GOD. XX.. U DUBROVNIKU, 18. maja 1910. BROJ 40. AUSTRO-UGARSKU NA GODINU K 10. ZA INOZEMSTVO K 120 I POŠTARSKI TROŠKOVI. KO NE VRATI LIST, KAD MU PRETPLATA MINE, SMATRA SE PREDBROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. ] CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA : ZA DUBROVNIK | ZA ETE IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : ANTON |. ŠAPRO. PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 80 PARA. OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. [ Brzojavne vijesti, Izborna reforma. ZAGREB, 18. — U saboru se živahno pretresa o izbornoj reformi. Tri paragrafa su primljena, a kon- cem ove sedmice biti će sva riješena. Zatim ban putuje u Peštu da traži sankciju. ZAGREB, 18. — Sabor če zasi- jedati još ovaj mjesec, a onda će bit odgođen do jeseni. Iz Ugarske. BUDAPEST, 18. — Jučer se sa- stalo zajedničko ministarsko vijeće, te se zaključilo da se sazovu dele- gacije za jesen. Predsjedao je min. vanjskih posala grof Aehrental. Djakovački biskup u Beču. BEČ, 18. — Novoimenovani dja- kovački biskup Krapac došao je ova- mo radi kanonizacije, Aneksija Koreje. TOKIO, 18. — Japan će doskora proglasiti aneksiju Koreje. A gdle Je firoatska? Nj. Vel. ide u Bosnu. Vijest ne dolazi nenadano, Znalo se da je da- . vna kraljeva želja pohoditi zemlje, s udesom kojih je tako usko skop- čano njegovo vladanje, Ako to do- sada nije uradio, uzrok je bio u ne- sređenom državo-pravnom odnošaju tih zemalja. Sada ide tamo kao od svih priznati suveren, a ide k narodu, koji je u zadnje doba imao više nego jednom prigode da naglasi svoju lo- . jalnost. Tako će Bosna i Hercegovina prvi put pozdraviti svoga vladara na svomu zemljištu. To je za njih hi- storijski dan ali historijski dan je posjet vladarev za cijelu monarhiju, a napose pak za hrvatski narod. On se naime događa uz okolnosti, koje najbolje osvjetljuju* sadanje neraču- kako bi bilo nanje hrvatskim narodom, Sve je udešeno tako, da bude svakomu očito, kako Hrvatska u Bosni nema što da traži. Vladar kreće u Bosnu iz Budim- pešte — tim se indirektno priznaju Ugarskoj ona prava, koja u koliko ih ima, stekli su ih nosioci Ugarske krune samo kao kraljevi hrvatski. U pratnji Nj. Vel. nalaze se zajednički ministri i oba ministra predsjednika — tim je zadovoljeno zahtjevima sadanjega provizornog stanja. A sve ostalo uređeno je tako, da se izbije Hrvatima iz glave svaka nada, da se misli na prijedinjenje Bosne Hr- vatskoj. Ne samo što bana hrvatskog nema u kraljevoj pratnji, već neka put vodi preko Hrvatske, kralj ne će imati prigode ni da primi poklo- ne Hrvata. Iz Pešte. ide ravno u Bosnu, a iz Bosne ratno u Beč, Svi znadu za naše stanovište u pitanju sjedinjenja Bosne s Hrvat- skom. Za nas će tomu kucnuti čas tek onda, kad se Bosna, prirodnom evolucijom, prikloni sama toj misli. Sada, kad četiri petine pučanstva o sjedinjenju ne če da čuje, govoriti o njemu znači samo odalečivati narod od realnog rada, dovađajuć mu pred oči zamamne slike nečesa, što nije na dohvatu. Ako uza sve to: ipak spo- minjemo ovu epizodu, činimo to zbog ljudi, kojima se cijeli rad zadnjeg vremena sastojao u varanju naroda, da aneksija Bosne znači ostvare- nje Velike Hrvatske. Hoćemo da na te ljude upremo :prstom, nek nam kažu, gdje su te njihove toliko puta spominjano garancije u ime kojih vodili su svoje pristaše u bra- toubilački rat na one, koji su imali srčanosti da i u najtežim časovima kažu narodu: ,Ne uzdaj se u niko- ga, tvoj je spas jedino u tebi sa- momu, u tvojoj otpornaj snazi“. Ko je imao pravo, pokazalo. se prem brzo za one, koji hoče da zbilji pogledaju u oči, ali na žalost osviještenje iz one pogubne hipnoze, koja je bila predvladala hiljadama . ne ide onako brzo, ti, Ta ii on. našega prošle sedmice imali smo prigode čitati u jednim domaćim novinama čitav članak o bilješci jednog bečkog dnevnika, gdje se govorilo kako su ove zemlje monarhiji potrebne. Kad je to dosta, da se političar koji hoće da ga drugi ozbiljno uzmu, ushiti toliko, da ne vidi drugo pred očima, tad smo zaista zdreli za — bate. A ne varajmo se, spremaju nam ih. Sve što se poslije aceksije događa, sve je to Aehrenthal udesio tako, da od pobjede prošle zime uzima svu korist Beč i Pešta, Hrvatska imala bi da se zadovolji ustavnosti, koja nije ustavnost, i za svaki slu- čaj stati spremna, da opet uzmogne vršiti onu ulogu, koja joj je od pan- tivijeka namijenjena. Ponavlja se ono, što se dogodilo u doba okupacije. Ali, ako smo onda mogli sami sebe ispričati sa ,nijesmo znali“, sada ta isprika ne vrijedi, jer smo imali znati. U politici se osvećuje i jedna pogrješka, a ko dvaput isto pogri- ješi, taj nema pravo tužiti se što se na njega ne obaziru. Gdje je pak ta kobna pogrješka, to je lako uvidjeti. Hrvatska danas - čini utisak zadovoljne zemlje, Preko te zadovoljne zemlje jurit će carski vlak vođen od Aehrenthala, Khuena i Bienerthau i austrijsku i madžarsku i zajedničku i svačiju samo ne hr- vatsku Bosnu, Ta ,zadovoljna“ ze- mlja ne smije da kralja na putu u Bosnu pozdravi, priječe joj taj akt lojalnosti interesi madžarski i bečki, priječe joj intrige onih istih, kojim kao da je glavni zadatak uvjeriti vladara, kako je hrvatski pokret na-. peren proti integretetu zemalja hab- zburške krune. Najgore je u svemu to, što ne- mamo načina da se ovim intrigame opremo. One bi, kako sada stvari stoje, prestale samo onda, kad bi se mi našeg nastojanja za jedinstvom odrekli i htjeli opet biti samo sta- faža tuđoj politici. +9 pak ne. mo-