečki,
priječe joj intrige onih istih, kojim
kao da je glavni zadatak uvjeriti
vladara, kako je hrvatski pokret na-.
peren proti integretetu zemalja hab-
zburške krune.

Najgore je u svemu to, što ne-
mamo načina da se ovim intrigame
opremo. One bi, kako sada stvari
stoje, prestale samo onda, kad bi se
mi našeg nastojanja za jedinstvom
odrekli i htjeli opet biti samo sta-
faža tuđoj politici. +9 pak ne. mo-