U DUBROVNIKU, 21. maja 1910.

 

    

    
  

IZLAZI SVAKE SRIJEDE | SUBOTE.

ODGOVORNI UREDNIK :

  

  

PRETPLATA 1 OGLASI ŠALJU SE UPRAVI, A DOPISI
UREDNIŠTVU LISTA ZA IZJAVE, PRIOPĆENA, ZAHVALE |
PLAĆA SE 40 PARA PO RETKU, A ZA OGLASE 30 PARA. |,
OGLASI, VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBI UZ RAZMJE- |;
RAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA NE PRIMAJU SE.

  
    

 

 

POJEDINI BROJ 10 PARA.

Bosanski Izbori.

U Bosni se ovih dana obavljaju
prvi put izbori za bosanski sabor.
Borbe između Srba, Hrvata i Muha-
medanaca ne može da bude s jedno-
stavnog uzroka, što nema za to
uzroka. Bira se naime po vjeri, ali
za to ima borbe unutar različitih
konfesija. Tako n. pr. između kato-
lika bori se o pobjedu ,hrvatska
katolička udruga“ i ,hrvatska zajed-
nica“, između muhamedanaca nap-
redna stranka sa  konservativnom,
Srbi pak idu složno na izbor te se
njihovi kandidati mogu smatrati već
birani, premda to ne znači, da je u
njihovim redovima sve u redu.

Na temelju onoga, što se sada
čuje i vidi, treba biti veoma oprezni
u prosuđivanju odnošaja u Bosni.
Aneksija je zatekla stranke više ili
manje nepripravne. Premda su sve
prihvatile aneksiju kao gotov čin,
ipak nije isključena mogućnost novih
struja i stranaka, a prigode za to
mogao bi dati realni rad, koji sada
treba da zamijeni demostrativne de-
klaracije o pripadništvu Bosne i Her-
cegovine, kojim u doba pred aneksi-
jom nije bila šktta nijedna stranka.
Sad Bosna“ima svoj sabor, svoju
autonomiju, te ako su na mjestu
državopravne rasprave, te se mogu
kretati samo u smjeru, da li je ta
autonomija dovoljna za samostalan
razvitak zemlje, i da li će se Bosna
u interesu svomu privoljeti narodnoj
misli, kojoj je prvi zahtjev ujedinje-
nje svih južnih Slavena na jugu
monarhije u jednu državnu cjelinu.

Glasovi koji iz Bosne stižu, po-
kazuju da će ogromna većina sabora
biti autonomistička. Sjedinjenje s Hr-
vatskom zagovarat će samo hrvatski
zastupnici, ali ako ga budu zagova-
rati u frankovskom duhu, bolje da
ga i ne zagovaraja. Od takova rada
hrvatskom narodu može biti samo
štete. Bosnu ne može se osvajati za
hrvatsko državno pravo, a nadasve
ne ono državno pravo, koje hrvatsku
misao hoće da stavi u službu tuđin-
stva, ali naše je tvrdo uvjerenje, da
mora doći dan kad će se Bosna i

 

    
 
 

IZDAJE ŠTAMPARIJA DEGIULLI I DR.

Hercegovina same prikloniti .narod-
noj misli, te zabaciti sve separati-
stičke težnje koje na koncu konca
samo služe trećemu.

Hrvati bosanski mogli bi sa svoje
strane dosta učiniti, da do toga
dana brže dođe. Ne treba im se za
to odreći svojih ideala, ali ih ne va-
lja zu to nametati drugom. Takova
uloga ne čeka Stadlera i drugove
mu. Hrvatstvo kako ga on propovi-
jeda — sinonim je tuđinstva. Pokret
zajedničara mi shvaćamo kao reak-
ciju na njegovo jezuitstvo, u ,zajed-
nici“ vidimo na skupu ljude, koji
svakako narodnije osjećaju, pa bi
nam bilo milo, kad se ne bismo u
nadama prevarili, već Dr. Mandić i
drugovi mu zbilja preuzeli na sebe
zadatak, da hrvatsku misao izbave
tuđinskih okova te je učine simpa-
tičnom.

Financjalne neprilike naše države

O tomu donosi bečka ,Neue Freie Pres-
se“ članak, a dalo mu je povoda vijećanje
zajedničkih ministara sa ministrima predsjed-
nicima i financija obiju država, koje je imalo
za posljedicu — kako nas je u svoje doba
brzojav izvijestio — da se govori o sazivu
delegacija.

Ove nijesu bile sazvane od g. 1908., a
kako jedino njima pripada pravo zajedni-
čkog proračuna cijela se država nalazi u
neustavnom stanju, a potrebe se za pokriće
zajedničkih troškova namiruju na temelju
proračuna ustavno ne prihvaćena. Novac daju
oba ministarstva, a otkle ga vade, pokazuje
osnova zajma prikazana tu skoro zastupni-
čkoj kući. Jer financijalno stanje ni jedne
ni druge poli nije tako sjajno, da bi se iz-
vanredne potrebe zajedničkog proračuna mo-
glo namirivati iz redovitih dohodaka. Fi
nancijalne uprave treba da izmišljaju
poreze, da pokriju deficit, koji se u godi-
šnjim proračunima pojavio, te je dosta ako
redovito pokriju obične potrebe zajedničkog

 

 

 

vatna inicijativa, ali je svakomu očito da
privatna poduzeća ne bi bila na sebe preu-
zela taj risico, da nemadu sa vojničke strane
obećanje, da će država preuzeti te džemije.

Redovite više izdatke misli se dakle
pokriti novim porezima, a izvanredne novim
dugom, koji kad se računaju troškovi za
aneksiju već isplaćeni i troškovi za oboru-
žanje, koji se predviđaju, dosižu za jednu i
drugu državnu polovinu skupa, skoro mi-
ljardu.

Taj ogromni novac može se nabavit
jedino privolom delegacija i parlamenta, a
ta počinju političke poteškoće. U Austriji
većina, koja stoji ministarstvu na raspola-
ganju, nestalna je i škrta, dokaz je tomu
udes osnova za nove poreze, te epizoda kod
glasovanja zajma u zasjedanju pred duhove,
kad je vlada jedva jedvice mogla da skupi
većinu. Još je gore u Ugarskoj. Tu sada
nema parlamenta, nema po tomu ni dele-
gacija, a uspjeh izbora ja velika nepozna-
nica. Sama ,,Presse“, koja je Khuenu veoma
sklona, ne vjeruje vele u pobjedu Khueno-
vu, a u slučaju, kad bi mu i uspjelo ska-
lupiti većinu izbornim nasiljima, Just ne će
se suspregnuti pred nijednim sredstvom,
samo da iz sadanjeg za Beč nepovoljnog
položaja države izbije za sebe korist i pri-
sili ga na političke koncesije.

Koliko se dakle može predviđati, ne
samo što naša država nije krizu preturila,
već joj se gomilaju na putu sve veće pote-
škoće, koje je teško prebrditi uz ovako ne-
sređeno političke prilike u unutrašnjosti
države.

 

je na vojsku proklamaciju kojom izjavlja,
da će uvijek posvetiti sva brigu i skrb, da
engleška vojska bude jaka, moćna i spremna

Pregovori glede trgovačkog ugovora iz-
među Srbije i monarhije opet su nastavljeni.
Kod pregovora je glavna poteškoća u tome,
što Srbija zahtjeva slobodan uvoz blaga u
monarhiju. No, kako s obije strane žele, da
dođe do ugovora, to će se iova zapreka
što prije otklonati.

f