U DUBROVNIKU, 21. maja 1910. IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE. ODGOVORNI UREDNIK : PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE | PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. |, OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- |; RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE. POJEDINI BROJ 10 PARA. Bosanski Izbori. U Bosni se ovih dana obavljaju prvi put izbori za bosanski sabor. Borbe između Srba, Hrvata i Muha- medanaca ne može da bude s jedno- stavnog uzroka, što nema za to uzroka. Bira se naime po vjeri, ali za to ima borbe unutar različitih konfesija. Tako n. pr. između kato- lika bori se o pobjedu ,hrvatska katolička udruga“ i ,hrvatska zajed- nica“, između muhamedanaca nap- redna stranka sa konservativnom, Srbi pak idu složno na izbor te se njihovi kandidati mogu smatrati već birani, premda to ne znači, da je u njihovim redovima sve u redu. Na temelju onoga, što se sada čuje i vidi, treba biti veoma oprezni u prosuđivanju odnošaja u Bosni. Aneksija je zatekla stranke više ili manje nepripravne. Premda su sve prihvatile aneksiju kao gotov čin, ipak nije isključena mogućnost novih struja i stranaka, a prigode za to mogao bi dati realni rad, koji sada treba da zamijeni demostrativne de- klaracije o pripadništvu Bosne i Her- cegovine, kojim u doba pred aneksi- jom nije bila šktta nijedna stranka. Sad Bosna“ima svoj sabor, svoju autonomiju, te ako su na mjestu državopravne rasprave, te se mogu kretati samo u smjeru, da li je ta autonomija dovoljna za samostalan razvitak zemlje, i da li će se Bosna u interesu svomu privoljeti narodnoj misli, kojoj je prvi zahtjev ujedinje- nje svih južnih Slavena na jugu monarhije u jednu državnu cjelinu. Glasovi koji iz Bosne stižu, po- kazuju da će ogromna većina sabora biti autonomistička. Sjedinjenje s Hr- vatskom zagovarat će samo hrvatski zastupnici, ali ako ga budu zagova- rati u frankovskom duhu, bolje da ga i ne zagovaraja. Od takova rada hrvatskom narodu može biti samo štete. Bosnu ne može se osvajati za hrvatsko državno pravo, a nadasve ne ono državno pravo, koje hrvatsku misao hoće da stavi u službu tuđin- stva, ali naše je tvrdo uvjerenje, da mora doći dan kad će se Bosna i IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR. Hercegovina same prikloniti .narod- noj misli, te zabaciti sve separati- stičke težnje koje na koncu konca samo služe trećemu. Hrvati bosanski mogli bi sa svoje strane dosta učiniti, da do toga dana brže dođe. Ne treba im se za to odreći svojih ideala, ali ih ne va- lja zu to nametati drugom. Takova uloga ne čeka Stadlera i drugove mu. Hrvatstvo kako ga on propovi- jeda — sinonim je tuđinstva. Pokret zajedničara mi shvaćamo kao reak- ciju na njegovo jezuitstvo, u ,zajed- nici“ vidimo na skupu ljude, koji svakako narodnije osjećaju, pa bi nam bilo milo, kad se ne bismo u nadama prevarili, već Dr. Mandić i drugovi mu zbilja preuzeli na sebe zadatak, da hrvatsku misao izbave tuđinskih okova te je učine simpa- tičnom. Financjalne neprilike naše države O tomu donosi bečka ,Neue Freie Pres- se“ članak, a dalo mu je povoda vijećanje zajedničkih ministara sa ministrima predsjed- nicima i financija obiju država, koje je imalo za posljedicu — kako nas je u svoje doba brzojav izvijestio — da se govori o sazivu delegacija. Ove nijesu bile sazvane od g. 1908., a kako jedino njima pripada pravo zajedni- čkog proračuna cijela se država nalazi u neustavnom stanju, a potrebe se za pokriće zajedničkih troškova namiruju na temelju proračuna ustavno ne prihvaćena. Novac daju oba ministarstva, a otkle ga vade, pokazuje osnova zajma prikazana tu skoro zastupni- čkoj kući. Jer financijalno stanje ni jedne ni druge poli nije tako sjajno, da bi se iz- vanredne potrebe zajedničkog proračuna mo- glo namirivati iz redovitih dohodaka. Fi nancijalne uprave treba da izmišljaju poreze, da pokriju deficit, koji se u godi- šnjim proračunima pojavio, te je dosta ako redovito pokriju obične potrebe zajedničkog vatna inicijativa, ali je svakomu očito da privatna poduzeća ne bi bila na sebe preu- zela taj risico, da nemadu sa vojničke strane obećanje, da će država preuzeti te džemije. Redovite više izdatke misli se dakle pokriti novim porezima, a izvanredne novim dugom, koji kad se računaju troškovi za aneksiju već isplaćeni i troškovi za oboru- žanje, koji se predviđaju, dosižu za jednu i drugu državnu polovinu skupa, skoro mi- ljardu. Taj ogromni novac može se nabavit jedino privolom delegacija i parlamenta, a ta počinju političke poteškoće. U Austriji većina, koja stoji ministarstvu na raspola- ganju, nestalna je i škrta, dokaz je tomu udes osnova za nove poreze, te epizoda kod glasovanja zajma u zasjedanju pred duhove, kad je vlada jedva jedvice mogla da skupi većinu. Još je gore u Ugarskoj. Tu sada nema parlamenta, nema po tomu ni dele- gacija, a uspjeh izbora ja velika nepozna- nica. Sama ,,Presse“, koja je Khuenu veoma sklona, ne vjeruje vele u pobjedu Khueno- vu, a u slučaju, kad bi mu i uspjelo ska- lupiti većinu izbornim nasiljima, Just ne će se suspregnuti pred nijednim sredstvom, samo da iz sadanjeg za Beč nepovoljnog položaja države izbije za sebe korist i pri- sili ga na političke koncesije. Koliko se dakle može predviđati, ne samo što naša država nije krizu preturila, već joj se gomilaju na putu sve veće pote- škoće, koje je teško prebrditi uz ovako ne- sređeno političke prilike u unutrašnjosti države. je na vojsku proklamaciju kojom izjavlja, da će uvijek posvetiti sva brigu i skrb, da engleška vojska bude jaka, moćna i spremna Pregovori glede trgovačkog ugovora iz- među Srbije i monarhije opet su nastavljeni. Kod pregovora je glavna poteškoća u tome, što Srbija zahtjeva slobodan uvoz blaga u monarhiju. No, kako s obije strane žele, da dođe do ugovora, to će se iova zapreka što prije otklonati. f